Bosanska agonija trajat će dok narodu ne prekipi!
Ugledni bh. arheolog i profesor historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Enver Imamović povodom svoje nove knjige "Ajvaz-dedin san", koja je pobudila veliko interesiranje javnosti u BiH, ali i šire, u intervjuu za "Dnevni avaz" govori o svom djelu, aktuelnoj političkoj situaciji, opstanku Bosne i Bošnjaka na jedan zanimljiv način, iz ugla historičara koji današnja zbivanja poredi sa sličnim situacijama iz prošlosti.
- Na Bosni su padala carstva. Stare Grčke i Bizanta, Rimskog, Turskog i Ugarskog carstva više nema. Bosna je i danas tu. Bosne će i dalje biti - poručuje Imamović.
Ajvaz-dedin san
Knjiga "Ajvaz-dedin san", koja uskoro izlazi u BiH i Turskoj, historijski je roman, literarno obrađen, zbog čega će, bez sumnje, zainteresirati široku čitalačku publiku. Istovremeno, detaljno je, istinitim faktima, opisan jedan period u historiji Bosne, što djelu daje i naučni značaj.
Osim legendarne priče o Ajvaz-dedi, u knjizi je na zanimljiv način opisan i period prije dolaska Turaka u Bosnu, ali i ono što je uslijedilo nakon 1463. godine. Zašto ste se opredijelili da na ovakav, literarni način opišete to značajno razdoblje?
- Po struci sam historičar i arheolog i to je najbolja kombinacija za proučavanje prošlosti. Osim kao historičar, radim i literarno obrađivanje prošlosti. Pišem i historijske romane. Nakon romana "Afroditin grijeh", koji je u Hrvatskoj bio među osam najčitanijih, ovo je moje drugo djelo. Historijski roman zapravo znači literarno obrađivanje nekog događaja. To je u svijetu veliki trend i hit, jer sve što se u školi uči je suhoparno. Međutim, kada se to literarno obradi, njega pamte i djeca i nepismeni. Dokaz za to je serija "Sulejman Veličanstveni", jer je probudila interesiranje u 60 zemalja svijeta i ljudi upijaju ono što vide.
Na zanimljiv način opisali ste i susret bogumila i muslimana. Pojasnite nam kako Vi tumačite masovni prelazak tadašnjeg stanovništva na islam?
- Ovo je, ustvari, kratka mala historija ukupne Bosne, historijski romansirani fakti. Sve ono što se historijski desilo u Bosni i prije nego što je sultan došao, njegov dolazak, način uspostave osmanlijske vlasti, kako je počela izgradnja Bosne i turske kulture, sve je tu opisano. I ko ovo pročita znat će historiju. Uzmite samo čuveni skup u Jajcu kada se sultanu dolaze pokloniti bogumilske starješine, podatak je da ih je bilo 20.000, da ga primaju za gospodara i da svojom voljom primaju islam.
Sultan je tada bio iznenađen i tada je dao privilegije bosanskom narodu, kao ni jednom drugom koji je do tada osvojio. Svoju djecu su mogli slati u Istanbul na carske škole i to je razlog da se begovat odnosno feudalizam zadržao u Bosni sve do dolaska Austrije. To je historijska činjenica!
U svojim djelima često podsjećate da Bosnu nisu mogla uništiti ni velika svjetska carstva. Mogu li je ovi danas uništiti, koji dolaze iz BiH i koji sve češće spominju raspad države?
- Otkako postoji Bosna, takve se priče ponavljaju. Šta je sve Bosna pretrpjela u prošlosti u posljednjih hiljadu godina? Dovoljno je samo reći, iz ugla arheologije, da nema mjesta u Bosni gdje se zakopa bunar ili temelj za kuću da se ne naiđe na kosti. Ja, kao arheolog, na mnogim istraživanjima nailazio sam na deset kostura bez lobanje ili na jednom uskom prostoru razbacane dijelove skeleta. Ili, pak, garež debeo pola metra, a u njemu kosti. Možete zamisliti šta se dešavalo.
Dakle, Bosna nije od jučer. Svašta je do sada pretrpjela kroz historiju, a ovdje su bile sve svjetske onovremene sile, od Grka, Rimljana, Bizanta, Ugarskog carstva pa do Turskog i Austrijskog, njih više nema, a Bosna i bosanski narod su opstali!
Također, treba reći da su na Bosni nestajala carstva, što govori koliko je politički komplicirana ovo zemlja, ne samo za nas nego za cijeli region i šire. Pa, Rimsko carstvo, koje je bilo svjetsko, nestalo je na problemima vezanim uz Bosnu i ovaj prostor. Znamo da je ovdje počeo Prvi svjetski rat. Ima i druga strana. Tursko carstvo trebalo je izdahnuti stotinama godina prije nego što ga je nestalo, ali je zahvaljujuću Bosni i bosanskim prilikama, političkim okolnostima i ljudima iz Bosne, poput Mehmed-paše Sokolovića, produžen život Carstvu. Svi su oni nestali, a Bosna i danas postoji!
Crno razdoblje
Kako, iz ugla historičara, gledate na razdoblje Bosne nakon agresije tokom devedesetih godina prošlog stoljeća?
- Ovo je crno razdoblje Bosne! Ovakva situacija nije djelo unutrašnjih stanovnika, nego izvana. Svi znamo ko je otpočeo huškanje preko Drine i Une. Čak i svjetske velesile gledale su šta se dešava. Ali, kada su i zaustavili rat, ustrojili su Bosnu na nenormalan način, da unutar države imamo republiku, a država nije rapublika. Uz to, narod je i zavađen i podijeljen. Praktično, još konce vuku stranci.
Koliko je ovo razdoblje opasno po Bosnu?
- Bosna nije od jučer. Ni oni prije Dodika, Miloševića ili Tuđmana nisu uspjeli u svojim nakanama. Pa, 1993. godine u Bosni je ratovalo šest vojski, među kojima i JNA. Kad oni nisu mogli skršiti otpor, onda je sasvim suludo pitati hoće li biti Bosne. Problem je što se ovim pričama produžava agonija, ne samo Bošnjaka nego i ostalih naroda. To će trajati sve dok narodu ne prekipi. Kad narod kaže "daj da jedem"! Tamo gdje je ekonomija jaka ljudi ne znaju ni ko je predsjednik države niti ih je briga. A tamo gdje je glad, "kuća je tijesna".
Kuća se u posljednje vrijeme sve više čini tijesnom. Nedavno je održana zajednička sjednica vlada Republike Srpske i Srbije. Kako to komentirate?
- Nema ovakvog primjera u historiji, da jedna država održava svoju sjednicu u drugoj državi. To znači da ta država ne priznaje nikoga u Bosni, to je okupacija. Postavljam pitanje šta bi se dogodilo da naša vlada održi sjednicu u Novom Pazaru u Sandžaku? Kako bi reagirala Srbija, cijeli svijet? Kod nas je to normalno! To govori o neupućenosti političara koji nas vode.
Jedan od razloga za to je i što političari ništa ne pitaju umne ljude. Čak je i Sultan imao svoj savjet. On postavi pitanje i svi iznose svoje mišljenje. Onda on odluči ono što većina misli. Nikada jedan čovjek ne može biti mudar kao cijeli savjet. Naši političari ne konsultiraju ni akademike, profesore... Mi nemamo ono što zaslužujemo. Dobre političare na vlasti, iskrene, poštene i sposobne.
Ekonomsko beznađe
Je li moguće da smo se navikli na to? Zašto je to tako, zašto makar Bošnjaci ne reagiraju, s obzirom na to da Republici Srpskoj to odgovara?
- Zato što nas vode čobani! Iako je onaj političar završio fakultet, on je polupismen. Političar mora biti prije svega etički čist, moralan i pošten čovjek, a onda znati voditi politiku države. Vidite kakvu oni politiku vode i ne reagiraju. Članovi Predsjedništva su kao tri roga u vreći. Jesu li imali ijednu zajedničku deklaraciju? Jedan drži govor tamo, drugi ovamo. Evo sad hoće da preustroje Federaciju. Šta je s Republikom Srpskom? Kažu da treba i Federacija biti jedinstvena kao RS. Pa, znamo kako je RS postala jedinstvena. Istrijebili su Bošnjake i Hrvate, nema opozicije... Apsurd je da RS bude primjer Federaciji!
Zašto šute Bošnjaci? Kada je narod doveden u ekonomsko beznađe kao što je to slučaj danas, kada 500.000 ljudi nema posla, a i oni koji rade znamo kolika im je plaća, njima je svejedno otkidali mu prst ili ruku, samo daj da ima hljeba. U to su dovedeni Bošnjaci. Isto je i u RS. Tek nešto bolja situacija je u zapadnoj Hercegovini.
Gdje je ta granica, kada će narod reći "dosta"?
- Kada su u pitanju Bošnjaci, oni su posebna skupina naroda i imaju poseban mentalitet. Oni su potomci Ilira, pretslavenskog naroda, koji je kroz historiju sve i svašta proživio. Toliko je oguglao na sve to da je jedini izlaz našao u onome što zovemo sabur, strpljenje. Nije ni čudo što su tokom posljednjeg rata i oni koji nikada nisu spomenuli Boga postali vjernici. Zato što u beznađu ljudi nalaze spas u vjeri.
Taj sabur je, zapamtite, oružje. Da nije toga, ovaj narod bi davno nestao. Teško je naći granicu. Kad je Omer-paša Latas poslan u Bosnu da je sasiječe i uguši pobunu, na hiljade ljudi je u lance okovao. Kada se vraćao prema Stambolu, sretali su ga putnici i gledali krvave okovane jadnike. Putnici su, kako izvori govore, na to samo komentirali: "Šta bi, to je sudbina!" Ljudska izdržljivost je neograničena... Bošnjaci su žilavi. Nema sumnje da će oni opstati, a sve drugo će proći. Vjerujem da će se naše potomstvo ovog perioda sjećati kao jednog ružnog sna.
Bogumilstvo i islam imali su mnogo sličnosti
U knjizi opisujete i golgote koje je lokalno stanovništvo trpjelo od Rimske crkve i inkvizicija, kao i domaćeg kralja Tomaša, ali i kažete da je Bosna uvijek bila ratnička zemlja koja se prvi put Turcima mirno predala. Zašto je to tako bilo?
- Prvi razlog je taj što je Bosna bila mrcvarena inkvizicijama stotinama godina. Od Kulina bana cijela srednjovjekovna historija u znaku je križarskih pohoda. Bilo je krvavo. Znamo šta znače kaznene ekspedicija u srednjem vijeku. To su bile fanatične vjerske ekspedicije, koje su pratile rušenje, lomače... Drugi razlog je taj što je Sultan u vrijeme progona primao izbjeglice, pomagao im. Ogroman broj Bošnjana iz onog vremena pobjegao je preko Drine Turcima i tamo upoznao i njih i njihovu vjeru.
Bošnjani, odnosno bosanski narod slijedio je jednu posebnu vjeru, koja je u osnovi bila kršćanska, ali potpuno drugačija, bogumilska vjera. Sultanovim dolaskom vidjelo se da su islam i bugumilstvo izuzetno bliske vjere.
Naprimjer, ramazan traje 30 dana, a bogumili su postili 40 dana, petak je imao isto značenje u obje vjere, i bogumili su vjerovali da će doći neki spasilac, potom moral i etika u islamu su u potpunosti odgovarali bogumilskim predstavama...
Ipak, nakon prelaska na islam bilo je teško presjeći s bogumilstvom. Imamo zanimljive historijske podatke. Naprimjer, 1526. godine umro je jedan hadžija. Kada su ga pripremali za ukop, našli su mu oko vrata hamajlije, u jednoj je bio ajet iz Kur'ana, a druga je bila bogumilska. A bio je hadžija...
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
