Armija RBiH

[ironman]

E ovo vec lici na slavlje,ovaj se napio,marisana..

Sretan Dan Armije BiH.

[ironman]

Sakib Mahmuljin, nekadašnji komandant Trećeg korpusa Armije BiH, drugostepenom presudom Suda BiH osuđen je na osam godina zatvora jer je sud zaključio da nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda "El-Mudžahidin" na području Vozuće i Zavidovića.

Ova je pravosnažna i Mahmuljin nema pravo žalbe.

Odlukom Apelacionog vijeća Suda Bosne i Hercegovine u novembru 2021. godine poništena je prvostepena presuda Sakibu Mahmuljinu pa je konačna odluka proslijeđena na odlučivanje drugostepenom vijeću.

U drugostepenom postupku, Tužilaštvo je tražilo veću kaznu nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa Armije BiH, dok je odbrana zatražila oslobađanje ili novo suđenje.

Tužilaštvo se žalilo na visinu izrečene kazne za ubistva zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske i nečovječno postupanje prema zarobljenicima, civilima i ranjenicima.

Prema riječima braniteljice Vasvije Vidović, ovo je rijedak slučaj u kojem je ispoljeno toliko selektivnosti prema dokazima. Navela je da su od 293 dokaza odbrane samo četiri spomenuta u presudi, a da za 289 nije obrazloženo zbog čega nisu cijenjeni. Dodala je da se od 26 svjedoka i dva vještaka, u presudi spominje samo njih četvero, od kojih tri usput.

Sud BiH je donio drugostepenu presudu šest godina od početka sudskog procesa i više od 25 godina poslije zločina počinjenih nad civilima srpske nacionalnosti i zarobljenim pripadnicima Vojske RS-a na području Zavidovića i Vozuće.

Advokat Nermin Mulalić je, iznoseći završne riječi 9. decembra 2020. godine, istakao da dokazi potvrđuju kako Sakib Mahmuljin nije imao efektivnu kontrolu nad Odredom "El-Mudžahidin" i izvršiocima zločina, naglasivši da Tužilaštvo BiH nije dokazalo ni ko su izvršioci.

Suđenje Mahmuljinu, optuženom da nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda "El-Mudžahidin" na području Vozuće i Zavidovića, počelo je u martu 2016. godine. Prema optužnici, pripadnici Odreda su u periodu od jula do septembra 1995. ubili najmanje 55 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske.

Optužnica je Sakiba Mahmuljina teretila da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika i ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

[insomnia]

E sad robijaj zbog brace iz odreda. Dje su 51 i Tare?

[Laser]

Pošteno.

[Krokodil Behko]

Istovremeno



OSUMNJIČENOM ZA STRIJELJANJE 40 BOŠNJAKA UKINUT PRITVOR: Nikolu Koprivicu nakon izručenja iz Kanade Sud BiH pustio na slobodu


Sud Bosne i Hercegovine ukinuo je pritvor Nikoli Koprivici, osumnjičenom za zločin protiv čovječnosti počinjen u mjestu Novoseoci kod Sokoca. Koprivica je početkom aprila iz Kanade izručen u Bosnu i Hercegovinu.

Prema saopćenju, Sud BiH je prihvatio prijedlog Državnog tužilaštva te je ukinuo pritvor Nikoli Koprivici, dok su mu određene mjere zabrane putovanja, uz privremeno oduzimanje ličnih dokumenata i zabrana sastajanja i približavanja svjedocima na udaljenost manju od 50 metara, kao i obavezno javljanje nadležnom organu.

Početkom aprila ove godine Koprivica je izručen iz Kanade u Bosnu i Hercegovinu, a dva dana nakon toga određen mu je pritvor.


Prema ranijem saopćenju Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Koprivica, koji se više godina nalazio na području Kanade, pod istragom je i tereti se da je s drugim osumnjičenima, kao lični i direktni izvršitelj ratnog zločina, učestvovao u strijeljanju više od 40 žrtava bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Novoseoci kod Sokoca, koji su ubijeni u jesen 1992. godine na lokaciji Ivan Polje.

Kako se navodi u saopćenju Suda BiH, izrečene mjere zabrane mogu trajati dok za njima postoji potreba.

Za zločine u Novoseocima u toku je sudski postupak protiv Dragomira Obradovića, bivšeg komandira Stanice javne bezbjednosti (SJB) Sokolac, Momčila Pajića, bivšeg komandira čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS), i Alekse Gordića, njegovog zamjenika, Miladina Gaševića, bivšeg zamjenika komandira Izviđačke čete, te Momira i Branislava Kezunovića, Željka Gaševića i Jadranka Šuke, nekadašnjih pripadnika te jedinice.

Prema optužnici, pripadnici Vojne policije i Izviđačke čete su ušli u Novoseoce u noći sa 21. na 22. septembar 1992. godine. Kako se navodi, 44 muškarca su prevezena do smetljišta na Ivan Polju, gdje su ubijeni, a žene, djeca i stariji odvezeni su prema Sarajevu. Navodi se i da je u selu ubijena jedna žena, piše Birn.

[insomnia]

Tacno ko nas je kleo nije dangubio.

[insomnia]

Evo ovo su ti Bosnjaci. U rijeci i djelu

"Ja našem generalu i komandantu Sakibu Mahmuljinu nisam bio moralna podrška već sam bio dio Tima odbrane. Utoliko mi teže pada ova nepravda. Na početku saradnje mi je kazao da ništa ne potpisujem u što ne vjerujem i da se koncept odbrane neće zasnivati na optuživanju drugih. Nažalost, upravo svjedočenja (i to lažna) njegova tri najbliža saradnika su bila ključna da se donese ovakva presuda", kaže Dautović.
I nazalost ovo nije izolovan slucaj. Sjetimo se smrada iz Visegrada koji je za 1000€ lazno svjedocio u korist Lukica pa kasnije i sam osuđen. Na suđenju za zlocinima u onom srebrenickom selu skoro svi svjedoci tuzilastva, redom Bosnjaci su promjenili iskaze na suđenju i boga pitaj jos koliko slucajeva koji ni ne izadju u javnost

[Maja]

Udruženje boraca "Zelene beretke" danas su na mostu Drvenija odali počast svojim saborcima koji su dali živote za odbranu Sarajeva i pozvali Tužilaštvo BiH da počne raditi svoj posao i procesuira zločince koji su držali grad pod opsadom i ubijali civile i djecu.

Predsjednik Zelenih beretki Muhamed Švrakić kazao je da se i nakon 30 godina vidi nepravda prema braniteljima Sarajeva.

"Nepravda je ta što su Tužilastvo BiH zajedno pod pritiskom tužilaštva agresora Srbije pokrenuli postupak kažnjavanja navodnih zločina u ulici Dobrovoljačka. Ta ulica je bila vojni legitimni cilj iz više razloga. Prvi je da niko nije mogao garantovao sigurnosni i vojni prolaz jer je tu garanciju dao predsjednik Alija Izetbegović koji je u to vrijeme bio zarobljenik, a po Ženevskoj konveciji nikakvu garanciju ne može dati zarobljenik. Sve ovo izgleda da će nas i dalje praviti budalama", kazao je.

Švrakić kaže da postoje informacije koje govore da Tužilaštvo BiH želi proširiti istragu i na dešavanja 2. maja 1992. godine.

"To znači da žele suditi ljudima koji su branili gole živote. Ovo se treba jednom zauvijek prekinuti. Pozivamo sve stranke koje su patriotske i koje se zovu patriotskim snagama da prekinu sve odnose sa Srbijom dok ne puste ratne zarobljenike. Vidjeli smo kako je to bilo kada je uhapšen bivši visokopozcionarini policajac, odmah se u Vučić digao, a ako nemate iza sebe političku podršku možete truhnuti u srbijanskom zatvoru", dodao je.

Pozvao je na prekid zlostavljanja branitelja Sarajeva te podsjetio na izjavu generala Milutina Kukanjca.

"Znamo ko je bio general, dobro znamo njegovu izjavu gdje je tačno rekao da je napravio vojnu formaciju na čelu s komandantnom vojne formacije i na kraju kolone na čelu s komandantom vojne formacije. Znači oni nisu izlazili kao neka delegacija niti bilo kakva druga struktura, već isključivo kao vojni legitimni cilj jer su bili raspoređeni u vojnoj formaciji. Taj isti general Kukanajc je rekao da je ubijeno pet profesionalaca i vojnih oficira i jedan vojnik koji je bio na služenju vojske. To je zvaničan broj", izjavio je.

Švrakić je kazao da su Zelene beretke pozvale porodicu ubijenog vojnika da zajedno s njima odaju počast žrtvama, ali da su oni to odbili jer političke vlasti RS-a žele napraviti problem u Sarajevu.

"Pitamo se koliko je podignuto optužnica za 85 kilometara borbene linije i agresorskog obruča iz kojeg je ubijeno 14.000 civila i 1.600 djece, ne govorim o vojnicima? Da li je nas ovolike heroje pobilo dvoje ljudi? Tužilaštvo treba početi svoj posao koji rade pojedini novinari, koji pronalaze snajperiste koji su ubijali djecu, a sada rade u kafiću. Zar to nije posao tužitelja, a ne novinara?", zapitao je.

On je kazao da su Sarajlije branile svoj prag, a nisu išle ni na Pale ni u Beograd.

Predsjednik ZB je nakon toga pozvao sve okupljene da se mirno raziđu jer se očekuje dolazak delegacije iz RS-a, što su oni i učinili.

Klix.ba

[Pasaga]

I ....sta ovde nije jasno

[Matan]

Sude mi...
zasto sto svoje volim....

[insomnia]

Jesul udavili i kojeg goluba?

[Pasaga]

Jesul udavili i kojeg goluba?

bubali ga po jajima,vele ....

opet,okle golubu jaja

[Melek]

Ma treba izvesti specijalnu vojnu operaciju, ovo je više do qoorca doguralo. Sad onaj kajganić srbuje u tužilaštvu kad nema tadićke.

[Anestzijaaa]

Nebeski narod cim vide Bosnae beretku tuzbu dizu

[Maja]

793EAAA1-0051-4FF7-B38F-CA6902F09D15.jpeg

U zoru 9. maja 1993. godine, kada se cijeli svijet spremao obilježiti Dan pobjede nad fašizmom, kada se Evropa spremala obilježiti svoj dan, počeo je opšti napad snaga Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV) na Mostar. Po istočnom dijelu grada i tamošnjem stanovništu pucalo se iz svih raspoloživih sredstava, a putem radija čuo se proglas HVO-a kojim se pozivalo pripadnike Armije RBiH da se predaju, a svim građanima Mostara bošnjačke nacionalnosti da izvjese bijele čaršafe.

Na grad je izvršena brutalna višemjesečna agresija od strane snaga Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske. Bio je to iznenadni, masovni napad na snage Armije BiH, sračunat s ciljem da se u dolini Neretve, brzim vojnim rješenjem ustoliči samoproglašena paradržavna tvorevina “Herceg-Bosna”, a Mostar učini stolnim gradom zamišljene “hrvatske provincije”. Tog dana, u zoru, sa zapadnih oboda grada počelo je bombardovanje gradskih civilnih naselja na istočnoj obali Neretve. Uporedo, pred nemilosrdnim strojem pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, započela je sistematska kampanja hapšenja i progona kompletnih bošnjačkih i drugih nehrvatskih porodica iz zapadnih naselja prema istočnim kvartovima Mostara.
Mnogi muškarci su ubijeni pred kućnim pragom, a više hiljada vojno sposobnih muškaraca tog i narednih dana završilo je u masovnim koncentracionim logorima, poput Heliodroma, Dretelja, Gabele, Čapljine, Ljubuškog, Širokog Brijega, Gruda… Odatle, iz tih pogromaških kazamata u kojima su mnogi ostavili kosti, najveći broj zatočenika praktički je raseljen diljem svijeta.
Tog dana počela je jedna od najkrvavijih opsada jednog grada u istoriji. Malobrojni i slabo naoružani borci Armije RBiH zaustavili su višestruko nadmoćnijeg agresora na početnim položajima.
Snage Armije BiH zaustavile su pohod hrvatskih jedinica u samom centru Mostara, uzduž cijele glavne gradske saobraćajnice Bulevar narodne revolucije. Ta ulica postala je simbolom otpora Mostaraca tokom cijele devetomjesečne nemilosrdne hrvatske agresije, uz klasičnu vojnu opsadu praćene još i isključenjem električne energije, telefonskog saobraćaja i presjecanjem svih linija snabdijevanja vodom, hranom, lijekovima i drugim potrepštinama. Snage Armije BiH morale su braniti grad uporedo i od hrvatskih i od srpskih vojnih snaga, dok je opsadu trpilo najmanje 60 hiljada stanovnika Mostara među kojima su bile i brojne izbjegličke porodice
 iz istočne Hercegovine.
Toga 9. maja počeo je napad na komandu 41. Slavne brigade i 4. korpusa u zgradi “Vranica”. Nakon herojskog otpora, 10. maja 1993. godine pripadnici HVO-a zarobili su 13 pripadnika Armije BiH koji su krenuli u proboj iz opkoljene Komande. Televizijski snimci njihovog zarobljavanja i izvještaj novinarke HTV-a Dijane Čuljak, obišli su svijet.
Punih petnaest godina porodice zarobljenih pripadnika Armije BiH su tragali za njihovom sudbinom kada su njihova tijela pronađena su u jami Rimski bunar kod sela Goranci iznad Mostara, sekundarnoj grobnici u koju su prebačeni nakon mučenja i ubistva u sjedištu Vojne policije HVO-a na Mašinskom fakultetu u Mostaru. 9. maja 2008. godine obavljena je zajednička dženaza i ukop za 10 pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) iz grupe ‘Vranica 93.’
Iako bez dovoljno naoružanja i municije, sa skromnim obrocima hrane i vode, pripadnici Armije BiH ispisali su od 9. maja 1993. do sredine zime 1994. godine, nezamislivu i nezaboravnu epopeju borbe za odbranu slobode svog grada, države Bosne i Hercegovine, za vrijednosti dostojanstva i civilizacijskih dostignuća kakve baštini cijela Evropa. Strategija odbrane Mostara organizovana u uskom pojasu teritorija između hrvatskih snaga na zapadnim stranama i srpskih snaga na istočnim padinama Podveležja i Nevesinja, postala je nezaobilazna tema u istraživanjima i izučavanjima stranih vojnih akademija.
U nemogućim uslovima stalnog artiljerijskog dejstva po civilnim objektima, borci Armije BiH i MUP-a RBiH su, iako slabo opremljeni i malobrojni, uprkos velikim žrtvama uspjeli odbraniti Mostar i civilno stanovništvo ali i državu Bosnu i Hercegovinu na ovim prostorima.
9.maja 1995. godine prvi put u svojoj historiji Bosna i Hercegovina je dobila poziv da učestvuje na vojnoj paradi u Parizu povodom Dana pobjede nad fašizmom.
Armije RBiH je na ovaj način dobila priznanje za borbu koju je vodila i postala dio evropske antifašističke porodice. Čast da nosi zastavu Bosne i Hercegovine pripala je proslavljenom komandantu 41. Mostarske slavne i viteške brigade Semiru Drljeviću Lovcu.
Bilo je to priznanje herojskoj borbi stanovnika Mostara koji su u nemogućim uslovima odbranili državnost Bosne i Hercegovine i principe zajedničkog života na ovim prostorima. Devetog maja 1995. godine u Parizu cijeli antifašistički svijet je aplaudirao maloj državi koja se suprotstavila probuđenim
avetima fašizma.
Zastava koju je nosio Semir Drljević Lovac je zastava pod kojom su ginuli najbolji sinovi Bosne i Hercegovine sa istim motivima kao i antifašisti 50 godina ranije
Mostar je dočekao pravnu satisfakciju vezanu za događaje u ratu devedesetih. Najprije je 2013. godine izrečena prvostepena presuda u slučaju šestorice političkih i vojnih lidera takozvane “Herceg-Bosne”, kojim su presuđeni na ukupno 111 godina zatvora. Pet godina kasnije, u novembru 2017.te godine, prvostepena zatvorska presuda je potvrđena a u okviru konačne presude Haški sud je pridodao i odgovornost za UZP (Udruženi zločinački pothvat), kojim je Republika Hrvatska praktično označena kao učesnik međunarodnog sukoba na teritoriju nezavisne i suverene države BiH, dok su kao protagonisti takvog čina označeni bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar vanjskih poslova, Gojko Šušak i zapovjednik Hrvatske vojske, Janko Bobetko.
Višegodišnji sudski process u Haagu potvrdio je da su presuđena šestorica lidera tzv. “Herceg-Bosne” bili samo izvođači projekta proširenja hrvatske države na tlu BiH, radili su za njene interese. Na njima je individualizirana krivica da je ne bi snosio cijeli hrvatski narod.
U kolektivnoj memoriji građana Mostara 9.maj 1993. godine ostaće trajno zabilježen kao vrijeme kada su se na obalama Neretve sukobile dvije nepomirljive ideologije: fašizam sa zapadne strane grada i antifašizam kojeg su baštinili građani i njihovi branioci u okupiranoj istočnoj polovini Mostara.
Mostar je mjesecima proživljavao paklenu golgotu, ali je na koncu preživio krvavu agresiju i pobijedio, zahvaljujući ljudima koji su branili svoje porodice, svoj rodni grad i ideje i vrijednosti 9. maja – Dana pobjede nad fašizmom.

[insomnia]

[bagra]

bgm mostar ko drezden '45
rišpekt za mostarske heroje
i sta veli jedan nas dragi kolega
da ga ne imenujem sad poznace se sam
kod nas je rat bio kamilica naspram ukrajine
eh

[Maja]

Ko je to rekao da ga banujem odmah.
Mozda u Zenici i Tuzli.

Dovoljno je vidjeti ovu fotku.
Ja sam bila u Blagaju, isto bilo ko u Mostaru, s jedne strane jedni pucaju, s druge drugi, glad, zaraze, bez struje i vode, lijekova skoro godinu dana. A ni sljedecu godinu nije bilo puno bolje. Prije toga progon, logori.

[Maja]

ratmostarfoto.jpg

[Maja]

images.jpeg.jpg