Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Poznate ličnosti, ratovi, važni događaji

Moderator: Krokodil Behko

dacina_curica
Reactions:
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by dacina_curica » 03 May 2013, 20:22

Bokvica je kod nas u SveCku :oo nekakva trava statigajaznam za koju je majka govorila da uberemo pa koliko vlati iz nje izviri toliko cemo djece imati. :sok :valja Jok sinko, ne brala ja to :ne :oo

Ali ovo o cemu oni pricaju je beli neki bezobrazluk :oo

User avatar
Zagorka
Žena, majka, forumašica
Žena, majka, forumašica
Reactions: 8069
Posts: 32774
Joined: 05 Oct 2011, 11:33
Location: Pije kahvu s podzidom.
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by Zagorka » 03 May 2013, 20:24

sve mi vuče na to :oo ..........maskiranje........dobro je konsul govorio.... :ooo
0
Pričaće ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli...

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 12867
Posts: 89178
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Misteriozne halke na bosanskim planinama

Post by Krokodil Behko » 03 Jun 2013, 09:46

Image

Da li ste čuli za brodske halke na području Bosne i Hercegovine? Veliki metalni obruči koji su služili za vezivanje brodova u pristaništima za vrijeme velikog, legendarnog Panonskog mora, danas su nepoznanica. Da li su nestale usljed dugogodišnjeg uticaja majke prirode ili od ljudske ruke i kolekcionara koji ovakve historijske tvorevine visoko cijene i pohlepno čuvaju? Možda su one ipak tu, smještene na najviše, najudaljenije i nepristupačne planinske vrhove, obrasle divljom i neprobojnom vegetacijom? Teško je reći. Zasad, jedino što imamo kao dokaz njihova postojanja su pripovijetke i predanja.

Računa se da je Panonsko more, u širem smislu, nastalo prije otprilike 30 miliona godina, a iščezlo prije više od 600.000 godina.Panonsko more je ostavilo dragocijene naslage u vidu nafte, mrkog uglja, lignita, zemnog gasa i kamene soli. Sada dolazimo do pitanja da li su, i na kojim mjestima ostali tragovi njegova prisustva?

Travnički kraj

Ekspedicija u oktobru 2002. godine posjećuje Kozicu i na navedenoj lokaciji nalazi horizontalnu kamenu halku, promjera oko 4 m, koja se smatra ležištem prave halke.

Ekspedicija je organizovana na osnovu tvrdnje da je 1970 – tih godina tu postojala halka, ali na veliko iznenađenje svih učesnika halka nije pronađena.

Travničani tvrde da se jedna halka nalazi iznad glavne ceste na ulazu u Travnik, gledajući od Sarajeva. S obzirom da je ta stijena obilno obrasla vegetacijom, nemoguće je zamjetiti njeno prisustvo.

Dolina rijeke Bile

Fra Branko, franjevac iz samostana Guča Gora, priča kako su se na stijeni u Han Biloj 1937. godine, kada je on tamo bio, nalazile halke. Na pomenutoj stijeni se nalaze samo kvadratno uklesane udubine dimenzija cca 60x40x25 cm. Niko od mještana se ne sjeća halki. Stijena je podlokana vodom, odnosno izgleda kao da je erodirala od udara talasa.

Da li je ova stijena u blizni rijeke Bile nekad imala halke za koje su se vezali brodovi?

Dio između Viteza i Zenice

Priča se o postojanju halki u selu Lađice, koje se po kazivanju tako zove, jer je tu nekada bila luka, a brodovi su se vezivali za halke na stijeni iznad današnjeg sela. Stijena je uistinu impozantna. Diže se vertikalno iznad sela u visinu oko 200 metara. Najinteresantnije je da je stijena većim dijelom koraljni greben.

Jedan mještanin pripovjeda priču iz davnina, kako su u ovom kraju bile četiri luke: iznad sela Klopče kod Zenice, iznad sela Gajci koje se nalazi povrh Kazneno-popravnog doma Zenica, iznad sela Lađice i iznad sela Lokve koje se nalazi negdje povrh Busovače. I da se na sve četiri lokacije nalaze halke kao ostaci tih luka.

Majevica

70-tih godina nastavnik iz Brčkog, organizuje izlet u Crne pećine na Majevici, i u taj pohod vodi učenike i nastavnike. Na ulazu u jednu od pećina nalazio se veliki monolit sa halkama promjera oko 40 cm koje su visile na konzolnim produžecima usađenim u monolit tako čvrsto da se nisu mogle izvaditi niti pomaknuti. Bile su djelomično korodirane crnom korozijom ispod koje je mjestimično probijao čelični sjaj. Moglo bi se zaključiti da se radi o nekoj izuzetno kvalitetnoj čeličnoj leguri. Halki je bilo nekoliko. Zidovi pećine bili su puni okamenjenih školjki.
0
online

User avatar
Zagorka
Žena, majka, forumašica
Žena, majka, forumašica
Reactions: 8069
Posts: 32774
Joined: 05 Oct 2011, 11:33
Location: Pije kahvu s podzidom.
Status: Offline

Re: Misteriozne halke na bosanskim planinama

Post by Zagorka » 03 Jun 2013, 20:01

Ja pročitala misteriozne helanke,rekoh šta ju tu misterija,neko se karindžo i ostale :ha
0
Pričaće ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli...

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Reactions: 4133
Posts: 24036
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Status: Offline

Re: Misteriozne halke na bosanskim planinama

Post by Pasaga » 03 Jun 2013, 20:23

Tih tragova i ostataka ima i u dolini Neretve.
Po izgledu i reljefu terena,nije tesko zakljuciti da je bilo idealno za vezivanje brodova.
Nalaze se na vrhovima litica koje su sada tesko pristupacne i opasne.
Jedne prilike iz radoznalosti sam se sam uputio,i uvjerio se u price starih deda
medjutim sira javnost i institucije nisu nikad pokazale interes za neko ispitivanje.
0
"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
Nela
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 5
Posts: 4912
Joined: 25 Mar 2010, 18:18
Status: Offline

Re: Misteriozne halke na bosanskim planinama

Post by Nela » 03 Jun 2013, 20:44

Prije 600 000 god, su imali brodove i jos pritom znali savijati zeljezo :hm interesantno
0
Nervira me kad je covjek govno a ponasa se k'o Rafaelo kuglica

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Reactions: 4133
Posts: 24036
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Status: Offline

Re: Misteriozne halke na bosanskim planinama

Post by Pasaga » 03 Jun 2013, 20:47

Nela wrote:Prije 600 000 god, su imali brodove i jos pritom znali savijati zeljezo :hm interesantno
U Hutovu Blatu,mislim da je bilo prosle godine
nasli su potopljene dvije ladje jos iz vremena Narone,Mogorjelo...
koje su jos uvjek u zavidnom stanju.
Dali su to izvukli i konzervirali....nikakvih informacija...
...nasa posla.... :oklagija
0
"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
Awenary
Sitna buranija
Sitna buranija
Reactions: 2
Posts: 366
Joined: 22 Nov 2013, 22:58
Location: Monstropolis
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Awenary » 24 Nov 2013, 19:09

Za vodu i ogledala postoji veoma jednostavno objašnjenje :D

To ide iz paganskog doba. Duša mora da se umije/da se napije pred putem. A ogledala - zato što su "vrata na onaj svijet" mogu pokvariti put duši pokojnog, ona može u ovom "hodniku" zalutati i ostati ovdje, među živima i kvariti njima život.

P.S. Mislim da je ovo prava tema za moje pitanje. Ima li neko knjigu o paganskim vjerovanjima na području Bosne i Hercegovine? Ako imate elektronsku i možete mi poslati - biću veoma zahvaljna. Ili možda znate gdje takvu mogu naručiti :D
0
I'm to busy to be charmed (c)

User avatar
Rockefeller
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 197
Posts: 3671
Joined: 21 Apr 2013, 01:46
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Rockefeller » 24 Nov 2013, 19:31

Eto tacno ja sam ko mali obozavao jesti bosansko cufte iz bosanskog tanjira i sa bosanskom kasikom i cuv'o sam krave kraj stecka na Ahminoj njivi al' ja za pola vasih tih mitova nisam cuo.

Ja znam samo za babu s gvozdenim sisama. Zivi u sumama i ugusice svako dijete sisom koje bude nocu hodalo samo po sumi. Valjda ima neke aluzije na crvenkapu u toj prici, ko ce ti ga znati.
0
Like Frankie said I did it my way!
__________________________________________________

Buddy, you're a young man, hard man
Shouting in the street, gonna take on the world someday
You got blood on your face, you big disgrace
Waving your banner all over the place

___________________________________________________
Think different

User avatar
laganini
Spamer
Spamer
Reactions: 9
Posts: 15681
Joined: 04 Jun 2013, 02:01
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by laganini » 24 Nov 2013, 22:18

Awenary wrote:Za vodu i ogledala postoji veoma jednostavno objašnjenje :D

To ide iz paganskog doba. Duša mora da se umije/da se napije pred putem. A ogledala - zato što su "vrata na onaj svijet" mogu pokvariti put duši pokojnog, ona može u ovom "hodniku" zalutati i ostati ovdje, među živima i kvariti njima život.

P.S. Mislim da je ovo prava tema za moje pitanje. Ima li neko knjigu o paganskim vjerovanjima na području Bosne i Hercegovine? Ako imate elektronsku i možete mi poslati - biću veoma zahvaljna. Ili možda znate gdje takvu mogu naručiti :D
..pagania je bila uglavnom na području današnjeg dila dalmacija..koliko je zahvaćala ercegovinu???
0
..slobodan čovik kad tad bude baniran..

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 12867
Posts: 89178
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Krokodil Behko » 24 Nov 2013, 22:27

To da ali stekoh utisak da je mislila na neznaboštvo općenito. Predkršćanski period.
Ne zna ona kakvih je miksova bilo u BiH kao i da se čak pojavio i kult Mitre, plus prastara ilirska božanstva Silvan, Dijana, potom i slavenski uticaji. Ako Awenary to nije dovoljno, neka precizira pa da znamo šta da tražimo.

antičke religijske stvari?
mitovi i legende iz raznih perioda?
sačuvani običaji i njihovo porijeklo?

Meni kao zaljubljeniku u historiju, treba pojašnjenje pa da ne odem preširoko :D
0
online

User avatar
Awenary
Sitna buranija
Sitna buranija
Reactions: 2
Posts: 366
Joined: 22 Nov 2013, 22:58
Location: Monstropolis
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Awenary » 25 Nov 2013, 19:28

Krokodil Behko wrote:To da ali stekoh utisak da je mislila na neznaboštvo općenito. Predkršćanski period.
Ne zna ona kakvih je miksova bilo u BiH kao i da se čak pojavio i kult Mitre, plus prastara ilirska božanstva Silvan, Dijana, potom i slavenski uticaji. Ako Awenary to nije dovoljno, neka precizira pa da znamo šta da tražimo.

antičke religijske stvari?
mitovi i legende iz raznih perioda?
sačuvani običaji i njihovo porijeklo?
Da, ona dokršćanska vjerovanja :D I koliko znam malo od toga je postalo i dio kršćanstva, jer ako bi svećenici zabranili potpuno sve odmah bi ih ljudi pobili. Samo su to počeli objašnjavati sa svoje strane (a ne znam kako) :D.

Zanima me sve gorenavedeno :D Al' najviše htjela bih saznati baš za slavenski mitovi na našem području. Pišem rad u kojom bi to bilo potrebno. A i uopšte sam zaljubljena u mitologiju)
Krokodil Behko wrote:Meni kao zaljubljeniku u historiju, treba pojašnjenje pa da ne odem preširoko :D
:klanja :aplauzz
0
I'm to busy to be charmed (c)

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 12867
Posts: 89178
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Krokodil Behko » 25 Nov 2013, 20:26

Awenary wrote: Da, ona dokršćanska vjerovanja :D I koliko znam malo od toga je postalo i dio kršćanstva, jer ako bi svećenici zabranili potpuno sve odmah bi ih ljudi pobili. Samo su to počeli objašnjavati sa svoje strane (a ne znam kako) :D.
Eh pa o tome pođoh i da govorim. Kod nas se miješaju kulture Ilira i Slavena. Sad to treba razgraničiti :D

Kao prvo, dobro smo ikako živi kakva sve mitološka čudovišta, žive među nama u Bosni i Hercegovini: Drekavci, zmajevi, aždahe sa Bjelašnice, vampiri i razni drugi monstrumi. Imamo temu o tome, pa možeš je prelistati i upoznati se sa našim domaćim čudovištima, dok ja ne priredim neki tekstić o ostalim vjerovanjima slavenskog proijekla. :)

http://www.bosanski-forum.com/viewtopic.php?f=32&t=2029
Zanima me sve gorenavedeno :D Al' najviše htjela bih saznati baš za slavenski mitovi na našem području. Pišem rad u kojom bi to bilo potrebno. A i uopšte sam zaljubljena u mitologiju.
Za početak, i kod nas postoji poštivanje drveća i šuma kao i kod ostalih Slavena.
Npr, smatra se da je velika šteta i nesreća ako se poreže neki stari hrast. Preporučuje se da se nakon rezanja (ako se mora rezati) prinese neka žrtva u vidu kokoši, janjeta i tome slično.

Što se tiče breze, ona kod nas za razliku od Rusije i nije baš neko omiljeno ili ceremonijalno drvo. Ima ih koji se plaše tog drveta. zaziru od njega i nipošto ga ne bi imali u blizini kuće.

Lipa također, ima poseban status. U mnogim je pjesmama opjevana a već o orahu, kruže razne priče. Sve to potiče iz mitologije. Neki kažu da to drvo, mlad čovjek nipošto ne bi smio saditi a u nekim mjestima, ne sadi se po selima nikako nego samo izvan naselja.

Toliko za početak :D
0
online

User avatar
Rockefeller
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 197
Posts: 3671
Joined: 21 Apr 2013, 01:46
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Rockefeller » 25 Nov 2013, 21:40

A i uopšte sam zaljubljena u mitologiju
Eh vidiš i ja sam zaljubljen u mitologiju.

A najdraži mit mi je onaj o nastanku Rima. Nema neke veze sa Bosnom i slavenskim plemenima, mada bismo u stilu nas mogli povezati 10. legiju koja je boravila na prostoru Balkana, a osnovao ju je lično Gaj Julije Cezar Oktavijan, usvojeni sin od Gaja Julija Cezara (zapravo bliži rod). A taj Gaj Julije Cezar se hvalio povremeno pred rajom kako je potomak trojanskog Eneja, osnivača Rima. Nekako tako bismo to mogli utkat u našu mitologiju. :ooo

Još ako dodamo da je Troja u Gabeli na konju smo. :ples

Mi smo ti pomalo nemaštovit narod. A i ono što izmaštamo obično nismo umjeli da zapišemo. Tako nam grah pao, barbarima. :djed
0
Like Frankie said I did it my way!
__________________________________________________

Buddy, you're a young man, hard man
Shouting in the street, gonna take on the world someday
You got blood on your face, you big disgrace
Waving your banner all over the place

___________________________________________________
Think different

User avatar
Awenary
Sitna buranija
Sitna buranija
Reactions: 2
Posts: 366
Joined: 22 Nov 2013, 22:58
Location: Monstropolis
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Awenary » 26 Nov 2013, 19:08

Rockefeller wrote:
A i uopšte sam zaljubljena u mitologiju
Eh vidiš i ja sam zaljubljen u mitologiju.

A najdraži mit mi je onaj o nastanku Rima. Nema neke veze sa Bosnom i slavenskim plemenima, mada bismo u stilu nas mogli povezati 10. legiju koja je boravila na prostoru Balkana, a osnovao ju je lično Gaj Julije Cezar Oktavijan, usvojeni sin od Gaja Julija Cezara (zapravo bliži rod). A taj Gaj Julije Cezar se hvalio povremeno pred rajom kako je potomak trojanskog Eneja, osnivača Rima. Nekako tako bismo to mogli utkat u našu mitologiju. :ooo

Još ako dodamo da je Troja u Gabeli na konju smo. :ples

Mi smo ti pomalo nemaštovit narod. A i ono što izmaštamo obično nismo umjeli da zapišemo. Tako nam grah pao, barbarima. :djed
Kralj! :haha Onda bismo mogli i nešto ranije uzeti... Mislim, neke šumerske mitove, što da ne :D Svi ljudi su braća, oprostiće nama Šumeri ako pozajmićemo malo :hm Sviđa mi se Ištar, predobra božica :grana
Krokodil Behko wrote:
Awenary wrote: Da, ona dokršćanska vjerovanja :D I koliko znam malo od toga je postalo i dio kršćanstva, jer ako bi svećenici zabranili potpuno sve odmah bi ih ljudi pobili. Samo su to počeli objašnjavati sa svoje strane (a ne znam kako) :D.
Eh pa o tome pođoh i da govorim. Kod nas se miješaju kulture Ilira i Slavena. Sad to treba razgraničiti :D

Kao prvo, dobro smo ikako živi kakva sve mitološka čudovišta, žive među nama u Bosni i Hercegovini: Drekavci, zmajevi, aždahe sa Bjelašnice, vampiri i razni drugi monstrumi. Imamo temu o tome, pa možeš je prelistati i upoznati se sa našim domaćim čudovištima, dok ja ne priredim neki tekstić o ostalim vjerovanjima slavenskog proijekla. :)

http://www.bosanski-forum.com/viewtopic.php?f=32&t=2029
Zanima me sve gorenavedeno :D Al' najviše htjela bih saznati baš za slavenski mitovi na našem području. Pišem rad u kojom bi to bilo potrebno. A i uopšte sam zaljubljena u mitologiju.
Za početak, i kod nas postoji poštivanje drveća i šuma kao i kod ostalih Slavena.
Npr, smatra se da je velika šteta i nesreća ako se poreže neki stari hrast. Preporučuje se da se nakon rezanja (ako se mora rezati) prinese neka žrtva u vidu kokoši, janjeta i tome slično.

Što se tiče breze, ona kod nas za razliku od Rusije i nije baš neko omiljeno ili ceremonijalno drvo. Ima ih koji se plaše tog drveta. zaziru od njega i nipošto ga ne bi imali u blizini kuće.

Lipa također, ima poseban status. U mnogim je pjesmama opjevana a već o orahu, kruže razne priče. Sve to potiče iz mitologije. Neki kažu da to drvo, mlad čovjek nipošto ne bi smio saditi a u nekim mjestima, ne sadi se po selima nikako nego samo izvan naselja.

Toliko za početak :D
Hvala :klanja
0
I'm to busy to be charmed (c)

User avatar
tanuki
Na probnom
Na probnom
Reactions: 0
Posts: 62
Joined: 15 Aug 2013, 22:40
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by tanuki » 11 Jan 2014, 14:06

slučajno sam prije par godina bio na kupresu i obilazeći spomenike, bili smo na groblju pa tako i na grobu jednog navodno hajduka, fratar nam je isprićao njegovu pogibiju zbog izdaje, i odrubljivanje njegove glave od strane njegovih jataka, da turci nebi znali kako su ubili najpoznatijeg hajduka tog kraja,
i ništa to nebi bilo neobično, da slučajno nisam netom prije pročitao knjigu roberta pauletića: brazil u 77 priča u kojoj sam na posljednjim stranama naišao na legendu o pogibiji jednog brazilskog hajduka!
nisam mogao vjerovati svojim ušima da postoji u detalje ista legenda u brazilu i na kupresu :D
0

Spanac_113
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 5
Posts: 8392
Joined: 09 Oct 2013, 18:58
Location: post iskljucenje
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Spanac_113 » 16 Jan 2014, 15:24

The Book of Veles

This Book of Veles we devote to our Gods who are our sanctuary and strength.

Once there was a man, and they called him the father of Russians.
And that man had a wife and two daughters. He had livestock and cattle and many sheep and lived in steppes and he could not find husbands for his daughters anywhere and he prayed to Gods for his blood not to die like that. And Dajbog answered his prayers and gave him what he asked for. So were married those who are among us. And we are obliged to believe because it is clear that God Veles brings children.

In those times there was the father of Slavs Bogumir and he had three daughters and two sons. They took their livestock to steppes and lived in grass as in the times of fathers. And they were obedient to God and clear-minded. And so their mother, who was called Slavuni and cared for them, told Bogumir the seventh day: We have to marry our daughters and see our grandchildren. That she said and Bogumir saddled his horse and went away. And he reached a tree which was in the field and stopped to camp. And he spotted in the evening three men approaching him on their horses and they told him: Hello (zdravo budi = be healthy),what are you looking for? Bogumir confessed his problem to them and they replied that they were on quest to find themselves wives. Back came Bogumir to his steppes and brought three husbands to his daughters. Since then exist three tribes, united and glorious.
From them became Drevljans, Krivics and Poljans because the first Bogumir's daughter was called Dreva, the second one-Skreva, and the third-Poleva. Bogumir's sons were called Seva, and the younger one Rus. From them became Severians and Russians. Three husbands were three harbingers: Morning, Noon and Evening. That people settled seven rivers where they lived behind the sea in green lands and herded its livestock even before coming to Karpatian highlands. That was the time of before Germanarech. In those times was a great battle on the coast of Gothic Sea and there our ancestors....(lost part) from the white stone where they buried all warriors and chiefs...who had fallen in battle...(lost part)
We had come from the green land to the Gothic Sea and there we found the Goths who barred our way further. And so we fought for that land and for our lives. At that time, our fathers had already been on the coast and the river Ra. And with great efforts they had been taking their people and livestock across the river continuing towards Don and there they met Goths and to south the Gothic Sea. But Goths were intent on going against us and so we were made to fight for our lives and survival because the Huns were following our fathers and attacked them, killed the people, and their livestock they were stealing. And so the glorious people moved to the land where the sun sleeps at night and where there is a lot of grass and fertile field and rivers full of wish and where no one dies. The Goths were still in the green lands and arrived barely before our fathers who started from the great river Ra which separates us from the others and runs
into the sea of Fasist.

There a man of Belojaran tribe crosses the river there and gets ahead of Sinian traders who headed for Frazhec because Jegunes on their island waited for traders and robbed them. It was half a century before Aldorech and even before that the tribe of Belojarans was.
Powerful.Hunese traders started following Belojaran man telling him that they will give him silver
.(lost part)...for that....(lost part)
.(lost whole)
and two horses of gold. He went away and evaded the treachery of Huns, then went around the Goths who were so cruel and reached Nepra. And their Prince is without honor and taxes them twice. So the traders came to us, went back to Sinia and never ever returned.

Gods gave to Bogumir all mundane treasures...
....it was like this among us...
and from the elders we chose Prince, whom we since the days of old called our leader...they were Princes for a long time and Greeks won't change them. They will be til the end as it is honorable for a husband of that tribe to give offsprings who rule us. After Bogumir, there was Or with his sons. And when Huns started a great battle for fortifying their great land, we left it towards the Russians. Now another time has come, we are obliged to gather and go forward, so that others wouldn't say that we left our land and conquered the other's, but to have them say that we fight for ourselves. Because of that, Russians, don't leave Greeks on your land, but fight for it...In that time river Ra was a border with other lands, and today our enemies fall on us. We are obliged to fight for our grandsons, to keep our steppes and not to give our land to anyone...so we are obliged to do different. We will not burn on our fields, neither sow on them
nor harvest the ashes, because we have the grassy steppes, we will herd the livestock, guarding it from the enemies.

We owe to our Gods and therefore we praise them:
May our vozhd be blessed now and forever.
Sorcerers (Volshebnik) said that and left.

Conscience commands us not to hide the words
and tell only truth about our people.
Let's say the truth about them, about our first Ban and Princes that we were choosing and dethroned. Kisek lead his people and livestock to the steppes to south and there they lived where the sun shines. And to him came father Or and said: We both have children, men, women and elders to defend from the enemy. And so they did and became one tribe-they united livestock so they were worth their Gods now and forever. When they started discussing, some decided to become one and others not. And then father Or took his people and herds and went to land far away. This he told us then: There we will found
a town. And it was Golinj because the steppes were bare(gol =bare in Serbian). And Kisek went further and took all his people to other place as not to merge with people of father Or. So ancestors founded the land and settled it, the same as Kisek went with his people and founded another land and settled it. That way they divided and bordered themselves and so became foreigners to each other. They had bread and salt and didn't fight. Both Kisek's people and those of father Or were glorious since that time and their glory ran long because a sword and arrow they knew.

Even in the times of old it was said that we will, if we unite with them, create
....and many children we will give birth to.
from Golunj and three hundred towns and villages where from valleys hearths smoke. There is Perun ours and land ours, too. And here, the bird Mother of All sings about that day and we await that time when Svarog's circle will end with us.
Then, the Mother of All will come to us.
The Mother of All told to us when we were miserable: Defend our land well. Aggressive and forceful the people were and trust in word they had. We are not stupid and out of reason and we don't believe until we see.Vendes, return to our lands to ancient steppes and watch what misery was before we left the Five rivers which remained cut off from us.

And the Mother of All said that fire will take the ashes to us and Golinj destroy and burn. Gods Kupalo and Dazhd, because the land is miserable destroyed and beaten by horse hooves while your sons, riding horses over it, roamed it. So the Gods in these steppes sent enemies in rage. We have to abide them not like in time of Antes because those Antes slew many with sword and plundered your homebecause strangers don't build homes.

Then we were lead by father Or, Kiy lead the Rus, Shchek lead his tribe, and Hrvat his Hrvats (Croats)... and because we are grandsons of Gods Hrvat and Shchek divided from the others, and we settled Karpatean mountains. There were other towns already built and we had other tribesmates and great wealth. Then the enemies attacked and we ran to towns of Kiev and Golunj and there we settled.
Our fires we lit before Svarga and sacrifices we made to please the Gods. And then Kiy died after ruling us for thirty summers. And after him cameLebedian who was called Slaver and he lived twelve summers. And then came Veren, from Vilikogradje twelve too, and then Serezhenj ten. On their throne they achieved victory over the enemy, evil of darkness they removed from their sons and built for us and for you. And then Goths came to the steppes doing us evil but decisive were our ancestors when they fought for their lives and glorious they became because they praised Gods. And so we are the grandsons of the Gods, of Svarog ours and Dajbog. And now we suffered evil and before we had great power and defended ourselves from dishonorable Goths and Varangians for many summers. Then Ilmers supported us and so we defeated the enemy. And they had ten Tsars who were as wolves and had the bravery of lions. When we attacked them, they started using treachery and, to defend themselves, they buried their swords.

Above us Mother of All flies because new troubles come. Our borders were weak so many enemies burned our homes and hearths.
Sadness covered our lands. Smoke from burned steppes went all the way to Svarga. And Zhal cried for us.
Mother of All cries to Vishnji to give us wood for fires of our hearths.
He sent us aid and alone with our fathers struck at our enemy. And then Germanarech retreated and Goths fled to the coast across the Mala Kalka River. And so they freed the land all the way to the river Don. And on that side of the Don is the river Kalka Velika a border between our tribe and the others. And there Goths warred for years with their enemies. Then we began to sow our land and richly farm the land of Alans. At the markets we traded livestock, leather and grease for silver,gold,drinks and goods. And our life was peaceful after that until Goths struck at us again. That war lasted for ten summers. We joined and defended our land and our faith from the enemy. So the Holy Ones came to us. First Kolada, and then Jaroand Red Mountain and Ovsenj the Great and Small. The Holy Ones walked our (cities), towns and villages as good spirits bringing and spreading peace on this world.

Go, our brothers, tribe with tribe and clan with clan, and fight for our land as it is fit for us and in no other way. Because we are the Rus, we praise our Gods with song, dance, celebration for their glory. Because we settled the land which with our fingers we put on our wounds so that we could stand before Marmora when we die. And she would say: I can't blame the one who is a prisoner of earth and I can't divide him from it. And our Gods spoke there: Those are the Rus because they put earth on their wounds and brought it to Nav. In those times, the Princes were chosen and there were many Princes and leaders. And all those Princes were .from common men. Because it was like this: You cultivate the land for yourselves, but be Princes, because it was decided that you care for the others. And bread, food and all for life the people had every day. Other Princes take taxes and give rule to their sons, and so on from grandfathers to grandsons.

Here, Dajbog the mighty comes to aid our people. That's why we are not afraid; we have faith in Him and we feel His care. And we were
waiting for that day when we had...
.(lost whole)
Voronezhec was the place where Goths moved in. The Rus didn't defend it and little remained of it. After the battle, fire scorched our hearths and our farmlands into ash which winds scattered to the four sides of the world. Then the Rus left their place.
Don't bless that Russian land, but remember it. There the blood of our fathers was spilled and it is ours by Right.Voronezhec brought glory to the Rus and Svarog. Hold it near you with all your force, return it to your Princes, preserve the Holy Russia. Because her pastures fed and dressed our Princes and hearths. Let's serve it and defend it because it clothes, feeds and refreshes us forever and until death. And they served it, and many laid their bones there, as in the times of Menzemir's Antes.

...They named us Sloveni because we sing honor and glory to the Gods.
Nothing do we ask for, only rise their glory.
0

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 12867
Posts: 89178
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Status: Offline

Stari balkanski običaji

Post by Krokodil Behko » 10 Oct 2014, 18:00

LAPOT


Image

Lapot je običaj ubijanja starih i nemoćnih, koji se u nekim dijelovima Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bosne zadržao skoro do kraja 19. vijeka, kada je zakonom zabranjen.

Dotad se smatralo da kada muškarac navrši 60 godina, postaje teret za kući i porodicu, pa je na sinu ili najbližem muškom srodniku, ako nije imao sina, bilo da ga odvede u planinu i ritualno ubije, udarajući močugom ili maljem po pogači koju je “starac” držao na glavi, što je simbolizovalo da više nije dostojan hljeba, a samim tim ni života.

Posljednji zabilježeni slučaj lapota jeste upravo ovaj iz 1883. godine, kada je Mitar Stojnin iz sela Zjapina ubio oca Petka.

Mihailo Medenica obišao je porodicu Stojnin iz sela Zjapina gde je zapamćen posljednji slučaj lapota, kad je Mitar Stojnin ubio oca Petka, i literarnom rekonstrukcijom podsjetio na jedan od najjezivijih običaja na ovim prostorima.

Ova reportaža, objavljena u Nedeljniku broj 40, osvojila je drugo mjesto na internacionalnom festivalu reportaže “Interfer 2014″, koji je održan proteklog vikenda.

Nedeljnik podsjeća na običaj ubijanja starih i nemoćnih, koji se održao sve do kraja 19. vijeka
Došao je i moj dan. Ako, ne marim, za to sam i živio. Od smrti još niko nije pobjegao. Kad ona okasni, mi po’itamo k njoj… Spavao sam otvorenih očiju. Među govedima, u štali, takav je red posljednju noć pred – lapot!

Tako je i moj otac, i njegov otac, i otac njegovog oca, sve dok nam prezime seže – kroz davnine u Stojnine je sin ubijao oca. Grobovi nam se ne znaju. Popovi nas nisu opojali. Svijeća na našim humkama nema. Nema ni humki. Lapot je to, kad čovjeka ubiju ko kučište, samo se strovali u provaliju na kosti predaka.

Pijetli kukuriču, a još neće zora. Raduju se prokletinje. Ako, ako, i njihovo će brzo… Čujem korake u kući. Snaja poranila da umijesi pogaču. Onu posmrtnu nad kojom će moj Mitar da zamahne sa štapinom i raspoluti je. Najjače što može, da mi lobanja pukne iz prve. Na pola. Ko što je i mom ocu kad sam ja zamahnuo i precijepio mu glavu ko panj…

Ne plašim se ja smrti! Lapot je za starca spas. Šta ima džaba hljeba da jedem kad više nisam ni za šta! Da pomažem ne mogu, da odmažem ne smijem. Stisle godine, evo baš juče navrših šezdesetu, lijepa starost za lapot. I oca sam ubio u tim godinama. Ako bog da da mi sin dočeka starost, pa da i njega njegov sin povede na lapot… Plašim se samo da ne udari dovoljno jako. Da me posle ne dotukuje ko ranjeno pseto…

I goveda se umirila, ko da me žale. Porodica me je prežalila, sinoć me se još odrekla. Poslije večere, kad mi snaja posljednji put cjelivala ruku, a ona moja nesretna žena zakukala nad živim mrtvakom.

Mirišu cerovina i dud. Razleglo se cijelom Zjapinom. Do Knjaževca, more.
Cerovina je najbolja za štapinu. Rekao sam mom Mitru da od nje izdjelje močugu. Tri lapota može s jednom, takvo je to drvo! Glava pukne ko ono prezreli šipak, al’ močuga ne…

Gotova je pogača. Miriše. Osećam dovde u štali. Uskoro će slava, istu takvu da lome, ime da mi ne pomenu… ‘Oće li da zagrmi na Svetog Iliju ove 1883? Vrijeme je da budim Mitra. Snajka je pobjegla u sobu kako sam stao na prag. Nema me više, još sinoć sam prežaljen, ovo mrtvak gazi prag…

“Ajde, sine, vrijeme je da oca vodiš na lapot”, probudih Mitra, skoči iz kreveta kao da njega vode. Doći će i njegovo vrijeme, ako bog da…
Ovu sam rakiju prošle jeseni ispeko! Dok sam još vrijedio nečemu. Jaka je ko zime na Staroj planini, prokleta bila.

Mitar se obukao u svečano. I treba tako da isprati oca. Stevan, unuk mi, sin Mitrov, i on se obukao u nove ‘aljine. Devet mu je godina, koščato a jako dijete. Na oca i mene. Nema taj da omane kad bude udario preko pogače na Mitrovoj glavi…

“Ajmo, stari, ajmo… Ima puta pred nama”, požuruje me sin. Tako sam i ja svog oca. Valja mu se vratiti da namiruje stoku, u njivu da ide. Toliko toga ima da oposli do mraka…

Zora se prevalila preko močuge u Mitrovoj ruci. Čini mi se – dobru je izdeljo! Kratka, a čvrsta. Malo da zamhane i puče glava ko kruška kad tresne na zemlju s najviše grane.

“Uzmi si torbak, tata”, zapoveda, pomalo ljut što ne požurim. Ne mogu, a bih. Noge ne služe ko nekad. Jedva nose ovo jadno tijelo ta dva suvarka…
Zbogom, kućo! S ove dvije ruke sam te napravio. Dobro da mi služiš sinu, pa ako bog da i njega da ispratiš na lapot!

Stevan, moj Stevica, kako mu tepamo, uzeo torbak dok se posljednji put umivam na bunaru između kuće i pojate. Još ga je otac mog oca iskopao. Išao do velike dudine dok nije udario na vodenu žilu. Sijećam se, zima bijaše kada sam oca poveo na lapot. Jedva prtismo do bunara koliki je snijeg bio. Voda skoro zaledila, jedva je bilo da se umije…

“Daj ga sad dedi”, čujem Mitra kako prekorava Stevana što još drži torbak. I ne treba. Moja je pogača u njemu. Moje je da nosim taj pokrov, kad drugog neću imati…

Pređe Mitar ispred mene da prti put uz Timok. Samo u močugu gledam. Pratim kud ide ona, idem i ja. Bliže svojte od nje više nemam.

“Možeš li, stari? Hoćeš da te ponesem?”, dovikuje Mitar, već dosta odmakao preda mnom. Vidim ga tek kad sunce bjelasne preko močuge.
“Mogu, Mitre! Nisam ni ja nosio svoga oca, nećeš ni ti mene”, nemam glasa da viknem, ne znam je li me čuo, huči Timok, vrišti šuma od vjetra s planine.

Boli li smrt? Mora da boli da onolika močuga probije teme i prospe mozak po pogači! Samo da Mitar ne omane! Da zamahne samo upola koliko sam ja kada sam ocu izbio oči…

Nekad je čitavo selo išlo na lapot. Druga su vremena danas, svako gleda svoju muku.
Klizam u reku. Stevan mi pruža ruku da izvučem opanke iz blata. Koščato a jako dijete. Isti otac, a otac isti ja, baš kao što je i moj otac bio jakih ruku, težačkih…

“Požuri, djede, tata je daleko odmakao”, vidiš li – i njemu se žuri da povede djeda u planinu, na stijenu, da vidi kako će sutra i on svoga oca. Da zapamti stazu. Zijevam koliko mogu, al’ vazduh neće niz ždrijelo. Steglo se, stislo ko Mitrova šaka oko močuge. Nemoj, bože, molim ti se posljednji put, da sad ispustim dušu, nema još mnogo do stijene nad Timokom. Nemoj, nemoj da se priča kako sam manjkao nasred puta!

Žuri im se, pa ne strahuju od čovjeka. Ogladnjele strvine, teška je i duga zima za Starom planinom, starom prokletnicom! Posadio je Mitar Stevana malo niže od nas. Da jasno vidi, ali da ga ne poškrope mozak i krv.

Uspravih se ko pritka. Skliznu mi iz prve pogača s temena, Mitar je ćušnu nogom k meni. Drugačije i ne može, šakama je stiso močugu, spreman da zamahne.


Je li pogledao da nema kakva grana nad njim da štapina ne zapne o nju? Ja nisam gledao nigdje bez pred sobom i tek ponekad u Timok, da se oprostimo do skorog viđenja…

“Gledaj, Stevane, ovako ćeš i ti svog oca, ako bog da da dočeka ove godine! Tebi, Mitre, prosto od boga i ljudi, dabogda doživio da poneseš svoju pogaču i staneš na moje stope”, povih se malo, držeći se za štap, da budem tačno pod Mitrom, da lakše zamhane i udari posred pogače.

Evo ga, sad će, vidim sijenku kako zamahuje, čujem kako drvo u zamahu reže vazduh, ne zatvaram oči želeći da…

Ajmo, Stevane! Ajmo, već smo dovoljno okasnili…

I ja ću tebe ovako, tata. Izdjeljaću još jaču močugu, vidjećeš kakva će biti!
Hoće, ako bog da! Pokazaću ti i s kog drveta da odsječeš granu. Ovdje čim se rodiš izabereš svoju…

Pamti put, sine, ti ćeš da vodiš kad sljedeći put krenemo iz sela u planinu potokom…
Ajde, pitaće se majka gdje smo dosad?



Narodni umjetnik Zvonimir Pavković iz sela Štipine u okolini Knjaževca snimio je igrano-dokumentarni film “Lapot”. Priča je inspirisana romanom čuvenog reditelja Živojina Pavlovića, koji je opisao neobičan običaj u Timočkoj krajini da se stari ljudi žrtvuju i mučki ubijaju.

Ipak, njegova filmska priča nema tužan kraj. U dokumentarcu su Petkovi unuci krenuli djedu da isprate do stratišta i u momentu kad je čovjek zamahnuo velikim drvenim maljem, skočili su na njega, oborili ga i sa starčeve glave bacili pogaču, koja je bila dio tog strašnog rituala.

Evo tog filma:

[ytube][/ytube]
0
online

Spanac_113
Inventar foruma
Inventar foruma
Reactions: 5
Posts: 8392
Joined: 09 Oct 2013, 18:58
Location: post iskljucenje
Status: Offline

Re: Stari balkanski običaji: LAPOT

Post by Spanac_113 » 10 Oct 2014, 18:11

:sok

ovo bi trebalo uvest ponovo!
0

User avatar
Vladimir RUS
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Reactions: 4
Posts: 4987
Joined: 15 Apr 2014, 14:45
Status: Offline

Re: Stari balkanski običaji: LAPOT

Post by Vladimir RUS » 10 Oct 2014, 20:25

I krvnu osvetu ko Albanci. :ooo
0

Post Reply

Return to “Historija”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 2 guests