Ama, Marks bi bio sretniji da je sreća svih bila moguća u kapitalizmu. Ali je znao da je čovjek po prirodi gramziv i mislio je da kapitalista sam od sebe nije human i da ga treba neko natjerati da bude human. A taj neko bi bila država. Ali je u tome zanemario upravo to gramzivu prirodu čovjeka, pa je smetnuo s uma da i kada se uvede neka državna kontrola da će je ljudi na vlasti iskoristiti za svoje bogaćenje. I tako je i ta ideja neke socijalne pravde morala propasti, zbog ljudske prirode. Pa ljudi i religiju, boga, koriste za lično bogaćenje, a gdje ne bi neki ekonomski model.
Nije Marks htio ni socijalizam, a pogotovo komunizam, Marks i nije bio komunista, zbog njih samih, nego zato što je mislio da nema drugog načina da se spreči podjarmljivanje u uslovima prirodnog "nagona" za rastom u kapitalizmu, a u uslovima ograničenih resursa. Marks je bio teoretičar. A šta u teoriji kapitalistički rast u uslovima ograničenih resursa radi? Radi to da će kompanije rasti, moćnije će uništavati one slabije da bi došle do resursa, i teoretski na kraju će ostati samo jedna koja će imati apsolutni monopol. Jer to je neminovan rezulatat stlnog rasta u granicama, da jedan uzme sve u time granicama. I kada ta kompanija ostvari apsolutni monopol, šta dalje? Kada se popneš na vrh Mont Everesta, samo je jedan put. Dolje.
Marks je o tome razmišljao. Tob što su razni socijalisti i komunisti koristili njegova razmišljanja o ekonomiji za svoje potrebe, to je već bilo van njegovog uticaja.