Korištenja glagoljice i korienopisa na prostoru Balkana

[Mutevelija]

"Korjenopis i ultrakorienski: hrvatski korienski pravopis, ili skraćeno korjenopis (po Marjanu Krmpotiću i Marijanu Horvat-Milekoviću) je kao izvornohrvatska jezična protivnost za balkanizirano fonetsko pisanje ili kolonialni Jugoslavenski vukopis. Korienski pravopis hrvatskog jezika je naš izvorni pravopis koji čuva korien, postanak i postojanje riječi, pa u pravomu korienskom i nekim inačicama polukorjenskog pisanja riječima čuva korienske suglasnike. Pravopis je inače način pisanja, a ne govora (izim u čakavici), pa pravilo korienskoga pravopisa glasi: "piši za oko, čitaj za uho": Medjutim je to zapravo tek kompromisno polukorjensko pravilo prielaznog hrvatskoga, jer je u srednjovjekomu starohrvatskom manjeviše postojao i korienski izgovor, vidljiv iz glagoljice i današnjih arhajskih pradialekata.
Temeljna razlika izmedju izgovornoga jugoslavenskog i hrvatskoga korienskog pravopisa: Korienski se pravopis uglavnom očituje u očuvanju prvotnih, korienskih ili osnovnih suglasnika, a izgovorni u izjednačivanju suglasnika po zvučnosti i u izpadanju nepodobnih suglasnika iz nekih suglasničkih skupova: uglavnom onih koje nemaju Srbi tj. izjednačavanje sa srboidnim pisanjem. Na kraju se dolje za poredbu još daje primjer ranohrvatskog ultrakorienskog iz glagoljice i pradialekata, koji je još daleko izrazitiji (pogotovo i zbog korienskog izgovora) nego li poznati Korienski pravopis iz NDHrvatske.

Glagoljični predkorjenski

DODATAK - Glagoljično-predkorjenski ili rano ultrakorjensko pisanje srednjovjekog hrvatskoga: Gore ukratko opisani način korienskog pisanja u klasičnomu izvornohrvatskom jeziku se javno-službeno rabio uglavnom izmedju 17.- 19. stoljeća do godine 1918. i još ukratko obnovljen god. 1939.- 1945. Medjutim je i taj sada najpoznatiji korienski bio tek osiromašenom naknadnom fazom iz još raniega ultrakorienskog izgovora, s ekstremno-inverznom homogenizaciom starohrvatskih glagoljskih tekstova u srednjem vieku. Nažalost za kajkavicu nema takovih ranijih uzoraka, jer dosad nisu poznati raniji kajkavski tekstovi prije 16. st., dok za starije šćakavske (ranoštokavske) tekstove postoje oskudni nalazi većinom iz srednjovjekog Dubrovnika.
Naprotiv ipak postoje razmjerno obilnije očuvani ranočakavski tekstovi na glagoljici, ali su oni nažalost u lažnim priepisima na latinicu uglavnom lažno "adaptirani" po uzoru na Vukopis, tj. za naivne laike s nepoznavanjem glagoljice su ovi nepodobni ranohrvatski tekstovi većinom manjeviše krivotvoreni: Dogmatsko-ideologizirani jugoslavisti su ih naknadno nedopustivo fonetizirali, - zato jer bi takvi u vjernomu izvornom priepisu čak i polupismenim laicima očito dokazali, kako su se srednovjeki ranohrvatski i srbianski drastično razlikovali s neznatnim sličnostima tek na širokoj obćeslavenskoj razini (a po dogmatskim vukovcima su morali biti sličniji "srednjejužnoslavenski" ?).
Idući, za Vukovske jugoslaviste 'šokantni' prikaz ranohrvatskoga ultrakorienskog pisanja na glagoljici je stoga prvi takav javni pregled na internetu izrazito nejugoslavenske fonetike i ortografie ranohrvatskoga srednjovjekog jezika. Kasnie nakon odumiranja glagoljice su u hrvatskoj kulturi ovakva arhajska ortografia i starofonetska homogenizacia većinom postupno odumrle, ali su ipak bar dielom bile sve donedavna očuvane u našim arhaičnim pradialektima, npr. kod domaćih starosjedilaca (osobito starih bakica) iz Bednje, Cresa i otoka Krka. Sada sliedi sažeti izvod bitnih osobitosti te ultrakorienske homogenizacie iz srednjovjeke glagoljice (i staraca Kvarnerskih otoka):"

Glagoljična pračakavica i arhajski 'bodulski' dialekt otočana je kod nas daleko "najkorjenskiji" tj. najizvorniji medju svim pučkim tekstovima i govorima u Hrvatskoj (pa se Pavelićev "korienski pravopis" iz NDH može shvatiti tek kao malo polukorjensko nedonošće spram ultrakorienske pračakavice). Zato u glagoljskoj i otočnoj deklinaciji i konjugaciji uglavnom izostaje većina vukovskih "asimilacija po srbosti", tj. većinom nema ni palatalizacie niti ikakvog jotiranja, a sibilarizacie su rjedje i obratno-atipične, zato jer je nepromjenjiva osnovica riječi u pračakavskoj deklinaciji, konjugaciji i stupnjevanju pridjeva stalno i bezuvjetno ista. Tako se vukovsko jotiranje (jotacija) slično kao ni štokavska palatalizacija (k > č, g > ž, h > š) u tom izvornomu pračakavskom doslovce nikada ne pojavljuju, pa čak su i u novijemu turističkom žargonu kvarnerskih otočnih čakavaca (izim doseljenika i miešanih brakova) jotiranje i palatalizacia su još razmjerno rjedje pojave tek kod najmladjih govornika pod utjecajem vukovske škole i medija.
Od svih tih vukovskih asimilacia, jedino se netipska sibilarizacia (k > c, g > z, h > s) tek dielom nalazi u pračakavici, ali je i tu posvema atipično-izvrnuta tj. obratna od štokavske sibilarizacie: Naime u slučajevima gdje bi se inače zbivala vukovska palatalizacia pred vokalom i, ona u pračakavskom izostaje, pa ju na istim mjestima tek dijelom zamjenjuje posebna bodulska sibilarizacia npr. skòk - škocìt, dùh - dusêvni, pèkal - pecên, mùka - mucìt itd. Ipak se i ta zamjenska sibilarizacia u pračakavici nalazi samo ponegdje i češći su slučajevi bez ikakve slavenske asimilacie: rukÿca, nogÿca, muhÿca, junâki, tarbùhić itd. Samo u novijoj polučakavici mladjih otočana zbog škole, medija i turizma je takva zamjenska sibilarizacia bar ljeti podpuna i tek odnedavna nju sada postupno zamjenjuje vukovska palatalizacia. Prava vukovska sibilarizacia kao u štokavskom, ovdje se odnedavna tek rjedje pojavljuje ljeti u polučakavskom turističkom slangu, uglavnom kod novijih asimiliranih jugoslavizama i balkanizama, dok izostaje u arhaizmima i u domaćemu zimskom govoru bez turizma.
Dapače je nasuprot inim južnoslavenskim jezicima, u arhajskoj otočnoj i glagoljičnoj čakavici čest upravo obrnuti proces, tj. zbog bezuvjetnog očuvanja stalno iste osnovice i njenoga lakšeg korienskog izgovora, najčešće postoji obrnuta neslavenska uskladba (progresivna homogenizacia) tj. prisilna izmjena pridodanih nastavaka iza stalne nepromjenjive osnovice, po idućim modelima suglasničke homogenizacie, značajnim za naš starodalmatski i orientalne jezike (tj. baš obrnuto od štokavskog "jednačenja po srbosti") - pa je to vjerojatno antička baština indoiranskih Prahrvata: ____________________________________________________________________________________________
bc > bz, bk > bg, bm > bn, bp > bb, bs > bz, bš > bž, bt > bd; cf > cv, cg > ck, cn > cm, cp > cb, cs > cc; dc > dz, df > dv, dk > dg, dp > db, dt > dd, ds > dz; fd > ft, fg > fk, fm > fn, fz > fs, fv > ff; gf > gv, gk > gg, gm > gn, gp > gb, gs > gz, gt > gd; hć > htj, hd > ht, hf > hv, hm > hn, hp > hb; kb > kv, kd > kt, kf > kv, kg > kk, km > kn, kz > ks, kž > kš; lb > lp, lf > lv, lr > ll, lt > ld, lz > ls; mp > mb, ms > mz, mt > md; nb > np, nf > nv, nm > nn; pb > pp, pd > pt, pg > pk, pm > pn, pz > ps, pž > pš; rl > rr; sb > sp, sć > stj, sd > st, sf > sv, sg > sk, sz > ss; tb > tv, td > tt, tf > tv, tg > tk, tn > tm, tž > tš; vm > vn, vs > vz, vš > vž; zf > zv, zk > zg, zp > zb, zs > zz ... etc. ____________________________________________________________________________________________
Poseban je jedinstveni način korienskog izgovora u arhaičnim i pračakavskim složenicama iza prefiksa, gdje je novija vukovska asimilacia očito posve spriečena održanjem ranoga praslavenskog poluglasa (šwa: latinična oznaka ' ), najčešće iza prefiksa pod' i raz' koji u ranočakavskim složenicama uglavnom ne prjelaze u vukovske "pot- i ras-": npr. pod'kopàt, pod'kupìt, pod'kurìt, pod'pomòć, raz'kopàt, raz'kuhàt, raz'paràt, raz'pilàt, raz'targàt, raz'tužìt, ... itd. Zato su skoro sve takve natuknice iz Kvarnerskih otoka koje počinju s ot-, pot-, ras- i slične, uglavnom naknadni unos doseljenika ili novonametnuti jugoslavizmi koji su tu u 20. stoljeću potisnuli domaće korienske arhaizme.
Povrh svega toga, kad je potrebno za dosljedno održanje nepromjenjive osnovice, u pračakavici se čak zbog ekstremnoga ultrakorienskog izgovora još dodatno ubacuju i umetnuti epentetski vokali: podapÿs (potpis), podačelo ('potčelo'), tvârdija (tvrđa), žêlija (želja), zêlije (zelje), grôzdije (groždje), ûlije (ulje) i slično, kako bi se zapriječila govorna asimilacija. Nadalje, štokavsko nepostojano (a) u pračakavskim padežima i pluralu većinom trajno ostaje i čak je većinom naglašeno: npr. pàši ter macàki (psi i mačori), križàci, šilàci, svytlàci, itd.
Takodjer tu ne postoji ni slavensko vokalno "r", koje u glagoljici i živoj pračakavici uvijek zamjenjuju vokalizirani slogovi -ri- ili -ar-: hribét (hrbat), ârta (rt), pâršt (prst), kàrva (krv), raz'tàrgat (rastrgati), itd. U novijoj polučakavici mladjih otočana je arhajska povratna homogenizacia još samo dielom očuvana, npr. ženit-ba > ženÿtva (Vuk: ženidba), a tek u novomu turističkom žargonu (polučakavska koiné) se ljeti već češće pojavljuje obično vokalno "r" izmedju dva suglasnika (zimi izvan turizma i kod staraca se to još govori kao -ri- ili -ar-). Vidi o svemu gornjemu još pobliže: Korienska čakavica."

[Krokodil Behko]

I šta sad mi treba da radimo, na ovoj temi?

[Mutevelija]

Treba Calli ne treba meni.
Pita kad od kad se prestala koristiit glagoljica u Bosni i Hercegovini. A nema vremena pa joj ja radim uslugu.

[Calla]

ejj pa u istoj minuti smo prenijeli tematiku i ti i ja na na zid,,:)odoh ja moju obrisati..

[Calla]

I šta sad mi treba da radimo, na ovoj temi?

pa da me obucis od kada do kada se koristila glagoljica na bosanskom tlu ,...a tko mi to bolje moze objasniti od tebe

[Krokodil Behko]

I šta sad mi treba da radimo, na ovoj temi?

pa da me obucis od kada do kada se koristila glagoljica na bosanskom tlu ,...a tko mi to bolje moze objasniti od tebe

Evo, ukratko za početak
pa u nastavku

a potom ukratko

U Bosni se pisala bosančica, a razvila se iz glagoljice, koja je stigla sa dalmatinskih prostora.
isprva je ličila na glagoljicu, bila su uglasta slova, a kako mi se čini, od početka 14. vijeka slova su postala oblastija, izmijenjena su neka slova/neki glasovi i postalo je to zasebno pismo.

Misim da je ikavica stoljećima dominirala Hercegovinom, zapadnom pa i srednjom Bosnom.
Legenda kaže, da je neko posljednji put upotrijebio bosančicu u državnim institucijama čak oko 1950. godine, neka žena iz oko Travnika, neupućena i tak to, došla negdje i napisala zahtjev na bosančici

Ovo ukratko, a pitaj ti, pa ako znam.....

[storm]

Translator ispiše tekst na glagoljici....ali kad kopiram ovamo opet ispiše u latinici ....

[dobre.vibracije]

storm pozdravlja sve na bosanskom forumu. mogo si nesto mastovitije

[storm]

storm pozdravlja sve na bosanskom forumu. mogo si nesto mastovitije

Ti šuti....nisi fer, to je tvoj domaći jezik

[Krokodil Behko]

Ima neki font bosančica, da se skine i instalira. Odradim ja to sve ali ne mogu ga naći u računaru. Nije među ostalim fontovima, a windows tvrdi da je instaliran.

[Fazlija]

Bio ja u Slovackoj, oko grada Nitre, tamo je bilo sjediste velikog slavenskog saveza Moravska, i gdje takodjer postoji glagoljicka bastina.

[Melek]

Stvarno? Znaci i s onu stranu Morave razna g...a borave?