Uglavnom ih spominju kreteni koji ne shavataju ni komunizam ni zločinaštvo, ne razlikuju komuniste od zločinaca pa u svom kretenizmu pripisuju zločine komunistima umjesto zločincima. Ne razlikuju oni ni čin od djela pa a ni zločine od zlodjela - njima to sve isto.
Ekvivalent komunističkim zločinima bi bio na primjer mačji laveži ili, dalekobilo, burek od sira što je daleko veći zločin od bilo kojeg "komunističkog". Dakle nema to. Osim u poeziji. Lošoj. A svi znaju, osim onih koji ne znaju, da poete je politički korektan izraz za pjandure. Rjeđe ih spominju oni koji baš znaju rečenu razliku a s ciljem da rečene zločine podvale komunistima, dakle oni koji nisu glupi ko kurac nego pokvareni do srži. Navode se nakakva ubistva bez suđenja iako svi znaju, osim onih koji ne znaju, da nema suda do suda partije, i da svakoj pa i najmanjoj akciji komunista prethodi direktiva partije koja se temelji na sudu partije. Znači, rečena ubistva bez suđenja niti su ubistva, jer ubistva nemaju zakonsko uporište za razliku od likvidacija, sprovođenja smrtnih presuda u djelo isl. koja itekako imaju, niti su bez suđenja. A upravo je partija ta koja po svom sudu određuje ko je ko i šta je šta, pa tako i koje je zločin a koje nije. Dakle ne zločin. Kazna. Jebo im Dostojevski mater!
Komunizam, to je najviši stadij razvoja ljudskog društva. Po definiciji. Dakle nije to nekakvo državno uređenje, ekonomski model ni oblik vladavine kako to mnogi pogrešno tumače. Prosto, nema drugog najvišeg stadija razvoja ljudskog društva do komunizma niti drugog komunizma do najvišeg stadija razvoja ljudskog društva. Daljnji razvoj ljudskog društva bi bio unapređenje u - propast. Kako? Zašto? Pa zna se kako i zašto, svi znaju, osim onih koji ne znaju, da komunizmu predstoji utopija. A utopija je mjesto kojeg nema (grč. u-topos, mjesto koje to nije), dakle niđe. A samim tim je i nikad. Dakle van vremena i prostora. Van takozvanog prostorvremenskog kontinuuma, kako to neki vole reći. Van događaja uopšte, jer svaki događaj podrazumiejva mjesto radnje i vrijeme radnje. Što znači da svaki onaj koji je nekako "napredovao" iz komunizma (na primjer u demokratiju ) je ustvari nazadovao jer demokratija nije stvar koja predstoji komunizmu nego stvar koja mu prethodi. Ukratko, vratio se na staro a da to i ne zna (vidi onog nogautiranog boksera koji u behutu pjeva antiborbene i antirevolucionarne). Sve go utopist. Eto ih po Parlamentima i Saborima, ne zna se koji je luđi.
Komunisti, to je avangarda ljudskog društva. Po definiciji. Ne kler. Ne ulema. Komunisti su avangarda. I to društva. Društvena avangarda, ne nacionalna elita poput nacista. I ne vjerski autorit...
E, jel ko od vas kad ćebovo hodžu? Dobro, ne mora baš bit hodža, može i neko svešteno lice. Samo zamislite scenu:
tup tup tup tup
- aaaaj aaaaaj aaaaj aaaaaj, ne znaš šta radiš
- mhhh et, nek ti znaš šta te snašlo
Neprocjenjivo. Preporuke!
Đe sam ono stao? E, da, što ovo spominjem? Pa radi djece! Djeco, treba da znate čemu služe i kako se ispravno koriste ove mračnjačke spodobe u mantijama. Oni ne služe da biste imali kome ljubit ruke. Oni služe da imate u kome boga ubjat. Nećete ga valjda jedni u drugima ubijat, pajel? Što ih više mlavite to se oni striktinje knjige pridržavaju i ne zijevaju mimo nje. Čim malo popustite to odmah digne glavu, krene zvjerat lijevo-desno i počne držat govore. Mimo knjige, dabome. Dakle, prvo paradajz. Onda soha, do daljnjeg! To kao fizički dokaz da komunizam nije propao.
P.S.
Nakon svega, ako ima neko ko bi želio da ispdane glup slobodno neka dođe ovdje da se pravi pametan. Ispadanje mu je zagarantovano. Poziv se odnosi na sve. Uključujući i boga. Posebno boga, njemu sam najviše kivan.