Kocka test

[Maja]

Ovaj test smo imali na starom forumu, jel se sjećate? Ja znam da je došla ta Dragica i postavila ga, ali je poslije fino istumačila naše postove, a mi ćemo imati samo šturo rješenje, pa nek svako tumači kako mu volja.
Ne sjećam se ama baš ničeg što sam pisala i sad sam išla da samo prekopiram svoj odgovor ovdje, ali su mi svi postovi obrisani. Test sam slučajno našla na kompu dok sam danas brisala svašta nešta.
Nisam gledala ni u rješenje jer mi ne bi bilo zanimljivo pisati, pa nemojte ni vi.

Test je iz knjige o intuiciji Adriana Predraga Kezele i svaki od elemenata simbolizira neki dio vašeg sadašnjeg, ali i budućeg života.


Test se sastoji od šest točaka, pa počnimo:

1.KOCKA

Prva tocka testa je KOCKA.. Test ide ovako:

Idete kroz pustinju.. morate si to dobro docarati, bez naprezanja u potpuno opustenom stanju..(na napusenom) i odjednom naidjete na KOCKU.. sada trebate napisati sve o KOCki.. znaci kakva je kocka, koliko je velika, od kakvog je materijala.. kakve je boje.. itd.. dati intuiciji na volju i sto vise napisati o KOCKI, te napisati svoje osjecaje prema tom predmetu.. sto vise napisete.. vise ce te kasnije saznati o necem sto kocka znaci...
Najbolje je napisati na papir ili racunalo.. sto vise zapazanja napisete to bolje..

evo još malo obrazloženja oko ove KOCKE...

Drustvo... napominjem, Sve sto vam padne na pamet ...SPONTANO... o toj kocki, napisite za sebe na papir, teku, racunalo u mobitel, no on nije bas preporucljiv jer bi trebali napisati makar jednu stranicu rukom pisanu o KOCKI..

slijedeća točka je...

2. KONJ

Idete dalje kroz pustinju, znate kakva je pustinja, samo pjesak... i odjednom naidjete na KONJA...
E sad molim, pisite sve o KONJU... dakle, kakav je konj, kakve boje.. jeli plasljiv, prilazite li mu ili on vama.. sto dalje radite, sto mislite s tim konjem.. i tako dalje.. sto osjecate za konja..

Znaci pisati sto vise, pustite intuiciju neka vam ona kaze sto ce te dalje.. znaci spontano, opusteno /ne napuseno / samo naprijed...

pisite sve.. ali bas sva zapazanja i osjecaje.. ovdje su osjecaji najbitniji u ovom testu.. jer je test intucicije, a mi cesto kazemo imam osjecaj...


3. KLJUČEVI

Idete dalje kroz pustinju... samo pjesak, i odjednom naidjete na KLJUCEVE..

Pisati sve o kljucevima... kakvi su, koliko ih ima, jeli jedan ili vise, sto mislite o njima..
Kakav vam se osjecaj pojavio kad ste ih ugledali.. sto mislite od cega su, tj. sto se sa njima moze otvoriti.. Ima li neki da se izdvaja da vam privlaci posebnu pozornost.. itd..

Sve o kljucevima i sto vise.. osjecaji jako bitni... kao i u cijelom testu...


slijedeće za opisati su..

4. KAKTUS/KAKTUSI

Idete dalje kroz pustinju... i vidite KAKTUS ili kaktuse..

Pisati sve o KAKTUSU/IMA... znaci, koliko ij je jedan ili vise, sto ce te uciniti, jest li zedni.. bojte li se da bi mogli ostetiti katus, ako uzmete vodu.. ili da se ne ubodete na bodlje... i sl.. sve o katusima..

Sto vise to bolje.. osjecaj kako ih dozivljavate tu u pustinji.. sto osjecate za njih.. itd.. pisati sto vise...


5. OAZA

Evo konacno ste izasli iz te nepregledne pustinje... dosli ste u OAZU... E sad lijepo i punu pisati o OAZI..

Opisati je kakva je, sto se nalazi u oazi, ima li ljudi.. ili ste sami.. jeste li zedni, jeli konj tu sa vama, sto ce te sad raditi u oazi, jer jos put nije gotov...

Dobro opisati oazu.. i sve u njoj, sto vas posbno fascinira ili eventuralno iritira..
Posebnu pozornost skrenuti na osjecaje dok ste u OAZI...


6. ŠUMA

Krenuli ste iz oaze kroz šumu..

Opisati šumu.. kakva je, jeli mracna, svijetla, ima li stabala.. jesu li visoka ili niska, ima li puteva kroz sumu, i kakvi su jesu li siroki ili puteljci, jeli jedan put ili ima vise skretanja... i uskih puteva.. koje je godisne doba u sumi.. jeli zelena ili je lisce opali.. ima li zivotinja, ptica. itd.. sve o sumi sto vam padne na glavu tj. na pamet.

Jos je vazan izlazak iz sume. Ono kad ste izasli.. sto vam se pred ocima pojavilo.. znaci na kakav prostor ili sto ste izasli iz sume...

Osjecaje pratiti dok se krecete kroz šumu.. i sto više pisati, makar se o šumi može napisati roman...

[paparaci]

hajde novajlije tj. oni koji test ne poznaju. interesantno je. meni se ne da. radije cu potraziti Dragicu

[Maja]

Ali moram samo prekopirati famoznu ra-ju
Svi su napisali priču u jednom postu, samo je ona pisala u nastavcima.

Ovako to kod nje ide

Poslato: 06 Maj 2008 22:45

Evo iz mog svijeta maste...prica...

Kako sam se zadesila u pustinji neznam ali je vladala velika tisina...i nije bilo prijatno...ali znam da trebam da trazim
svoju kocku....
Naravno nasla sam kocku,ljestve i jednog lijepog bijelog konja koji je tu vec bio....odakle je dosao neznam....

Kocka je bila dimenzije recimo 6ox60x60cm...i bila je sacinjena od cementa...Imala je neravnu povrsinu...grubo nabacan cement i sive je boje...
Ljestve su bile drvene cvrsto su zakopane u zemlju malo koso stoje prema gore ...tako mi je dalo dojam da se mogu popeti na njih ako mi zatrebaju...sa tri precke.
konj me je samo posmatrao ..i kada sam ga ugledala osjecala sam se sigurno..nisam se nicega plasila.
I gle iza ledja konja nasuprot meni pojavila se oluja ...Razmisljala sam sta treba da radim...a konj je samo poceo gibati glavom...kao da me forsira...Posto nikada nisam sjekla na konja....brzo sam uzela uzde i krenuli smo zajedno da se izvucemo iz te oluje....



Poslato: 11 Maj 2008 22:26

Isla sam u susret oluji...bila je jaka ...bas onakva ista koju sam prezivila u djetinstvu bacala me je na sve strane...Tog momenta sam stala ..odlucila da se vratim... kada sam se vracala...oluja je sve vise jenjavala....i na kraju prestala....
Bila sam radosna sto sam pronasla svoju kocku...koja je bila u izmjenjenom obliku...kisa i vjetar su oprali cement sa nje...To je bila sasvim druga kocka od posebnog glatkog materijala napravljena..imala je dugine boje na sebi...a i bila je mnogo veca recimo 2mx 2mx 2m
Kako je lijepo gordo... izgledala u pijesku....
Sa zadovoljstvom sam stala blizu moje kocke...i dledala kako se sunceve zrake igraju.....


Poslato: 14 Maj 2008 14:49

da nastavim....Stojala sam tu tako desetak minuta....sada ja kocka i ljestve koje su ostale u onom polozaju...dva metra od kocke i nisu nagnute prema kocki nego suprotno od.....
A gdje je konj...dali nas je oluja razdvojila ili se istrgnuo ..nemam pojma....
Razmislila sam ....da ga treba potraziti...i krenem u potragu.....
Hodala sam ne mnogo ..i konj se pojavi pognute glave njusio je pijesak i imao je dvije boje na sebi...smedkast i malkice bijel..znaci nije bio daleko...samo je bio izgleda nevidljiv...
Tako smo se zajedno vratili do kocke...koja je opet postala manja ali dugine sare i glatkoca su se zadrzale....Ipak je lijepo izgledala na tom pijesku....

Poslato: 22 Maj 2008 11:03

Tu sam sjedila neko vrijeme ...Poceo me boliti stomak...prije na dan bila sam kod doktora koji mi je rekao da moram se pripaziti i piti lijekove...bilo mi je muka...ali me je san ipak savladao...Sve do jutra sam se vrtila...jer mi je bol smetao....
Ujutro kada sam ustala..vidim mog konja ponovo nema....Ovaj puta sam se bas iznenadila....gdje bih mogao otici...??
Iako sam bila bolesna morala sam ga ici potraziti ..i krenula sam pravo...jer znala sam gdje cu ga cekati...pa dokle stignem...Gledala sam na sve strane imali ga...Nisam ga vidjela usput...Spustila sam se do obale mora...i tu sjela zgrcena ... da vidim dali ce naici....Na obali je bilo puno svijeta....
Okretala sam se i iza sebe...i jednog momenta vidim njega...Mog lijepog bijelog konja sa smedjom grivom...kako se jedva krece po tom vrucem pijesku....Sav je bio preplanuo od sunca, umoran,znaci da je dugo pjesacio....nije me vidjeo iako je i on gledao.....Sta me zacudilo ..on je trebao doci sa desne strane ...gledajuci sa mora .. a sada je isao sa lijeve i kretao se nazad..Vjerovatno je prosao cijelu plazu vise puta....Naravno prepoznala sam ga odmah to je moj bijeli konj..koji me je trazio, bio tu zbog mene.......Tako mi je bilo zao sto se toliko namucio...
Uzela sam ga i dovela do mora....da se razhladi....Ja se nisam mogla kupati ..ali sam se kvasila po nogama i rukama....drago nam je obome bilo sto smo se pronasli...vratili smo se nazad do kocke..... :inlove:

To je moja prica....Das ist das mein Liebling....

[paparaci]

the one and only - Ra-Ja

[gejsha]

Kocka je bila veličine noćnog ormarića i imala je mnogo boja na sebi.
Ono kao rubikova kocka.
Šarenila se na sred pustinje.. Bila je mekana, od materijala kao dječija igračka.
A svaka ona kockica na njoj bila je ispupčena.


Konj
Krenula sam dalje i naišla na konja. Bio je smeđe boje, ona divna smeđa koja se sijala na suncu.
Krenula sam prema njemu, a on se ponašao kao i da ne postojim. Zato sam ubrzala korak, ali onda je naglo podigao glavu i kao da sam ga poplašila želio je otići, ali sam zato usporila.
Na taj način sam mu vjerovatno ulila povjerenje da mu neću nauditi i dopustio mi je da ga pomilujem.
Povela sam ga sa sobom kroz pustinju.

Ključevi

Nakon dugog hodanja, sva izmorena naišla sam na nešto jako čudno, tri velika ključa iste veličine.
Na prvi pogled mi se učinilo da su potpuno jednaki, ali kada sam ih uzela u ruke vidjela sam da nisu isti. Na sebi su imale kamenčiće, plave i žute. Pitala sam se odakle tu ključevi, za što služe.
Gdje mogu da mi zatrebaju, šta s njima da otvorim. Da li su to neka velika vrata koja vode do palače.

Kaktusi
Naišla sam na kaktus. Jedan jedini u sred pustinje. Osjećala sam strah od njega, plašila sam se da se ne ozlijedim.

Oaza
Napokon, oaza sred pustinje. Nevjerovatan osjećaj. Trčala sam, zatim zapinjala i padala na pijesak od umora, ali kada sam vidjela kako je konj kojeg sam povela sa sobom neumoran, to mi je dalo snagu da potrčim. Bila sam žedna kao nikada do sada u životu . Nije bilo ljudi, samo bilje i voda.
Šuma
Na kraju svoje avanture naišla sam na šumu. Ulazila sam pažljivo u taj predio, jer sam se plašila da ne naiđem na neku opasnu životinju. Drveće je bilo nisko, neko niže, neko malo više od mene.
S obzirom da je bilo ljeto, sve se zelenilo. Stalno se čulo neko šuškanje i plašila sam se.
Počela je da pada kiša. Ja i moj konj smo potrčali i tražili sklonište u šumi.

[Dust]

Kocka
Visoka, mislim da ima vise od dva metra visine. Smedje i crne boje je. Jedan kraj kocke je zariven u pijesak, drugi kraj pravi hlad gdje trazim skroviste od sunca. Strah me je sta predstavlja, odakle je, ko ju je tu postavio, sta se nalazi iza nje? Misteriozna je, slutim neko ce se pojaviti, neko los i zao. Bojim se da je dodirnem, a opet me privlaci da to ipak uradim.

Konj
Pitom je, miran, stoji i gleda negdje u stranu, kao da me se stidi. Nizeg je rasta, smedje boje, griva i rep malo tamniji. Diram ga po grivi, primjecujem da nije osedlan. Dajem mu nesto na dlanu da jede, ali on odbija i dalje okrecuci glavu od mene. Drag mi je jako, ne osjecam nikakav strah, zelim da me pogleda, ali on uporno okrece glavu od mene.

Kljucevi
Kljuc je jedan, boje srebra, sa 3 ukrasne rupice na vrhu, a kroz jednu je provucen deblji, bijeli konac. Brisem pijesak sa njega i primjecujem kako je hladan. Osjecam da ce mi za nesto zatrebati, ali ne znam sta. Stavljam ga u dzep.

Kaktusi
Kaktusa ima jako mnogo. Visoki su, mnogo visi od mene. Gotovo da nisu bodljikavi. Oni produzeci sa strane su na svima podignuti prema gore. Uzimam vodu i osvjezava me, jako je hladna. Osjecam sigurnost, kao da sam kod kuce, kao da sam stigla na odrediste.

Oaza
Oaza je puna drveca, cvijeca. Ne vidim vodu i nekako se ne osjecam lijepo tu. Nije me strah, ali ipak mi se ne dopada i zelim produziti dalje. Nema ljudi, nema zivotinja. Mnogo je zelenila i cvijeca jakih boja.

Suma
Suma je polu-gust, sa jako visokim drvecem po kojima su paukove mreze. Maglovito je i vidim rosu po travi. Put vodi kroz sumu, jako je sirok, ja sam gotovo sicusna na spram nj. Nikoga nema, put je prasnjav, pohladno je. Malo me plase ta visoka stabla. Polumracno je, prolazim putem i idem dalje.

[String]

Kocka.
Przim se po vrelom pijesku dok hodam kroz pustinju i psujem jer ne volim vrucinu.
Konstantno mi u patiku ulazi pijesak i nerviram se jer svaki cas moram da stanem i istresem ga iz patike.
U neko doba primjecujem da nesto odudara od vec dosadnog prizora pustinje bez kraja.
Priblizavam se i vidim kockast predmet nakosen u pijesku.
KOCKA?? Pomislim, otkuda ovo ovdje?? Stranice su velicine omota za CD.
Priblizim se vise i vidim da su neke stranice kocke obojene. Plava, zuta, zelena.
Konacno nesto zanimljivo u ovoj dosadnoj pustinji..pomislim i uzmem kocku iz pijeska.
Nije teska. Na coskovima ispod tankog bakrenog lima kojim je oblozena, vidim da se nalazi drvo.
U limu su precizno urezani neki znakovi, kao neka drevna slova, meni potpuno nerazumljiva.
Okrecem i primjecujem da se na sve tri obojene stranice; plavoj, zutoj i zelenoj, nalaze pricvrsceni bakarni medaljoni koji su izliveni u obliku nekih likova ljudi, takodje meni nepoznatih. Mozda neke mitologijske licnosti.
Prodrmam malo kocku, izgleda kao da nema nista u njoj...ne cuje se nikakvo pomjeranje predmeta unutra.
Postaje mi pretoplo, moram se kretati i idem dalje.

KONJ

Idem dalje oko pola sata vec i ugledam opet neku izbocinu u piijesku. Kako se priblizavam postaje sve veca i malo sam oprezan.
Pomisljam kako je jedina stvar kojom bih se branio, kocka koju sam pronasao i to me smiruje.
KAMILA???? Prilazim sve blize i primjecujem zivotinju. KONJ!!! Jasno vidim konjsku glavu.
Konj koji lezi u pustinji??? Kako nisam siguran je li divlji ili sta vec odlucim se da ga pozovem. Nikada nisam zvao konja...smijem se sam sebi dok izgovaram nesto najgluplje sto sam ikada izgovorio: -"Konjiii konjiiii konjiiiii"!! Konj se podigao sa pijeska i gleda u mene. Stao sam i nastavio da ga dozivam na isti nacin. Nekako premoren poceo je da ide prema meni. Imao je istu boju kao i kamila a dlaka mu nije bila bas sjajna. Neuredna griva puna pijeska nekako mi je davala sliku da je star i isluzen.
Dosao je do mene potpuno mirno i pomjerao je usne lijevo/desno. Ponudio sam mu kocku da ponjusi jer sam htio da izbjegnem kontakt plaseci se da me ne ugrize ili slicno.
Ponjusio je kocku onako nezainteresovano i pogledao je na stranu. Drzao je oci zatvorene pa ih na trenutak otvarao jako sporo, bas umorno i iscrpljeno je izgledao.
Dodirnuo sam mu glavu, nije nesto pretjerano reagirao.
Krenuo sam dalje da vidim da li ce ici za mnom.
Posao je!!!
Bilo mi je nekako drago.
Nakon nekog vremena stao je ponovo i legao na pijesak. Dozivao sam ga da krene ali on je i dalje lezao.
Povukao sam ga malo za grivu da krene i odjednom je ustao. Skhvatio sam da mi trebaju uzde. Od cega da ih napravim, mislio sam i onda sam shvatio da skinem majicu, poderem i napravim neke inprovizirane uzde. Coskom kocke sam cijepao majicu kako bih naceo platno i od njega iscjepao 2-3cm siroke trake i sve ih uvezao na kraju u cvorove od cega sam dobio bas duge uzde.
Stavio sam ih konju oko vrata i poveo ga.
Isao je bez otpora.

KLJUCEVI

Sunce je przilo nemilosrdno, ostao sam samo u potkosulji na gornjem dijelu tijela i ramena su mi pocela da gore blago od sunca.
Konj je isao pored mene i u njegovoj sjeni sam koliko toliko bio zasticen osim ramena koja su strsila malo iznad njega.
Odjednom, cuo sam da je nesto zvecnulo ispod konjskih kopita.
Stao sam i pogledao ispod konja. Nije bilo nicega.
Nogom sam razgrnuo pijesak i ponovo se culo to zveckanje.
Ugledao sam neki metalni dio kako viri iz pijeska.
Povukao sam i izvukao 3 kljuca.!!
Bili su dugacki oko 10cm pricvrsceni na metalnu kockastu halku.
Na vrhu su imali kockasti dio narezan razlicitim rezovima na lijevoj i desnoj strani.
Halka je bila provucena kroz donji dio kljuceva koji su bili u obliku krila leptira.
Po jedno krilo leptira na sva 3 kljuca je bilo tackicama prosarano bojama; plava, zuta, zelena!!!!
Trznuo sam se i nekako zabrinuo jer sam shvatio da u drugoj ruci drzim kocku kojoj su 3 stranice bile obojene istim bojama.
Konj je legao i ja sam sjeo pored njega na vreli pijesak.
Odjednom usred vrele pustinje, dosadnog prostora koji kao da nema kraja, u rukama sam drzao zagonetku koja me jako zainteresirala.
Uzeo sam kljuc na kojem su bile plave tackice i poceo sam da zagledam u plavu stranicu kocke. Nisam nista povezivao u glavi. Gledao sam lik koji je bio izliven na medaljonu koji je bio pricvrscen na plavu stranicu kocke. "Mora da postoji nesto" - pomislio sam. Pokusao sam da pomjerim medaljon i cuo sam krckanje neko. Pijesak je poceo da ispada ispod njega. Par zrna samo..
Malo jace sam pomjerio kljucem medaljon i on se odjednom pomjerio. Ispod medaljona se ukazao procijep, velicine glave kljuca. Ispustio sam sve iz ruku u pijesak i gledao minut u sve to jer nisam mogao da vjerujem ocima.
Ponovo sam uzeo kljuceve i kocku u ruke i plavi kiljuc ubacio u procijep.
Okrenuo sam kljuc na lijevu stranu i culo se da je brava skljocnula. CIK!!
Brzo sam izvukao kljuc i uradio isto sa ostalim medaljonima na kocki.
Ubacio sam zuti kljuc u medaljon koji je bio na zutoj stranici kocke i isto uradio sa zelenim.
Nista se nije desilo osim onog istog skljocanja brave.
Stvio sam sva 3 kljuca u brave i poceo da okrecem svaki.
CIK!! CIK!! CIK!!!
Gornji, neobojeni dio kocke, izletio je 1 cm gore.
Ponovo sam zastao od uzbudjenja.
Ustao sam i nogom polako podigao poklopac kocke.
Bljesnula je svetlost iz kocke a na sredini je bio smotan papir.
Unutrasnja strana kocke bila je oblozena ogledalcima, osim dna na kojem se nalazio papir.
Uzeo sam papir i razmotao ga.
Na njemu je bila ucrtana mapa, crvenim isprekidanim linijama.
U sredini mape su bila nacrtana 3 kaktusa sa po 3 dijela koja su izrastala na glavnom stablu i neki kao otok desno u cosku.

Kaktusi

Krenuo sam dalje i jos uvijek pod utiskom shvatam da sam ozednio kao nikada.
Umoran sam vec i iscrpljen od sunca i odlucim da zajasem konja.
Skocio sam na njega nekako i nije se bunio.
Laganim korakom nosio me dalje.
Na vreloj izmaglici ugledao sam nesto.
Sve blize bili su mi na vidiku kao neki ljudi.
Priblizavao sam se i onda shvatio da su to kaktusi ustvari.
Iznenadjenjima nema kraja. Prisao sam i sjahao sa konja.
Bili su to pravi kaktusi, oni iz western filmova. Debeli zeleni kaktusi sa po tri grane na svakom.
Bila su 3. Prvo na sto sam pomislio bila je voda.
Razmisljao sam da li stvarno smijem da pijem tecnost iz kaktusa.
Nisu bili puno bodljikavi..onako, rijetke bodlje i glatka zelena povrsina izmedju.
Odisali su svjezinom na vrelini koja nije prestajala. Uzeo sam kljuceve i zarezao jedan.
Pocela je da tece zelenkasta tecnost. Poceo sam kljucem da rezem kaktus i otkidam komade.
Pomislio sam da bi bilo pametno prvo konju da ponudim komad pa da vidim reakciju.
Ponudio sam mu komad kaktusa iz kojeg je curila tecnost i konj je pojeo veoma rado.
Dugo sam razmisljao da li da pocnem da pijem tu tecnost i ja i na kraju sam poceo da zvacem komade kaktusa a prozvakane dijelove bih ispljunuo konju da pojede.
Kada sam uzeo dovoljno tecnosti, otvorio sam kocku i izvukao mapu.
Na mapi sam vidio da se na sva 3 kaktusa na vrhu, nalazi po tackica; plava, zuta, zelena.
Kaktusi su bili poredani bas kao na mapi. Sa zadnjeg, oznacenog zelenom tackicom, vodila je crvena isprekidana linija prema otoku koji je bio nacrtan na mapi.. Bilo mi je sve jasno. U rukama drzim mapu koja vodi do nekog kao otoka. Postavio sam mapu kod zadnjeg kaktusa i krenuo na konju putem koji je oznacavala isprekidana crvena linija na mapi.

OAZA

Poceo sam da gubim svaku nadu jer sam vec 2 sata jahao u pravcu koji je pisao na mapi.
Na kraju svega ispred mene se pojavilo neko rastinje u daljini. Kao zeleni zbunovi.Priblizili smo se i vidio sam da je to oaza. Prelijep prizor koji kao da ne pripada ovome usijanome pijesku.
Tri velike lokve vode oko kojih je raslo zbunje prozirne zelenkaste boje. Osjetio sam olaksanje.
Poceo sam da se kupam u lokvi. Nakon osvjezenja i olaksanja poceo sam malo da istrazujem po oazi.
Pored nekog zida koji mi nije bio jasan nikako, otkuda tu i zasto bas jedan zid?; vidio sam neku tablu na kojoj je bila strelica koja je usmjerena lijevo od oaze i ispod koje je meni nepoznatim slovima pisalo nesto.
Odlucio sam da s konjem nastavim put u tom pravcu i stalno sam se okretao nazad gledajuci kako oaza polako nestaje sa vidika iza mojih leda.

SUMA


Ubrzo sam shvatio sta je oznacavala strelica na tabli u oazi.
Ipred mene je poceo da nestaje pijesak i tlo je bilo prekriveno zemljom.
Osjecala se svjezina iz obliznje sume koja se izdizala iznad tla svojim visokim stablima.
Cuo se cvrkut ptica i cak su i pcele pocele da kruze oko mene radoznalo prije ulaska u sumu.
Suma je bila gusta ali se svjetlost probijala unutra praveci prelijepe prizore.
Put kroz sumu je bio prekriven nekim nepoznatim plodovima slicno ziru i osjecao se miris vlage.
Svjezina koja mi je trebala nakon vrele pustinje. Cak sam i neke velike listove otkinuo i privio na suncem opecena ramena i bas mi je prijalo.

P.S. Znam da sam za ludnice ali nemojte mi se rugati grehota je moze i vama ovako biti isto.

[silence]

KOCKA

Avionu u kojem sam putovala, odjednom su otkazali motori. Nastala je panika i dograbih se svog padobrana. Iskočih kroz vrata aviona. Jurila sam vrtoglavom brzinom...padobran se ne otvara. Pomislih da je gotovo, ali u tom trenu se moj padobran otvorio. Lagano sam slijetala i kada se zaustavih na tlu, vidjela sam da je oko mene nepregledno pješčano prostranstvo. „Pustinja!“ Prenerazih se i uhvati me panika. Ali sjetih se da sam bježala od smrti, pa skupih snagu jer nisam željela da me smrt sustigne i pribrah se. Vrelo, neizdrživo. Prtljaga nemam, nemam ništa čime bih se zaštitila. U kom pravcu da krenem? Koji je put najispravniji? Zažmirila sam, okrenula se nekoliko puta oko sebe i krenula u pravcu u kojem mi je lice bilo okrenuto kada sam se zaustavila. Koračam. U početku brzo, a onda sve sporije, osjećam da me sunce crpi, a vrući pijesak mi ulazi u sandale. Vidim da se nešto u daljini presijava na suncu. Sija svim duginim bojama. Izgleda mi kao neka čarolija u onoj pustoši. Prilazim, vidim da je to KOCKA. Ali ne obična kocka, nego kristalna, lijepo izrađena kocka. Bila je velika, u tom momentu meni ogromna. Pogledam, šuplja je, a u njoj je neka tekučina. „Voda!“, moj spas,uskliknuh. Zagledam kocku sa svih strana i pitam se kako doći do vode u njoj. Gdje joj je otvor? Uzmem je u ruke, osjetim da je hladna. Kako hladna, kada je tu tako toplo? Pomislih da mi je to Božiji dar, moj spas! Pogledam i vidim na dnu ima čep. Moja radost je ogromna. Napijem se, umijem...osvježim, ali kolko god sam vode trošila, kocka se ponovo punila. Pomislih da je ponesem. sa sobom. Jeste da je teško bilo nositi je, za ove pustinjske uslove, ali dosjetila sam se da odsiječem komad padobrana. Vratim se do padobrana kako bih odsjekla komad platna i zamotam svoju kocku i vučem je tako uvezanu po pijesku. To je moj spas...

KONJ

Koračam, sporo, vučem svoju kocku...kad opet čudo! Ispred mene KONJ! Bijeli, srebreno bijeli konj presijava se na suncu. Odakle konj u pustinji, sam samcat isto kao i ja. Stadoh tik uz njega. Gledao me svojim divnim očima i klimao svojom glavom gore dole, kao da mi želi nešto reći. Desnim kopitom je udarao u pijesak. „Bože“, pomislih, „ šta li mi želi reći?“ Pogledah malo bolje, a na njemu je divno sedefasto sedlo, a ispod sedla su krila. „Pa ovaj konj može da leti!“ Rekoh sebi da mi je i ovo Božiji dar, moj spas. Prišla sam, pomiolovala ga i poljubila u lijevi i desni obraz. A on, on je učinio isto dotaknuvši me svojim usnama, a onda je okrenuo svoju glavu prema sedlu, zmahnuho glavom kao da mi je želio reći:“Sjedni, povešću te sa sobom.“ I sjela sam u ono sedefasto sedlo. Pogledah, na jednom kraju sedla su lijepom svilenom mašnicom bili uvezani....

KLJUČEVI

Bila su tri ključa. Ni ključevi nisu bili obični... Bili su od zlata... Gledala sam ih i razmišljala šta se otključava tim ključevima. Koje odaje? Zamišljala sam da su ključevi dvorca, pa ključevi nečijeg srca, pa ključevi nekih tajnih odaja... Odvezala sam mašnicu. Uzmem ključeve. Vidim jedan je velik, pa onda manji i namanji minijatrni ključić. Samo na velikom ključu je bio izrezbaren neki broj . Ostali su bili bez znkova.. Vratila sam ključeve na njihovo mjesto, a konj je poletio. Vidim ispod ogromni, bodljikavi...

KAKTUSI

„Sreća moja da sam na konju, pa da ne moram zaobilaziti još i te bodljikave kaktuse“ pomislih. Gledala sam ih odozgo i primjetila da ti kaktusi imaju na sebi cvijeće, prekrasne krunice raznih boja. Pomislih kako bih voljela nešto tako da imam u svojoj kući, a istovremeno sam pomislila da se tu ne bi mogli ni održati. I moj prelijepi konj je usporio...pogledam ispod...

OAZA

Da li je stavrnost ili mi se samo pričinjava. Ne, ne pričinjava, to je zaista oaza...zelena, cvijetna oaza. Šapnuh svom konju da stane da osjetim tu ljepotu, da se osvježim i napijem...da se okupam u toj milini... I sletio je. Sjela sam i od radosti sam počela da plačem. Pa život je tu ispred mene u sred pustoši! Napih se, da se nikada u životu nisam tako slasno napila. Vidim neko voće iznad, na granama...uberem. Kakva slast, kakav ukus i ljepota. Do sada ne isprobano, ne pojedeno. Legla sam u hladovinu i sa grana ubirala jednu po jednu voćku, punu opojnih sokova... Snaga mi se vratila, duša nahranila...Osjetila sam u cijelom mom biću radosno strujanje...“Opet čarolija“, pomislih... Ubrala sam najljepšu voćku, meni do tada nepoznatu i stavila je u onu moju kristalnu kocku da je čuvam.

Vidim da će ubrzo noć i potašem svog konja želeći mu dati do znanja da krenemo... Ponovo smo poletjeli i ubrzo se pred nama ukazala...

ŠUMA

„Kud sada, kako sada!? Kako će moj konj da preleti ovo ogromno rastinje... ?“ Ali, j nisam znala da je ta šuma bila njegov dom. Raširila je svoja njedra i put napravila prohodnim... Grlila nas je šuma svojim hladom, a onda se u sred šume ukazao dvorac. Kraj, našeg putovanja! Ponosno je sletio ispred zelenog dvorca, lijepog dvorca obraslog u zeleno rastinje - lozice, protkane cvijećem. Vrata, ogromna blistava su se sama otvorila i mi uđosmo. Našli smo se u velikom holu u kojem su zidovi, strop, a i pod bili potpuno isti...lijepa, prelijepa drvena rezbarija, samo se strop razlikovao po tome što je imao u sredini okruglo ogledalo. Pogledam, troja vrata. Velika, manja i najmanja... Ključevi, veliki, manji i najmanji.... Konj je krenuo prema velikim vratima... Uzela sam veliki ključ i otključala vrata...Kad tamo...ostala sam bez daha... Svjetlost, ugodnu toplotu koju sam osjetila, isprepletane duge...sve boje...blistave...ogromno kristalno srce.. KUCA! ...muzika tanana... I konj je progovorio: " Pogledaj, poslušaj i osjeti. Ovdje stanije LJUBAV!" Stopila sam se sa osjećanjima, a osjećaj mi je bio znan.... samo nisam znala gdje je dom ljubavi... Saznala sam tada da je to cilj života i želja za životom.

[blento59]

KOCKA
sjedem u mercedesa i krenem u kockarnicu
posto mi kocka nije jaca strana izgubim skoro sve , pa i mercedesa

KONJ
ostalo tek toliko da kupim konja i da odjasem kuci

KLJUCEVI

jasuci tako napipam kljuceve od kuce

KAKTUSI
sav sretan da ih nadjoh, tako da ne moram da zvonim kad dodjem kuci, otkljucah vrata
i ne paleci svjetlo ubodoh se na zenin jebeni kaktus

OAZA
psujuci sve pustinje svijeta ,zajedno sa oazama i kaktusima

SUMA
pozelim da sam u nekoj udaljenoj sumi gdje me zena nece moci da pronadje
kada sutra otkrije da vise nema mercedesa

[Maja]

KOCKA

Koračala sam pustinjom ali za veliko čudo nije mi bilo toliko vruće jer je strujao povjetarac. Samo sam na stopalima osjećala vrelinu pijeska, ali bilo je podnošljivo. Oko mene su bile dine, iznad mene čisto plavo nebo po kojem su kružile ptice. Nisu to bile gladne grabežljivice, nego obične ptice.
Hodala sam jedno vrijeme oborene glave, posmatrajući kako mi bose noge lagano upadaju u pijesak. Kontala sam kako bi bilo dobro da sada imam svoj aparat i onako uopšteno, osjećala sam se dobro.
Kad sam podigla pogled ugledala sam nešto čudno. Da se nije radilo o kući, odmah sam skontala, ali ipak nisam mogla da raspoznam šta je to.
Ubrzala sam korak i došla do tog predmeta. Jedna stranica, druga, treća, četvrta...obilazila sam okolo i shvatila da je ispred mene velika metalna kocka. Bila je siva i jednostavna, visine i dužine po 3, možda i 4 metra. Dodirnula sam je i osjetila hladni metal pod rukom. Kako može biti hladna na ovom suncu, čudila sam se. Odjednom sam osjetila snažnu želju da saznam šta je unutra. Ali kako da uđem? Napravila sam još jedan krug oko nje i nisam našla nikakav ulaz. Na jednoj strani sam vidjela da je vjetar nanio pijesak. Pomislila sam da se popenjem na njega, a onda na kocku. Možda je na vrhu šuplja.
Međutim, kako sam se pela noge su klizile nazad. Nisam htjela da odustajem...mučila sam se dok se konačno nisam popela na njega. Drugi korak je bio popeti se s pijeska na kocku. Dugo sam se pokušavala i na kraju ipak uspjela. Kad sam se popela na kocku bila sam prilično izmorena, a već sam počela osjećati glad i žeđ. Na moju veliku radost vidjela sam da kocka na vrhu ima otvor. Prišla sam... kroz otvor do dna spuštale su se stepenice.
Ušla sam u kocku, a kocka je s unutrašnje strane bila potpuno drugačija nego s vanjske. Bila je jako svijetla, te sam se čudila kako može toliko svjetlost da prođe kroz mali otvor kroz koji sam ušla.
Ali ne samo to. Kocka mi je dala neku energiju i mir. Osjetila sam se jakom, svježom i ispunjenom...ni traga onom umoru, gladi i žeđi od maloprije. Izašla sam iz kocke i onako puna energije krenula dalje.

KONJ

Poslije nekog vremena hodanja pustinjom ugledala sam konja. Bio je prelijep. Crn kao ugalj, lijepa i sjajna griva, mišićav, snažan, predivan... Gledala sam ga zadivljeno. Nisam mu htjela prići iz straha da ga ne preplašim, a nisam više željela ni da put nastavim sama. Sjela sam na pijesak i čekala da mi konj sam priđe. Konj me gledao nepovjerljivo ali malo po malo ipak mi je prišao. Isplatilo se čekanje. Pomilovala sam ga po glavi i konj se spustio, te sam ga uzela za grivu i popela se.
Konj je potrčao...bilo je predivno jahati na tako veličanstvenoj životinji.

KLJUČEVI

Nakon nekog vremena jahanja vidjela sam kako je u pijesku nešto zasvjetlucalo. Sišla sam s konja i iz pijeska izvadila ključ. Bio je od zlata, prosječne veličine i hmmm kako bih rekla...elegantan i nimalo kičast. Samo čisto zlato, bez ukrasa.
Pitala sam se od čega bi mogao biti, te pogledala oko sebe. Sve što sam vidjela bila su 3 kaktusa.


KAKTUSI

Kaktusi su bili oni klasični pustinjski sa "tijelom" i dvije "ruke" sa strana. Onaj u sredini je bio najveći. Svi su po sebi imali žute cvjetove. Pitala sam se ima li vode u njima..da ih prerežem ključem i isisam tečnost? Ipak nisam htjela. Bilo mi ih je nekako žao. Sjela sam na konja i krenula dalje.


OAZA

Konačno sam došla i do oaze. Najprije sam konja dovela do vode i pustila ga da pije, a onda sam i sama ušla u vodu i osvježila se. Oko vode su bila drveća s raznim voćkama, a na voćkama lijepe ptice. Jela sam voće i sjela na travu te stala da posmatram. Pomislila sam kako je ovako sigurno u raju...mogla sam da ostanem tu dok ne dođe neko ko bi me spasio, ali nekako nisam imala želju da se tu zadržavam. Nešto je vrvilo u meni i tjeralo me dalje. Ovaj put sam konja ostavila kontajući kako ga ostavljam na finom mjestu.


ŠUMA

S druge strane vode nalazila su se drveća s voćem i mislila sam da je tu kraj oazi i da poslije opet nastavlja pustinja.
Ali ne, oaza se naslanjala na šumu. Krenula sam stazom i šuma je bila nekako sablazno tiha. Išla sam stazom, a drveća oko nje su bila jako gusta, pa je bilo prilično mračno (osim staze). Bojala sam se da ne naiđe kakva divlja zvijer... Ubrzala sam korak, ne osvrćući se jer sam željela da što prije izađem iz nje. I onda...konačno sam joj vidjela kraj... Kad sam izašla na čistinu na obližnjoj njivi sam ugledala seljake kako kopaju. Odahnula sam s olakšanjem.

[gejsha]

Kad ćeš postaviti rezultate?

[Maja]

Nadala sam se da će više ljudi pisati ovdje
Kontala sam kad ih se više oglasi da napišem najprije značenje kocke, pa sljedeći dan konja i sve tako.
I mene zanima rezultat, al sačekat ćemo još.

[Krokodil Behko]

Kocka

Idjadoh kroz pustinju u pm i pitah se, zašto sam bio uopšte lud, da krenem.
Mogao sam rahat, sjediti kod kuće u hladovini i gledati kablovsku. Ili u caffe
slastičarnu, sa mojom već ustaljenom "kolegicom". Sjedili bi po običaju u bašti
i pravio bih se da je slušam a misli bi mi bile, negdje drugdje.

Ali eto, zaputih se i sve je teže i teše, čupati noge iz pijeska a znati da, čim je
iščupam, ponovo moram zakoračiti i sve tako. Sve do samog horizonta, pa još
jedan horizont, pa još jedan... zapitah se, otkud čovjeku, ovoliko snage, da čini
lude stvari?

Već negdje pri kraju snage i pri kraju bilo kakvog razmišljanja o bilo čemu, što nema
veze sa pustinjom, ugledah neobičan kockasti predmet. Odbljesak sunca sa njega
činio ga je potpuno nestvarnim. Kako sam prilazio, sve sam manje vjerovao da vidim,
ono što zaista vidim. Ispred mene, bila je velika kocka. Stranice su joj bile oko
jednog metra. Obojena u crvenu boju sa raznim kružnim oznakama na njoj. Na svakoj
strani, bila je drugačija oznaka. Skontah da je riječ o gaming kocki.

Pitah se, šta ovaj predmet, radi tu? da li je u blizini, neki kazino ili je ovo sve neka fatamorgana. Za nepovjerovati. Ogromna gaming kocka bila je ispred mene u sred srede pustinje.

[Maja]

I šta dalje? Gdje je ostatak?

[Krokodil Behko]

E jbg, sad ću da smislim. Ček pet minutica

[Krokodil Behko]

Konj

Šetah oko kocke neko vrijeme, pokušavajući da se uvjerim u istinitost onoga što vidim.
Pomislih, kako bi bilo dobro ponijeti je sa sobom i zaraditi nešto na njoj. Ali, jedva vukoh
nogu za nogom i nerado je ostavih iza sebe. Produžih dalje. Grmio sam u sebi, kako to,
da nikada prije, nisam vidjeo takvu kocku nego baš sad, kad je ne mogu ponijeti niti
zadržati.

Vež sam koračao par sati i patike su mi bile pune pijeska. Svaki korak bio je sve nepravilniji i nepravilniji. Pomislih da neću stići do cilja. Nema šanse!
Negdje u daljini, začuo sam neke šumove. Zapitah se, da li mi je već udarila krv na uši
od toplote i umora ili su šumovi stvarni. Krenuh u tom pravcu. Šumovi su postajali
oglašavanje neke životinje. Sve razgovjetniji i razgovjetniji. Pomislih, kakva bi životinja mogla da se sretne u ovom pješčanom beskraju? Osjećao sam i strah. Nisam baš dobro upoznat sa životinjskom geografijom i nadao sam se da nije neka opasna zvijer. Oprezno sam se približavao i napokon ispred sebe, ugledah siluetu. Prva asocijacija, bila je zebra. Zebre žive u pustinjama ili bar blizu njih

No, kako sam se ja približavao i životinja je pošla meni u susret.. Gle još jednog čuda!
Bio je to konj! Onizak, smećkaste boje i prilično neuredne dlake.. Pmalo je ličio na naže brdske konje. Pomislih da nisu neki ljudi u blizini? Osvrnuh se na sve strane ali nije bilo nikoga. Prva sljedeća pomisao, bila je, kako ga ne sretoh prije, pa da mu natovarim onu kocku i izvučem je iz pustinje? Eh kocka! Ko bi je sada našao u ovom beskraju? Pridjoh konju. Nemam neka iskustva sa životinjama ali za divno čudo, bio je miran. Gledao me dobroćudno, bap kao da je očekivao neku naredbu. Na sebi, nioje imao nikakvu opremu i uzjahati ga, bio je problem. Pomislih da ga vodim pored sebe za početak, pa dok se priviknemo, jedan na drugog, da sjednem na njega pa da mi bude lakše. Ukoliko on, nema ništa protiv.

Ključevi

Na kraju priče, uzjahao sam konja i nastavio dalje. Već je bilo popodne i bio sam sretan što imam prevozno sredstvo. Sasvim sigurno, ne bih sam, mogao izdržati na nogama. Oštri popodnevni sunčevi zraci obasjavali su pijesak oko mene. U moru tih svjetlucavih zrnaca, opazih nešto što je baš sijalo jače od svega. u prvi mah, pomislih, da je opet, samo pijesak. No, kako sam prišao, primjetih da su to neki ključevi. Sjahah sa konja i uzeh ih u ruke. Bio je to svešanj ključeva. Svi sui bili "elzet" i nijedan nije bio isti.
Strpah ih u padže i nastavih dalje.

Kaktusi

Nedugo zatim, dodjoh medju neke kaktuse. Bili su prilično raštrkani i nisu baš izgledali prijateljski. U glavi sam vrtio, šta ja to sve znam o kaktusima. Ne baš mnogo. Iz njih, trebalo bi, da se može izvući nešto bode ali ja nisam znao, kako se to radi. Osim toga, plašio sam e i da su možda otrovni ili sadrže neke narkotike pa sam produžio dalje.

Oaza

I moj dobri konj, već sse bio umorio, kad sam napokon, na horizontu, ugledao neko drveće.
Za nepovjerovati. napokon neko drvo. Smjesta se zaputih tamo. Kako sam prilazio i konj je bio sve raspoloženiji i raspoloženiji. Po njegovom ponažanju, znao sam i prije nego što sam došao do drveća, da tu ima vode. I bila je! malo jezero. nešto izmedju jezera i bunara, tačnijer rečeno. Nije ot bila ni neka čista voda ali meni je bila savršeno ukusna i dobra. Dok sam je pio, samog sebe sam grdio, zašto sam nekada kupovao vodu u radnji, ne vjerujući da je vodsa iz vodovoda dobra. A divi me sad gatibo. Žderem vodu iz bare i sretan sam. Kako ja tako i moj konj. Dva konja, žderu u bari.

nakon što sam se "napojio" izvalih se pod palmu i zahvaljivah se bogu i na konju i na oazi i dalje misleći na onu čudesnu kocku i žaleći za njom.


Šuma


Nakon nekog vremena, otprilike u predvečerje, zaputih se dalje. Sunce je sve slabije i slabije sijalo i to je bilo mojih 5 minuta. Iskoristiti noć i preći do kraja pustinje. medjutm, nakon nekih sat vremena, na horizontu sam ugledao mračnu siluetu neke šume. Već se smrkavalo i pitah se, da li je bezbjedno ući u šumu u to doba dana. Ali zaobići se nije molga i ujahah na konju u tu šumu. Oko mene, bilo je sijaset nekih zvukova i šumova, pa sam odlučio da ne sjašem sa konja nego da produžim, sve dok ne izadjem iz šume.

[Heidi]

kocka
krenula sam u pustinju. prevruce. noge mi tonu u krupan pijesak, mucim se. odjednom kocka. moje visine (1.70), ljubicasta i od plisha. bile su na njoj i neke kitice kao na zimskim kapama. napravila sam jedan krug oko nje i na jednoj strani – vrata. usla sam, naravno. visoke police sa obucom. razgledam. neki covjek sjedi sa strane, beduin rekla bih. razgledam sve i odlucim se za sandale. covjek mi govori da mi nece pomoci, bolje da uzmem nesto zatvoreno. ne slusam ga, uzimam sandale, navlacim, izlazim u pustinju i furam dalje.

konj
...crn kao ugalj, neobicno kustrava griva, nema naocke. nema ni sedlo. jake noge, predug rep....i zavezan za jednu i jedinu palmu. iako stoji sasvim mirno, ja imam potrebu da ga oslobodim. i dalje miran, dok to radim....milijem ga jednom rukom...konopac je pao. kao u znak zahvalnosti me oshinu njezno grivom i krenu u pustinju. jedno vrijeme sam isla za njim, da vidim gdje ce. kaskao je uvijek pravo. prolazio cak i kraj oaze, nije se zaustavljao. zbunilo me to. odjednom pjescana oluja – konj je nestao. tuzna sam. oci mi suze, pijesak je nepobjediv.ipak idem dalje.

kljucevi
....veliki svezanj. hiljadu kljuceva velikih i malih. ne volim kljuceve. mislim na zatvor i lisenje slobode. bacam ih u pjesak. krenem dalje, ali ...opet stanem....i vratim se. opet uzmem kljuceve i pogledam bolje. jedan veliki i stari, kao od ludnice. zamisljam te ljude. tuzna. potom neobican i izgraviran kljuc, nesto zahrdjao....od sehare. ubijedjena sam u to, znam....misterije i tajne. na jednom je visila mala zuta zhaba. pripadao je nekoj djevojcici kojim je zakljucavala svoj dnevnik. pretoplo mi pod nogama i odlucila sam da krenem dalje. kljucevi ostaju gdje sam ih nasla. svezanj i dalje simbolizira zatvor.


kaktusi
....standardno zeleni i zuckasti na nekim mjestima. okiceni paucinom. neizmjerne kolicine paucine. razmisljam koliko li se pecete tu na suncu, da li vas ikad iko drugi osim mene sreo. skidam paucinu sa kaktusa, bodlje miroljubive. sve po redu cistim. nikad kraja ciscenju....ali ne mogu da odustanem...i nisam se okanila dok nisam dosla do kraja. sretna misleci da sam ucinila dobro djelo i idem dalje mirne duse.


oaza
...milina. skidam sandale i uranjam odmah stopala u neko jezerce. vjetric piri, u nosu miris mora i slane vode. zelene krosnje, zvrkut ptica. neki stariji covjek nize hurme na konac. sjedam do njega i pitam ga da li je susreo garavog konja. odgovor negativan. pricam mu o svom putu, kocki, konju, kaktusima i sta sam uradila. smjeska se. osjecam se vrlo dobro uz njega, zraci mirom. nudi mi voce i vodu iz kozne cuture. napila sam se samo vode, bila sam nestrpljiva i zeljela sam krenuti dalje. dedi sam rekla da bih ga voljela vidjeti opet, kad budem imala vise vremena ali sad moram poci. napominje usput da imam losu obucu. krenula sam opet bosa kroz vodu i uzela neki list na glavu radi sunca. oaza iza mene postaje sve manja i manja.


suma
....sve dobro poznato. kao, tu je proljece.....vjecno proljece. svjezina, malo sam se stresla ali ipak prijatno. stabla debela....teske krosnje....puteva hiljadu, ne znam gdje cu prije. mislim... lijevo cu, od srca je. opet skidam sandale, idem bosa....na putu nema kamenja niti trnja. cujem vodu. idem dalje.....vodopadi...prelijepo. cujem i neke zivotinjice, ali ne vidim od krosnje....pregusta i preteska. uzivam gledajuci vodu koja se salijeva, kao da se vrti u krug. neki zbunici puni leptirica....sunce ipak probija kroz sve grane i daje dovoljno svjetlosti. ostala bih vjecno tu. sama sam i ne smeta mi. potom sam se vratila na raskrce i krenula na desnu stranu. koliba....stara i napustena. nema vrata, samo visoke prozore i merdavine. takodjer okruzena veeeeelikim drvecem, vidis samo ta debela stabla. moram zadiguti glavu da vidim lisce i grane. opet sunce probija. insekti bruje. tu se ne osjecam bas najbolje, smeta mi sto koliba nema vrata. krenula sam opet dalje kroz sumu i setala se dugo. doticala kore stabla. bila su topla. ne ide mi se kuci, ostala bih tu.


to je to.
namjerno nisam citala vase textove da me ne bi nesto utjecalo na moje misli...pa cu to uraditi sada.

[Julia-Klara]

sve docarano, vidim ostali pricali pricice ja nsiam... uradila sam ono sto je trazeno ))

KOCKA___velicine dinje, i tamno crvena je, glatka, sjajna,napravljenja je od nekog stakla ali niej providna, ne vidi se citava,malo je uronjena u pijesak...topla,ali hladnija od pijeska koji je okruzuje... odudara od okoline, lijepa je na svoj nacin iako je sasvim obicna kocka

KONJ____ stoji mirno igleda me... smedje boje, velikih crnih ociju, cini se miran...prilazim mu, on uzmice,ali mi daje da ga milujem po vratu...slusa kako mu pricam, miran je, jak, ima dugu grivu i rep, snaznih nogu, jak,ponosan... povela bih ga sa sobom, da ne budemo sami ni ja ni on u ovoj pustinji

KAKTUSI___ kaktusi su smijesni, okrugli, imaju velike bodlje i sarene cvjetice po sebi...puno ih je, polje kaktusa,neki od cvjetica mirisu a neki ne...neki kaktusi su vec stari, sa jedne strane pozutjeli,ali na njima rastu oni plodovi koji se jedu...svidja mi se njihova zelena boja, i sto su zbijeni jedni uz druge

OAZA___ nestvarna,i mirna,puna mirisa nekog cvijeca...sve odise svjezinom, ima i jezerce tu, kokosi, ovca, dva odrasla psa i nekoliko stenaca, kucica sa terasom tik uz jezero...nema ljudi, sama sam, osjecam se spokojno

SUMA____tiha, visko drvece, ne vidim nebo od grana, cujem ptice, ali sve odise nekim mirom...nije mracno ni strasno, samo tiho... Ne bojim se, nsiam izgubljena, znam da je tu negdje kraj, a mogla bih i ostati ovdje...idem dalje, nailazim na potok, pijem vode, odmaram se, i nastavljam...tlo je pretkiveno travom i liscem... na izlasku iz sume vidim svjetlost, nema sunca ali je lijepo, preda mnom se pruza pogled da okolne planine i veliko jezero, i na moju kucu, sa velikim dvoristem

[String]

sve docarano, vidim ostali pricali pricice ja nsiam... uradila sam ono sto je trazeno ))

Pa i nisi bas....trebalo je sto opsirnije da napises...ali, rezultati su svejedno glupi tako da se ne brines..

[Julia-Klara]

sve docarano, vidim ostali pricali pricice ja nsiam... uradila sam ono sto je trazeno ))

Pa i nisi bas....trebalo je sto opsirnije da napises...ali, rezultati su svejedno glupi tako da se ne brines..

Sta mogu opsirno pricati O kocki? sve ono sto je oko nje pricanje o onome oko nje, a ne o njoj samo I naravno o ostalim stvarima

Hajd cekamo rezultate...Majo, pritakni ))