srculence7 wrote: ↑17 Dec 2017, 16:06
Krokodil Behko wrote: ↑16 Dec 2017, 01:32
Prvo su porušene džamije, a Ćele kula je bila osveta za pogrom nad muslimanima.
Uostalom, Srbi su morali ubiti Karađorđa i poslati njegovu glavu u Istambul, pošto sultan nije htio priznati nikakvu autonomiju, dok dotični ne bude kažnjen, zbog zločina.
Ima lepo o tome pisanih izvora, to nije bio slučaj samo kod nas a nije ni tajna da su Turci mnoge naše crkve svojim dolaskom prepravili u džamije kao i obrnuta situacija da smo i mi to kasnije radili...što ne opravdavam, eto samo konstatujem.
https://www.google.rs/url?sa=t&rct=j&q= ... v6kuT5nN38
Kao prvo:
Beograd je bio, pa čak je i pao pod osmanlijsku vlast, kao mađarski, a ne kao srpski grad.
Beograd je kratko bio pod srpskom upravom, u srednjem vijeku, u vrijeme tzv. sremskog kralja Dragutina, ali i on je bio vazal svog punca, mađarskog kralja, koji je vršio upravu u gradu za njegov groš.
To možeš pronaći, čak i na srpskoj wikipediji, u nešto uljepšanoj verziji - "dobio na poklon"
Град коначно прелази под власт Срба као део Срема 1284. године. Први српски краљ који је владао Београдом био је Стефан Драгутин (1276—1282), владар Краљевине доњег Срема (Мачве), ког је добио на поклон од свог таста, мађарског краља Ладислава IV.[13]
Naravno da je taj "poklon" važio, samo ako je odan mađarskoj kruni, pošto je predmetni Ladislav IV i dalje vrhovni vladar tog grada.
Pa kako bih ti pobliže objasnio o čemu je riječ, navest ću primjer istog takvog "poklanjanja" bosanske oblasti Soli, od strane tog istog Ladislava IV i istom tom Dragutinu Nemanjiću. 'Naš, Ladislav samo nije imao vremena, da se zajebava sa indijancima južno od Save, pa je za to zadužio svog zeta, koji je oženio Mađaricu-katolkinju i usput sve svoje kćerke poslao u katoličke samostane, na nauk, kako bi ih mogao poudavati na evropske dvorove i proširiti uticaj.
Sve ovo pišem, kako bih pojasnio kakve su bile šanse, da u BGD postoji značajniji broj pravoslavnih objekata.
Evo s kim se Dragutin dopisivao, dok je u ime punca rukovao oblašću Soli, u Bosni.
Pismo papi Aleksandru III
''da u : stranama Bosne koje su podložne tvojoj vlasti ima mnogo ljudi koji su zaraženi heretičkom zloćom''. ''Oni ,heretici, odvratili su se od istine i prezreli vječnog kralja pa na propast svojih duša i sramotu katoličke crkve i vjere svojim opasnim i pogubnim nagovaranjima pokušavaju zavesti neke osobe''.
Što naravno znači, da je Dragutin, iako pravoslavac, morao poštovati liniju razgraničenja između katoličke i pravoslavne crkve - na Drini.
U naknadnom pismu (mrsko mi da guglam, ionako sam potrošio sat vremena oko pripreme), Dragutin izražava zadovoljstvo, kad mu Papa piše da će mu poslati nekoliko Franjevaca u Soli.
Uspio sam izguglati samo jednu srednjovijekovnu pravoslavnu Crkvu u BGD, ali problem je sad u tome, što ta crkva postoji još uvijek, a to znači da nije srušena
Riječ je o crkvi koja se zove Ružica, ili nešto tako.
Za razliku od pravoslavnih, katoličkih je crkava u BGD bilo više, što nije nikakvo čudo, jer se isti tokom cijelog srednjeg vijeka vodio kao grad koji pripada katoličkoj crkvi.
Beogradska nadbiskupija
Beogradska nadbiskupija, crkvena upravna jedinica koja obuhvaća današnju Srbiju s dijelom Vojvodine. Ima svoj početak u Singidunumu (provincija Mezija) u IV. st., u kojem je stolovao biskup Ursatius. Propala za seobe naroda. U IX. st. pripadala je bugarskoj državi, pa Ugarskoj, potom Bizantu i ponovno Ugarskoj, zatim kratko vrijeme srpskom kralju Stefanu Dragutinu, da bi opet pripadala Ugarskoj do pada pod tursku vlast (1521). Tada je gotovo nestalo katoličkoga pučanstva iz Beograda, tijekom 126 god. nisu se više imenovali ni biskupi, a biskupijom su upravljali administratori iz susjednih biskupija. Zalaganjem Bartola Kašića, Sveta Stolica početkom XVII. st. opet je imenovala biskupa u Beogradu. Austrijanci su zauzeli Beograd 1717., ali su ubrzo poraženi i Turci su zagospodarili gradom 1739. Katolici su pobjegli, a crkve su im Turci porušili. Nakon II. srpskog ustanka katolici su se vratili u srpsku kneževinu na poziv Obrenovića, ali Katolička crkva nije dobila legalitet. Administratorom biskupije imenovan je J. J. Strossmayer, koji se uzalud trudio urediti odnose srpske države s Katoličkom crkvom. Nakon balkanskih ratova srpska kraljevina sklopila je konkordat sa Svetom Stolicom (1914), koja je 1924. uzdigla biskupiju na čast nadbiskupije i imenovala prvim nadbiskupom fra Rafaela Rogića.
Idemo dalje, položaj kršćana i ostalih, u otomanskom carstvu.
Knjiga: Православна црква у Београдском пашалуку 1766-1831 : (управа Васељенске ...
By Недељко Радосављевић
A to znači da su pravoslavci u Srbiji, bezmalo pa imali ista prava kao i muslimani, sve dok su bili lojalni otomanskom carstvu, a što i jesu bili i to stoljećima. U protivnom, moramo smisliti neki vrlo mudar odgovor na pitanje, kako to da su nakon pobjede pod Bečom, Evropljani oslobodili Mađarsku i Tursku i tu stali?
Sve mi se čini da bi jedini logični odgovor bio - jer lokalno stanovništvo u BiH i Srbiji, podržavalo je otomansko carstvo, a to opet znači i velike gubitke, na evropskoj strani, plus što bi sre morali ponašati kao okupacione vlasti u Srbiji. Dokaz bi bio da se Evropa ipak dohvatila Beograda, sredinom XVIII vijeka, ali ga je iz nekih razloga morala vratiti.
Beograd je danas srpski grad, zahvaljujući isključivo tom događaju, a to znači da su Srbi dobro procijenili i podržali upravo Turke.
Fajnali, pretvaranje crkava u džamije:
Sa ovog tvog linka:
Prema velikom osmanlijskom putopiscu Evliji Čelebiji, koji je boravio u Beogradu 1660. godine, Beograd je tada imao oko 98.000 stanovnika, od kojih 21.000 nisu bili Muslimani.
Poveliki broj muslimana, da bismo mogli reći kako su se doselili neki Anadolci, zar ne?
Pojašnjenje:
I u mom rodnom gradu, crkva je pretvorena u džamiju i to iz sljedećeg razloga - jer je to bila njihova očevina
Svi su, manje-više, prešli u islam, a razlog si mogla pročitati u onom Dragutinovom pismu, pošto je taj moj grad upravo u oblasti Soli. Tokom srednjeg vijeka, taj je narod progonio ko je stigao, od evropskih vladara, pod optužbama za herezu i sl, pa tako da nije nikakvo čudo što im se katolička crkva omrzla, a pravoslavne u tim krajevima ionako nije ni bilo, sve do pojave Osmanlija koji sa sobom dovode pravoslavne nomade - Vlahe.
Ljudi su prešli u islam i u skladu s tim, kao nasljednici i potomci ljudi koji su sagradili tu malo crkvicu i stećke, pretvorili su je u džamiju, jer im je to njihova, a ne papina očevina. evo i mene, upravo sjedim na svojoj očevini i radim sve šta hoću s njom, a niko mi ne može ništa prigovoriti, pa rema tome ...
Očito je i veliki broj ljudi u Srbiji prešao u Islam, pa su svoje očevine preuređivali - ništa sporno