Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Poznate ličnosti, ratovi, važni događaji

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 3117
Posts: 75941
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Krokodil Behko » 06 Mar 2011, 16:02

Tema pokrenuta iz sljedecih razloga..
nesumnjivo smo zemlja bogate historije.
Mnostvo naroda,preplelo se kroz proslost na nasim prostorima.
Svaki od njih,ostavio je neki trag. Da stvar bude zanimljivija,iduci od podneblja do
podneblja,unutar BiH,susrecemo gradjane BiH,u vrsenju raznih obicaja koji i nemaju
bitniju vezu sa monoteizmom,ili jednostavno,imaju vezu i to izrazenu ali ipak na neki
posaban,bosanski nacin,rade se neki obicaji..ili se prica o njima.

Tema je otvorena za narodna vjerovanja i obicaje i ostalih zemalja u regionu pa i sire.


Mene licno,fascinira jedan mit koji datira jos iz srednjeg vijeka.
Pa posto je vec u srednjem vijeku bio rasprostranjen,moguce je da njegovi
korijeni,sezu jos dublje u proslost.. Licno mislim,da je njegovo porijeklo antickog karaktera.

Rijec je o mitu koji se zove Mit o Pravedniku.
Dakle,pravednik je covjek,koji svoj zivot polozi u borbi protiv ovozemaljskog zla..
On umire..i umiruci pusta krik,koji nikad ne umire.. Njegov krik,vjecno leti nebu u visine.
Po narodnom predanju,krik pravednika,mozete cuti samo kad ste na osami..i obicno
se javlja kad ste u nekoj nevolji... A javlja se kao neki putokaz ili ohrabrenje. Kao
poruka,da ste na pravom putu i da trebate izdrzati.
Ovaj mit,dakle sadrzi vjerovanje naseg naroda,da dusa dobrih ljudi,u ovom slucaju
iskazana kroz glas,ne umire nikada.. nego ostaje na zemlji i jos se cuje.
Dakle,nas narod zeli vjerovati da nesebicni primjeri onih hrabrih i dobrih,ne mogu umrijeti.
Cak se moze i cuti kao podstrek da se covjek bori protiv zla i sam dobije mozda taj status..
Tu priliku,da njegov glas,velicanstveno i vjecno,zauvijek leti u visinu.

Taj mit se u cjelosti,rijetko gdje prepricava a sa dolaskom islama na ove prostore,
nije ni potisnut nikada.. U nekim podnebljima,kao u SI BiH,prisutan je jako ali pod drugim nazivom.. Odnosno,mozda je neko nekada od vas,cuo neke starije ljude,kako pricaju da im se ukazao "dobri" ??? I to bas kao i Pravednik..uvijek kad su u nevolji,dobri ljudi,on
se prikaze i uputi ih na pravi put.. Izostaje predanje o njegovom glasu ali sve ostalo se podudara.

Mozda ste i sami culi za taj mit u bilo kojoj verziji.
Pisite.. Zanimljivo bi bilo uporediti razna podneblja u BiH..
Naravno..pisite o svim narodnim vjerovanjima i obicajima... Pokusajmo odgonetnuti sta znace i kad su i zbog cega nastali.. Nije bitno o kojem i kakvom je obicaju ili vjerovanju rijec.. Bitno je da toga ima puno a malo se zna o porijeklu..

A recimo,volio bih znati,zbog cega neki ljudi koji zive cak i nekoliko kilometara od rijeke,donose hljeb na most i mrve ga u rijeku.. Valjda da nahrane ribe.. Ali nekoliko kilometara..?? A vjerovatno imaju neke kucne ljubimce,kokosi,mozda i koje grlo stoke..
Ili prosto,mogu da ostave negdje da pojedu ptice..
0
online

User avatar
komsija
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 0
Posts: 3371
Joined: 14 Jan 2011, 09:08
Contact:
Status: Offline

Re: Narodna vjerovanja i obicaji..

Post by komsija » 12 Mar 2011, 21:13

Nebeski pokop
Zašto dati svoje tjelesne ostatke crvima kada možemo nahraniti bandu lešinara? Na Tibetu je mjestimično postojala praksa nebeskog pokopa, što je ukratko značilo da se leš pokojnika rastrančirao na sitne dijelove i bacio na neki proplanak gdje bi ga pojele ptičurine. Sad, postojale su varijacije na ptičjem meniju. Jedni bi, recimo, prvo odvojili meso od kostiju, dok bi drugi samljeli mrtvaca u kašicu pomiješanu sa mlijekom jaka... ono, da bebe lešinari lakše gutaju.
0
Kada ljudi odu od tebe, pusti ih neka idu.Tvoja sudbina nikada nije vezana za nekoga ko te napusti. To ne znači da je ta osoba loša, nego da je njena uloga u tvom životu završena."
I, obratno!

User avatar
Republikanac
Sitna buranija
Sitna buranija
Reactions: 0
Posts: 319
Joined: 14 May 2011, 17:14
Status: Offline

Re: Narodna vjerovanja i obicaji..

Post by Republikanac » 19 May 2011, 20:09

komsija jesil cuo za Tibetanske sjedece mumije
0

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 3117
Posts: 75941
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Krokodil Behko » 11 Nov 2011, 19:41

fantastična legenda o nastanku grada Konjica i Boračkog jezera

U prastara vremena, dok su još sveci obilazili ovaj svijet, bio je, na mjestu gdje je danas Boračko jezero, gradić kojemu, nažalost više niko ne zna imena.

Stanovnici su u tom gradiću bili blagoslovljeni svakim blagom zemaljskim, ali su bili pokvarena srca i tako škrti da nisu više pazili na gostoprimstvo ni na iskrenu ljubav.

Ti su ih grijesi i upropastili. Po božijoj mudroj odluci dođe jednom u taj grad neki svetac i zamoli za noćište.

Porugljivo ga bogataši otjeraju i niko mu ne htjede molbu uslišati. Kad se nakucao na svim vratima, dođe na kraju grada do kolibe jedne sirotice. Bila je to siromašna udovica, koja nije osim svoje kućice, baščice, krave i konja ništa drugoga imala, nego sina jedinca, momka u najljepšoj dobi. Majka i sin bili su Bogu odani, pobožni i milostiva srca!

Siromaha putnika prime gostoljubivo, podijele s njim svoje siromaško jeli i dadnu mu noćište.

Sutradan ujutro, kada se svetac spremao na put, rekne materi i sinu: – Božjom ću pomoći da kaznim ovaj grad zbog grijeha njegova žiteljstva. Pokupite što imate i otiđite iz ovog mjesta, što je prokleto da propadne. Idite sjevero- zapadu, pa kada dođete do rijeke, idite sve uz nju. Tamo gdje vam konj prednjim desnim kopitom triput udari u zemlju, na tom se mjestuu nastanite; Bog će vas tamo blagosloviti! -

Mati i sin tako učiniše. Časom su bili daleko od grada, dok putnik ostade kod njihove kolibe. Kada se posljednji put obazru na svoju domaju, upropaste se od straha. Uz jauk i zapomaganje stanovništva propade pred njihovim očima grad u zemlju, a iz nebrojenih vrela navre jezero i ispuni tu novu kotlinu.

U isti mah im nestade sveca s vida. Tako je nastalo Boračko jezero. Mati i sin pođu dalje sve uz rijeku Neretvu, kako im je svetac rekao.

Iza nekoliko sati iznenada im konj zastane. Udovica ga potjera riječima: – Hajde, hajde, moj koniicu! -, no konj ni da bi se makao s mjesta.

Odjednom udari desnim prednjim kopitom triput u zemlju. Sada vide mati i sin da su došli na ono mjesto što im je svetac označio. Tamo si sagrade kolibu, a malo zatim oženi mati sina.

S dana u dan su napredovali, jer božji je blagoslov pratio porodicu.

K njima se sada pridruže srodnici mladini i brzo tu nastane lijepo mjesto kojeg nazvaže Konjic!
0
online

User avatar
merylin
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 0
Posts: 4586
Joined: 30 Mar 2010, 13:22
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by merylin » 02 Feb 2012, 12:01

Legenda o tuzlanskoj kozi

Legenda o tuzlanskoj kozi po nekima datira jos iz 10 stoljeca.Kao i sve druge legende vremenom je mijenjala pricu(a to i danas cini).
Do danas se vrlo vjerovatno ocuvala do sada neprihvatljiva legenda o tuzlanskoj kozi kada je Bosna i Hercegovina bila pod austrougarskom vladavinom.

U Tuzlu je poslat proglas kojim se zabranjuje drzanje koza i naredjuje da se sve koze pobiju,posto se smatralo da unistavaju sume.
U Mosniku,jednom od tuzlanskih naselja ,neki tuzlak,usprotivio se ovim propisima te sacuvao jednu kozu.
Neki stranac koji je u to doba posjetio tuzlu,vidjevski kako ljudi tajno cuvaju ,hrane i muzu jednu kozu ismislili su i danas poznati stih
"Cijela Tuzla jednu kozu muzla"

Image
0
Give a girl the right shoes,and she can conqer the world!
Marilyn Monroe

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 3117
Posts: 75941
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Krokodil Behko » 06 Feb 2012, 18:14

Legenda o tragičnoj ljubavi i kamenom mostu u Varešu


Te je zime planina Zvijezda dugo drzala u snjeznom zagrljaju naselje, smjesteno u njezinu podnozju. Usljed snjeznih nanosa, okolne su padine iznad kotline bile tesko prohodne. Ledeni planinski vjetar brzo bi zameo tragove rijetkih nevoljnika koji su se usudili gaziti duboki snijeg. Stisnuta strmim padinama i pritisnuta dubokim prekrivacem, umrtvila se kotlina i zajedno sa svojim ziteljima utonula u zimski san.

Iznenada, naglo i silovito, u kotlinu stize proljece. Ni najstariji zitelji maloga naselja nisu pamtili tako brzo budjenje iz zimske obamrlosti. Starije su zene govorile da to nece biti na dobro, plaseci se kao i uvijek kuge, gladi i rata.

Image

Proljetni razvigorac nije probudio samo prirodu; njegovom opojnom sumu ne odoljese ni Ijudi. Odvec dugo pritajena simpatija izmedju Anke, mlade krscanke, i Akifa, mladica iz imucne i ugledne muslimanske obitelji, poput bujice buknu u snaznu Ijubav.

Poznavali su se dugo, gotovo od djecijih dana. Akifovi su u naselju drzali trgovinu, imali zemlji i lijepu veliku kucu. Akif se cesto zadrzavao u naselju. Po citavo je Ijeto boravio u toj kuci, a samo bi zimi duze ostajao na ocevu imanju izvan naselja.

Mladic je vec poodavno prispio za zenidbu. Nudio mu je babo pristale djevojke,ali on ni da cuje. Uporno je, mimo svih obicaja, ponavljao ocu da zeli samo lijepu krscanku iz Varesa. Nije to starom Jusufu bilo pravo; ta zar da mu, pored tolikih djevojaka iz uglednih muslimanskih obitelji, snaha bude tudjinka? Ali, Jusufje uvijek bio razuman covjek. Sina jedinca Bog mu podari u poodmaklim godinama, a mladiceva silna Ijubav prema lijepoj krscanki skrsi njegov otpor i on na koncu sinu dade dopustenje da je dovede u kucu.

Presretan zbog oceva pristanka, mladic sa svojom izabranicom dogovori da ona u nedjelju s vecernje mise ne podje doma uz Vares kako je to godinama cinila, nego da krene niz carsiju do uskog drvenog prijelaza preko rijeke gdje ce je on cekati.

Image

I Anka se dugo lomila, krijuci svoje jade i od najblizih. Majka je sutjela, premda je zamjecivala blijedilo na kcerinom licu. Znala je Anka da ce i sama pomisao da bi mogla poci za drugu vjeru kod njezinih izazvati osudu i mozda roditeljsko prokletstvo. Znala je i to da joj u novom domu nece biti lako; drugi Ijudi, obicaji i vjera bili su barijera preko koje se tesko prelazilo. Ipak, srce joj je govorilo da jedina odluka koju ona moze donijeti jeste poci za Akifa. Stoga krisom spremi nesto stvari i nista ne govoreci svojima odvazno zakoraci u neizvjesnost. Srce joj je ludo lupalo, a suza zamaglila oci dok su je te veceri noge vukle niz varesku carsiju.

Akif je jos davno dosao na drugu stranu rijeke i pod sirokom krosnjom stare lipe krsio prste moleci se bogu da se Anka ne predomisli. Od silne Ijubavi krv i misli mu se uzburkase bas kao i rijeka pokraj njega, nabujala od siline proljeca i naglog topljenja snijega u planini. Rijeka, inace mirna i pitoma, nadosla i popunila korito, a zamamnim vrtlozenjem zanosi oci.

I bas te veceri naoblaci se od perunske strane, a proljetna kisa smoci kaldrmu niz carsiju i uski drveni prijelaz preko kojeg je Anka trebala prijeci na drugu obalu. Ne sluteci zlo, Anka zakoraci na prijelaz znajuci da je na drugoj strani ceka njen Akif. Presavsi veci dio mostica baci pogled u nabujalu rijeku koja je svojom igrom zanese, drhtava noga pokleknu, Anka se oklizne i s krikom pade u vodu. Snazna je matica odmah zahvati i ponese.

Vidjevsi sto se dogodi njegovoj dragani, Akif ne razmisljajuci ni trena skoci u nabujalu rijeku. Uspije jedino uhvatiti Ankinu ispruzenu ruku koja ga u samrtnom grcu posljednji put stisnu.Voda ih izbaci tek u donjem toku rijeke gdje ih pronadjose ugljari.

Glas o nesreci dvoje mladih munjevito se prenese mirnim naseljem. Crkveno zvono zaplaka muklom zvonjavom, a zene se s nevjericom krstise zazivajuci im pokoj vjecni. Tek treci dan odlucise ih pokopati. Mladicu podigose nisan na obali s kojeje skocio u uzburkanu rijeku, a djevojku sahranise na drugoj strani nasuprot njemu.

Ankina smrt duboko razalosti njezin roditeljski dom.

Akifov je otac danima zamisljeno otpuhivao dim iz cibuka. Vidjelo se da tesko pati i da se lomi sto uciniti. Naposljektku odluci da bogatstvo koje je godinama stjecao podari sinu jedincu. Sva imanja rasproda a trgovinu dokinu i od prikupljenog novca naumi graditi most na mjestu gdje stradase njegov jedinac i nesudjena nevjesta. Dovede graditelje vjeste obradi kamena, koji su tri godine strpljivo zidali kameni most na jedan luk. Gradeci ga sa dvije strane na sredini ga spojise u neraskidivu vezu, bas kao sto se u samrtnom trenutku spjise ruke Anke i Akifa.

To je bila posljednja zelja staroga Jusufa; da svog voljenog sina posmrtno spoji s njegovom odabranicom, te da ostavi vjecni spomen na nesretnu sudbinu dvoje mladih Ijudi.

U konstrukciji mosta vjesti majstori ostavise otvor u koji Jusuf drhtavom rukom polozi dva zlatna prstena ukrasena dragim kamenjem kojim posmrtno vjenca Anku i Akifa, kao i zapis o njihovoj tragicnoj smrti. Otvor zazidase posljednjim kamenom, nakon cega Jusuf otpusti majstore, bogato ih nagradivsi i obavezavsi na cuvanje tajne o pokretnom kamenu i o dva prstena u otvoru. Jusuf ubrzo umrije ne mogavsi preboljeti sinovljevu smrt.

I danas se taj kameni most uzdize iznad rijeke kao dvije ispruzene ruke spojene u vjecni stisak.
0
online

User avatar
Dust
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 2
Posts: 7276
Joined: 21 Dec 2011, 01:53
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Dust » 06 Feb 2012, 18:25

Legenda o Safikadi

Banjalučka Julija, Safikada, kako kaže legenda, koja istina ima nekoliko verzija nošenih kroz godine, ali sigurno i jedno zajedničko – nesretno se zaljubila u vojnika koji je pripadao drugom vjerskom, civilizacijskom i kulturnom krugu. To, ipak, nije bila prepreka da se između to dvoje mladih rodi obostrana jaka ljubav. Ali, nedugo zatim mladi vojnik sa Banjalučke tvrđave Kasel odlazi u ratne pohode. Nesretnoj djevojci uskoro stiže glas o pogibiji njenog ljubljenog i tu se gasi i posljednji dašak nade da će bjegom uspjeti da budu konačno zajedno i bez prepreka da će ostvariti vječnu ljubav na koju se zavjetovaše.

Pogođenu bolom Safikadu nisu poštedjele i druge nesreće. I kako je to nekada bivalo, njeni roditelji izabrali su joj primjerenog budućeg supruga. Ne želeći da iznevjeri svoju ljubav, odluči Safikada da se suprostavi tadašnjoj tradiciji. I to, svjesno, svojim životom. Legenda kaže da je Safikada obučena u odjeću za vjenčanje odšetala do Tvrđave, ispred koje je bio postavljen top, koji je pucnjem označavao podne. Kada je zapaljen fitilj, pritrčala je moćnom oružju i zagrlivši cijev, uz nju čvrsto priljubila grudi.

Dobri Banjalučani sahraniše Safikadu, iako je bila ekskomunicirana od svoje porodice, kao nekog ko gine za neke više ciljeve i to na mjestu gdje je palo njeno tijelo. I niko ne zna tačno koliko dugo se upravo na tom mjestu pale svijeće. Uvijek, u svako doba dana i noći.

Image
0
Gledam te nekim drugim ocima
upravo onako kako ne treba...
I ne shvatam sta mi se desava
nedostaje mi rec koja resava
u tebi je neka tajna ostala
k'o muzika starih majstora

User avatar
hojla
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 0
Posts: 2469
Joined: 22 Aug 2011, 22:58
Status: Offline

Miloduh

Post by hojla » 06 May 2012, 09:53

ajd djevojke da vas ćujem kojoj je sinoč stradao miloduh :hihi

Da li se i vi još sjećate običaja da se siječe miloduh ispod djevojačkih pendžera, cijelonočnog čuvanja pa čak i mazanja djerizom (boklukom) ili kako je ko već zvao, da se sačuva miloduh za ljepšu i jaču kosu djevojačku. A pomaže i kod trbušnih boljki ,kako je znala reč moja bika. Kako se ja sječam to se radilo noć uoči djurdjevdana.
0
Our solution mind revolution

User avatar
Bahra
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 2
Posts: 2226
Joined: 03 Apr 2010, 22:36
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by Bahra » 06 May 2012, 11:53

Ja se sjecam da mi je nana pricala da su na Djurdjevdan djevojke rano ujutro ustajale i umivale se rosom, da sacuvaju ljepotu sta li vec. A u ratu se sjecam da mi je jedna drugarica rekla da je noc u oci djurdjevdana, ubrala neki cvijet (ne sjecam se koji) i stavila pod jastuk, da bi sanjala za koga ce se udati.
E sad malo crnog humora...nikada se nije udala a sanjala je bogami da hoce :valja
0
Budali možeš da oprostis, jer srlja samo u jednom pravcu i ne folira nikoga.
Foliranti su oni od kojih ti je muka...

User avatar
gejsha
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 3
Posts: 9356
Joined: 09 Feb 2011, 17:10
Location: tamo daleko,daleko od bola..
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by gejsha » 06 May 2012, 23:29

A šta je miloduh?
0
Nije sloboda sa neba pala, za nju je sestra dva brata dala..

User avatar
hojla
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 0
Posts: 2469
Joined: 22 Aug 2011, 22:58
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by hojla » 06 May 2012, 23:35

cvijeće koje je raslo uglavnom pod prozorima a koristilo sa i kao ljekovito bilje
a mozes i ovdje pogledati
http://zacini.wordpress.com/2010/10/16/biljka-miloduh/
0
Our solution mind revolution

User avatar
hojla
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 0
Posts: 2469
Joined: 22 Aug 2011, 22:58
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by hojla » 06 May 2012, 23:43

Običaj je bio da se jutrom, na samo Jurjevo, obavezno rano ustaje, jer „ ko porani rano, raniće i biće zdrav čitavu godinu“. Umivalo se ili čak kupalo omahom, pa i majskom rosom. Išlo se na vodu „Mravić“ u Raduši koja se nalazi između gaja rahmetli Mesuda Halepa i Deljkić Muhameda (Hame), na kojoj su se, većinom, djevojke umivale , išlo se do drijena i hvatalo za njegovo stablo – da se bude zdrav kao drijen. Proljuljalo bi se i na ljuljašci, provaljalo po međi – da ne bole leđa. I kose su se kvasile omahom i češljale – da budu guste i da dobro rastu. Djevojke su naveče otkidale po stručak žare i stavljale negdje u procjep na ogradi, a jutrom žurile da vide gdje se žara okrenula – jer se vjerovalo da im je na tu stranu valja putovati gdje se žara okrene..Posebno mjesto , u kultu Jurjeva, imala je vrba jer je bila uvijek vezana uz slavljenje Jurjevdana. Naime, nezaobilazan, običaj je bio da se vrbove grane beru uveče uoči Jurjevdana pa se njima okite kuće i ostali objekti u dvorištu.

Jurjev je smatran danom proljeća i ljeta, danom kada se slavi život i priroda, pa stoga nije ni čudo da je ovaj dan igrao tako veliku ulogu u životu mladih, a naročito djevojaka. Još je jedan običaj vezan za njih i ovaj dan. One bi, naime, dan uoči Jurjeva brale miloduh,kojeg bi navečer stavile u prikupljenu "omahu", a na Jurjevo, u zoru, tom vodom bi prale tijelo i lice. Kod mladića je, međutim, postojao običaj da kradu miloduh od djevojaka, pa su one otuda znale organizovati i posebne straže da bi ga sačuvale za jurjevsko jutro i ritual umivanja
0
Our solution mind revolution

User avatar
hojla
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 0
Posts: 2469
Joined: 22 Aug 2011, 22:58
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by hojla » 06 May 2012, 23:45

Živo se sjećam da su, uoči Jurjeva, kod djevojaka postojale i druge gatke, koje su se, uglavnom , odnosile na sudbinu vezanu za njihovu udaju. Tako bi se, na primjer, koncem podvezivala stabljika žare ili pero od mladog luka u baščama, pa bi se ujutro, na Jurjev, gledalo na koju se stranu podvezani i sasušeni dio biljke savio - sa te će strane doći budući mladoženja. Isto tako, djevojke su u tepsijama i drugim posudama palile barut, pa bi po kretanju dima gatale s koje će strane doći njihov budući muž. Također, slično se činilo i sa bacanjem stare izgažene cipele ili opanka preko kućnog krova - ujutro bi se gledalo na koju stranu je okrenut vrh cipele i s te bi strane, kao, trebao doći budući đuvegija. Osim pravca iz kojeg će njihov budući muž doći, djevojke su gatale i njihova imena. Uvečer, uoči Jurjeva, razapele bi tamni konac preko ulice ili sokaka, pa ako prva osoba koja naiđe bude, recimo, Huso... - onda se gatalo da će i djevojčin budući mladoženja biti neki Huso, itd

Na sam dan Jurjeva išlo se, većinom porodično, na izlete uglavnom pored izvora ili rijeka, na kojima se posebno zabavljala omladina na jurjevskim ljuljaškama. Postojao je i običaj, naročito u našim selima, da se rano ujutro, prije nego će se krenuti naizlet djeca "žare" žarom po nogama, zapravo da se žarom istjeraju iz postelja.
0
Our solution mind revolution

User avatar
bubica
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 3
Posts: 2875
Joined: 12 Sep 2011, 00:48
Location: Jebenhausen
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by bubica » 06 May 2012, 23:47

Crveno jaje (od vaskrsa) se cuvalo za uoci Djurdjeva, miloduh i jos nekih travki se stavljalo u vodu i da prenoci vani, ujutro se time umivalo. Crveno jaje da se bude rumeno, a ove ostale bajke neznam sto. :)
0
siromah nema sta a bogatas nema kad

User avatar
IM_ex
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 54
Posts: 6829
Joined: 29 Jan 2012, 23:07
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by IM_ex » 07 May 2012, 00:30

bolje bi bilo da je tema nazvana Jurjev

Sjecam se tog simpa sibanja drenovom grancicom, kao, za biti zdravo
hojla wrote: Postojao je i običaj, naročito u našim selima, da se rano ujutro, prije nego će se krenuti naizlet djeca "žare" žarom po nogama, zapravo da se žarom istjeraju iz postelja.
ama, sjecam se i sibanja zarom (koprivom) i to mi je bilo tako mrskooooo; ama, da li to bjese samo iz razloga da bi se hitro diglo iz kreveta :DD

Miloduh, poznat mi je naziv/biljka, no, nesto se ne sjecam da je vezivan za Jurjev :hm
ah, to rano umivanje omahom, lijep obicaj (:
0
E sad necu ni kako ja hocu

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Reactions: 3506
Posts: 64779
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Contact:
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by Maja » 07 May 2012, 00:33

hojla wrote:ajd djevojke da vas ćujem kojoj je sinoč stradao miloduh :hihi

Da li se i vi još sjećate običaja da se siječe miloduh ispod djevojačkih pendžera, cijelonočnog čuvanja pa čak i mazanja djerizom (boklukom) ili kako je ko već zvao, da se sačuva miloduh za ljepšu i jaču kosu djevojačku. A pomaže i kod trbušnih boljki ,kako je znala reč moja bika. Kako se ja sječam to se radilo noć uoči djurdjevdana.
Šta :sok

Kod nas nije bilo nikakvog obilježavanja koliko ja pamtim.
0
Image

User avatar
blento59
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Reactions: 1
Posts: 11739
Joined: 18 Aug 2011, 23:07
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by blento59 » 07 May 2012, 00:36

svaka cast jos si mlada
0
Kada je živ onda je visok, a kada je mrtav onda je dugačak

User avatar
Luna.
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 38
Posts: 5704
Joined: 04 Oct 2010, 17:50
Location: van sebe
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by Luna. » 07 May 2012, 00:38

ja se sjecamtoga sa crvenim jajetom isedam trava u vodi... i zarenja zarom...
0
Nesto sam razocaran ovih dana. Proci ce... ili mozda nece... jedno od to dvoje...
Djole

User avatar
paparaci
Hadžija
Hadžija
Reactions: 1
Posts: 6715
Joined: 26 Mar 2010, 22:08
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by paparaci » 19 Mar 2013, 23:30

kod nas (u krajini) ima cudan obicaj koji meni nikako ne ide u glavu.

naime. nakon sto neko umre i pokopa se, obicaj je da se u kuci umrlog 40 dana preko noci ostavi svjetlo upaljeno u sobi umrle osobe i da joj se svake noci ostavi casa (friske) vode. navodno da se dusa umrle osobe napije ukoliko je zedna. :lud

ko god je iole upucen u vjeru (islam) trebao bi znati da je to neispravno i da zaista nikakvog smisla nema.
da li je i vama taj obicaj poznat i ima li toga kod vas?
mozda ima neke veze sa obicajima kod katolika i pravoslavaca? :hm
0
NeK pUkNu DuSmAnI...

:srce S a n i c a - G r m e č :srce

User avatar
Nela
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 1
Posts: 4913
Joined: 25 Mar 2010, 18:18
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Nela » 20 Mar 2013, 07:41

paparaci wrote:kod nas (u krajini) ima cudan obicaj koji meni nikako ne ide u glavu.

naime. nakon sto neko umre i pokopa se, obicaj je da se u kuci umrlog 40 dana preko noci ostavi svjetlo upaljeno u sobi umrle osobe i da joj se svake noci ostavi casa (friske) vode. navodno da se dusa umrle osobe napije ukoliko je zedna. :lud

ko god je iole upucen u vjeru (islam) trebao bi znati da je to neispravno i da zaista nikakvog smisla nema.
da li je i vama taj obicaj poznat i ima li toga kod vas?
mozda ima neke veze sa obicajima kod katolika i pravoslavaca? :hm
Znam za taj obicaj, i vrlo je rasiren
0
Nervira me kad je covjek govno a ponasa se k'o Rafaelo kuglica

Post Reply

Return to “Historija”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 4 guests