..kad je počeo rat u bih....

[dr laganini]

Sve tri strane koriste različit naziv i nadnevak početka rata. Hrvati, protekli rat, nazivaju Domovinski rat, a za početak rata uzimaju 1. listopada 1991. godine, kada je JNA razorila hrvatsko selo Ravno u istočnoj Hercegovini... Srbi ga nazivaju Obrambeno-otadžbinski rat, a za početak uzimaju 1. ožujka 1992. godine, napad na svadbenu povorku, u kojem je ubijen mladoženjin otac (stari svat) na Baščaršiji, u Sarajevu. Bošnjaci ga nazivaju Agresija na Bosnu i Hercegovinu, a za početak uzimaju 1. travnja 1992. godine, kada su srpske paravojne postrojbe po naređenju šefa srbijanske tajne službe Jovice Stanišića prešle granicu, napale grad Bijeljinu i izvršile prvi pokolj Bošnjaka...

[dr laganini]

Rat je bio dijelom raspada SFRJ, kao nova epizoda velikosrpske agresije. Nakon slovenskog i hrvatskog razdruženja od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije tijekom 1991. godine, multietnička Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, koja je bila naseljena muslimanskim Muslimanima-Bošnjacima (44 %), pravoslavnim Srbima (31 %) i katoličkim Hrvatima (17 %), na referendumu 29. veljače i 1. ožujka 1992., se odlučila za neovisnost. To su odbili politički predstavnici Srba (SDS), koji su bojkotirali referendum i spriječili njegovo održavanje u pojedinim dijelovima zemlje, u siječnju proglašenim dijelom Srpske Republike BiH. Nakon proglašenja neovisnosti (EZ i SAD su priznali RBiH, 6. i 7. travnja, a u UN je primljena 22. svibnja), bosanskohercegovački Srbi koje je podržavala srbijanska vlada Slobodana Miloševića i Jugoslavenske narodne armije (JNA), mobilizirali su svoje snage unutar Republike Bosne i Hercegovine kako bi prisvojili što više prostora koji će proglasiti za srpski teritorij, što se uskoro pretvorilo u velikosrpsku agresiju diljem zemlje, popraćenu etničkim čišćenjem Muslimana u Podrinju, Hrvata u Bosanskoj Posavini te Muslimana i Hrvata u Bosanskoj Krajini.

[dr laganini]

To je prvenstveno teritorijalni sukob, u početku između srpskih snaga, uglavnom organiziranih u Vojsci Republike Srpske (VRS), na jednoj strani i na drugoj strani hrvatskih snaga u Hrvatskom vijeću obrane (HVO) i Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), većinom sastavljene od Muslimana. Ovdje se radilo dakle o dvjema stranama, velikosrpskog agresora i vojnih snaga koje su branile BiH: Hrvata i Muslimana

[dr laganini]

..toliko u uvodu a sad vaše mišljenje koji bi datum triba bit službenim početkom rata..npr.jel ravno u bih-u..

[Podrinjac]

Kad je pala prva granata

[Krokodil Behko]

Logički bi trebalo biti, kad je napadnuto Ravne, s tim da će se uvijek uzimati 1. april, kao početak rata, pošto, kako ja to vidim, svaki od ove trojice, pokušao je napraviti neki sporazum sa ostalom dvojicom, pa u zavisnosti od toga s kim se dogovara, priča suprotne stvari, u odnosu na susret s onim preostalim, između njih trojice.

Preciznije, svako je kopao za sebe, a Milošević je naravno, bio u najboljoj situaciji, jer je bio naoružan do zuba i preko zuba.

Tuđman je imao jedan deal sa Alijom, a drugi sa Miloševićem. Isto to i Alija.
Stvarni dio Alijinie strategije, bio je da pregovara što više, pošto je on tu bio u najtežoj poziciji i da na taj način kupi vrijeme, ili možda nekim čudom, da isposluje, da nas rat zaobiđe. Koliko je to bio glup plan, ostavimo za sada po strani.

S druge strane, nisam siguran ni za Tuđmana, da li bi se on obradovao, da je Alija naredio ratno stanje već u jesen 1991. godine, pošto ništa ne bi dobio time, osim cca 2.200.000 golorukih ljudi i sve bi mu bilo isto, ili bar slično.
BiH nije bila spremna ni u proljeće 92. godine, a kamo tek pola godine prije.
Čak šta više, možda bi bilo i unutar-bošnjačkih sukoba, pošto u jesen 91. još uvijek je bilo one jugoslovenske mantre "sitnica je sve to, samo treba čuvati jugoslaviju i sl".
Nije bila jaka kao par godina prije toga, ali bilo je toga, bilo.

[dr laganini]

Propagadnim djelovanjem JNA, mogle su se čuti izjave pojedinih novinara da selo Ravno uopće nije u BiH. Selo je uništeno u ratnim operacijama JNA i crnogorskih rezervista radi osvajanja Dubrovnika. ..eto podrinj jel znas di je ravno sad..

[Pasaga]

Propagadnim djelovanjem JNA, mogle su se čuti izjave pojedinih novinara da selo Ravno uopće nije u BiH. Selo je uništeno u ratnim operacijama JNA i crnogorskih rezervista radi osvajanja Dubrovnika. ..eto podrinj jel znas di je ravno sad..

Ovo je vrlo diskutabilno...duge sesije bi se mogle vodit.
Ako bih ja dao neki sud...procjenu,to je mnogo ranije.
Vec 91-ve,su nepregledne kolone mehanizacije i raznih orudja slivale se u BH.
Iznad svih vecih carsija,ukopana artiljerija,koja je cekala komandu.
Ima toga....kao sto rekoh....

[dr laganini]

Logički bi trebalo biti, kad je napadnuto Ravne, s tim da će se uvijek uzimati 1. april, kao početak rata, pošto, kako ja to vidim, svaki od ove trojice, pokušao je napraviti neki sporazum sa ostalom dvojicom, pa u zavisnosti od toga s kim se dogovara, priča suprotne stvari, u odnosu na susret s onim preostalim, između njih trojice.

Preciznije, svako je kopao za sebe, a Milošević je naravno, bio u najboljoj situaciji, jer je bio naoružan do zuba i preko zuba.

Tuđman je imao jedan deal sa Alijom, a drugi sa Miloševićem. Isto to i Alija.
Stvarni dio Alijinie strategije, bio je da pregovara što više, pošto je on tu bio u najtežoj poziciji i da na taj način kupi vrijeme, ili možda nekim čudom, da isposluje, da nas rat zaobiđe. Koliko je to bio glup plan, ostavimo za sada po strani.

S druge strane, nisam siguran ni za Tuđmana, da li bi se on obradovao, da je Alija naredio ratno stanje već u jesen 1991. godine, pošto ništa ne bi dobio time, osim cca 2.200.000 golorukih ljudi i sve bi mu bilo isto, ili bar slično.
BiH nije bila spremna ni u proljeće 92. godine, a kamo tek pola godine prije.
Čak šta više, možda bi bilo i unutar-bošnjačkih sukoba, pošto u jesen 91. još uvijek je bilo one jugoslovenske mantre "sitnica je sve to, samo treba čuvati jugoslaviju i sl".
Nije bila jaka kao par godina prije toga, ali bilo je toga, bilo.

..nisu politicari sveci al nebi nasjeda na tu tezu..uostalom ssvim je logicno da se pregovora u svakoj situacij...istina je da su srpske trupe napale i hr i muslimanska podrucja i istina je da su se u pocetku stvorila dva bloka hr_muslimanski kontra srba..naravno nekim iz svjetski politicki elita to nije odgovarla i uz pomoc udbe je isceniran sukob..

[Krokodil Behko]

Logički bi trebalo biti, kad je napadnuto Ravne, s tim da će se uvijek uzimati 1. april, kao početak rata, pošto, kako ja to vidim, svaki od ove trojice, pokušao je napraviti neki sporazum sa ostalom dvojicom, pa u zavisnosti od toga s kim se dogovara, priča suprotne stvari, u odnosu na susret s onim preostalim, između njih trojice.

Preciznije, svako je kopao za sebe, a Milošević je naravno, bio u najboljoj situaciji, jer je bio naoružan do zuba i preko zuba.

Tuđman je imao jedan deal sa Alijom, a drugi sa Miloševićem. Isto to i Alija.
Stvarni dio Alijinie strategije, bio je da pregovara što više, pošto je on tu bio u najtežoj poziciji i da na taj način kupi vrijeme, ili možda nekim čudom, da isposluje, da nas rat zaobiđe. Koliko je to bio glup plan, ostavimo za sada po strani.

S druge strane, nisam siguran ni za Tuđmana, da li bi se on obradovao, da je Alija naredio ratno stanje već u jesen 1991. godine, pošto ništa ne bi dobio time, osim cca 2.200.000 golorukih ljudi i sve bi mu bilo isto, ili bar slično.
BiH nije bila spremna ni u proljeće 92. godine, a kamo tek pola godine prije.
Čak šta više, možda bi bilo i unutar-bošnjačkih sukoba, pošto u jesen 91. još uvijek je bilo one jugoslovenske mantre "sitnica je sve to, samo treba čuvati jugoslaviju i sl".
Nije bila jaka kao par godina prije toga, ali bilo je toga, bilo.

..nisu politicari sveci al nebi nasjeda na tu tezu..uostalom ssvim je logicno da se pregovora u svakoj situacij...istina je da su srpske trupe napale i hr i muslimanska podrucja i istina je da su se u pocetku stvorila dva bloka hr_muslimanski kontra srba..naravno nekim iz svjetski politicki elita to nije odgovarla i uz pomoc udbe je isceniran sukob..

KOS - sigurno.
Počelo je sa visočijim funkcionerima u predratnom MUP-u RBiH, a inicijativa je bila sa srpske strane. Zalobirano po nekoliko Bošnjaka i Hrvata. Ti su Hrvati kasnije pronašli još istomišljenika u ZH, pa su s tim izašli pred Bobana. S druge strane, zalobirani Bošnjaci su zataškavali, umjesto da djeluju i tako to krene.

Delimustafić, Kvesić, Stojić, provjereni KOS-ovci.

Imaju oni presretnuti razgovori Mandića i Stojića (samo ne dirajte banovinu), plus onaj šleper oružja, kojeg je u BiH uvezao Delimustafić, pa podijelio sa šefom KOS-a, Vasiljevićem. Bio je agilan i oko predaje oružja predratne TOBiH.

[dr laganini]

KU situaciji kad su snage JNA odsjekle jug Hrvatske i držale Dubrovnik u okruženju, namjera JNA je bila odsjeći Mostar s juga, te pravcem Stolac - Čapljina - Metković ovladati istočnom obalom Neretve i, vjerovatno, deltom Neretve, te izbiti na more. Srpske snage su u ofanzivi (24 - 28. april 1992.) uspjele ovladati istočnim dijelom Mostara i probiti se do Čapljine. Tu su zaustavljene intervencijom Hrvatske vojske i potisnute istočno od Stolca. U borbama je oslobođena lijeva obala Neretve u Mostaru i JNA je potisnuta u Podveležje. Oslobođenje Mostara bio je svijetli trenutak borbe u Hercegovini i primjer da se samo združenim djelovanjem može postići uspjeh. Arif Pašalić, lokalni zapovjednik Armije RBiH, izjavio je da je u borbama učestvovalo 340 boraca Samostalnog mostarskog bataljona, 60 policajaca HVO-a, jedan vod HOS-a i specijalna jedinica HVO-a, uz kvalitetnu artiljerijsku podršku HVO-a. Nakon stabilizacije vojnog stanja u zapadnoj i centralnoj Hercegovini, počinju brojni incidenti, počevši od ubistva generala HOS-a Blaža Kraljevića, koji će završiti sukobom Armija RBiH i HVO-a.

U ratnim operacijama u ljeto i jesen 1992. godine, uspostavlja se ratna linija koja se do kraja 1994. godine neće bitnije mijenjati. Iako su srpski izvori tvrdili da Vojska Republike Srpske kontroliše oko 70% teritorije, Sefer Halilović navodi da su Armija RBiH i HVO od aprila do septembra 1992. godine oslobodili 58% državne teritorije. Tačni podaci nisu utvrđeni. Najkvalitetniji dio teritorije pod nadzorom VRS-a bila je banjalučko-dobojska regija, s brojnim stanovništvom i urbano-industrijskim centrima. Područje jugozapadne Bosne (od Drvara do Livna) slabo je naseljeno i razvijeno, a otprije je poznato kao demografska "crna rupa" BiH, bez dovoljno domicilnog stanovništv Armijaa za funkcionalnu odbranu. Podrinje je značajno zbog hidroenergetskog potencijala Drine i velikog rudnog bogatstva, ali protjerivanjem većinskog bošnjačkog stanovništva ostalo je bez demografskog potencijala. Istočna Bosna i Istočna Hercegovina su brdsko-šumski i kraški krajevi, također rijetko naseljeni i slabo razvijeni. Tek zauzećem najvećeg dijela Bosanske Posavine, Republika Srpska je stekla značajnije kvalitetne teritorijalne dobitke.

Srpske snage nisu uspjele u svome osnovnom naumu - brzom zauzimanju teritorije BiH i kvalitetnom osiguranju najvažnijih komunikacijskih pravaca prema tzv. Krajini u Hrvatskoj. Stoga su u jesen 1992. godine, nakon zauzimanja Jajca, prešle u strategijsku defanzivu koja će trajati do kraja fata
Armija RBiH je do augusta 1992. godine izvršila punu mobilizaciju i imala 168.500 vojnika

[Krokodil Behko]

Armija RBiH je do augusta 1992. godine izvršila punu mobilizaciju i imala 168.500 vojnika

Koji su uglavnom, tek u zadnjoj godini rata, imali priliku da vide kako neko brdo gori komplet, kad njihova artiljerija raspali. Sve do tada, bila je defanziva i ganjanje po kotama, odnosno, bitke za visoke kote, pošto je u brdskim područjima ipak lakše oduprijeti se artiljeriji, a tenkovi su svakako hendikepirani na takvom terenu.

De facto, dvije godine se ratovalo po najvisočijim dijelovima planina i u tom periodu, pomena vrijedno samo opkoljavanje srpskog obruča oko Sarajeva, bitke u Krajini i zauzimanje nekih kota na Majevici i niske planine Trebave.

Da smo znali, kakvoj se vojno-obavještajnoj sili suprostavljamo, možda se ne bi ni usudili
Jbt, pa u tom periodu, od pet stalnih članica savjeta sigurnosti, čak četiri je radilo za srbiju: Britanija, Francuska, Rusija, Kina.

[Sheval]

Tu nema dvojbe.
Apsolutno...Ravno.

[dr laganini]

Armija RBiH je do augusta 1992. godine izvršila punu mobilizaciju i imala 168.500 vojnika

Koji su uglavnom, tek u zadnjoj godini rata, imali priliku da vide kako neko brdo gori komplet, kad njihova artiljerija raspali. Sve do tada, bila je defanziva i ganjanje po kotama, odnosno, bitke za visoke kote, pošto je u brdskim područjima ipak lakše oduprijeti se artiljeriji, a tenkovi su svakako hendikepirani na takvom terenu.

De facto, dvije godine se ratovalo po najvisočijim dijelovima planina i u tom periodu, pomena vrijedno samo opkoljavanje srpskog obruča oko Sarajeva, bitke u Krajini i zauzimanje nekih kota na Majevici i niske planine Trebave.

Da smo znali, kakvoj se vojno-obavještajnoj sili suprostavljamo, možda se ne bi ni usudili
Jbt, pa u tom periodu, od pet stalnih članica savjeta sigurnosti, čak četiri je radilo za srbiju: Britanija, Francuska, Rusija, Kina.

..e to slazemo se..kos je samo zavrsio tu pricu od kraljevica pa dalje..a posli toliko sranja da je milina..

[Veca]

...oktar vrsi monolog,sace on!

[dr laganini]

..nemoj se zamarat ovom temom mozes posidit..

[Veca]

...ti to meni ili njemu?! ...a zasto ne bih,BiH se tice vise mene,nego tebe!

[dr laganini]

..je ti ai krvarila za bih svaki misec..do prije par godina

[Veca]

...odoh ja sebi napraviti salatu,dok ti ne copiras jos nesto sa neta,pametno ...do tada poklanjam ti

[dr laganini]

..