Zagonetke
Posted: 05 Feb 2017, 17:28
Slučajno kliknuh na neki sajt i od nekih 50 zagonetki, ja sam pogodio jednu i to onu što znaju svi
Puna škola đaka, niotkuda vrata. Lubenica
Bela knjiga, crno seme, mudra glava koja seje.
Korice ima - nož nije, listove ima drvo nije.
Ko u kući gospodari, i svako ga milije, a niko ne poštuje.
Gospodar u kući stoji, a brada mu izvan kuće.
Jedna grudva voska - celom svetu dosta.
Ja čuvam blago, a ljudi mene čuvaju.
Od njega živiš, niti ga jedeš, niti ga piješ.
Zube nema, ruke nema, a opet ujeda.
Pade biser u selo, selo biser pokupi.
U gorici na jednoj nožici.
Konj bez glave, put bez trave.
Prsi mi lađa, vesla mi noge, a ruke mi među oči.
Šta je najskuplje na svetu.
Jedna glava a stotinu kapa.
Uđe belonja u furunu bez kože, a izađe sa kožom.
Ceo dan hoda, iz kuće ne izađe.
Koja se dva brata nikad ne sastanu a između njih je samo jedan breg
Šta u šumi bez mozga laje.
S korom uđe, bez kore izađe.
Ceo dan ide, a nikud ne odmiče.
Grbavo prase sve polje popase.
Puna škola đaka, niotkuda vrata.
Čuča čuči - bega beži, skoči čuča, pa uhvati begu.
Sam lončić u polju vri.
Skoči srna iz trna, gde se svila tu i umrla.
O klinu visi, o zlu misli.
Danju klanja, a noću zvezde broji.
Jedna guja preko belog sveta.
Gorom ide ne šuška, vodom ide, ne brčka.
Ti ga ja, ti ga ti; ti ga nećeš pogoditi.
Dva stupca u nebo udaraju.
Bela njiva, crno seme, mudra glava, koja seje.
Bela koka ispod strehe viri.
Sto orlova jedno jaje snese.
Otac u kolevci, a sin u svatovima.
Noću steono, a danju jalovo.
Niti misli, ni govori, samo ti se kaže.
Puna greda beli pera.
Kući ide, a u goru gleda.
Crna kera za sobom belo crevo vuče
Telo mu je drveno, zubi su mu gvozdeni, srce mu je prteno.
Puna škola đaka, niotkuda vrata. Lubenica
Bela knjiga, crno seme, mudra glava koja seje.
Korice ima - nož nije, listove ima drvo nije.
Ko u kući gospodari, i svako ga milije, a niko ne poštuje.
Gospodar u kući stoji, a brada mu izvan kuće.
Jedna grudva voska - celom svetu dosta.
Ja čuvam blago, a ljudi mene čuvaju.
Od njega živiš, niti ga jedeš, niti ga piješ.
Zube nema, ruke nema, a opet ujeda.
Pade biser u selo, selo biser pokupi.
U gorici na jednoj nožici.
Konj bez glave, put bez trave.
Prsi mi lađa, vesla mi noge, a ruke mi među oči.
Šta je najskuplje na svetu.
Jedna glava a stotinu kapa.
Uđe belonja u furunu bez kože, a izađe sa kožom.
Ceo dan hoda, iz kuće ne izađe.
Koja se dva brata nikad ne sastanu a između njih je samo jedan breg
Šta u šumi bez mozga laje.
S korom uđe, bez kore izađe.
Ceo dan ide, a nikud ne odmiče.
Grbavo prase sve polje popase.
Puna škola đaka, niotkuda vrata.
Čuča čuči - bega beži, skoči čuča, pa uhvati begu.
Sam lončić u polju vri.
Skoči srna iz trna, gde se svila tu i umrla.
O klinu visi, o zlu misli.
Danju klanja, a noću zvezde broji.
Jedna guja preko belog sveta.
Gorom ide ne šuška, vodom ide, ne brčka.
Ti ga ja, ti ga ti; ti ga nećeš pogoditi.
Dva stupca u nebo udaraju.
Bela njiva, crno seme, mudra glava, koja seje.
Bela koka ispod strehe viri.
Sto orlova jedno jaje snese.
Otac u kolevci, a sin u svatovima.
Noću steono, a danju jalovo.
Niti misli, ni govori, samo ti se kaže.
Puna greda beli pera.
Kući ide, a u goru gleda.
Crna kera za sobom belo crevo vuče
Telo mu je drveno, zubi su mu gvozdeni, srce mu je prteno.