Danas bila u restoranu na rucku, nas sestero.
Prvi put da sam otisla u restoran kako je pocela korona.
Pun restoran.
OK, pridrzavaju se oni tog distanciranja u smislu da stolovi nisu nadjidani nego da ima pofin razmak medju stolovima, i sve je tako postavljeno da se sve radnje desavaju u jednom smjeru.
Osoblje naravno ima maske, a mi gosti niko nema.
Logicno.
Ne mozes jesti i piti s maskom.
Ja sam digla ruke od velike brige.
Moram zivot ziviti.
Od sad cu ici gdje god hocu, kao i prije nego je pocelo.
Nosit cu masku u samoposluzi, tu se i mora.
Necu je nositi u restoranu, jer i ne treba.
Necu ici u restorane koji se ne pridrzavaju mjera i to je to.
Neki dan kod zubara.
Ha ha. Sjedila u kolima dok teta nije izasla i prozvala me.
Uvela me na neka sporedna vrata.
Morala sam imti masku, dezinfikovati ruke na vratima, izmjerila mi temperaturu onda nekim hodnicima idi, pa idi, sve jednosmjerno do zubarske ordinacije.
Unutra naravno ne maska.
Kad sam zavrsila izasla na glavna vrata.
Ljudi su se osigurali koliko su mogli.
Svi cekaju vani, i svakog uvedu unutra po istom principu.
Dakle zivi zivot Fikreta.
Idi na mjesta gdje se ljudi trude da imaju neku zastitu, ne idi tamo gdje su ignorantni.
Ali ne mozes se zatvoriti medju 4 zida.