Bošnjaci koji su vladali osmanskim carstvom

[Krokodil Behko]

Zašto se krije istina o pravom porijeklu ličnosti u seriji "Sulejman Veličanstveni"



Stvarna historijska uloga likova iz popularne serije "Sulejman Veličanstveni" koju širom svijeta gledaju milioni ljudi mnogo je drugačija i značajnija nego što je ekranizirano. Također, njihovo pravo porijeklo u TV sapunici dosta je iskrivljeno, a dijelom je to i zbog toga što o istini, očito, šuti i turska država.

Čak i skromnim istraživanjem može se doći do podataka prema kojima najznačajnije ličnosti Osmanskog carstva iz perioda vladavine sultana Sulejmana Zakonodavca, a koje BiH trenutno prati na malim ekranima, nisu ni sa Krima, niti su Rusi, ni Grci, ni Srbi, ni Jevreji - nego Bošnjaci!




Mažuranićev spis

Neki izvori navode da su samo neki od njih i Sulejmanova majka i Ibrahim-paša, te Malkoč Bali-beg... Evo kako:

Ivan Mažuranić, hrvatski pjesnik, jezikoslovac i političar, još 1928. godine objavio je da je majka sultana Sulejmana, koju u TV seriji zovu samo "valide", odnosno "majka", ne spominjući joj ime, zapravo iz Bosne, s područja današnjeg Zvornika! U tom zapisu Ajše Hafsu (Ayse) ili Ajiša Hafizu (Ayisha Hafize), kako joj je bilo ime, Mažuranić zove Hafisom, te napominje njen značaj kao majke sultana Sulejmana.

Također, Murat Ijigun (Murat Iyigun) s Univerziteta "Colorado" je 2008. godine u radu pod naslovom "Lekcije iz otomanskog harema - o etnicitetu, religiji i ratu) naveo da je Ajše Hafsa porijeklom s Balkana. Ijigun se, između ostalog, pozvao na knjigu o Osmanskom carstvu Stanforda Šoa (Shaw) iz 1976. Ovdje se ne spominje već općeprihvaćeno mišljenje da je Ajše Hafsa ruska Jevrejka!

Kada je u pitanju Ibrahim-paša, TV sapunica plasira da je dugogodišnji veliki vezir Sulejmana Veličanstvenog Grk, odnosno, pravoslavac koji je primio islam.



Međutim, njegovo se porijeklo, prema nekim dokumentima, usko veže za bosanske plemiće!

Naime, Ibrahim-pašin djed bio je Hidajet-paša, ranije Mihajlo, jedan od potomaka bosanskog bana Nikole (sin bana Kulina). On je bio među prvim članovima bosanskog plemstva koji su primili islam (izvor: Salih Muvekkit-Hadžihuseinović, 1998.) Hidajet je primio islam 1447. godine za vrijeme vladavine sultana Murata II, koji mu je i dao ime.
Horman (1976: 603-607), također, navodi da je Hidajetov sin Halil-paša otac Ibrahim-paše, koji je "oženio sestru sultana Sulejmana". Ibrahim-paša je, inače, dugo bio cijenjen veliki vezir, bio je "sultan umjesto sultana" i on je, operativno, vodio osmansku državu.

Također se za Nigar-kalfu smatra da je Bošnjakinja, a u prilog takvoj tvrdnji može ići i scena iz TV sapunice u kojoj joj, dok se sprema za udaju i kniju joj ruke, na našem jeziku pjevaju sevdalinku "Sejdefu majka buđaše". U seriji je prikazano da je ona iz Makedonije.

Nadalje, Bali-beg Malkoč bio je sandžak-beg u Smederevu, a 1519. u Bosni. Iduće godine kod osvojenja Beograda trampio se s Gazi Husrev-begom za Smederevski sandžak, kome od tada sjedište postaje Beograd. Umro je kao smederevski sandžak-beg 1526. godine (sin mu je Derviš-beg, dugogodišnji segedinsiki sandžak-beg). U Sarajevu je sagradio džamiju. Po njemu se i danas mahala u starom dijelu bh. prijestonice zove Balibegovica. U seriji "Sulejman Veličanstveni" prikazano je da se poslije nekoliko godina službe u Istanbulu Malkoč vraća u Smederevo, ali nigdje se ne spominje da je Bošnjak!

Nadalje, Rustem-paša Okupović (u TV seriji prikazan kao veliki spletkaroš koji nastoji ukloniti Ibrahim-pašu) bio je veliki vezir i vakif. Rođen je i odrastao u Butmiru kao katolik. U sapunici s malih ekrana prikazano je da je iz Hrvatske, a u jednoj od epizoda govori se da je iz "Butomira". Rustem-paša je svojim vještinama ubrzo od konjušara postao jedan od četiri vezira na dvoru, a nedugo zatim i veliki vezir Osmanskog carstva 1544. godine. Oženio je kćerku Hurem-sultanije. U rodnom Butmiru je izgradio i uvakufio džamiju koja će kasnije nestati u ratnim vihorima. Izgradio je i most na Željeznici, karavan-saraj s konjušnicom, Brusa-bezistan...



Imajući u vidu ovakve podatke o Bošnjacima velikanima koji su hodili dvorom i sultana Sulejmana i njegovih prethodnika i nasljednika, te visoke i važne funkcije koje su u Istanbulu obnašali više stoljeća, ne bi bilo pretenciozno reći da su Osmanskim carstvom, zapravo, vladali Bošnjaci!

Fatihovo vrijeme

Značajno je istaknuti da utjecaj Bošnjaka postaje znatniji i jači u životu Osmanske carevine od dolaska sultana Fatiha Osvajača u Bosnu. Jedan od prvih Bošnjaka koji se koristio Fatihovom povlasticom bio je Jakub-paša. On je kao vojskovođa komandovao vojskom i odnio pobjedu na Krbavskom polju 1493. godine. Ujedno, Jakub-paša postaje jedan od prvih predstavnika Bosne na Porti u Istanbulu.

Zbog islamskog principa da se na položaje u Carevini dolazi prema sposobnostima, a ne prema pripadnosti privilegiranim staležima, veliki broj Bošnjaka dospio je na Porti i širom Carstva na najviše položaje u funkciji velikih vezira, begler-bega, kadiaskera, jeničar agasija, defterdara, carskih kapidžija, namjesnika, paša, muftija, muderrisa, književnika, kadija i šejh-ul-islama.

Samo u periodu od 1544. do 1612. godine sljedeći Bošnjaci su bili:

Veliki veziri - sadri azami:

1. Rustem-paša Opuković (1544-1560.)
2. Semiz Ali-paša Pračić (1560-1564.)
3. Tavil Mehmed-paša Sokolović (1565-1579.)
4. Sijavuš-paša, u tri navrata vezirovao sedam godina, umro 1594.
5. Ibrahim-paša, novošherlija, u tri navrata vezirovao četiri godine, umro 1600.
6. Javuz Ali-paša Malkoč, umro 1604.
7. Lala Mehmed-paša Sokolović, umro 1607.
8. Derviš-paša Sokolović, umro 1607.
9. Kujundži Murat-paša (1607-1611.)

Veziri sa četiri tuga (kao danas četiri zvjezdice)

1. Pertev-paša 1562. godine
2. Lala Kara Mustafa-paša Sokolović 1580. godine
3. Halil-paša 1594. godine

Veziri s tri tuga

1. Kara Mustafa-paša Jurjević 1538. godine
2. Sinan-paša Opuković 1553. godine
3. Kara Osman-han 1554. godine
4. Pijale-paša 1574. godine
5. Mustafa-paša Sokolović, pogubljen 1574. godine
6. Ferhat-paša Sokolović, stradao u atentatu 1590. godine
7. Hasan-paša Sokolović, gazi 1598. godine
8. Gazi Hasan-paša Tiro, 1602. godine
9. Ibrahim-han Sokolović, (Begler-beg bosanski) 1609. godine
10. Ahmed-paša Dugalić, 1612. godine

Veliki admirali - kapudan paše

1. Sofi Ali-paša (namjesnik u Egiptu 1562. godine)
2. Murat-paša Sokolović, poginuo u Jemenu 1569.
3. Oludž Hasan-paša - kapudan-paša, 1587.
4. Halil-paša Lipčanin, umro 1590.
5. Gazi Hasan-paša Predojević, poginuo kod Siska 1593.
6. Husein-paša Bajramagić (bosanski begler-beg) 1594.
7. Mehmed-paša Kljunović, poginuo u Ugarskoj 1600.
8. Derviš-paša Bajezidagić, poginuo na Otoku sv. Margarete 1601.
9. Mustafa-paša Sokolović, namjesnik u Budimu 1605.
10. Mustafa.paša Olovčić, (bosanski begler-beg)

Bosanski namjesnici sa titulom beg

1. Malkoč-beg (Dugalić) 1553. godine
2. Hamza-beg Biharović 1557. godine
3. Sinan-beg Bajramagić 1562. godine

U ovom razdoblju od 68 godina Bošnjaci su dali devet velikih vezira - sadri azama - sa pet tugova, tri vezira sa četiri tuga, deset vezira sa tri tuga, deset namjesnika u pokrajinama, dok su trojica bili bosanski namjesnici s titulom beg sa dva tuga.

Dakle, radi se o 35 Bošnjaka sa najvišim državnim i vojnim zvanjima u polustoljetnom razdoblju kada je Osmanska carevina bila na vrhuncu svoje moći. Koliko su Bošnjaci bili uključeni u politički život Osmanske carevine svjedoči i činjenica da su od 264 bosanska namjesnika u doba Osmanske carevine bila 63 Bošnjaka. U knjizi "Znameniti Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini" Safvet-beg Bašagić pobrojao je 689 Bošnjaka i drugih Južnih Slavena.

Sulejman, ali i Fatih, govorili su bosanski jezik



Koliko su Bošnjaci bili važni u to vrijeme dokazuje podatak da je na sultanovom dvoru bosanski bio jedan od četiri službena jezika!

Inače, Sulejman Veličanstveni govorio je osam jezika.

Sultana Fatiha bosanskom jeziku naučio je njegov lala - učitelj Ajas-paša. Fatih Mehmed Han govorio je bosanski kad je u Bosnu došao u pratnji 40 šejhova i svojih elitnih jedinica - ahija - čiji su pripadnici bili derviši.

Logično, nije valjda časni Fatih Osvajač s našim franjevcima razgovarao na turskom jeziku!?


Zanimljivosti o ženama, haljinama, sinovima...

U osmanskom društvu biti sultanov rob je bila čast i povlastica. Islamski zakoni su smatrali slobodu temeljnim, a ropstvo prolaznim stanjem

Na harem su pravo imali samo sultani, a prinčevi i ostali dvorjani ni slučajno. Nije tačno da su majke sinovima sultanima birale djevojke za harem

Tokom svoje četrdesetšestogodišnje vladavine sultan Sulejman Zakonodavac predvodio je trinaest pohoda. Turski historičari izračunali su da je u 2.745 dana svoje vladavine (oko sedam i po godina) proveo izvan palače na pohodima te da je prešao 43.000 kilometara

Sultan Sulejman imao je 26, a Hurem 14 godina kada su se upoznali. Ljubavna pisma koja jedno drugom šalju u seriji su autentična

Hurem nije bila robinja, niti kupljena, već poklon. Naime, sultanu su njegovi namjesnici iz cijelog Carstva slali žene kao poklon. Status robinje žene su imale samo zbog toga da bi mogle ići u krevet za sultanom. Inače, Sulejmanov harem brojao je 300 žena

Žene u haremu nisu se odijevale provokativno kako to prikazuje serija, niti su nosile haljine venecijanske i francuske mode. Nosile su skromnu odjeću, a preko lica čak i zar

Sulejman je imao čak 11 djece, od kojih osam sinova i tri kćerke - Selim II, Bajazit, Abdulah, Murad, Mehmed, Mahmud, Džihangir, Mustafa, te kćeri Mihriman, Fatmu i Razije. Djecu su mu rodile samo četiri žene

Sultanija Mahidevran je bila Albanka i Sulejmanu je rodila četiri sina, a ne jednog - Mustafu kojeg vidimo u seriji

Poljakinja Gulfem, u TV sapunici prikazana kao bivša Sulejmanova miljenica, izgubila je svoj položaj na dvoru kad je izgubila sina Murada pri porođaju, a čak je i izbačena iz harema. Nije istina da je postala sluškinja sultanovoj sestri Hatidže

Selim II naslijedio je Sulejmana na prijestolju i postao jedan od najmanje poštovanih sultana (prozvan i pijanicom), a njegov brat Bajazit nastradao je pri bijegu u Egipat

Kažu da je Sulejmanova draga kćer Mihrimah, iako već udata, sa sultanom išla u ratne pohode. Budući da Hurem nije doživjela da vidi Selima kao sultana, Mihrimah je preuzela ulogu valide. Dobila je ime po Suncu i Mjesecu

Ahmed-paša Hercegović i Mehmed-paša Sokolović

Mehmed II zvani El-Fatih - u njegovo vrijeme je djelovao i veliki vezir Ahmed-paša Hercegović, a školovao se sa Adni Mahmud-pašom Anđelovićem. Ahmed-paša Hercegović bio je Stjepan Hercegović. On je bio ujak Sigismunda i Katarine, djece bosanske kraljice Katarine. U Istanbul je otišao 1460. godine, a otprilike u 1474. dobio je ime Ahmed. Bio je oženjen kćerkom sultana Bajazita II. Bio je veliki vezir sedam godina. Imao je značajnu ulogu među janjičarima

Bajazit II pravedni (1448-1512.) - i u njegovo vrijeme je vezir bio i veliki Ahmed-paša Hercegović

Selim II (postaje sultan nakon pobjede nad braćom i smrti oca Sulejmana 1566. godine) - sva vlast u državi tokom njegove kratke vladavine nalazila se u rukama očevog velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića

Murat III (postaje sultanom bez ikakvih internih borbi za razliku od predaka nakon smrti svog oca Selima II) - od njega nasljeđuje i velikog vezira Mehmed-pašu Sokolovića koji upravlja državom do svoje smrti 1579. godine

[carobnjak N]

inćrestin ,neke stvari nisam znao ,a ove Bošnjake koji su vladali kao namjesnici raznih pokrajina (Egipta,Sirije) sam mislim postavljao na nekoj temi i to je sigurno tačna informacija

[paparaci]

proud to be Bošnjak! :ljiljani

[Ban Kulin]

koji je izvor ovog teksta ???

za Nigar kalfu je sasvim moguće, kao i za Rustem pašu Opukovića iako se tu spore izvori, da je iz Hrvatske, Dalmacije
Matrački je iz Visokog
za majku sultana je nerealno, pa upravo sada u epizodama (OBN) dolazi sa Krima kćerka (Ajbige) njenog barta koji se s drugim bori za prestolje, nije to moglo biti izmišljeno

za bali-bega Malkoča se ne zna, , ostaje otvorena opcija
inače je poznato da se na dvoru uveliko govoro bosanski jezik, najbolji primjer pojesme koja je pjevana na udaji Nigar

[Krokodil Behko]

Izvor je avaz a nisu naveli reference. Tekst je kompletan.

[Ban Kulin]

daj link
malo lupetaju i kotradiktorni su ponegdje sami sebi
gore se navodi da je Bali beg Malkoč umro 1526 kao smedervski sandžak beg
u seriji ga vidimo upravo sada kako 1532. ide u pohod na Beč i mulja sa Ajbige

[Krokodil Behko]

Ama nema referenci. Ja sam taj članak postavio kao lagano vikend-štivo .D
evo link

http://www.avaz.ba/vijesti/teme/osmansk ... i-bosnjaci

[Ban Kulin]

jel našao neko na youtube insert gdje se pjeva bosanska sevdalinka Nigar kalfi
ako jeste da postavi ovdje

[Krokodil Behko]

[ytube][/ytube]

[Zagorka]

Ovaj sam tekst preletjela i samo ću pomenuti par serija:

Tudori
The Borgias
Stupovi zemlje
Rim
Sjever-Jug


mogla bih nabrajati sat vremena.......

Jeli se iko našao da rovari ko je bio pravi a ko krivi u seriji?Nije!
E pa i ovi što rovare unedogled po Sulejmanu neka odjebu više,ovo je šesta tema istog sadržaja haman.
Boli nas ćošak!
Što više oni trube,mi manje marimo!
Kad me nešto zanima,zna se gdje se takve informacije traže,koja budala je i rekla da serija pouzdan izvor historijskih podataka?
Idu u takve krajnosti da Turci protestuju,traže zakone za zabranu,msm
Očigledno nikoga na zemlji crnoj ne zanimaju analize serija koliko nas muslimane.
Mi smo se rodili da se opterećujemo.

Nije ni čudo ako su bogumili kombinacija budizma i kršćanstva,a budisti smatraju da se treba patiti,pa nam to valjda otud ostalo,nemam drugog objašnjenja da me yebes više
Sinoć gledam film u kome žena kaže,kao patolog,da ljudsko srce maksimalno može vagati 250 grama.Je li to tačno?Nije,naravno!!!
I koga briga?
Ko je još dobio diplomu doktora gledajući te filmove?
E yebo je ježa u leđa ko mi dođe na kahvu s tom temom.Jedva čekam.

[Krokodil Behko]

Ma hebeš seriju. Ja ovo vidim kao historiju.

[Zagorka]

Zašto se krije istina o pravom porijeklu ličnosti u seriji "Sulejman Veličanstveni" [/u]

i ja

[Konsultant]

a sta imamo mi od ove price? pokrepasmo od gladi.

[mario_cro]

[ytube][/ytube]

Dosta slušam sevdalinke ,no ovu nisam znao.Lijepa pjesma.

[Maja]

Čuj Dugalić
Ja mislila to neko cigansko prezime, da izvinu Dugalići koji će možda ovo čitati.

Ima li među ovim pašama i vezirima iko iz Stoca?

Sultan Sulejman imao je 26, a Hurem 14 godina kada su se upoznali. Ljubavna pisma koja jedno drugom šalju u seriji su autentična

Jeza me prođe

[Heidi]

NASUH MATRAKČI BOŠNJAK, NAJZNAČAJNIJI NAUČNIK OSMANSKOG CARSTVA

Koliko znamo o tom briljantnom fizičaru, geografu, kartografu, historičaru, izumitelju, slikaru, navigatoru, agronomu, dramskom scenaristi, sultanskom savjetniku i sabesjedniku, vitezu, mačevaocu, oružaru, minijaturisti po kojem se danas zove jedan poseban stil u osmanskoj umjetnosti i matematičaru kojem se na raznim svjetskim univerzitetima priznaje doprinos razvoju matematike



Piše: Elvir MUSIĆ

Osmansko carstvo (1299–1922) iznjedrilo je tokom svog postojanja dugog više od šest stoljeća brojne velike vladare, vojskovođe, naučnike, diplomate i umjetnike. Imperiju koja se prostirala Evropom, Azijom i Afrikom predvodili su pomno birani, obrazovani i trenirani kadrovi koji su, zahvaljujući ostvarenim rezultatima, napredovali u službi; pri čemu njihovo etničko potjecište nema značajnu ulogu u tom procesu. Bitne su bile samo vještina i odanost. U takvom jednom sistemu svi su mogli napredovati. Činjenica da je Osmansko carstvo u tom periodu bilo najveće na prostranom svijetu govori da svi i jesu napredovali, ali samo su oni najbriljantniji uspijevali svojim djelima osigurati status kakav niti jedna vlast poslije raspada carstva nije mogla osporiti, zanijekati ili odbaciti: status neprolaznosti.

O tim velikanima danas imamo priliku čitati, o njima i njihovim djelima saznavati korisne informacije i u njihovoj posvećenosti vlastitom životnom pozivu pronalaziti nadahnuće. Oni koji su napredovali, ostavljali trag u vremenu, otkrivali neka nova otkrića, osvajali utvrde i gradove, potpisivali mirovne sporazume, u ime sultana, između osmanskog i drugih carstava tog doba, danas znamo malo; iako ni njihovo djelo nije zanemarivo.

Među onim velikanima koji su, zahvaljujući svojim uspjesima, nezaobilazni u proučavanju Osmanskog carstva, odnosno koji su stekli status neprolaznih veličina jednog povijesnog razdoblja koje je trajalo više od polovine milenija, posebno mjesto zauzima niz Bošnjaka koji su u određenim trenucima, kao potpuni opunomoćenici velikog sultana, u svojstvu premijera i ministara, utjecali na brojne procese carstva koje je bilo tako bitno da je jednom veličanstvenom pobjedom, osvajanjem jednog veličanstvenog grada kakav je Konstantinopolis (kasnije Istanbul), stavilo tačku na milenijsko razdoblje koje poznajemo kao srednji vijek (5–15. stoljeća).

Među tim velikanima bošnjačkog porijekla imamo one koji su najveći od najvećih. Mehmed-paša Sokolović, kojeg smo predstavili u prvom nastavku Bošnjačkog leksikona, u istom tekstu spomenuti Deli Hasan-paša, Mustafa Lala-paša, te na koncu i najbriljantniji naučni um Osmanskog carstva Nasuh Matrakči svrstavaju se među najveće od najvećih.

Nasuh je toliko značajna naučna i umjetnička pojava u povijesti Osmanskog carstva da ga ne zaobilazi niti jedna značajnija studija o tom carstvu. Radovi o njegovom liku i djelu, njegovim dostignućima u raznim oblastima i disciplinama pisani na turskom, perzijskom, arapskom, engleskom, francuskom, italijanskom i drugim jezicima objavljeni su širom svijeta; od Koreje preko Irana, Turske i Bosne i Hercegovine pa sve do Teksasa. Njegova naučna i umjetnička dostignuća nije mogao previdjeti čak ni sistem koji je nakon raspada Osmanskog carstva krenuo u svođenje računa s prošlošću uz tvrdnju da se time račun svodi s nazadnošću i priprema korak kojim je neophodno kročiti u moderan svijet.

Tako je još davne 1963. godine Odjel za izdavaštvo Univerziteta Ankara (Ankara Üniversitesi) objavio vrlo kvalitetnu studiju Matrakçı Nasûh, u kojoj je Hüseyin Gazi Yurdaydın dokazao da je rukopis nepoznatog autora u Britanskoj nacionalnoj biblioteci, ustvari, djelo čuvenog Matrakčija. Djela ovog velikog Bošnjaka, između ostalih, analizirali su i Kathryn A. Ebel, Charles Rieu, Dominique Halbout du Tanney, Davut Erkan, İhsan Işık, Sencer Çorlu i Ayşegül Muhcu, a radove o njemu uređivao je i nekadašnji generalni sekretar Organizacije islamske konferencije (OIC) Ekmeleddin İhsanoğlu. Kod nas su o ovom prelijepom listu bosanskohercegovačkog gorja pisali Džemal Čehajić, Amina Šiljak-Jesenković, Adnan Kadrić, Aladin Husić, Elma Korić, Ahmed Zildžić, Madžida Mašić, Aida Smailbegović i Medžida Selmanović. Radovi s okruglog stola upriličenog u čast Nasuha Matrakčija, naučnika, književnika, minijaturiste, u njegovom rodnom Visokom objavljeni su 2014. godine u 121. broju zagrebačkog Behara, koji je moguće pronaći i na internetu.

Nakon svega navedenog, ko je, zaista, bio taj Nasuh Matrakči, ili Matrakčija, kako mu nadimak zaslužen osmišljanjem igre matraka, koju je volio i sam Sulejman Veličanstveni, volimo prilagođavati našem bosanskom jeziku, o kojem se širom svijeta pišu naučni radovi? Koliko znamo o tom briljantnom fizičaru, geografu, kartografu, historičaru, izumitelju, slikaru, navigatoru, agronomu, dramskom scenaristi, sultanskom savjetniku i sabesjedniku, vitezu, mačevaocu, oružaru, minijaturisti po kojem se danas zove jedan poseban stil u osmanskoj umjetnosti i matematičaru kojem se na raznim svjetskim univerzitetima priznaje doprinos razvoju matematike?

S obzirom na to da smo tokom više od stotinu godina, koliko je proteklo od okončanja osmanske uprave nad Bosnom i Hercegovinom do proglašenja bosanskohercegovačke nezavisnosti, bili bombardirani netačnim tvrdnjama da je Osmansko carstvo bilo zaostalo, truhlo, nerazvijeno i da nas je samo izrabljivalo kao topovsko meso za ostvarenje sultanskih imperijalističkih ciljeva, možda bismo na postavljena pitanja najbolje mogli odgovoriti kontekstualizacijom Matrakčijevog naučnog genija i utjecaja u današnjem dobu. Zamislimo čovjeka kojem bi danas bilo ponuđeno da, u isto vrijeme, bude predsjednik američke Akademije nauka i umjetnosti, savjetnik predsjednika Trumpa i scenarista na Broadwayu i koji bi na sve to samo odmahnuo rekavši: “Vi mene zezate?!” Otprilike tako. A sada se možemo detaljnije upoznati s čovjekom koji je ostavio traga u vremenu i koji po svemu zaslužuje mjesto u udžbenicima u Bosni i Hercegovini. Ne zbog njega nego zbog nas i naše djece, da znamo i da znaju kakve je sve velikane iznjedrio ovaj narod.

Uprkos svim Nasuhovim naučnim i umjetničkim uspjesima, o njegovom životu malo se zna. On sam, na početku svog možda i najčuvenijeg djela o ljepoti pisara i savršenosti računovođa (Cemâlü’l-Küttâb i Kemalü’l-Hisâb), koje je postalo obaveznim štivom u osmanskim višim školama za računovođe, bilježi da mu se otac zvao Abdullah, a djed Karađoz (Karagöz), te da je rodom iz Bosne. Pretpostavlja se da se rodio 1480. godine. U turskoj historiografiji postoje dvije tvrdnje vezane za njegovo rodno mjesto. Prema jednoj, rodio se u Sarajevu, a prema drugoj u Visokom. Âşık Çelebi bilježi da je mladi i perspektivni Nasuh elitnu višu školu za nadarene mladiće Enderun pohađao u doba Bajezida II i da mu je učitelj i svojevrsni mentor bio čuveni učitelj i umjetnik Sâî. O kakvoj je obrazovnoj ustanovi riječ, možda i najbolje pokazuje tvrdnja da su u nju bila upisivana samo djeca čiji je IQ bio viši od 120, a koju je prije nekoliko godina aktualizirao Mehmet Genç.

Spomenutu knjigu, u kojoj bilježi svoj rodoslov, napisao je za vladavine sultana Selima Yavuza (1470–1520), u čiju ju je čast na koncu i objavio. Iz djela Tuhfetü’l-guzât (Dar velikim ratnicima), napisanog 1530. godine, saznajemo da je u Egiptu boravio tokom namjesnikovanja Hayıra Beyeva, te da je ondje, odmjeravajući snagu i vještinu s tamošnjim vitezovima, osmislio igru matrak, po kojoj će na koncu i postati poznat. Hayır Bey u jednom svom pismu svjedoči da je Nasuh postao poznat po tome što mu niti jedan vitez nije mogao izaći na megdan, te da je pobjeđivao čak i najčuvenije majstore ratovanja mačem i kopljem.

S obzirom na to da se čitaocima može učiniti začudnim uporno insistiranje na činjenici da je Nasuh osmislio igru matrak, koja je za vrlo kratko vrijeme postala veoma prihvaćena u Osmanskom carstvu, bitno je napomenuti da je ova igra znatno unaprijedila tehnike ratovanja u tom dobu i ponudila mogućnost kvalitetnijeg uvježbavanja mačevalaca. Kako? Tako što se matrak igra palicama pa su vojnici u toj igri bili oslobođeni straha od povređivanja “protivnika” oštricom mača, a to znači da su mogli mnogo kvalitetnije stjecati mačevalačke vještine. Igru je zavolio i sam sultan Sulejman Veličanstveni. Volio je, vele, matrak igrati samo s Nasuhom jer mu samo on nije popuštao.

Po osobnoj zapovjedi sultana Sulejmana, preveo je s arapskog na osmanski poznatu Taberijevu historiju; dodajući pritom dijelove vezane za historiju Osmanskog carstva. Vrlo značajna zapažanja o historijskim zbivanjima od 1520. do 1543. godine zabilježio je u djelu Süleymannâme, koje je čitalačkoj publici u Bosni i Hercegovini predstavio Ahmed Zildžić, a važne bilješke o Sulejmanovom pohodu na Iran i Irak pronalazimo u Nasuhovom djelu Beyân-ı Menâzil-i Sefer-i Irâkeyn-i Sultan Süleyman Han. Tokom skoro trogodišnjeg pohoda (1533–1535), od Istanbula do Tabriza, od Tabriza do Bagdada i natrag preko Tabriza do Istanbula, Nasuh je nacrtao minijature svih značajnijih gradova kroz koje je osmanska vojska na čelu sa Sulejmanom prošla. Jedini rukopis ovog djela čuva se u biblioteci Istanbulskog univerziteta (İÜ Ktp., TY, nr. 5964). Na svu sreću, Hüseyin G. Yurdaydın ovo je djelo, uz vrlo značajan uvodnik o Nasuhovom liku i djelu, napisano na turskom i engleskom jeziku, objavio sada već davne 1976. godine u Ankari.

Nasuh je sultana Sulejmana pratio i tokom uspješnog pohoda na Kneževinu Moldaviju 1538. godine. Bilješke s tog pohoda pronalazimo u djelu Fetihname-i Kara Boğdan. Zanimljivo je da su, osim sultana, komandni štab činila četverica paša i da su dvojica, čini se, bili našeg porijekla. Za Deli Husrefa-pašu Sokolovića, kojeg smo spomenuli u prvom nastavku Bošnjačkog leksikona, pouzdano se zna da je našeg roda, dok se za Lütfi-pašu dvoji: jedni kažu da je bio Albanac, a drugi Bošnjak.

Zbog svih svojih naučnih i umjetničkih postignuća, Matrakči je nazivan osmanskim Da Vincijem, o njemu se pisalo kao značajnom savremeniku velikih evropskih mislilaca, a u posljednje vrijeme sve više pažnje stručne javnosti privlači i u rodnoj Bosni i Hercegovini. O njemu se posljednjih nekoliko godina piše, dobiva i uličicu u rodnom Visokom. Međutim, sve je to zanemarivo malo u odnosu na njegovu veličinu. Sve je to nedovoljno dok Nasuh Matrakčija Visočak ne pronađe put do udžbenika iz kojih će buduća pokoljenja učiti o jednom briljantnom geniju koji je iznjedrio ovaj narod, a koji je bio toliko skroman da se nije želio previše eksponirati za života. Da je bio takav, svjedoči upravo podatak da o njegovom životu znamo sasvim malo, a o privatnom skoro pa ništa. Mjesto u udžbenicima mu, kako već napomenusmo, treba dati ne zbog njega nego zbog nas i naše djece.

[Heidi]

Slike iz galerije:

[Heidi]

[Krokodil Behko]

Odakle su vodili porijeklo veliki veziri Osmanskog carstva i koliko ih je porijeklom iz BiH

Turski historičar Soner Cagaptay objavio je fotografiju koja se tiče prošlosti Turske, ali i balkanskih i drugih zemalja koje su bile uključene u sastav nekadašnjeg Osmanskog carstva.

Naime, mapa koju je objavio historičar grafički prikazuje mjesta rođenja nekadašnjih visokopozicioniranih funkcionera Osmanskog carstva, koji su u određenom periodu postojanja osmanske države obavljali funkcije velikih vezira.

Prema onome što se može primijetiti, najveći broj vezira, što je i očekivano, rođen je na prostoru današnje Turske, a odmah nakon toga slijede Albanija, Gruzija i Grčka, što znači da su tadašnji zvaničnici s prostora ovih zemalja bili visoko cijenjeni članovi Osmanskog carstva.




Ipak, pored navedenih država, zanimljiv je podatak kako je iza Albanije, Gruzije i Grčke najveći broj velikih vezira dala upravo Bosna i Hercegovina. Prema podacima koje je objavio historičar, 16 osmanskih vezira porijeklom je bilo upravo s prostora naše države.
Naravno, uzevši u obzir činjenicu da se funkcija i uloga velikih vezira mijenjala tokom postojanja Osmanskog carstva, treba znati da postoje i različiti kriteriji vrednovanja ove funkcije tokom različitih razdoblja vladavine.

Svakako, najznačajniji period koji se tiče velikih vezira s prostora BiH obuhvata poglavlje od 1453. do 1611. godine, što se često opisuje i kao period dominacije velikih vezira bošnjačkog porijekla i to u periodu značajnog širenja Osmanskog carstva.

Prema određenim podacima, veziri porijeklom iz BiH su u prosjeku na ovom položaju boravili skoro šest godina, dok su ostali veziri bili na pozicijama oko dvije i po godine.

Svakako, vezir koji se najviše ističe u tom periodu bio je Mehmed-paša Sokolović, ali tu su i Tavil Mehmed-paša, Lala Kara Mustafa-paša, Lala Mehmed-paša i Derviš Mehmed-paša.

U kasnijem periodu Osmanskog carstva broj bošnjačkih vezira je bio znatno manji, a lidersku poziciju preuzeli su veziri albanskog porijekla, da bi na kraju osmanske države veziri turskog porijekla ponovo postali dominantni na prostoru ovog carstva.

Inače, u Osmanskom carstvu funkcija velikog vezira bila je izuzetno cijenjena te se smatralo kako veliki vezir predstavlja "drugog čovjeka u državi" s velikim utjecajem. Veliki veziri često su predvodili i vojsku, držali su državni pečat, predsjedavali Divanom i rukovodili vezirima.

Ovakav odnos u kontekstu današnjih političkih sistema mogao bi se tumačiti kao odnos premijera i ministara.

[insomnia]

U osmanskom društvu biti sultanov rob je bila čast i povlastica. Islamski zakoni su smatrali slobodu temeljnim, a ropstvo prolaznim stanjem