Partizani/NOB - istina i mit?
Moderator: Krokodil Behko
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120404
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6970 times
- Been thanked: 7901 times
- Status: Offline
Partizani/NOB - istina i mit?
Tito se u Drvaru odbio predati Nijemcima tek nakon što su mu drugovi zaprijetili smrću
U intervjuu s engleskim i američkim novinarima, koji je Times objavio 16. maja 1944. godine, ( Tito) je izričito naglasio da njegove jedinice čini 44% Srba, 30% Hrvata, 10% Slovenaca, 5% Crnogoraca, 2,5% Makedonaca i isto toliko Muslimana.
Pritom je, naravno, prešutio da je većina njegovih Srba sa zapadne strane Drine te da je rukovodstvo KPJ u samoj Srbiji u zadnje vrijeme više puta pokušavalo raspiriti ustanak, ali bez uspjeha.
U proljeće 1944. godine priroda je u drvarskoj kotlini bila u punom sjaju… Tu je idilu 25. maja 1944. godine, koji se već u ratu počeo službeno obilježavati kao Titov rođendan, razbio njemački napad. Radilo se o operaciji Rösselsprung, koju je organizirao XV. brdski korpus u suradnji s pješačkim jedinicama iz Bihaća, Knina i Livna, a s namjerom da obezglavi pokret otpora.
Smioni udar
Na izričitu Hitlerovu zapovijed Wehrmacht je pokušavao izvesti smion udar na Tita i Vrhovni štab kojim je rukovodio posebno za tu svrhu osnovan centar u Zagrebu . Nijemci su u najvećoj tajnosti pripremili operaciju… angažirali “kazneni bataljon” sastavljen od osuđenih bivših oficira. Oni su poletjeli iz zagrebačke zračne luke, s time da su im tek dva sata ranije objasnili zadatak. Koliba koja je bila sagrađena iznad slapa u špilji kod Drvara nije se nalazila na povoljnom položaju… U uvjerenju da opasnosti nema, Tito se 24. maja vratio u Drvar, gdje je priredio večeru za članove vojnih misija pri Vrhovnom štabu, među kojima je bio i Churchillov sin Randolph i delegat generala Eisenhowera, Robert Crawford. Prenoćio je u špilji kako bi sutradan s Kardeljem, koji se vratio iz Slovenije, Rankovićem, Arsom Jovanovićem, Zdenkom, Rankovićevom sekretaricom, šifranticom Brankom Savić i ostalim drugovima proslavio svoj rođendan. Tu ga je u zoru iznenadio njemački desant.
Isprva je izgledalo da situacija nije zabrinjavajuća, no kada su se nakon prvoga napada avijacije na Drvar počeli spuštati padobranci te su na ravnicu nedaleko od špilje gdje je bio Tito s pratnjom sletjele jedrilice pretrpane vojnicima, stvar je postala vrlo ozbiljna. Prvi su padobranci, doduše, svi pobijeni, no za njima su stizali drugi. Udarna skupina Panther - 110 vojnika - uputila se prema groblju, uvjerena da se u blizini nalazi Vrhovni štab. Tu im je obavijest navodno prenio oficifr američke obavještajne službe OSS-a, član engleske misije, koji je zapravo bio njemački agent.
Kriva lokacija
Kada im je postalo jasno da su se prevarili glede lokacije te da najjači otpor dolazi iz smjera drvarske špilje, Titovo su sklonište smjesta zasuli vatrom, tako da ga nije mogao napustiti. Jedini mogući izlaz bio je preko stijene, koja se neprijateljskim vojnicima pružala kao na dlanu. Bez pratioca i vatrene zaštite Ranković se popeo na vrh brda i stigao na zaravan ne znajući ko je nadzire. Imao je sreću, jer Nijemaca ondje još nije bilo. U međuvremenu je položaj u špilji postajao sve dramatičniji. Kardeljev pratitelj, Vlado Miklavc-Henrik, koji je s vremena na vrijeme odlazio do ulaza da vidi što se događa, svoju je smionost skupo platio. Neprijateljski ga je metak pogodio tačno u sljepoočnicu: krv je poprskala stijenu špilje, dio mozga mu se prosuo u kapu pod glavom. Tito je svojem pratitelju Nikici Prlji zapovjedio da mu zada samilosni hitac, što je ovaj, nakon kratka kolebanja, i učinio. “Slava drugu Vladi”, rekao je Tito i kleknuo pokraj tijela poginuloga borca.
U intervjuu s engleskim i američkim novinarima, koji je Times objavio 16. maja 1944. godine, ( Tito) je izričito naglasio da njegove jedinice čini 44% Srba, 30% Hrvata, 10% Slovenaca, 5% Crnogoraca, 2,5% Makedonaca i isto toliko Muslimana.
Pritom je, naravno, prešutio da je većina njegovih Srba sa zapadne strane Drine te da je rukovodstvo KPJ u samoj Srbiji u zadnje vrijeme više puta pokušavalo raspiriti ustanak, ali bez uspjeha.
U proljeće 1944. godine priroda je u drvarskoj kotlini bila u punom sjaju… Tu je idilu 25. maja 1944. godine, koji se već u ratu počeo službeno obilježavati kao Titov rođendan, razbio njemački napad. Radilo se o operaciji Rösselsprung, koju je organizirao XV. brdski korpus u suradnji s pješačkim jedinicama iz Bihaća, Knina i Livna, a s namjerom da obezglavi pokret otpora.
Smioni udar
Na izričitu Hitlerovu zapovijed Wehrmacht je pokušavao izvesti smion udar na Tita i Vrhovni štab kojim je rukovodio posebno za tu svrhu osnovan centar u Zagrebu . Nijemci su u najvećoj tajnosti pripremili operaciju… angažirali “kazneni bataljon” sastavljen od osuđenih bivših oficira. Oni su poletjeli iz zagrebačke zračne luke, s time da su im tek dva sata ranije objasnili zadatak. Koliba koja je bila sagrađena iznad slapa u špilji kod Drvara nije se nalazila na povoljnom položaju… U uvjerenju da opasnosti nema, Tito se 24. maja vratio u Drvar, gdje je priredio večeru za članove vojnih misija pri Vrhovnom štabu, među kojima je bio i Churchillov sin Randolph i delegat generala Eisenhowera, Robert Crawford. Prenoćio je u špilji kako bi sutradan s Kardeljem, koji se vratio iz Slovenije, Rankovićem, Arsom Jovanovićem, Zdenkom, Rankovićevom sekretaricom, šifranticom Brankom Savić i ostalim drugovima proslavio svoj rođendan. Tu ga je u zoru iznenadio njemački desant.
Isprva je izgledalo da situacija nije zabrinjavajuća, no kada su se nakon prvoga napada avijacije na Drvar počeli spuštati padobranci te su na ravnicu nedaleko od špilje gdje je bio Tito s pratnjom sletjele jedrilice pretrpane vojnicima, stvar je postala vrlo ozbiljna. Prvi su padobranci, doduše, svi pobijeni, no za njima su stizali drugi. Udarna skupina Panther - 110 vojnika - uputila se prema groblju, uvjerena da se u blizini nalazi Vrhovni štab. Tu im je obavijest navodno prenio oficifr američke obavještajne službe OSS-a, član engleske misije, koji je zapravo bio njemački agent.
Kriva lokacija
Kada im je postalo jasno da su se prevarili glede lokacije te da najjači otpor dolazi iz smjera drvarske špilje, Titovo su sklonište smjesta zasuli vatrom, tako da ga nije mogao napustiti. Jedini mogući izlaz bio je preko stijene, koja se neprijateljskim vojnicima pružala kao na dlanu. Bez pratioca i vatrene zaštite Ranković se popeo na vrh brda i stigao na zaravan ne znajući ko je nadzire. Imao je sreću, jer Nijemaca ondje još nije bilo. U međuvremenu je položaj u špilji postajao sve dramatičniji. Kardeljev pratitelj, Vlado Miklavc-Henrik, koji je s vremena na vrijeme odlazio do ulaza da vidi što se događa, svoju je smionost skupo platio. Neprijateljski ga je metak pogodio tačno u sljepoočnicu: krv je poprskala stijenu špilje, dio mozga mu se prosuo u kapu pod glavom. Tito je svojem pratitelju Nikici Prlji zapovjedio da mu zada samilosni hitac, što je ovaj, nakon kratka kolebanja, i učinio. “Slava drugu Vladi”, rekao je Tito i kleknuo pokraj tijela poginuloga borca.
online
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120404
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6970 times
- Been thanked: 7901 times
- Status: Offline
Re: Feljton "Tito i drugovi"
2.5 % Muslimana??
Ovaj Tito je bio poveliki lazov! Ako je postojala 16. muslimanska brigada a jeste,
to znaci, da je postojalo, 15 brigada prije nje. Pomnozeno sa bar 1500, to bi bilo
24.000 ljudi. A cijela partizanska vojska u proljece 1944. godine, nije mogla imati,
vise od 130.000 do 150.000 ljudi.
Tito se bas dodvoravao i Srbima i Hrvatima, na stetu drugih. naroda.
To sto je rekao (ako je rekao) moze biti tacno, samo ako cemo vjerovati da su
svi Srbi i Hrvati bili u partizanima a svi Bosnjaci u .etnicima i .stasama.
Ovaj Tito je bio poveliki lazov! Ako je postojala 16. muslimanska brigada a jeste,
to znaci, da je postojalo, 15 brigada prije nje. Pomnozeno sa bar 1500, to bi bilo
24.000 ljudi. A cijela partizanska vojska u proljece 1944. godine, nije mogla imati,
vise od 130.000 do 150.000 ljudi.
Tito se bas dodvoravao i Srbima i Hrvatima, na stetu drugih. naroda.
To sto je rekao (ako je rekao) moze biti tacno, samo ako cemo vjerovati da su
svi Srbi i Hrvati bili u partizanima a svi Bosnjaci u .etnicima i .stasama.
online
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120404
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6970 times
- Been thanked: 7901 times
- Status: Offline
Re: Partizani i ostale vojske-istina i mit?
Huska Miljkovic - Zeleni kadar
Huska Miljkovic Karizmaticna osoba, te se sam malo-pomalo izgradio u izvanrednog politicara i vojnog komandanta. Imao je svoju miliciju u snazi jedne povece brigade, te kontrolirao cijelu Cazinsku krajinu i zaveo svoj sistem prave. Ustasama niej dozvolio pristup, jer je branio i neka srpska sela, dok se cetnici, pak, nisu smieli ni pojaviti na njegovoj teritoriji. Trgovina je bila slobodna, privata imovina se postovela ali su bogatiji morali davati vojsci. Vojska se hranila, mahom, po vlastitim kucama. Zauzeo je neutrali stav, pa su se svi porceli za nega otimati. Ako bi zatrazili prolaz, on bi domobranima, partizanima pa i Nijemcima to dozvoljavao uz odstetu u hrani, oruzju i municipi. Njegove su jedinice bile disciplinovane i veoma orbene, tako da su se svi dogovori sa njim respektovali. Na svojoj teritoriji je Huska tolerisao sve vojne bjegunce, iz raznih formacija, i od toga je stvroen “zeleni kadar” koji se dugo zadrzao u tim krajevima. Nijemci su mu predlozili da njegovu jedinicu moderno opreme i naoruzaju, da mu daju velike kolicine municije i uniformi ali da ne pusta partitane na svoju teritoriju. U isto vrijeme, partizani su mu ponudili pregovore. Cazinska krajina je tada bila vezana za Hrvatsku i sa njim je pregovarao Veco Holjevac (popularni partizanski komandant, komesar korpusa, poslije rata gradonacelnik Zagreba), komesar korpusa. Uspjeli su ga nagovoriti da privati njemacki prijedlog, pa da prijedje u partitane kada ga naoruzaju i opreme. Obecan muje cin pukovnika, Halilu, njegovom zamjeniku cin potpukovnika, svim komandantima bataljona cin malora, komandantima ceta cin kapetana, a komandirima vedova cin porucnika.
Osim toga, obecano mu je da ce biti komandant divizije i-posto je prije bio u vezi sa Pokretom-da ce biti primljen u Okruzni komitet i Komitet divizije. Jos mnogo toga mu je obecano. U nekim je pregovorima ucestvovao i Adil Zulfikarpasic na strani partizana i on je potvrdio sve ove navode. Huska Miljkovic je bio narodni covjek, koji nije imao skola, ali je uvijek znao sta hoce i vodio se interesima Krajine i naroda. On je sve dogovore izvrsio, kao i Stab korpusa. Njegova divizija – Unska operativa grupa – oslobodila je prolaze za Bosansku krajinu i tada su porcele njegove nevolje. “Bosanski” kadrovi i Pokrajinski komitet Bosne gledali su drugacije na cijelu stvar i Huskina samostalnost, po njima, nije bila uklopljiva u sistem partizanskog ratovanja. Malo-pomalo, on je likvidiran i kompromitiran. Organizovano je ubistvo, toboz od neprijatelja, a zatim mu je priredjena veika dzenaza. Narod je o njemu pjevao i iskreno ga volio. Partizani su mnogo truda utrosili dok su njegove jedinice – Unska operativa grupa – privatile borbeni nivo. Poslije rata je njegova jedinica rasformirana i skoro svi kadrovi izbaceni iz Armije, JNA.
Huska Miljkovic Karizmaticna osoba, te se sam malo-pomalo izgradio u izvanrednog politicara i vojnog komandanta. Imao je svoju miliciju u snazi jedne povece brigade, te kontrolirao cijelu Cazinsku krajinu i zaveo svoj sistem prave. Ustasama niej dozvolio pristup, jer je branio i neka srpska sela, dok se cetnici, pak, nisu smieli ni pojaviti na njegovoj teritoriji. Trgovina je bila slobodna, privata imovina se postovela ali su bogatiji morali davati vojsci. Vojska se hranila, mahom, po vlastitim kucama. Zauzeo je neutrali stav, pa su se svi porceli za nega otimati. Ako bi zatrazili prolaz, on bi domobranima, partizanima pa i Nijemcima to dozvoljavao uz odstetu u hrani, oruzju i municipi. Njegove su jedinice bile disciplinovane i veoma orbene, tako da su se svi dogovori sa njim respektovali. Na svojoj teritoriji je Huska tolerisao sve vojne bjegunce, iz raznih formacija, i od toga je stvroen “zeleni kadar” koji se dugo zadrzao u tim krajevima. Nijemci su mu predlozili da njegovu jedinicu moderno opreme i naoruzaju, da mu daju velike kolicine municije i uniformi ali da ne pusta partitane na svoju teritoriju. U isto vrijeme, partizani su mu ponudili pregovore. Cazinska krajina je tada bila vezana za Hrvatsku i sa njim je pregovarao Veco Holjevac (popularni partizanski komandant, komesar korpusa, poslije rata gradonacelnik Zagreba), komesar korpusa. Uspjeli su ga nagovoriti da privati njemacki prijedlog, pa da prijedje u partitane kada ga naoruzaju i opreme. Obecan muje cin pukovnika, Halilu, njegovom zamjeniku cin potpukovnika, svim komandantima bataljona cin malora, komandantima ceta cin kapetana, a komandirima vedova cin porucnika.
Osim toga, obecano mu je da ce biti komandant divizije i-posto je prije bio u vezi sa Pokretom-da ce biti primljen u Okruzni komitet i Komitet divizije. Jos mnogo toga mu je obecano. U nekim je pregovorima ucestvovao i Adil Zulfikarpasic na strani partizana i on je potvrdio sve ove navode. Huska Miljkovic je bio narodni covjek, koji nije imao skola, ali je uvijek znao sta hoce i vodio se interesima Krajine i naroda. On je sve dogovore izvrsio, kao i Stab korpusa. Njegova divizija – Unska operativa grupa – oslobodila je prolaze za Bosansku krajinu i tada su porcele njegove nevolje. “Bosanski” kadrovi i Pokrajinski komitet Bosne gledali su drugacije na cijelu stvar i Huskina samostalnost, po njima, nije bila uklopljiva u sistem partizanskog ratovanja. Malo-pomalo, on je likvidiran i kompromitiran. Organizovano je ubistvo, toboz od neprijatelja, a zatim mu je priredjena veika dzenaza. Narod je o njemu pjevao i iskreno ga volio. Partizani su mnogo truda utrosili dok su njegove jedinice – Unska operativa grupa – privatile borbeni nivo. Poslije rata je njegova jedinica rasformirana i skoro svi kadrovi izbaceni iz Armije, JNA.
online
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120404
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6970 times
- Been thanked: 7901 times
- Status: Offline
Junaci bolje prošlosti: Branko Ćopić
“I kad mu je bilo svega dosta, skočio je sa Brankovog mosta”
Branko Ćopić (Hašani, Bosanska Krupa, 1. januar 1915. – Beograd, 26. mart 1984
Još uvijek mnogi u Beogradu misle da je most dobio ime po Branku Ćopiću, valjda ih taj skok asocira na to. Most je izgrađen mnogo ranije nego li se znalo za Nikoletinu Bursaća…Prije drugog svjetskog rata, dobio je ime po ulici na koju se nastavljao, a ulica se zvala Brankova, po Branku Radičeviću, pjesniku.
Laži o drugu Titu
Jednom je nabasao na jednog Crnogorca, koji je nekada bio ađutant Titu, u ratnim godinama. On je Branku pričao o Rexu, Titovom psu koji se navodno bacio na bombu da spase gospodara. Odatle ona legendarna slika, koju je ovjekovječio i Richard Burton u filmu Sutjeska…Legendu o psu i danas prepričavaju, no, bilo je nemoguće skočiti na bombu iz aviona, ili bilo koju drugu bombu. Previše je to očekivati za bilo kojeg psa. Uostalom, nije ni bilo bombe.
Ispričao je taj Crnogorac Branku, pravu istinu. Rexa je Tito na poklon dobio od jednog njemačkog oficira, no, nije se rodila očekivana ljubav; Tito je maltretirao psa, a ovaj ga je zvjerski izgrizao. Odmah potom, bio je strijeljan, a u javnost je izbačena još jedna fabricirana «istina», o hrabrom psu koji je volio velikog, poštenog Tita, toliko da je umro umjesto njega. Yeah right. Pa to ni u filmovima Jackie Chana nema.
Taj isti čovjek koji je tražio đavola (vrlo brzo nakon toga je odveden u duševnu bolnicu, odakle nikad nije izašao) jedne prilike je spočitao Branku da je obično piskaralo, da o ratu piše neistine.
Te riječi Branka su zaboljele. Nikada on nije veličao vojne poduhvate niti opisivao ogromne žrtve na sve strane ali je poslije toga počeo čeprkati po arhivama, našim, stranim, sve do čega je mogao doći. Roman «Gluvi Barut» je proizvod toga. Ta knjiga je dugo bila zabranjena. Tada je Branko upao u kandže državne bezbjednosti.
Istina koja ga je natjerala na smrt
Mnogi književnici su kroz neke svoje pjesme i djela priznali da rade po naređenju; pjesme Duška Trifunovića “Pristao sam biću sve sto hoće” i Desanke Maksimović “Tražim pomilovanje” su pravi primjeri toga.
Branko se isprva opirao svom žestinom da ne piše o onom što je saznao. Iskopao je u nekoj savezničkoj bilješci podatak da su ukupni njemački gubici od kapitulacije kraljevine Jugoslavije do ulaska sovjetskih mehanizovanih trupa na istok Jugoslavije – bili nešto manji od 1.000 poginulih vojnika.
To ga je pogodilo kao grom. Shvatio je da su neprijateljske ofanzive, krvave bitke i junački otpor mrskom okupatoru onaj dio priče koji pišu pobjednici. Da, historija se odvajkada lažirala..
Tihi i Prle su u «Otpisanima» pogubili na stotine njemačkih vojnika, koliko li tek drugi ilegalci, kojih je bilo kao pljeve – uradili, može se naslutiti. Zvanični gubici njemačkog Wermachta u okupiranom Beogradu bili su tačno 1. Branka je ta jedinica prenerazila, imao je osjećaj da je lagao u svojim knjigama, da je izdao sebe, druge, sve
Prijatelji su ga tješili, govorili da je bar 8. Ofanziva bila stvarna i da su ljudi iz Hercegovine, Dalmacije i ostalih tada siromašnih krajeva zaista naseljeni u Vojvodini i Slavoniji. Pod stalnim saslušanjima u DB i grižom savjesti, sa zabranjenim knjigama i zabranjenim mislima, Branko se nije mogao nositi. Odlučio se na skok…
Iza njega su ostale rado čitane knjige koje imaju vrijednost i danas, i taj nesretni most, da asocira na njega.
Ono po čemu ga pamtimo
Na kraju, nezgrapno bi bilo ne sjetiti ga se s onim po čemu ga i pamtimo, ali, šta izdvojiti? Da koga ne zaboravimo? Preko petnaest knjiga za djecu, među kojima pripovijetke Bosonogo djetinjstvo i roman Orlovi rano lete, svrstali ga među najbolje dječije pisce svih vremena sa prostora bivše Jugoslavije.
Teren sa koga je Ćopić pretežno crpio građu za svoje pripovjedačko stvaralaštvo bio je njegov zavičaj, Grmeč i podgrmečki kraj.
Ježurka Ježić, izmišljeni, a tako stvarni Nikoletina Bursać, Jovanče, Nikolica s prikolicom…
Svako njegovo slovo ikad napisano, imam osjećaj, sraslo mi je uz srce.
“Zadatak svake prave književnosti je – da oplemenjuje čovjeka i da mu život učini ljepšim i sadržajnijim. Ona je pozvana da čovjeka nadahnjuje i podstiče na velika djela i herojske podvige”, govorio je Ćopić i svojim pričama – činio upravo to….
Sjećate li se ove…
Muškarci obično slabo razlikuju boje, ali jedan takav neznajša u bojama kakav je bio moj djed, e, takvog je bilo teško naći. Njegov spektar svodio se na svega četiri osnovne boje, a ono ostalo – to nije ni postojalo ili se svodilo, u najmanju ruku (ako je čiča dobre volje!), na neki vrlo neodređen opis: «žuto je, a kao i nije žuto, nego nešto onako – i jest i nije».
Kako je na ovome našem šarenom svijetu većina stvorenja i predmeta obojena «i jest i nije» bojom, to je s mojim djedom oko toga uvijek dolazilo do nesporazuma i neprilika.
U jedno od najprijatnijih doba godine, skoro preko noći, rascvetao bi se u baštici kraj naše kuće crni sljez i ljupko prosinuo iza kopljaste pocrnjele ograde. On je u mirna sunčana jutra zračio tako povjerljivo i umiljato da to nije moglo izmaći čak ni djedovu oku i on bi udobrovoljeno gunđao majući se po dvorištu:
- Pazider ga, sva se bašta modri kao čivit.
Ono, istina, na sljezovu cvijetu jedva da je negdje i bilo tragova modre boje, ali ako je djed kazao da je modra, onda ima da bude modra i kvit. Isto se tako moglo desiti da neke godine djed rekne za tu istu baštu da se crveni, i onda za tu godinu tako i važi: sljez mora ostati crven.
Lekcija iz zemljopisa…
Poslije godina ratnih, u rodni dođoh kraj, drumovi, potok i njive, voljeni zavičaj. Osnovna škola pod gajem ćuti, slika odavna znana, mnogo je puta gađana topom, često bombardovana. Uđem u razred, tišina šumi, slike po zidu bijelom, u ćošku tabla s parolom bojnom, i globus ranjen šrapnelom. Evo i stare računaljke, tu sam učio ja, četiri kruške plus dvije kruške, i mudro dvaput dva. Redovi klupa ej tugo moja, nema drugova znanih, bezbroj imena po njima ćuti, nožićem urezanih. Otišli su mi drugovi davno, u bojne bataljone, a ovdje evo kao da i sad, njihove riječi zvone. Čitam imena, na jednoj klupi, urezan zapis sa strane: ovdje je nekad učio školu dječak Desnica Brane
Ne treba njemu ni ulica, ni bista ni lik na moneti…
Od Bosne i Hercegovine, barem jednog njenog dijela, dobio je sliku na novčanici od 50 konvertibilnih pfeninga, u narodu poznatije kao ‘pola marke’. Ta novčanica izdana je 22. juna 1998., a iz opticaja je povučena 31. marta 2003. godine.
Ni tu novčanicu Ćopić nije mogao dobiti ‘kako Bog zapovijeda’. Dijelio je sa Skenderom Kulenovićem, koji je bio na federacijskoj verziji ove novčanice. Da stvar bude još gora, na novčanici od 50 pfeninga na licu i naličju riječ pfening je odštampana bez n kao – pfeni(n)g.
izvor: doznajemo.com
online
- Mister No
- The Good, the Bad and the Ugly
- Posts: 31650
- Joined: 28 Sep 2010, 18:17
- Has thanked: 7198 times
- Been thanked: 3914 times
- Status: Offline
Re: Junaci bolje prošlosti: Branko Ćopić
Posebno mi se sviđa onaj podatak o broju poginulih Nijemaca tijekom rata i Titinih silnih ofanziva, mada mi se čini da je i ta hiljada prenapumpana
A onaj broj 1, sto su hrabri Srbi ubili u Begešu tokom njegove okupacije me izluđuje totalno
Čekam Majora, Blentu i ostale proletere, na privremenom radu kod mrskih kapitalista, da demantuju Branka
Inače Branko je napisao najbolje knjige za djecu na čitavom svijetu. Jebo ih "Princ" da ih jebo, ne bi ja za njega dao "Baštu šljezove boje" ni u snu.
A onaj broj 1, sto su hrabri Srbi ubili u Begešu tokom njegove okupacije me izluđuje totalno
Čekam Majora, Blentu i ostale proletere, na privremenom radu kod mrskih kapitalista, da demantuju Branka
Inače Branko je napisao najbolje knjige za djecu na čitavom svijetu. Jebo ih "Princ" da ih jebo, ne bi ja za njega dao "Baštu šljezove boje" ni u snu.
Last edited by Mister No on 02 Sep 2012, 18:56, edited 1 time in total.
High Hopes...
Re: Junaci bolje prošlosti: Branko Ćopić
nemam sad vremena
radim neke upload-e
cucemo se
radim neke upload-e
cucemo se
Kada je živ onda je visok, a kada je mrtav onda je dugačak
- Mister No
- The Good, the Bad and the Ugly
- Posts: 31650
- Joined: 28 Sep 2010, 18:17
- Has thanked: 7198 times
- Been thanked: 3914 times
- Status: Offline
Re: Junaci bolje prošlosti: Branko Ćopić
Tito heroj, maltretiro nedužne cuke... Drž ga Rex
High Hopes...
Re: Junaci bolje prošlosti: Branko Ćopić
Hvala drug na diskusiji, ali jedno bih ti usput porucio: "koliko znas toliko ces i imati" ili pak, "Koliko posijes toliko ces i ubrati".
Kada prelistam bilo koji BiH portal, prosto mi se smuci, jadikovanju nema kraja,
korupcija, lopovluk, kako zdravstveno osigurati porodicu, kao obezbijediti ogrijev za nastupajucu zimu, kako nabaviti udzbenike za skloarce...itd.itd
dakle, nista drugo ne preostaje nego se moliti, pa kako nam se ON smiluje..
Kada prelistam bilo koji BiH portal, prosto mi se smuci, jadikovanju nema kraja,
korupcija, lopovluk, kako zdravstveno osigurati porodicu, kao obezbijediti ogrijev za nastupajucu zimu, kako nabaviti udzbenike za skloarce...itd.itd
dakle, nista drugo ne preostaje nego se moliti, pa kako nam se ON smiluje..
"In dem Augenblick, in dem ein Mensch den Sinn und den
Wert des Lebens bezweifelt, ist er krank"....Sigmund Freud
Wert des Lebens bezweifelt, ist er krank"....Sigmund Freud
Re: Junaci bolje prošlosti: Branko Ćopić
Citajuci ovaj clanak, podsjetih se na par Copicevih knjiga koje sam potpuno zaboravila. Obiljezio je moje djetinjstvo i djetinjstvo mojih vrsnjaka i hvala mu za to.
Bacam se u potragu za njegovim knjigama ovog momenta, valjda nadjem nesto na web-u.
Bacam se u potragu za njegovim knjigama ovog momenta, valjda nadjem nesto na web-u.
Gledam te nekim drugim ocima
upravo onako kako ne treba...
I ne shvatam sta mi se desava
nedostaje mi rec koja resava
u tebi je neka tajna ostala
k'o muzika starih majstora
upravo onako kako ne treba...
I ne shvatam sta mi se desava
nedostaje mi rec koja resava
u tebi je neka tajna ostala
k'o muzika starih majstora
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120404
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6970 times
- Been thanked: 7901 times
- Status: Offline
Re: Junaci bolje prošlosti: Branko Ćopić
Ima veze. Kao dijete, daleko najviše sam se ismijao, čitajući Ćopićeve knjige.Inače Branko je napisao najbolje knjige za djecu na čitavom svijetu. Jebo ih "Princ" da ih jebo, ne bi ja za njega dao "Baštu šljezove boje" ni u snu.
Npr, Bašta šljezove boje, Glava u klancu noge na vrancu, Orlovi rano lete,
Bitka u zlatnoj dolini, Odumiranje medjeda, Magareće godine... itd....itd...
Ubjedljivo najbolji.
online
- Mister No
- The Good, the Bad and the Ugly
- Posts: 31650
- Joined: 28 Sep 2010, 18:17
- Has thanked: 7198 times
- Been thanked: 3914 times
- Status: Offline
Re: Junaci bolje prošlosti: Branko Ćopić
Jednom prilikom je Balašević otprilike rekao: "Da sam ja svoje pjesme napisao na Engleskom jeziku, vjerovatno bi danas bio najtiražniji i najpopularniji tekstopisac na svijetu".
Otprilike vrijedi i za Ćopića, bar kad je u pitanju dječija književnost.
Otprilike vrijedi i za Ćopića, bar kad je u pitanju dječija književnost.
High Hopes...
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120404
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6970 times
- Been thanked: 7901 times
- Status: Offline
Re: Junaci bolje prošlosti: Branko Ćopić
Jeste. A sudeći po motivima njegovog samoubistva, može se reći, da je bio daleko
od dječijeg pisca. Vhunski intelektualac, koji je u skladu sa vremenom u kojem je živio,
vješto skrivao svoju satiru čak i u dječije knjige.
Zbog te satire, koju je objavljivao u "Ježu" napadali su ga svi vodeći ljudi SFRJ,
uključujući tu i Tita. Medjutim, bio je tolika gromada, da ga nikada nisu hapsili.
od dječijeg pisca. Vhunski intelektualac, koji je u skladu sa vremenom u kojem je živio,
vješto skrivao svoju satiru čak i u dječije knjige.
Zbog te satire, koju je objavljivao u "Ježu" napadali su ga svi vodeći ljudi SFRJ,
uključujući tu i Tita. Medjutim, bio je tolika gromada, da ga nikada nisu hapsili.
online
Re: Junaci bolje prošlosti: Branko Ćopić
i ovo je izvor informacija
Kada je živ onda je visok, a kada je mrtav onda je dugačak
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120404
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6970 times
- Been thanked: 7901 times
- Status: Offline
Re: Junaci bolje prošlosti: Branko Ćopić
Htio to priznati ili ne, cifre su u svakom slučaju realnije od onih iz
partizanskih filmova, koji tebi, mogu biti jedini argument. Ja se ne sjećam,
da sam nekada čuo, da je na opštini Bijeljina, ubijen neki njemački vojnik.
Isto tako, ne sjećam se ni da sam čuo, da su njemački vojnici, izvršili neki
teror u toj opštini. Možda su strijeljali ponekog komunistu (ako ih je bilo)
i to bi bilo sve.
Sve egzekucije, počinili su domaći kvinslinzi, četnici i ustaše a nakon završetka
rata i partizani.
Nije lahko, ubiti pripadnika najorganiziranije vojne sile, koju je svijet vidio ikada.
Ne! Ovo nije podrška bilo kome. Emocije na stranu. Čisto iz vojničkog ugla
gledano, cifre koje su navedene, bliže su istini od onih partizanskih.
Ako je jedna SS Handžar divizija, za jedan dan, mogla ubiti 2000 partizana, onda
u svakom slučaju, treba postaviti pitanje, da li su ti partizani, imali kakvu
organizaciju pod milim bogom? Čak šta više, to se desilo 1944. godine. Dake u
periodu za kojeg smo učili u školi, da su partizani, bili jaka sila.
partizanskih filmova, koji tebi, mogu biti jedini argument. Ja se ne sjećam,
da sam nekada čuo, da je na opštini Bijeljina, ubijen neki njemački vojnik.
Isto tako, ne sjećam se ni da sam čuo, da su njemački vojnici, izvršili neki
teror u toj opštini. Možda su strijeljali ponekog komunistu (ako ih je bilo)
i to bi bilo sve.
Sve egzekucije, počinili su domaći kvinslinzi, četnici i ustaše a nakon završetka
rata i partizani.
Nije lahko, ubiti pripadnika najorganiziranije vojne sile, koju je svijet vidio ikada.
Ne! Ovo nije podrška bilo kome. Emocije na stranu. Čisto iz vojničkog ugla
gledano, cifre koje su navedene, bliže su istini od onih partizanskih.
Ako je jedna SS Handžar divizija, za jedan dan, mogla ubiti 2000 partizana, onda
u svakom slučaju, treba postaviti pitanje, da li su ti partizani, imali kakvu
organizaciju pod milim bogom? Čak šta više, to se desilo 1944. godine. Dake u
periodu za kojeg smo učili u školi, da su partizani, bili jaka sila.
Pismo Ziji, Branko Ćopić
Uvodni tekst iz romana Bašta sljezove boje Branka Ćopića, jednog od najpopularnijih srpskih pisaca u bivšoj Jugoslaviji. Ovo pismo-posvetu autor upućuje svom prijatelju, bosanskom književniku Ziji Dizdareviću, koji je ubijen u logoru Jasenovac 1942. godine. Ćopić u pismu spominje i hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića, koga su 1943. ubili četnici, kao i bosanskog književnika Hasana Kikića, koji je takođe stradao tokom II svjetskog rata. Branko Ćopić se ubio 1983. godine u Beogradu.
Dragi moj Zijo,
Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu.
Kasna je noć i meni se ne spava. U ovo gluvo doba razgovara se samo sa duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli tvoji priča, i o strašnom kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac.
Pišem, dragi moj Zijo, a nisam siguran da i mene, jednom, ne čeka sličan kraj u ovom svijetu po kome još putuje kuga s kosom.
U svojim noćima s najviše mjesečine, ti si naslutio tu apokaliptičnu neman s kosom smrti i progovorio si o njoj kroz usta svog junaka, Brke. Jednog dana ti si je i vidio, realnu, ovozemaljsku, ostvario se tvoj strašni san, tvoja mora.
Tih istih godina, ja sam, slučajem, izbjegao tvoju sudbinu, ali, eto, ima neko doba kako me, za mojim radnim stolom. osvoji crna slutnja: vidim neku noć, prohladnu, sa zvijezdama od leda, kroz koju me odvode neznano kud. Ko su ti tamni đelati u ljudskom liku? Jesu li slični onima koji su tebe odveli? Ili braća onih pred kojima je otišao Goran? Zar to nisu tamne Kikićeve ubice?
Kako li smo nekada, zajedno, dječački, lirski zaneseni, tugovali nad pjesnikom Garsijom Lorkom i zamišljali ono praskozorje kad ga odvode, bespovratno, pustim ulicama Granade.
Bio sam, skorih dana, i u Granadi, gledao sa brijega osunčani kamenit labirint njenih ulica i pitao se: na koju su ga stranu odveli? Opet si tada bio pored mene, sasvim blizu, i ne znam ko je od nas dvojice šaputao Lorkine riječi pune jeze:
"Crni su im konji, crne potkovice."
Umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojim rukopisima i pričam o jednoj bašti sljezove boje, o dobrim starcima i zanesenim dječacima. Gnjuram se u dim rata i nalazim surove bojovnike: golubljeg srca. Prije nego me odvedu, žurim da ispričam zlatnu bajku o ljudima. Njeno su mi sjeme posijali u srce još u djetinjstvu i ono bez prestanka niče, cvjeta i obnavlja se. Pržile su ga mnoge strahote kroz koje sam prolazio, ali korijen je ostajao, životvoran i neuništiv, i pod sunce ponovo isturao svoju nejačku zelenu klicu, svoj barjak. Rušio se na njega oklop tenkova, a štitio ga i sačuvao prijateljski povijen ljudski dlan.
Eto, o tome bih, Zijo, da šapućem i pišem svoju bajku. Ti bi najboje znao da ništa nisam izmislio i da se u ovom poslu ne može izmišljati, a pogotovu ne dobri ljudi i sveti bojovnici.
Na žalost, ni ove druge nisam izmišljao, mrke ubice s ljudskim licima. O njima ne mogu i ne volim da pričam. Osjećam samo kako se umnožavaju i rote u ovome stiješnjenom svijetu, slutim ih po hladnoj jezi, koja im je prethodnica, i još malo, čini se, pa će zakucati na vrata.
Neka, Zijo... Svak se brani svojim oružjem, a još uvijek nije iskovana sablja koja može sjeći naše mjesečine, nasmijane zore i tužne sutone.
Zbogom, dragi moj. Možda je nekom smiješna moja starinska odora, pradjedovsko koplje i ubogo kljuse, koje ne obećava bogzna kakvu trku. Jah, šta ćeš...
online
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120404
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6970 times
- Been thanked: 7901 times
- Status: Offline
Re: Junaci bolje prošlosti: Branko Ćopić
Evo, upravo sam izguglao podatke
Southeast-Balkans (Army) 1939-1945
-mrtvi 19,235
-nestali 14,805
-total 34,040
Kao što rekoh, puno bliže istini. Da napomenem, cifra koju je navela ona
novinarka, odnosila se na period do jeseni 1944.godine odnosno do
dolaska ruske armije u Srbiju.
Southeast-Balkans (Army) 1939-1945
-mrtvi 19,235
-nestali 14,805
-total 34,040
Kao što rekoh, puno bliže istini. Da napomenem, cifra koju je navela ona
novinarka, odnosila se na period do jeseni 1944.godine odnosno do
dolaska ruske armije u Srbiju.
online
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120404
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6970 times
- Been thanked: 7901 times
- Status: Offline
Čiji su partizani: Kokarda na smjestu petokrake
Nakon više od 70 godina spomen-obilježje Desetoj hercegovačkoj brigadi u Bileći uklonjeno je viljuškarom i oskrnavljeno, jer predstavlja smetnju za gradnju spomenika pripadnicima pokreta otpora Dragoljuba Draže Mihailovića!
Pokrenute akcije
Tako će uskoro, umjesto petokrake, u spomen-parku na visini od 12,5 metara zasjati kokarda, kako nam je to nonšalantno predočio Milorad Vujović, predsjednik Organizacionog odbora za gradnju.
On je još potvrdio da je sve već davno aminovano na sjednici Skupštine općine Bileća, koja dijelom i finansira njegovu gradnju. Ne želeći iznositi podatak o tome koliko košta gradnja novog spomenika, Vujović kaže da će novac dobrim dijelom biti osiguran raznim prilozima, donacijama i dobrovoljnim akcijama.
Kako kaže, o pomjeranju spomenika antifašistima još su prije dvije godine obavijestili SUBNOR Bileće.
- Kako nije bilo jedinstvenog stava i zvaničnog odgovora, mi smo u Odboru radi isteka vremena odlučili da ga pomjere do iznalaženja najpodesnije druge lokacije. To što govore da se radi o rehabilitaciji fašizma, to su komunističke predrasude - kaže Vujović, napominjući da su gradnju ovog spomenika inicirali potomci četnika koji su stradali prilikom pada Bileće 1944. godine, a kojima su, kaže on, komunističke vlasti zabranile i da ih sahrane.
Brutalno uklanjanje
Predsjednik SUBNOR-a Bileća Nemanja Papić kaže da oni nisu mogli spriječiti gradnju spomenika, s obzirom na to da je sve jednoglasno izglasano na SO Bileća.
- Spomenik antifašistima brutalno je uklonjen uz određena oštećenja i prislonjen u Park narodnih heroja. Ne preostaje nam ništa drugo nego da ga spašavamo i postavimo na to mjesto koje katastarski pripada SUBNOR-u - govori Papić.
Slaba podrška
Iako je SABNORBiH osudio rušenje spomenika partizanima i podizanje novog četnicima, Papić naglašava da je to slaba podrška.
- Sve se to svelo na faks. Mi smo o tome obavijestili sve nadležne instance, od načelnika općine do predsjednika RS, ali zaštite nema - podvukao je Papić.
online
-
- Status: Offline
Re: Čiji su partizani: Kokarda na smjestu petokrake
Uzavrli smradovi!
Doduse, nije im prvi put da ovo rade. U Zvorniku su u centru grada, u parku u kojem je spomenik Filipu Kljajicu Fici i partizanima koji su poginuli u nasem gradu, podigli ogroman spomenik vojnicima republike sumske (mala slova nisu propust) - "Oslobodiocima Zvornika". Goreg i veceg rugla jos nisam vidjela.
Doduse, nije im prvi put da ovo rade. U Zvorniku su u centru grada, u parku u kojem je spomenik Filipu Kljajicu Fici i partizanima koji su poginuli u nasem gradu, podigli ogroman spomenik vojnicima republike sumske (mala slova nisu propust) - "Oslobodiocima Zvornika". Goreg i veceg rugla jos nisam vidjela.
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120404
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6970 times
- Been thanked: 7901 times
- Status: Offline
Re: Čiji su partizani: Kokarda na smjestu petokrake
I u Bijeljini su učinili isto. Srušili su dva a napravili dva...zna se kakva.
online
Re: Čiji su partizani: Kokarda na smjestu petokrake
Nepotrebno je trostiti rijeci i vrijeme na ovakva s..nja doticnih iz sumske. Bagra bila i ostace..
Gledam te nekim drugim ocima
upravo onako kako ne treba...
I ne shvatam sta mi se desava
nedostaje mi rec koja resava
u tebi je neka tajna ostala
k'o muzika starih majstora
upravo onako kako ne treba...
I ne shvatam sta mi se desava
nedostaje mi rec koja resava
u tebi je neka tajna ostala
k'o muzika starih majstora
-
- Status: Offline
Re: Čiji su partizani: Kokarda na smjestu petokrake
Evo parka kojeg malo prije spomenuh. Pod prozorom kuce u kojoj sam odrasla.
Nekada
Sada
Bljuc
Nekada
Sada
Bljuc
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 22 guests