Obično se Bošnjacima prišiva, kako su ko fol mrzili Jugoslaviju, a krunski je argument - Mladomuslimanski pokret.
Imate li neka saznanja, neke zaključke o ljudima koji su pripadali ovom pokretu?
Ako ikako može, svojim riječima, bez kopiranja kilometarskih tekstova i dugometražnih klipova?
Znamo da je taj pokret nastao pred izbijanje II sv. rata, kao odgovor na cijepanje BiH na banovine, a trajao je i u prvim mjesecima Jugoslavije. Kasnije je djelimično obnovljen, negdje sedamdesetih godina i sve je završilo poznatim sudskim procesom protiv Alije I, Edhema Bičakćića, Melike Salihbegović, Omera Behmena, Huseina Živalja, Džemaludina Latića, and other.
Kakvo je bilo njihovo viđenje muslimana i islama u SFRJ i šta su htjeli postići svojim djelovanjem?
Ako su možda i bili anti-komunisti, da li su bili i anti-jugosloveni?
Btw, sad izguglah, pa ova Melika Salihbegović, bsar je nekada bila veoma talentovana pjesnikinja.
Bolja od mnogih čije škrabotine morah pročitati
ETIDE ZA VJEČNOST U PROLAZNOM KONAKU
e t i d a I
U srži svoje sažete smrti
oćuti Vječnost
koja je hrani
e t i d a II
U istoj struni
koje zamire zvuk
prebiva Vječna melodija
Melika Salihbegović (1982)
e t i d a III
Neznanje je tvoje
dio Vječnog znanja
stado zalutalih srna
e t i d a IV
Umri još prije svoje smrti
da budeš svjedokom
Vječnoga prizora
e t i d a V
Crvi, sluge Vječnosti
nište samo ono
što je već truhlo
e t i d a VI
U tišini svoda nauči glazbu
oslušnuti Vječnu
Zbore elementi
e t i d a VII
Kad se sjenke Ništavilu predaju
boja noći Vječnom
stvaranju poučava
e t i d a VIII
U kući bíćâ
Vječne
spokojno nestaju stvari
e t i d a IX
Prolaznost samo je sjenka
u kojoj Vječnost
skriva Svoje svjetlo
e t i d a X
Kad se Ništa Stvaranju poda
Vječni drhat
prodje svijetom Mijene
e t i d a XI
Kušaj, okus vatre ima ovo Bíće
a Bíće vječnosti
slatku studen voda
e t i d a XII
Vječnost u prolaznom konaku
Usnula ptica
Tajanstva
RUŽA TMICE / ROSE OF DARKNESS
samo je zebnja iscjeliteljska
Zvuk odnekud ko mrak se privuče
(Ima nehat u sebi neku toplinu
i zato oni što nehatno žive
varljivo su gnijezdo
umoru i zebnji)
No zvuk se, privlačeći se kroz mrak
u toplu krv rastvara
Moždani udar
ako ga primiš ko obična gosta
U mraku se tek razaznaje tama od svjetla
Prvo je rođendan
u drugom se rađa smrt zvuka. Zvuk
element u pokretu
Ako ga s nehatom primiš
spušta se teška zavjesa života
i vidiš samo natpis: Kazalište iza kulisa
Gole figure igrača (kipovi nagi)
Groteskne maske u stolicama za publiku
(Zebnja je iscjeliteljska)
Onda odnekud doleti ptica
s cvrkutom skrítim u kljunu
Treba odvezat oči prvo svicu, potom
igračima iza
i onim nasuprot kulisa
(To drijema publika)
I ptica tad padne mrtva
A glas joj
zov beskraja
ožívi usahla srca
Zaigra svaka kap u njima, sokovi Vječnosti
što je skrivana ispod teških kostima
izmišljenih uloga, pokretnih maski
božanstva bez imaniteta obožavanja
božanstva sluge neznanja
nehatna lašca – Slučaja
Samo je dakle zebnja
(skriveni zvuk u kljunu ptice
dok joj tijelo mrtvo ne padne
i s njime zastor života)
iscjeliteljska
/Foča, zatvor, april, 1985./
riječ
Riječ nije isto što i korak
nije zajmljeni prostor
Niti je rodu cimbalovu nalik
čiji se zvuk sveudilj rastvara
Pa kad se u tisuću sebe umnoži
riječ samo trenom podsjeća na citru:
dotakneš li joj žicu, još dugo treperi
Riječ je iz vječna Nesna
škropi postanjem Ništavilo
nadomeće bíća
Riječ je brzac Bítka. Vir u kojem se
utapa Ništa
Mlaz Milosti što iz mrtvila povraća
Riječ je iz istog izvora ko sve što dotiče
i s tim se u isti utok vraća
Riječ je govor i šutnja ujedamput
I kad je o njoj riječ
šutnja je s govorom istovjetna
Riječ svemu daje oblik a sama dolazi
iz neoblíka
Jamstvo za Jest
i jamstvo za Nije
Gospodar joj Prvi Koji je bez prije
i Posljednji Koji je bez poslije
Jednom otkrivena od Njeg riječ postaje
hermeneutika svepostojećeg
/Slavonska Požega, zatvor, 1984/
nema se šta reći što neki san već sanjao nije
A Noć!
Nije upitna boja. Ona ima
stado čitavo
korone šarenih bívstva
jednoću svog razlitka
Daleko seže pamćenje. Vjerno
Svjetlu prapočetka. Datom obećanju
I evo kako se iz crne rupe
odlaže košulja Bítka. Počinje bajanje
Bíće se, zapitno, ne plaši noći
i njezina boja
sabir svih boja dneva
znalcu je spokoju slična
nikako kraju
Nema se šta reći
što neki san već sanjao nije
Samo se u patnji istinska
zbiva sudbina. Patnja se zbiva
Mrka se kuća Bítka
gradi svaki dan
i svaki dan je razgrađuje obilje
šarenih varki
rasuto stado Iststva
/Sarajevo, 25 studenog 1985, potvrđujući povratak u život/
i s p r i k a
U deset do deset uvečer
kada pomisliš da te sudbina više
ne može stići
Vrijeme počinje živjeti svoju
hipotetičku
ludost
t á j n a
Onda dodje noć
i noć
i ništa ne može rasturit
tu čistotu Znaka
(t á j n a)
