Ok, pretpostavka mi je bila ispravna, ali nisam htio da uvodim novi termin dok ne budem siguran da zaista o tome i govoriš - riječ je o tzv. implicitnim teorijama inteligencije (btw, ovu varijablu imam u svom doktoratu). Ovo se odnosi upravo na rečenicu koju sam boldovao u tvom postu, tj. to je više-manje definicija koncepta i ne odnosi se na stvarni nivo inteligencije, već na vjerovanja drugih o nečijoj (ili vlastitoj) inteliigenciji i prirodi te inteligencije (npr. da li je to jedinstvena sposobnost ili niz sposobnosti). Prvo, želim da naglasim da školske ocjene i inteligenciju ne treba mješati, jer su to dvije različite "problematike". Međutim, ovo što si ti opisao, tj. implicitne teorije inteligencije, jeste nešto što te problematike "spaja" (iako to možda nisi ni sam znao, hehe), pri čemu dodatno ilustruje i poentu koji sam ranije naveo, o nužnosti konteksta u procjeni inteligencije. Nastavnici i drugi učenici bolje učenike po pravilu procjenjuju inteligentnijim, te iako inteligencija umjereno do više umjereno korelira sa školskim uspjehom, konzistentno su prisutna i odstupanja od trenda i zapravo je stepen adaptiranosti na školski kontekst jednako, ako ne i više relevantan za uspjeh u odnosu na samu inteligenciju. A, s obzirom da je školski kontekst zapravo vrlo neoptimalan i sve su glasnije kritike u literaturi upravo u ovom pogledu (i ovo je samo po sebi priča za posebnu temu), dobra adaptiranost na njega zapravo nije toliko odlika inteligencije, koliko konformizma. I onda se vrlo, vrlo često događa da zaista najinteligentnija djeca postanu i "problem" u razredu, jer im je dosadno, gradivo im je nestimulativno, uviđaju fundamentalne propuste u nastavnom planu i programu i organizaciji nastave i onda imamo npr. "petice i dvice" sindrom, tj. desi se da najinteligentnija djeca u pojedinim predmetima koji ih interesuju apsolutno briljiraju (i da ocjene idu iznad 5, njihove ocjene bi bile apsurdno visoke), dok na ostalim jednostavno "uče da prođu". Međutim, ovakva djeca će češće biti okarakterisana kao "čudaci" ili "problem", jer se "ne uklapaju u normu", dok će neka "bubalica" (svjesno koristim kolokvijalan termin i stereotipišem) biti "uzor" i "pametnica". Primjera radi, Robert Sternberg, jedan od najplodnijih istraživača na polju inteligencije danas i genije u pravom smislu riječi, kao dijete je bio smatran "retardiranim", jer nije bio dobar "na konvencionalnim testovima znanja".Rockefeller wrote:Značenje egzaktnog je "nedvojbeno", "bez dileme je tako", vjerujem da ćeš se složiti.
Onaj sa svim peticama u razredu bi trebao biti najinteligentniji, po pravilu se formiraju mišljenja da je to tako. Ja ne mislim da je to tako. Dobar primjer vrednovanja nečega za šta ne postoji precizan (egzaktan, kako si ti napisao) način mjerenja, mislim naravno na inteligenciju.
Shvatanje inteligencije je, dakle, uvijek zavisno od konteksta i kulture i ma koliko se autori trudili da svoje pristrasnosti ne ugrađuju u svoje teorije inteligencije i na njima zasnovane testove, to se itekako dešava - nekada sam čitao jednu analizu koja je komparirala biografije autora koji se bave inteligencijom i neke ključne aspekte njihovih kasnijih teorija i utvrđene su frapantne zakonitosti, tj. autori su nevjerovatno "ugrađivali sebe" u kasniji akademski rad, tj. unosili su svoje "implicitne teorije" u velikoj mjeri u svoje "na empiriji zasnovane teorije" (i čak i pomenuti Sternberg nije izuzetak, ali on ovo i ne krije). Dalje, čak je pronađena i sistematična zakonitost u radovima na temu polnih razlika u inteligenciji i ispostavilo se da postoji trend u literaturi navođenja rezultata u korist žena (tj. "žene su inteligentnije") kada su autori rada žene, dok su rezultati bili u korist muškaraca kada bi autori bili muškarci, bez obzira što su možda i jedni i drugi koristili iste procedure.
Opet, ovo ne "poništava" vrijednost inteligencije kao konstrukta i ne relativizuje stvar, ali ilustruje opet ono što sam rekao nekada na početku - inteligencija je još uvijek "nedovršen konstrukt", a testovne procedure su veoma "zasićenje drugim faktorima" i daleko su od savršenih i ovih limitacija bi svi koji se bave inteligencijom ili se za nju interesuju trebali biti svjesni. To je dobra alatka, ali još uvijek poprilično neprecizna i "primitivna".
Za ostalo, fakat se slažem sa onim što je Bla rekao, moraćeš biti malo precizniji u formulaciji iskaza, jer ni ja ne skontah šta si htio reći!