Također, naš član Vladika, veliki je fan ove divizije, skuplja njihove značke, fesove, salvete, itd.. Vjerujem da će mu biti drago, kad vidi da je tema otvorena.
Ipak, najveća utvrđena cifra žrtava Handžar divizije je oko 1750, slovom i brojem, nejasno da li je riječ o pobijenim partizanima ili civilima. Veće cifre nema Nju je ustanovila neka partizanska komisija iz 1946. godine.
Manje je poznato o razlozima formiranja:
Nastala je nakon pokolja koje su počinili četnici u istočnoj Bosni nad muslimanima, nakon čega su muslimani od njemačkih vlasti tražili oružje ili zaštitu, formirajući milicije kako bi se zaštitili od četničkih napada, što je kasnije preraslo u vojnu postrojbu. Osnovna namjena jedinice je prvobitno trebala biti zaštita domova i obitelji, ali taj dogovor nije ispoštovan.
Poznata je kao jedina jedinica SS-a koja je digla pobunu protiv Nijemaca i nacističkog režima nakon što je poslana u Francusku. Tom prigodom je ubijeno osam njemačkih časnika. Oni koji su pobjegli pokušali su se pridružiti francuskom Pokretu otpora, ali su ubrzo uhvaćeni i pogubljeni.
Još je manje poznata pobuna ove divizije, tokom obuke u FransuskojDžemaludin Ibrahimović, tadašnji imam u Handžar diviziji se prisjeća
Bio sam imam u Handžar diviziji. Kada smo mi Bosanci saznali da se možemo dobrovoljno prijaviti u jednu njemačku jedinicu, mnogi su iskoristili tu priliku. U Bosni je u to vrijeme bilo prisutno lijepo sjećanje na Austro-Ugarsku monarhiju. Tako da smo se osjećali naklonjeni njemačkom carstvu. Njemačka je za nas bila simbol čistoće, reda i discipline. Za koncentracijske logore i progone Židova tada nismo znali, jer velika masa dobrovoljaca je dolazila iz najsiromašnijih uvjeta, većinom sa sela. Treba uzeti i u obzir da su četnici u istočnoj Bosni masakrirali na tisuće muslimana, tako da smo željeli iskoristiti priliku da se branimo
U tijeku novačenja bilo je i osoba koje su pripadale Komunističkoj partiji Jugoslavije i koje su se uspjele upisati kao novaci u jedinice Handžar divizije. Ferid Džanić, Božo Jelenek, Luftija Dizdarević i Nikola Vukelić su aktivno planirali pobunu protiv SS divizije i svoju prigodu su pronašli u rujnu 1943. godine. Plan je bio pobiti njemačke časnike i s ostatkom simpatizera se priključiti francuskom Pokretu otpora protiv Njemačke. Džanić kao vođa skupine imao je dva plana po kojima bi divizija pod njegovim zapovjedništvom ratovala u Sjevernoj Africi ili u Hrvatskoj ovisno o situaciji u Francuskoj u danima poslije pobune. Džanić je u izletima u grad Villefranche-de-Rouergue prije pobune došao u dodir s članovima francuske ilegale u hotelu Moderne, i kada je dobio potvrdu da će imati pomoć Britanaca i Francuza, odlučio se za djelovanje. Ta se pomoć ipak nikada nije pojavila, ali se ne zna je li to bilo točno ili ne jer je pobuna trajala samo nekoliko sati.
Uhićeni pobunjenici koji na vrijeme nisu prešli na stranu SS-a osuđeni su na smrt, prisilni rad i zatvor. Ustanovljen je izvanredni vojni sud pod predsjedanjem Franza von Kocevara, divizijskoga sudca.[5] Osuđeni na smrt strijeljani su 17. ↓1, 18. i 28. rujna 1943. godine. Njihova imena su:
17. rujna:
Mujo Alispahić (SS-inženjerac)
Karamanović (SS-vodnik)
Jusup Vučjak (SS-kaplar)
Zemko Banjić (SS-inženjerac)
Ephraim Bašić (SS-inženjerac)
Ismet Čefović (SS-inženjerac)
Zeir Mehičić (SS-inženjerac)
Meho Memišević (SS-inženjerac)
Philipp Njimać (SS-inženjerac)
18. rujna:
Nikola Vukelić (SS-narednik)
Ivan Jurković (SS-vodnik),
Alija Beganović (SS-kaplar)
Mustafa Morić (SS-kaplar)
Sulejman Silajdžić (SS-inženjerac)
28. rujna:
Klaus Tilly
Hasan Novkinić
Sulja Sulčić
neidentificirani vojnik
Osuđeni na prisilni rad i zatvor ↓2:
Harnaga Delić (3 godine prisilnoga rada)
Fejso Fejsagić (2 godine prisilnoga rada)
Franjo Zagorac (3 godine zatvora)
Hanko Brkić (1 i pol godinu zatvora)
Husein Husić (1 godina zatvora)
Fadil Kovačević (1 godina zatvora)
Asim Tetarić (6 mjeseci zatvora)
Salem Mahmutović (6 mjeseci zatvora)
Osman Karailo (6 mjeseci zatvora)
Hasan Usanović (6 mjeseci zatvora)
Hasan Kekić (6 mjeseci zatvora)
Mesut Zinko (5 mjeseci zatvora)
Munib Karahodžić (3 mjeseca zatvora)
Djemal Brušanović (2 mjeseca zatvora)
Omer Dizdarović (2 mjeseca zatvora)
U slučaju vojnika Ismeta Kurtagića i Bećira Poturovića postupak je bio obustavljen.
Preživjeli svjedoci, naročito SS-ovac Hartmut Schmid, pričaju kako su osuđeni bili dostojanstveni i većina ih je umrla uzvikujući djelomično na hrvatskome jeziku: "Živjela Hrvatska!".