Post
by Bošnjak » 09 Jul 2020, 03:28
Bosanski muslimani su prije ustanka Husein-kapetana Gradašćevića imali osmanski identitet. Ustanak Husein-kapetana Gradašćevića predstavlja bošnjaštvo koje se zbog svojih okolnosti borilo za federalnost u Osmanskom carstvu. Ustanak nije uspjeo, a najkasnije od čistke Omer-paše Latasa su oni čije se porijeklo moglo povezati sa bošnjaštvom ili bošnjačkim nacionalizmom dobili status manjine u društvu koj je imalo osmanski identitet. To je glavni razlog zašto se društvo za vrijeme Austro-Ugarske nije identificiralo sa bošnjačkim nacionalizmom, koji je bio sporedna pojava. Drugi razlog je kulturološka razlika između bosanskih muslimana katoličke kulture i bosanskih muslimana islamske kulture. Kao treći razlog se može navesti šerijat.
Uspostavljanjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bosanski muslimani poprimaju federalni, jugoslovenski identitet.
Poslije smrti Mehmeda Spahe, u JMO je nadvladala struja hrvatskog identiteta, i većina bosanskih muslimana se počelo identificirati sa hrvatstvom. Hrvatstvo kod bosanskih muslimana je ustvari također bilo federalni identitet otkad se pojavilo, jer su svom muslimanskom hrvatstvu predstavljali zasebnu skupinu u odnosu na katoličke Hrvate, slično sadašnjoj situaciji Bavara i ostalih Nijemaca. JMO do ustaške aneksacije nije bila nacionalistička u tom hrvatskom, federalnom identitetu. Nakon ustaške aneksacije, JMO se priključuje ustaškom HSP-u. Iako je većina bosanskih muslimana nakon Drugog svjetskog rata svojim potomcima razvila narativ o neutralnosti ili naklonjenosti partizanima u Drugom svjetskom ratu, većina bosanskih muslimana je u Drugom svjetskom ratu ostala lojalna JMO koja je formalno postala dio HSP-a. Bosanski muslimani katoličke kulture su razvili narativ o precima koji su u Drugom svjetskom ratu bili konzervativni i koji su vjerovali u socijalizam. Bosanski muslimani koji su reakcionarnog porijekla su stvorili narativ o precima koji su bili neutralni u Drugom svjetskom ratu i koji se nisu izjašnjavali kao Hrvati. Za razliku od njihovih, kod mojih predaka je to stvarno bio slučaj.
Bosanski muslimani koji su potomci katolika i koji su zadržali katoličku kulturu, i bosanski muslimani koji su poprimili islamsku kulturu u historiji predstavljaju dvije odvojene skupine, čija se povezanost, osim po tome što je nekatolička skupina bila dominantnija, može porediti sa povezanosti katolika i ortodoksnih Židova u katoličkim zemljama. Poslije Drugog svjetskog rata, identifikacija sa hrvatstvom prestaje i postaje odbojna. Bosanski muslimani katoličke kulture stvaraju narativ u kojem su se samo reakcionari izjašnjavali kao Hrvati, i u kojem reakcionari predstavljaju potomke srednjovjekovnih Hrvata, iako ni među bosanskim katolicima ne postoji hrvatska identifikacija prije 19. stoljeća. Oni poprimaju nacionalni identitet lijevog mentaliteta koji vjeruje u jugoslavenski federalizam i koji se može nazvati nacija Seljaci. Priznanje nacije Muslimani 1974. predstavlja priznanje bošnjačke zasebnosti. Za bosanske muslimane katoličke kulture, identitet je i dalje ostao zasnovan na identitetu koji se može opisati kao nacija Seljaci. Seljaci postaju većinski ateisti, a njihov identitet, koji se i dalje identificira sa ruralnošću, postaje većinski proleterski. U tom periodu nastaje nova nacija Građani, koju čine potomci komunista nacije Seljaci koji su rođeni u gradu. Pošto što su svi komunisti po dolasku na vlast imali plemićki mentalitet u svom ateizmu, Građani su razvili mentalitet potomaka monarhije koja je uspostavila socijalizam i uvela religiju komunizma. Kada je komunizam u 1980-im poprimio mentalitet kapitalizma, Građani sebe počinju vidjeti kao borce protiv Seljaka koji još uvijek imaju lijevi mentalitet koji komunisti od tada poistovjećuju sa konzervativizmom. Građani su konzervativniji od Seljaka, jer Seljaci imaju lijevi mentalitet. Poistovjećivanje lijevog mentaliteta sa konzervativizmom je stvorio pseudo-konzervativnu SDA, čije je glasačko tijelo većinski proleterskog mentaliteta, i koja je bila nacionalistička po djelima, a ne po mentalitetu. SDA je od nastanka je imala lijevi mentalitet koji nije suosjećajan, slično većini u američkoj Republikanskoj partiji. Kao i Republikanska partija, koja se identificira sa konzervativizmom, SDA je većinski nekonzervativnog mentaliteta. SDA nema konzervativnu kapitalističku frakciju kao što su republikanski libertarijani. Naspram Republikanske partije je ateistička. Dok je Republikanska partija konzumeristička, što po tradicionalnom konzervativizmu nije konzervativno, SDA je od nastanka imala lijevi antikonzumeristički mentalitet. Poslije rata je glasačko tijelo SDA poprimilo umobolna i homoseksualna osjećanja koja se opisuju kao anarhijska.
Građani i nakon formalnog raspada Jugoslavije sebe vide kao potomke titoističke monarhije koja je uspostavila titoistički državu, istovremeno se identificirajući sa ZAVNOBiH-om kao da je povelja Kulina bana koja je uspostavila državnost njihove bosanske monarhije.
Last edited by
Bošnjak on 10 Jul 2020, 23:30, edited 5 times in total.