Opsada Sarajeva 92-95.g.

[Maja]

Mi smo kupili 1 kg brasna za 50 njemackih maraka 93. Bas kako su pojedina gamad zaradjivala na tudjoj muci.

[Tokmak]

1 metak za kalašnjikov= 1 njemačka marka

[Nice try]

Sjećam se da je tata, nekad '93, plaćao šećer 70, kutiju cigara, čini mi se 25... Jedne prilike je potrošio oko 400 za tri- četiri artikla. Ali, većinom se trampilo. Tata je pravio neke rešoe, tako neke električne stvarčice i trampio za hranu na pijaci.

[Krokodil Behko]

Nafta je koštala, čini mi se 15 maraka, pa je miješanje sa lož uljem bilo obavezno.

[Krokodil Behko]

Bit će skinuta ploča sa Vijećnice jer je uvredljivog sadržaja?

Iako priča o promjeni natpisa na ploči koja stoji na ulazu u sarajevsku Vijećnicu traje već tri godine, tekst koji, prema mišljenju gradskih vlasti, asocira na kolektivnu odgovornost srpskog naroda, još nije promijenjen. Novi problem je i što se ne zna ko je postavio ploču.
Inicijativu o promjeni teksta na ploči podnio je gradski vijećnik Miro Lazović. Gradsko vijeće Grada Sarajeva prošle godine zvanično je usvojilo ovu inicijativu, ali procedura koja je trebala biti završena za tri mjeseca, čini se, još nije ni pokrenuta.

Lazović nam kaže kako su od usvajanja inicijative održana dva ili tri kolegija.

"Čini mi se da je sve zaboravljeno. Postojali su neki prijedlozi o promjeni teksta, trebala je biti oformljena komisija koja će utvrditi tekst izmjene, ali ne znam je li išta uradila ta komisija", kratko nam je rekao Lazović.

Dalje od predsjedavajućeg Gradskog vijeća Grada Sarajeva Igora Gavrića saznajemo kako određene institucije jednostavno nisu željele raditi. Gradsko vijeće angažiralo je sve one institucije koje smatra relevantnim učesnicima u proceduri promjene natpisa na Vijećnici, ali većina ih se nije odazvala pozivu za učešće u radu komisije.

"Niko se ne mora pravdati zašto ne želi učestvovati. Jednostavno smatraju da nisu adekvatni ili da ne žele ulaziti u to. Mi smo se našli u jednom začaranom krugu", prokomentarisao je Gavrić.

Veliki problem, ističe Gavrić, jeste što se sada ne zna ko je uopće nadležan za postavljanje ploče na Vijećnici. Navodno ne postoji trag odobrenja za postavljanje ploče.

"Da biste nešto postavili, morate imati neku saglasnost, bilo urbanističku, građevinsku, saglasnost Zavoda za zaštitu spomenika... Međutim, nijedna od ovih nadležnih institucija nije nam rekla da je odobrila postavljanje ploče na ulazu u Vijećnicu. Gradsko vijeće nikada nije donijelo takvu odluku niti je postavilo ijedno spomen-obilježje u gradu Sarajevu s takvim tekstom. Ako pogledate, masa tih ploča u Sarajevu počinje takvim tekstom koji kaže 'srpski zločinci su tog i tog dana ubili...'. Ne možemo uopće doći do toga ko je inicijator postavljanja tih ploča, odnosno ko je davao odobrenje za njihovo postavljanje. Lokalne zajednice tvrde da nisu, Zavod za zaštitu historijskih spomenika isto tvrdi da nije, niti je Grad Sarajevo. Ne znamo ko je dao odobrenje, ni način kako bismo pristupili tome", pojašnjava nam Gavrić.

Ploča na Vijećnici postavljena je u vrijeme rekonstrukcije 2012. godine, zbog čega se, tvrdi Gavrić, i ne zna ko ju je postavio. Ta ploča ostala je na istom mjestu i kad se radila fasada na Vijećnici.

"To je bio idealan momenat da se nešto promijeni, ali ploča je ostala tu gdje je i sada. Koliko god se mi trudili otkriti ko je postavio ploču, ko je naručio, ko je dao novac, jednostavno nemamo taj odgovor", dodaje Gavrić.

Hoće li se u budućnosti nadležni organi značajnije posvetiti raspravi o promjeni natpisa na Vijećnici ostaje neizvjesno.

"Nema volje ljudi koji su bitni da bi se to moglo promijeniti, jer nema volje institucija da učestvuju u radu. Niko nije protiv ploče, već protiv natpisa koji kategorizira sve Srbe i srpski narod kao zločince. Tekst treba odgovarati historijskim činjenicama, odnosno tome da je vojska RS izvršila agresiju, spalila Vijećnicu i slično", zaključio je Gavrić.

Inicijator promjene natpisa vijećnik Lazović ranije je govorio kako postavljena ploča na Vijećnici nije dobra za imidž grada Sarajeva, ali i cijele države, jer potencira kolektivnu odgovornost naroda za zločine, a ne konkretne počinioce i vojne formacije.

Bosanskohercegovački historičari slažu se s Lazovićem i kažu kako novi natpis na Vijećnici mora biti kratak, jasan i efikasan te pri tome ne smije biti uvredljiv.

"Moramo napisati nešto što će prenijeti poruku da Vijećnica nije sama izgorjela, već da su je zapalili pripadnici one vojske koja je napala Sarajevo", riječi su Husnije Kamberovića, uglednog historičara i profesora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Podsjećamo, natpis koji stoji na ploči na ulazu u Vijećnicu kaže: "Na ovom su mjestu srpski zločinci u noći 25/26. 8. 1992. godine zapalili Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine. U plamenu je nestalo više od dva miliona knjiga, časopisa i dokumenata. Ne zaboravite, pamtite i opominjite!"

[damir5]

pa i moglo bi pisati "zlocinci vojske republike srpske i jugoslovenske narodne armije"

mada i srpski zlocinci ne upucuje na srbe nego za zlocince u njihovim redovima

[Krokodil Behko]

pa i moglo bi pisati "zlocinci vojske republike srpske i jugoslovenske narodne armije"

Možda nije dovoljno obuhvatno.
Trebalo bi: Zločinci VRS (možda i četnici, jer sami sebe tako nazivaju), JNA, SDS, SPC, Crne Gore, ruski, grčki i ukrajinski dobrovoljci, itd..

Na Kapiji piše "srpski fašistički agresor"

[damir5]

pa i moglo bi pisati "zlocinci vojske republike srpske i jugoslovenske narodne armije"

Možda nije dovoljno obuhvatno.
Trebalo bi: Zločinci VRS (možda i četnici, jer sami sebe tako nazivaju), JNA, SDS, SPC, Crne Gore, ruski, grčki i ukrajinski dobrovoljci, itd..

Na Kapiji piše "srpski fašistički agresor"

ma sve je to bilo pod komandom JNA al' eto ... to u Tuzli je korektno, nek napisu tako Ko se poistovjecuje s time i nalazi uvrijedjen, jbg., do njega je.

[Krokodil Behko]

[Mala_Mu]

Sa zakasnjenjem, ali sam morala objaviti bas ovaj tekst..

Sjećanje / Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši: Dan kad su pale prve žrtve opsade



Snimaj, snimaj sad sve... vidi ovu bruku... dušmani – povici su koji su se petoga aprila 1992, na Vrbanja mostu u Sarajevu, miješali s rafalima puškomitraljeza i fijucima metaka iznad glava ljudi koji su se okupili u centru grada, tražeći mir.

Došlo ih je ispred bh. skupštine toga 5. aprila nekoliko hiljada, mladih i starih, kako bi poručilo kako žele mir.

Srpske snage odgovorile su im, prvo barikadama na Grbavici i Vracama, a zatim su na okupljene civile osuli paljbu, iz Holiday Inna.



Nakon što su prestravljeni ljudi počeli trčati prema Vrbanja mostu, tamo, iz pravca prvih kuća na Vrbanji i benzinske pumpe, dočekali su ih nove srpske cijevi i nova paljba.

Na mostu, nakon pucnjave, ostat će ležati tri tijela. Suada Dilberović u samrtničkom hropcu pita: “Zar je ovo Sarajevo?”, i umire. Olga Sučić ne govori ništa. Na putu do bolnice i ona umire.

Malo Sarajlija zna da je tog dana, od snajperista koji su bili pozicionirani u objektu naspram benzinske pumpe, teško ranjen Milomir Vučijak, stariji gospodin iz sarajevske ulice Obale 27. jula (danas Aleja lipa). Gospodin Vučijak ili čika Mišo, kako su ga zvala djeca s posljednjeg sprata u njegovom haustoru, tek što je postao djed, preminut će od posljedica ranjavanja. Jedan od metaka mu je raznio stomak.

Dragan Vikić o stravičnom će početku u godinama poslije rata reći:

"Taj 5. april ću pamtiti dok sam živ! Jednostavno, neke se slike ne mogu izbrisati iz sjećanja, a jedna od njih je i napad na školu na Vracama kada je sve i počelo. Dobro se sjećam, bio je sunčan dan, drugi dan Bajrama. Slike ljudi ispred Skupštine na Marijin-Dvoru se ne zaboravljaju.

Ne želimo rat, hoćemo da živimo u slozi, poruka je na hiljade građana Sarajeva koji su se okupili tog dana. Svi smo tu, ne damo Bosnu i Hercegovinu, čuje se sa svih strana. Dobro se sjećam i govora za Yutel, poruke da se ovo zlo koje se krenulo mora zaustaviti. Tog 5. aprila je jednostavno ljudima "iscurio fitilj". Tog dana smo svi rekli uglas: "Ne želimo rat, ne damo Bosnu!".

Međutim, već je bilo kasno. Prve žrtve već su pale... Sjećam se onog stampeda na Vrbanja mostu, rafala s Vraca, pucnjave s okolnih zgrada na Marijin-Dvoru... Nažalost, tada su mučki ubijene Olga Sučić i Suada Dilberović. Krv je bila prolivena, agresor je poslao jasnu poruku šta nam se sprema. Sjećam se aviona JNA koji su letjeli iznad naših glava svega na stotinjak metara iznad Sarajeva. Strašili su ljude, probijali zvučni zid. To je bio znak da više ništa neće biti kao prije. Srpski nacionalisti su imali jasan cilj, a to je stvaranje velike Srbije. Morali smo se boriti.



(...) Toga dana sam vidio u očima ljudi da Sarajevo neće pasti, da ćemo zaustaviti tu snažnu mašineriju, iako goli i bosi. I tako je bilo. Sarajevo se u prvi mah odbranilo, jer da je palo, ko zna šta bi sa nama bilo. Bosna i Hercegovina više ne bi ni postojala.“

Opsada Sarajeva od strane srpskog agresora počela je zauzimanjem međunarodnog aerodroma od strane JNA, u noći sa 4. na 5. april 1992. godine, a završila se 29. februara 1996. godine.

Bila je to skoro četverogodišnja blokada glavnog grada, nazvana "Sarajevska opsada", sa 1425 dana, jedna od najdužih u historiji modernog ratovanja.

Ubijani su ljudi, rušeni civilni, kulturni, vjerski objekti, pa čak i bolnice. U brdima oko Sarajeva bilo je stacionirano 120 minobacača i 250 tenkova JNA, koji su poslije dospjeli u ruke vojske Republike Srpske. Cilj im je bio mučenje glađu i demoralizacija stanovništva na najokrutnije načine.

No, uspjeli nisu.

Sarajevo je i danas tu. Stoji prkosno, baš kao i njegove Sarajke i Sarajlije.

S druge strane, nišandžije koje su Šeher posipale paljbom, sad su u rupama. Mišjim. Njihovi šefovi sada jadikuju iz zatvorskih ćelija, moleći da im se smanje zatvorske kazne. Neka stoga svi zlotvori, prošli, sadašnji i budući, zapamte samo jednu rečenicu:

Sarajevo će biti, sve drugo će proći.



radiosarajevo.ba

[lejlamo]

pregledah nekoliko klipova na jutjubu, prisjetih se...fakat šta sve preživjesmo...

[lejlamo]

jes, može čovjek svašta preživjeti i nastaviti živjeti s tim, ali da su nas do kraja života sjebali pošteno, jesu.

[Krokodil Behko]

Ponesi zastavu Dragane Vikiću

[Krokodil Behko]

Zoran Čegar: Mi svi griješimo kada kažemo 'Srbi su nas ubijali'. To nije istina, nego...

Zoran Čegar, zamjenik komandanta specijalne jedinice FUP-a i nekadašnji zamjenik komandanta specijalne policije MUP RBiH, u Novom danu na N1 govorio je o 2. maju, danu odbrane Sarajeva kada su snage bivše JNA krenule su u ofanzivu prema zgradi Predsjedništva BiH.



- Niko od nas nije očekivao obim tog rata i da će grad biti 1.500 dana blokiran, da će gađati grad, da će zatvoriti vodu, struju, da će napraviti logor od Sarajeva. To nije niko očekivao, to nijedna normalna glava nije mogla očekvati. Taj dan je Sarajevo raketirano avionski. Gađali su Hum avionom, par ciljeva po Sarajevu, televiziju, nas u Domu policije - prisjeća se Čegar.



Kako kaže, tog 2. maja je bilo nekoliko važnih bitaka, ne samo za Predsjedništvo BiH.



- Jako mi je teško 2. i 3. maja. Mi nikada ne smijemo zaboraviti period od 1992. do 1995. Desile su stvari koje se nisu smjele desiti. Mnoge države su se razišle u miru. Mi svi griješimo kada kažemo 'Srbi su nas ubijali'. To nije istina. Nisu nas ubijali Srbi, nas su ubijali srpski ološ, srpske bande i horde, pjane i drogeraši. Ne možemo generalisati i reći Srbi. Srbi su divan narod, divni ljudi, moji prijatelji, akademici, diplomate, inženjeri, doktori... Moji prijatelji su sad u Banjaluci i Beogradu, to su Srbi. A ovi ratni zločinci koji su klali, žene ubijali, držali Sarajevo kao taoca, to je jedan sprski ološ, to je otpad srpski. Ovi koji veličaju Mladića i Karadžića, ne pravim nikakvu razliku između ovih koji su klali i ovih. Isto je to. Ovi koji njima daju podršku, sutra kad bi mogli i oni bi nam to napravili. Ja to tako gledam, možda griješim, ali ja tako gledam. Desile su se stvari koje se nisu smjele desiti. 2. maja su koristili sve što su mogli koristiti samo da se približe, da uđu u grad, da spoje Vrbanju, KMT, Vojnu bolnicu, Koševsko brdo i Poljine i da podijele grad - sjeća se Čegar.



Kako je kazao, napadači nisu očekivali taakv otpor.



- Razoružali su nam Teritorijalnu odbranu, rezervni sastav milicije pa policije. Ostavili su nas goloruke. Jedino kod nas se borci rađaju, a ne umiru i dodaju se na spiskove. Meni danas nije proslava, meni je danas žalost. Poginuli su moji prijatelji, moji suborci. Proslava je onome ko nas je napao. Možda sam malo ters, ali ja tako gledam - kazao je.



Poručuje da su bile mnoge bitke koje su se prešutile zato što to nekome ne odgovara.



- Žali Bože mrtvih, raseljenih, boraca što sad hodaju i traže svoja prava. Govorim o istinskim borcima, a ne ubačenim kriminalcima koji su plaćeni da zapale Predsjedništvo, Kanton... To su stvari koje mene bole. Ja se za ovo danas nisam borio, budite sigurni da nisam. Ovdje je bio najpamentiji onaj koji je otišao. Mi koji smo ostali, mi znamo kako je nama. Sreća pa ja radim. Nikad od ove države nisam dobio čačkalicu, niti me ko zovnuo na neku proslavu. Njima najviše smeta što smo mi živi. Njima to najviše smeta. Ovaj koji je bio četnik, kojeg sam ja razmijenio za svoje zarobljenike, on meni tamo kroji sudbinu, negdje po opštinama, vladama, Predsjedništvu. Oni svi su u talovima, jedan drugog podržavaju da ostanu na vlasti - kazao je Čegar.



(N1)

[alcapone]

Zadnja granata koja je pala u saraievu je pala na nasu kucu, tj cosak krova, stara i stari pili kafu u dnevnom ,sreca nista im nije bilo al je kuhinju unistilo ..

[alcapone]

Mangupe

[Socrates]

Zadnja granata koja je pala u saraievu je pala na nasu kucu, tj cosak krova, stara i stari pili kafu u dnevnom ,sreca nista im nije bilo al je kuhinju unistilo ..

To je bilo dugo vremena nakon Daytona?

[alcapone]

Zadnja granata koja je pala u saraievu je pala na nasu kucu, tj cosak krova, stara i stari pili kafu u dnevnom ,sreca nista im nije bilo al je kuhinju unistilo ..

To je bilo dugo vremena nakon Daytona?

Kraj rata

[Melek]

E, pa mora im se priznati da imaju jako puno tog ološa i otpada. Aferim

[Socrates]

Nismo mi imali pravu urbanizaciju na vrijeme.

Ni školstvo. Ništa.