Šta bi bilo da Jugoslavija nije ušla u 2. sv. rat?

[Melek]

Cuti tamo!!

[Vjetar]

A države i govana, sva ciganija ujedinjena

[Julia-Klara]

A države i govana, sva ciganija ujedinjena

Nije sva - fale Rumuni

[Vjetar]

O šit ne primjetih da ih nema

[Krokodil Behko]

A države i govana, sva ciganija ujedinjena

Nije sva - fale Rumuni

I Rusi i Turci, pa tek tad bi bili svjetska ciganska sila.

[Fazlija]

Hm, jako zanimljiva pretpostavka... Jugoslavija bi se svakako federalizirala, sto je bio i glavni cilj politike kneza Pavla koji je nastojao svim silama demontirati velikosrpsku hegemoniju nad ne-srpskim narodima iz razdoblja kralja Aleksandra. Ali avaj, svrgli su ga vlastiti oficiri... ne toliko zbog pakta s Hitlerom, nego upravo zbog tog svojeg jugoslavenskog federalizma.

Srbijanska elita nikada doista nije razumjela ideju jugoslavenstva koje je uvijek bilo federalisticko, pa je na juznoslavenske drzave i pokrajine izvan Srbije uvijek gledala samo kao na nove srpske pokrajine koje treba pripojiti Srbiji i njima vladati kao Srbijom. Srbija nikada nije razumjela jugoslavenstvo. O tome jasno pise jedan veliki srpski politicar iz tog razdoblja - Svetozar Pribicevic.

Upravo zbog toga je Srbija oduvijek i bila krvnica Jugoslavije. Od osamostaljenja pa do konca 20. vijeka, Srbija je ratovala samo sa slavenskim narodima. Tito je intuitivno bio svjestan te opasnosti koja jugoslavenskoj drzavi prijeti od Srbije, i zato je Srbiju razmontirao na 4 dijela. Cim je Tito umro, srbijanski nacionalizam je poceo suprotan proces - prvo sastavljanje razmontirane i oslabljene Srbije, a potom i rat Srbije protiv susjednih slavenskih naroda... pa sve do sopstvenog samounistenja Srbije.

Cini se da istinsko federativno jugoslavenstvo nije moguce sa Srbijom, pa je jedini nacin da se ono sprovede ustvari njegovo utemeljenje oko Hrvatske, sto i jeste bio izvorni koncept hrvatskih jugoslavenskih federalista iz 19. vijeka. Hrvatska i Bosna predstavljaju osnovni jugoslavenski prostor. Naravno, taj prostor se ne moze ujediniti na osnovu ustaske pravaske idelogije koja iskljucuje prije svega Srbe s tog prostora i gura ih izravno u ruke velikosrpskih nacionalistickih ciljeva. Kako smo vidjeli i iz zadnjeg rata, neo-ustaska politika koju vodi HDZ od rata na ovamo iskljucuje i Bosnjake... i time potpuno minira svaki smisleni zivot na ovim prostorima.

Zato je jedini izlaz novi federalizam Hrvatske i Bosne zasnovan na jugoslavenstvu kojeg vodi i zastupa Hrvatska, kako je to izvorno i bilo zamisljeno od strane hrvatskih iliraca - jugoslavena. Upravo je to bila i osnova jugoslavenskog federalizma Tita i komunista. Hrvatski ljevicari + Srbi precani + muslimani/Bosnjaci. To je bila osnova partizanskog pokreta. Na takav koncept se Slovenija i Crna Gora vrlo lako mogu nadovezati cuvajuci svoju posebnost i to u osnovi predstavlja Jugoslaviju. A Srbija tamo istocno od Drine neka slobodno ima Vucica, Seselja ili kralja Aleksandra ako zeli. Sudbina Kraljevine Jugoslavije i kneza Pavla svjedoce da Srbija ne shvaca jugoslavenstvo. Nazalost.

[Konsultant]

Upravo zbog toga je Srbija oduvijek i bila krvnica Jugoslavije. Od osamostaljenja pa do konca 20. vijeka, Srbija je ratovala samo sa slavenskim narodima.

Balkanski ratovi protiv Osmanlija, pikaju li se Albanci kao Slaveni ili kao Iliri? Sta je s AU i Nemcima?

[storm]

Hm, jako zanimljiva pretpostavka... Jugoslavija bi se svakako federalizirala, sto je bio i glavni cilj politike kneza Pavla koji je nastojao svim silama demontirati velikosrpsku hegemoniju nad ne-srpskim narodima iz razdoblja kralja Aleksandra. Ali avaj, svrgli su ga vlastiti oficiri... ne toliko zbog pakta s Hitlerom, nego upravo zbog tog svojeg jugoslavenskog federalizma.

Srbijanska elita nikada doista nije razumjela ideju jugoslavenstva koje je uvijek bilo federalisticko, pa je na juznoslavenske drzave i pokrajine izvan Srbije uvijek gledala samo kao na nove srpske pokrajine koje treba pripojiti Srbiji i njima vladati kao Srbijom. Srbija nikada nije razumjela jugoslavenstvo. O tome jasno pise jedan veliki srpski politicar iz tog razdoblja - Svetozar Pribicevic.

Upravo zbog toga je Srbija oduvijek i bila krvnica Jugoslavije. Od osamostaljenja pa do konca 20. vijeka, Srbija je ratovala samo sa slavenskim narodima. Tito je intuitivno bio svjestan te opasnosti koja jugoslavenskoj drzavi prijeti od Srbije, i zato je Srbiju razmontirao na 4 dijela. Cim je Tito umro, srbijanski nacionalizam je poceo suprotan proces - prvo sastavljanje razmontirane i oslabljene Srbije, a potom i rat Srbije protiv susjednih slavenskih naroda... pa sve do sopstvenog samounistenja Srbije.

Cini se da istinsko federativno jugoslavenstvo nije moguce sa Srbijom, pa je jedini nacin da se ono sprovede ustvari njegovo utemeljenje oko Hrvatske, sto i jeste bio izvorni koncept hrvatskih jugoslavenskih federalista iz 19. vijeka. Hrvatska i Bosna predstavljaju osnovni jugoslavenski prostor. Naravno, taj prostor se ne moze ujediniti na osnovu ustaske pravaske idelogije koja iskljucuje prije svega Srbe s tog prostora i gura ih izravno u ruke velikosrpskih nacionalistickih ciljeva. Kako smo vidjeli i iz zadnjeg rata, neo-ustaska politika koju vodi HDZ od rata na ovamo iskljucuje i Bosnjake... i time potpuno minira svaki smisleni zivot na ovim prostorima.

Zato je jedini izlaz novi federalizam Hrvatske i Bosne zasnovan na jugoslavenstvu kojeg vodi i zastupa Hrvatska, kako je to izvorno i bilo zamisljeno od strane hrvatskih iliraca - jugoslavena. Upravo je to bila i osnova jugoslavenskog federalizma Tita i komunista. Hrvatski ljevicari + Srbi precani + muslimani/Bosnjaci. To je bila osnova partizanskog pokreta. Na takav koncept se Slovenija i Crna Gora vrlo lako mogu nadovezati cuvajuci svoju posebnost i to u osnovi predstavlja Jugoslaviju. A Srbija tamo istocno od Drine neka slobodno ima Vucica, Seselja ili kralja Aleksandra ako zeli. Sudbina Kraljevine Jugoslavije i kneza Pavla svjedoce da Srbija ne shvaca jugoslavenstvo. Nazalost.

Iskopirati boldano na bar stotinjak tema na kojima se lomi oko toga
A i ostatak posta

[Socrates]

Bravo Fazlija za komentar.

U Srbiji je, cini se, Jugoslavija uvijek bila shvacena samo kao srpski imperijalni projekt. Čak i socijalistička Jugoslavija. Da je to bila istinska federacija, mnogo bi ozbiljnije pristupila rješavanju mnogih problema. Od simbolicnih (a i ne samo simbolicnih) rješenja, kao što je, recimo lokacija glavnog grada i citavog birokratskog aparata drzave, pa do suštinskih problema kao sto su financijski tokovi, nejednaka razvijenost republika, vojska, pitanja pokrajina, pogotovo Kosova itd. itd.

Ovaj srpski imperijalni projekat je bio podržan od svjetskih sila, da se razumijemo. Nakon slabljenja turskog carstva, Englezi i Francuzi su ga zamislili kao kakvu-takvu protiv-težu Austro-Ugarskoj dominaciji na Balkanu, a Rusi su ga htjeli iskoristiti kao izlaz na Jadransko More.

Da nije bilo podrške velikih sila za srpsku nazovimo je imperiju, Jugoslavije nikad i ne bi bilo. I mada vjerujem da su se Slovenci i Hrvati možda i nadali nekoj ravnopravnosti prilikom formiranja države, sve je to brzo palo u vodu. Bošnjake i ostale niko ništa nije ni pitao. Nije ni Tito uspio da iskontrolise srpski hegemonizam.

Na kraju, kada Rusi neminovno idu ka kraju debilne komunisticke iluzije i kada Zapadnjaci zbog toga prestaju sa bezuslovnom podrskom srpskom hegemonizmu, sve dobija očekivan kraj. Milošević počinje sa otcjepljivanjem srpskog naroda ( i takozvanog srpskog teritorija) od Jugoslavije još od dolaska na vlast.

[Julia-Klara]

Fazlija

[Krokodil Behko]

Sta je s AU i Nemcima?

Oni su najmanji problem. Mnogo smo veći problem mi, sami sebi.

[Tokmak]

Tito je 1940. podržavao Reich, a KPJ za rat optuživala imperijalne sile

Nije pobuna u Hrvatskoj počela 10. travnja ili kada su potpisani Rimski ugovori, već kada je Njemačka napala SSSR i kada se prekida savezništvo Kominterne i nacističke Njemačke, rekao nam je Josip Jurčević

Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima u Hrvatskoj se obilježava 23. kolovoza i europski je Dan sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću.

Taj datum izabran je na inzistiranje Vaclava Havela i mnogih europarlamentaraca jer su tog dana dva najveća totalitarna režima, Hitlerova Njemačka i Staljinov Sovjetski savez, potpisala pakt o nenapadanju, vojnoj i gospodarskoj suradnji, koji je kasnije postao poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop.

Tim sporazumom, nazvanim po dvojici ministara vanjskih poslova SSSR-a i Trećeg Reicha, postignut je tajni dogovor o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi.

Kada su 23. kolovoza 1939. ministri vanjskih poslova Njemačke i Sovjetskog saveza Molotov i Ribbentrop u Moskvi potpisali Pakt o nenapadanju, Tito i vodstvo KPJ podržali su potpisani dogovor. Komunistička partija Jugoslavije, s Josipom Brozom na čelu, bila je dio Treće komunističke internacionale te je slijepo slušala odredbe koje su tada donosili u Moskvi. Josip Broz Tito je tek nakon povratka iz Sovjetskog saveza postao Generalni sekretar KPJ 1937., a od tamo ga prate glasine da je bio Staljinov poslušnik i špijun koji je do tada putovao po svijetu te 'rješavao' neposlušne članove Kominterne.

Samo sedam dana nakon potpisivanja sporazuma Hitlerova Njemačka, 1.rujna, 1939. godine, napala je Poljsku i tako započela Drugi svjetski rat. Dan poslije, Staljinova Crvena armija okupirala je istočni dio Poljske, kako je i dogovoreno tajnim dijelom pakta s Hitlerom. Uz dio Poljske, Staljin je okupirao i cijelu Latviju i Estoniju, a Finska da bi sačuvala nezavisnost morala je tada dio teritorija prepustiti Rusima.

Dva dana iza, 3. rujna 1939., Francuska i Velika Britanija objavile su rat Trećem Reichu.

KPJ nije tada reagirala jer rat nije proglasio i Sovjetski savez kao najmoćnija zemlja komunističkog bloka. Dapače, u skladu s odlukama Kominterne, Komunistička partija Jugoslavije za napad je optužila imperijalnu politiku Velike Britanije i Francuske. Pakt o nenapadanju između Hitlera i Staljina bio je na snazi do 22. lipnja 1941. godine kada je Njemačka napala SSSR.

Josip Broz Tito tih godina nije imao izbora nego podržati vođu njemačkog Reicha Adolfa Hitlera. Kao član Kominterne, on ni KPJ nisu mogli raditi ništa bez dozvole Moskve i Staljina.

Ta činjenica prešućivala se tijekom komunističkog režima, no pitanje je zašto se takva činjenica danas prešućuje.

Josip Broz Tito u brojnim biografijama ima prešućene godine. Do otvaranja arhiva u Rusiji vrlo se malo znalo o periodu Titovog života od 1934. do 1937. godine, od izlaska iz zatvora u kojem je služio kaznu zbog "bombaškog procesa" do izbora za generalnog sekretara KPJ. Boravio je u Moskvi, posjećivao internacionalne brigade u Građanskom ratu u Španjolskoj, putovao u Tursku, Sibir, Kinu. Nastojao je radom u NKVD-u, ruskoj tajnoj službi, zadobiti Staljinovo povjerenje, a u Komunističkoj partiji Hrvatske te kasnije Komunističkoj partiji Jugoslavije eliminirati sve koji su smetali njegovoj karijeri i usponu na vrh KPJ.

Josip Jurčević: Sporazum Molotov-Ribbentrop nezaobilazan u literaturi, ali ga izbjegavaju elaborirati

"Za pripremu Pete zemaljske konferencije, na kojoj je učvrstio svoju vlast, Tito je proputovao cijelu Hrvatsku i Dalmaciju koje su onda bile organizirane kao dva partijska ogranka. Na proputovanju je sudjelovao na sastancima lokalnih ogranaka te na njima eliminirao veliki broj istaknutih intelektualaca članova Komunističke partije pod optužbama da su nacionalno orijentirani", rekao je za Direktno povjesničar Josip Jurčević.

Na taj je način u cijeloj Hrvatskoj uspio postaviti svoju strukturu, objašnjava Jurčević, te je do 1940. preuzeo svu moć s novim ljudima formirajući Politbiro i Centralni komitet koji se nikada nije sastao.

"U Titovom Politbirou bili su Aleksandar Ranković, Milovan Đilas, Vladimir Bakarić i drugi koji su kasnije kreirali tijek partizanske borbe, ali i vladali Partijom te ustrojavali nove civilne vlasti poslije rata".

Komunistička partija Jugoslavije je od svog osnivanja do praktično 1948. godine, do događaja oko Informbiroa, bila sekcija, odnosno podružnica treće Kominterne, međunarodne organizacije Treće komunističke Internacionale, objašnjava nam Jurčević.

"Ona je naravno bila u potpunoj kontroli, odnosno, u funkciji Komunističke partije SSSR-a kao najveće komunističke države. Tako da su sve odluke koje su se donosile u Partiji - kadrovske, političke, ideološke - čitavo vrijeme bile zadavane, odnosno upućivane iz Kominterne", rekao je u izjavi za Direktno profesor Josip Jurčević te dodao kako "sve čelne ljude, uključujući Tita, nisu birali članovi Komunističke partije Jugoslavije, već ih je postavljala direktivom Kominterna".

Komunističke partije diljem Europe, tako i Jugoslavenska, bile su sekcije Kominterne i njima se upravljalo iz Moskve, koja ih je i financirala sukladno svojim interesa, rekao nam je Jurčević.

"Uključivalo je to boravak skoro 800 jugoslavenskih komunista u Moskvi. Nepune dvije godine, od kolovoza 1939. godine kada je potpisan Sporazum Molotov-Ribbentrop do 22. lipnja 1941. godine, Treća komunistička Internacionala-Kominterna bila je saveznik nacističke Njemačke, a kao dio Kominterne nacistički saveznik bila je i Komunistička partija Jugoslavije", kazao je profesor Jurčević.

"Dakle, dan koji mi slavimo kao 'Dan antifašističke borbe' nema veze s događajima u Hrvatskoj. Nije pobuna u Hrvatskoj počela 10. travnja kada je nastala NDH ili kada su potpisani Rimski ugovori, pobuna je nastala u vrijeme kada je Njemačka napala SSSR te kada se prekida savezništvo Kominterne i njezinih sekcija i nacističke Njemačke. Iako se Sporazum Molotov-Ribbentrop ne može zaobići u literaturi, to savezništvo Kominterne i komunističkih partija iz cijele Europe s nacističkom Njemačkom u literaturi se izbjegava elaborirati, kao i mnoge druge teme koje se se suprostavljaju totalitarnim režimima, a koje se čak ni nakon 1990. godine objektivno ne uspijevaju sagledati", rekao je profesor Josip Jurčević u razgovoru za Direktno.

[posmatrac]

JA glupa texta, Pa i Vlada Kraljevine Jugoslavije ( Cvetkovic-MAcek, to je neka saradnja poput one KAradzic-Boban) je potpisala 25, marta . 1941 g ulazak u " Trojni Pakt" pa sta je cudno sto su se jugoslovenski komunisti oslanjali na Moskvu( Tito je i postao Komunist kada je kao austrougarski vojnik hapsen od RusA) , mnogi su se i nakon zavrsetka 2 svjetskog rata zaklinjali u Staljina pa su zavrsavali na Golom Otoku.

Bitnije od toga je da se ta komunisticka veza i medjusobna lojalnost tokom 2 svjetskog rata nije dovoidila u pitanje, e sada sto je ludi Hico navuko glupog papka sa Bradine PAvelica pa ga nafuro da se SSSr( Komunisti) mogu pobijediti je druga prica.

[Mutevelija]

U prvom svjetskom ratu da je Britanac ubio hiću ne bi se sikirali nista, a on ga spasio.

[posmatrac]

Hm, jako zanimljiva pretpostavka... Jugoslavija bi se svakako federalizirala, sto je bio i glavni cilj politike kneza Pavla koji je nastojao svim silama demontirati velikosrpsku hegemoniju nad ne-srpskim narodima iz razdoblja kralja Aleksandra. Ali avaj, svrgli su ga vlastiti oficiri... ne toliko zbog pakta s Hitlerom, nego upravo zbog tog svojeg jugoslavenskog federalizma.

Srbijanska elita nikada doista nije razumjela ideju jugoslavenstva koje je uvijek bilo federalisticko, pa je na juznoslavenske drzave i pokrajine izvan Srbije uvijek gledala samo kao na nove srpske pokrajine koje treba pripojiti Srbiji i njima vladati kao Srbijom. Srbija nikada nije razumjela jugoslavenstvo. O tome jasno pise jedan veliki srpski politicar iz tog razdoblja - Svetozar Pribicevic.

Upravo zbog toga je Srbija oduvijek i bila krvnica Jugoslavije. Od osamostaljenja pa do konca 20. vijeka, Srbija je ratovala samo sa slavenskim narodima. Tito je intuitivno bio svjestan te opasnosti koja jugoslavenskoj drzavi prijeti od Srbije, i zato je Srbiju razmontirao na 4 dijela. Cim je Tito umro, srbijanski nacionalizam je poceo suprotan proces - prvo sastavljanje razmontirane i oslabljene Srbije, a potom i rat Srbije protiv susjednih slavenskih naroda... pa sve do sopstvenog samounistenja Srbije.

Cini se da istinsko federativno jugoslavenstvo nije moguce sa Srbijom, pa je jedini nacin da se ono sprovede ustvari njegovo utemeljenje oko Hrvatske, sto i jeste bio izvorni koncept hrvatskih jugoslavenskih federalista iz 19. vijeka. Hrvatska i Bosna predstavljaju osnovni jugoslavenski prostor. Naravno, taj prostor se ne moze ujediniti na osnovu ustaske pravaske idelogije koja iskljucuje prije svega Srbe s tog prostora i gura ih izravno u ruke velikosrpskih nacionalistickih ciljeva. Kako smo vidjeli i iz zadnjeg rata, neo-ustaska politika koju vodi HDZ od rata na ovamo iskljucuje i Bosnjake... i time potpuno minira svaki smisleni zivot na ovim prostorima.

Zato je jedini izlaz novi federalizam Hrvatske i Bosne zasnovan na jugoslavenstvu kojeg vodi i zastupa Hrvatska, kako je to izvorno i bilo zamisljeno od strane hrvatskih iliraca - jugoslavena. Upravo je to bila i osnova jugoslavenskog federalizma Tita i komunista. Hrvatski ljevicari + Srbi precani + muslimani/Bosnjaci. To je bila osnova partizanskog pokreta. Na takav koncept se Slovenija i Crna Gora vrlo lako mogu nadovezati cuvajuci svoju posebnost i to u osnovi predstavlja Jugoslaviju. A Srbija tamo istocno od Drine neka slobodno ima Vucica, Seselja ili kralja Aleksandra ako zeli. Sudbina Kraljevine Jugoslavije i kneza Pavla svjedoce da Srbija ne shvaca jugoslavenstvo. Nazalost.

Bravo za komentar, nije slucajno da su Hrvati procentualno u odnosu na ukupan procenat stanovnika dali najvise narodnih heroja i najvise partizanskih odreda te da se u Hrvatskoj osnovala 1 partizanska jedinica, sto znaci da je svijest o ujedinjenju juznih Slavena koju je promovirao Hrvatski " Ilirski Pokret" a koju su tada takodjer odbacivali najvise Srbi jos uvijek bila jaka.
Na kraju krajeva i Tito je Hrvat.


ZAsto su Srbi( jedan dio) bili protiv Jugoslavije i zasto su se zalagali za veliku Srbiju, pa zato sto su kao najbrojniji slavenski narod na zapadnom Balkanu oslobadjajuci se od Osmanske vlasti( malo iskomplexirani) logicno imali apetite da se prosire na teritorije manjih slavenskih drzava(jos od GARASANINA), pa su ih i velike sile najvise uvazavale i nudili im razlicite pogodnosti .Kao 1915 g( 1 svjetski rat) kada su Srbiji sile Antnatne(Britanija, Francuska, Rusija) i Italije godine obecali granice Velike Srbije( Bez Hrvatske), gdje bi Italijanima pripao veci dio Dalmacije i Istra ( ako ostanu neutralni i ako izdaju Centralne Sile) a Srbiji su nudili Bosnu i Hercegovinu, Slavoniju, Srijem, Bačku, južnu Dalmaciju i sjevernu Albaniju, ali bez Makedonije i dijela Banata.
I inteligentni Srbi su zanimljivo svoje najznacajnije "strastesko" pitanje nasli upravo u MAkedoniji( gdje zivi 5 Srba), koju su savezici obecali Bugarima i odbili su ugovor.

Osnovni razlog koji je uticao da se jedan dio Srba okrene protiv ideje projekta velike Srbije je oktopbarska revolucija 1917 godine kada Rusi koji se nikada nisu slagali sa idejom jugoslovenstva( oni su se zalagali za 2 jake druave na zapadnom balkanu, pravoslavnu i katolicku), jer su u Jugoslaviji vidjeli prijetnju za pravoslavlje, mijenanjuci kurs ka Komunizmu dali vjetar u ledja onim kosmopolitski orjentisanim Srbima, a posebno u 2 svjetskom ratu je takvih mnogo bilo.

U pravu si da je Tito vrlo dobro znao sklonosti Srba ka dominaciji i upravo zato je i obnovio drzavnost Bosni 1943( Juga u malom) cime je zapecatio sve velikosrpske teznje o prosirenju granica Srbije zapadno od Drine, ali i one veliko Hrvatske koje su vremenom nastale reaktivno kao odgovor na te srpske, a Bosance muslimane osim Tita niko nije vidio, oni su nakon povlacenja Osmanlija postali kolateralna steta na ovim prostorima.

Neki dan sam pisao, citam Hrvatske portale, i primjecujem da ljevica tamo ponovo naglo jaca, i nadam se da ce Hrvatski ljevicari biti idejni tvorco novog ujedinjenja Hrvatske i Bosne, a onda bi se i u Srbiji nasao dobar procenat onih normalnijih ljudi koji bi i tamo trazili promjene( Crna Gora i AMkedonija koja ne zna je li na nebu i na zemlji bi u tome nasli spas, a Boga mi i kod Slovenaca je sve vise nostalgicara za Jugom).

SAmo treba ovu nacionalisticku bagru poslati u proslost, bas kao sto je to Tito radio.

[Fazlija]

Ne bih rekao da je Jugoslavija bila nuzno, uvijek i jedino srbijanski imperijalni projekt... kako to danas tvrde uglavnom hrvatski desnicari i neofasisti. Ona je to tek naknadno postajala, i to tek u okolnostima u kojima su poluge saveznih vlasti dolazile u ruke srbijanskih elita.

U osnovi jugoslavenska ideja je hrvatski proizvod (i hvala im na tome ) ili onih slavenskih naroda koji su zivjeli na podrucju Austro-ugarske, prije svega Hrvatskog narodnog preporoda u kojem su svoj znacajan udio uzeli srpski, slovenski i ostali intelektualci tog vremena. To drugim rijecima znaci da jezgro Jugoslavije ustvari cine Hrvatska i Bosna (naravno razumljene kao nacionalne drzave i Srba koji u njima zive), a ne Srbija kako se to kasnije proturivalo od srbijanskih elita.

Uz Hrvatsku i Bosnu kao temelj Jugoslavije... ili u nacionalnom smislu Hrvate, Bosnjake i Srbe (precane, kako se tada govorilo, dakle bosanske, hrvatske i vojvodjanske Srbe)... i Slovenija kojoj je jugoslavenska drzava bila jedini spas od germanizacije.

Problem nastaje onda kada zbog slabosti Drzave SHS i pobjede Srbije i Prvom svj.ratu inicijativu preuzima Srbija koja u osnovi tu ideju nije niti izmislila, niti ju je doista razumjela. Ona je krivotvori i pretvara u srbijanski imperijalni projekt do te mjere da se to zgadilo i nekima od vodecih srpskih politicara tog vremena poput vec pomenutog Pribicevica i sl. U osnovi, to je izdaja jugoslavenske ideje.

E sada, zanimljivo je primjetiti da je Tito prirodno i intuitivno (izmedju ostaloga i kao Hrvat) osjecao i zivio jugoslavensku ideju. Za Tita mozemo s pravom reci da je bio veliki Jugoslaven, i dostojan nastavljac ideje hrvatskih velikana poput Krizanica, Vitezovica, Gaja i Strossmayera, ali mislim da je niti on nije do kraja razumio.

To vidimo iz nekih postupaka, navest cu samo 2 primjera. Tito kao odlican strateg balansira u okolnostima pakta Hitler - Staljin. Ne dize ustanak odmah 10.4.1941. zbog odanosti Moskvi, ali nije naivan i priprema se za rat. Ima srece sto pakt puca vec za 2 mjeseca jer podizanje ustanka protiv ustaskog i cetnickog divljanja predstavlja jugoslavenski prioritet. Pa ipak, iako podize ustanak u raznim dijelovima Jugoslavije, sam odlazi u Uzice i izabire Srbiju kao srediste borbe za Jugoslaviju, pokusava uspostaviti savez sa srpskim rojalistima (naravno, tada nije mogao znati da su to najobicniji srpski fasisti i koljaci, anti-jugoslaveni i izdajnici najgore vrste, vjerovatno je mislio da su to srpski oficiri spremni na otpor Nijemcima, a ne kukavice i suradnici okupatora koje je vise zanimalo klanje Bosnjaka po Bosni i Sandzaku, nego otpor Nijemcima). To svjedoci da je robovao pogresnoj slici o Srbiji kao jezgru Jugoslavije. Okolnosti su kasnije same pokazale da u Srbiji nije moguce organizirati borbu za Jugoslaviju, zato sto ideja Jugoslavije i nije nastala u Srbiji. Same okolnosti ga prisiljavaju na povlacenje u Bosnu i Hrvatsku, gdje je jedino mogao voditi jugoslavensku borbu.

Da te zakonitosti nije shvatio niti nakon rata svjedoci i ponovni izbor gl.grada u Srbiji. To je bila velika greska koja je olaksala ponovno krivotvorenje federalne jugoslavenske ideje od strane velikosrpskih fasista u 90' godinama. Glavni grad je morao biti na podrucju Bosne ili Hrvatske. Svejedno da li u Sarajevu, Zagrebu, Banja Luci ili Splitu. Bitno je da je na onom podrucju na kojem ljudi od portira u drzavnoj upravi pa do predsjednika drzave razumiju drzavotvornu ideju.

Posto Srbijanci ne razumiju jugoslavensku ideju, prirodno je da su zeljeli veliku Srbiju, a ne Jugoslaviju. Tito je kao istinsku Jugoslaven, cak i iz Beograda, lomio svaki pokusaj velikosrpske hegemonije i mrvio Srbiju na 4 dijela. Ali cim je taj stisak popustio, Srbija je pokazala svoje pravo lice kao krvnica Jugoslavije.

I na koncu recimo samo da su u vakumu koji je nastao nakon Tita samo 2 republicka rukovodstva bila spremna na preuzimanje vlasti. To su bila rukovodstva Srbije i Bosne.

Srbijansko rukovodstvo zadojeno nacionalizmom i prpremljeno nacionalistickom propagandom SANU i SPC je bilo spremno za povratak na karadjordjevicevski hegemonizam.

Hrvatsko rukovodstvo je bilo potpuno zbunjeno i nedoraslo trenutku. Hrvatska je u `80 godinama izgubila 3 kljucna covjeka koji su vodili Jugoslaviju nakon Drugog svj. rata. To je na prvom mjestu Tito kao glavni sef, zatim Bakaric kao vodeci intelektualac Partije i Stevo Krajacic, sef obavjestajne sluzbe. Njih su zamijenili likovi poput Racana i Suvara, Runjica i Tomca, sve odreda potpuni bezveznjaci i slabici. Kako se ta jadna gomila zbunjenih smusenjaka uopce mogla usprostaviti bilo kome, a ponajmanje Milosevicu. Jedino sto su ti bezveznjaci mogli napraviti je bilo da vlast predaju Tudjmanu i najcrnjoj ustaskoj emigraciji... ljudima koji su dopuzali izravno iz kanalizacije i preuzeli vlast u Hrvatskoj. A to je bilo upravo ono sto su velikosrpski fasisti u Srbiji mogli samo pozeljeti. Ako zelis razbiti Jugoslaviju i prikazati je kao anti-srpski projekt, na drugoj strani moras imati najcrnje ustase, da njima plasis Srbe, a na istinske Jugoslavene za kojima ce ti otici vecina Srba kao sto je posla i za Titom.

Jedino rukovodstvo koje je tada imalo stvarnog kapaciteta preuzeti istinsko vodstvo Jugoslavije je bilo bosansko rukovodstvo. I zato je rusenje Jugoslavije i pocelo rusenjem bosanskog rukovodstva udarom na staru i uglednu bosansku plemicku obitelj Pozderac (koji su dali ogroman doprinos komunistickoj revoluciji i bez kojih partizani nikad ne bi osnovali ratnu Bihacku republiku i odrzali prvo zasijedanja AVNOJa u Bihacu... vjerovatno bi ga odrzali negdje drugdje, ali ne u Bihacu). Oni su kasnije postali jedni od vodecih nosioca vlasti u socijalistickoj Bosni pa je udar na njih i ostale njihove saradnike poput Abdica itd. bio ustvari prvi udar srpskih neo-fasista, ili pravim imenom cetnika, na Jugoslaviju.

[posmatrac]

ZAsto je Tito uzeo Beograd kao glavni grad, pa zato sto je kraljevina SHS koja je bila prva zajednicka drzava juznih Slavena naslijedila ugovore Kraljevine Srbije( kazu " iz prakticnih razloga"),a Titova Juga je u neku ruku bila nasljednik te 1 Jugoslavije.
Vrlo vjerovatno i zbog broja Srba medju partizanima( Komunistima), kojih je logicno bilo najvise, jer su najbrojniji narod na ovim prostorima, bez obzira sto su Hrvati u odnosu na ukupan broj stanovnika bili cesci Komunisti, nego Srbi.

Zasto je Tito " odabrao" Bosnu i zasto je izvojevao 7 ofanziva bas u Bosni, pa zato sto je najpogodnija za "gerilskog" nacina ratovanja, puna je planina i suma, nije se mogao boriti nikako u ravnicarskoj Vojvodini ili Slavoniji npr.

Sjecam se tih "dvoboja" izmedju Suvara i Milosevica u CK SKJ, posebno kada je Milosevic pokusavao da umanji autonomije pokrajina, i citah nedavno u vezi toga da Suvar nije imao nikakvu podrsku hrvatskih Komunista,a slazem se da je "beskicmenjacki" stav Hrvatskih Komunista naspram Beograda koji je trazio " alibi" za rat, stvorio i Tudjmana, koji je Srbima dosao kao slag na tortu.

Ista stvar je i sa Alijom Izetbegovicem, u vrijeme kada Cetnici ubijaju HAmdiju Pozderaca( koji je izgradio privredu Bih) u isto vrijeme 13 od 18 clanova srpske akademoje nauka glasa da se ALija Izetbegovic pusti iz zatvora, jer im je trebao naivac(opsjednut Islamom) kojeg su lako mogli izmanipulisati i navuci ga da bi mogli udariti i na Bosnu( sjecas li se one mudre ALijine " rata nece biti, za rat je potrebno dvoje" )

ZAsto Srbijanci nikada nisu razumjeli Jugoslovenstvo, pa zato sto je Srbija 500 godina bila "zatvorena" zemljoradnicka zemlja ruralnog karaktera i zasto sto se to stanivnostvo( osim osmanskog uticaja) nije mijesalo sa drugiom narodima, dok su npr Vojvodjanski Srbi, kao i Bosanski bili daleko kosmopolitskiji "orjentisani", ipak je Austrougarska mnogo vise "opismenila" i evropeizirala narode koje je kontrolisala nego sto je to Turska.

PA danas i u Bosni 70% Bosanaca koji dolaze iz ruralnih sredina( bez obzira jesu li muslinani, pravoslavci ili katolici) ne razumiju " prirodu" Bosne, jer su ostali zatucani odrastajuci u mono religijskim sredinama, pa pravila sviga sela hoce da primjene na teritoriju citave drzave.

NA kraju krajeva Humanizam i Renesansa su zaobisli generalno zapadni Balkan, pa nije cudno sto su narodi sa ovih prostora uveliko ostali na razmisljanjima iz mracniog srednjeg vijeka, pa naopravi razliku izmedju kulture DAlmacije( cini mi se da su prednjacili po broju partizanskih odreda) koja je bila pod Mletackom republikom i sjeto se Ivana Gundulica, pa ga uporedi sa slavonskim tamburicama i slavonskim becarima , 2 razlicite kulture, dva razlicita svijeta.
Znaci "selo" je razhebalo Jugoslaviju, papci primitivni,a takvih je najvise bilo u Srbiji.
Bosnu danas razhebavaju iste "garniture" primitivaca.

[Krokodil Behko]

ZAsto je Tito uzeo Beograd kao glavni grad, pa zato sto je kraljevina SHS koja je bila prva zajednicka drzava juznih Slavena naslijedila ugovore Kraljevine Srbije( kazu " iz prakticnih razloga"),a Titova Juga je u neku ruku bila nasljednik te 1 Jugoslavije.

Niđe veze.
Mnogo je primjera u svijetu, da su se poslije nekih ratova mijenjali glavni gradovi.

Srbi nisu prepoznali ideju Jugoslavije kao zajedništva, nego kao pogodan alat za dominaciju nad drugim narodima i to je ot. Sve stane u desetak riječi.

Zasto je Tito " odabrao" Bosnu i zasto je izvojevao 7 ofanziva bas u Bosni, pa zato sto je najpogodnija za "gerilskog" nacina ratovanja, puna je planina i suma, nije se mogao boriti nikako u ravnicarskoj Vojvodini ili Slavoniji npr.

Ne, nego zato što je u Srbiji bio sve sami goli četnik, a u Hr je vrvjelo od ustaša, domobrana, talijana, nijemaca i sl.

[posmatrac]

ZAsto je Tito uzeo Beograd kao glavni grad, pa zato sto je kraljevina SHS koja je bila prva zajednicka drzava juznih Slavena naslijedila ugovore Kraljevine Srbije( kazu " iz prakticnih razloga"),a Titova Juga je u neku ruku bila nasljednik te 1 Jugoslavije.

Niđe veze.
Mnogo je primjera u svijetu, da su se poslije nekih ratova mijenjali glavni gradovi.

Srbi nisu prepoznali ideju Jugoslavije kao zajedništva, nego kao pogodan alat za dominaciju nad drugim narodima i to je ot. Sve stane u desetak riječi.

Zasto je Tito " odabrao" Bosnu i zasto je izvojevao 7 ofanziva bas u Bosni, pa zato sto je najpogodnija za "gerilskog" nacina ratovanja, puna je planina i suma, nije se mogao boriti nikako u ravnicarskoj Vojvodini ili Slavoniji npr.

Ne, nego zato što je u Srbiji bio sve sami goli četnik, a u Hr je vrvjelo od ustaša, domobrana, talijana, nijemaca i sl.

Hrvati dali 71 partizanski odred( brigade, divizije, korpuse) i sve vrvjelo u Hrvatsokj od Ustasa

Ispade Mumini bili sve sami Komunisti, pa je zato Tito dosao u Bosnu da ga odbrani 2% muslimana koji su bili u PArtizanima ?

Nisam pisao o tome sta je mogao Tito da uradi( trebao je odabrati neku multietnicku sredinu za glavni grad, SArajevo, BAnja Luku, Tuzlu itd)nego zasto to nije uradio.

[Fazlija]

Muslimansko ucesce u partizanima je podcijenjeno i omalovazano. Moram napomenuti posebnu vaznost bosanskog plemstva kao obrazovanog sloja. Bez potpore begovske obitelji Pozderac ne bi bilo Bihacke republike i 1. zasjedanja AVNOJa, a bez begovske ob. Kapetanovica ne bi bilo 2. zasjedanja AVNOJa u Jajcu. Komunisticka propaganda nije mogla javno slaviti ulogu bivse aristokracije, ali je tim ljudima otvorila mogucnost dolaska na vlast u novoj drzavi. Oni su se pokazali kao kvalitetan dio vladajucih elita.