kako je tako jemrki62 wrote:Ovaj svijet ide u qurac iliti ka samouništenju, htjeli mi to priznat ili ne.
Iznimki nema, sve je to stvar svemira, svemirci upravljaju nama
ponudi nam rjesenja da budemo bolji u komunikaciji sa svemircima
Moderator: Krokodil Behko
kako je tako jemrki62 wrote:Ovaj svijet ide u qurac iliti ka samouništenju, htjeli mi to priznat ili ne.
Iznimki nema, sve je to stvar svemira, svemirci upravljaju nama
Nemere , ne ide, jedva sam i sebi sredioponudi nam rjesenja da budemo bolji u komunikaciji sa svemircima
dacina_curica wrote:Ovdje bi se onda moglo nametnuti pitanje - sta cini covjeka dobrim? (ali to je mensecini nova tema za raspravu )
Jesu li ovi ljudi jednostavno losi ljudi, je li ih situacija napravila losim? Je li dobro (ili lose) urodjena osobina ili je nesto sto se stekne zivotom i zivotnim iskustvom???
I ja sam se to pitala. Kao i kod tebe i u meni je kubik emocija i misli koje treba postrojiti i dati im konkretna imena. Porijeklo im se zna u mom slucaju i to mi olaksava posao.Dacina_curica wrote: Jesu li ovi ljudi jednostavno losi ljudi, je li ih situacija napravila losim? Je li dobro (ili lose) urodjena osobina ili je nesto sto se stekne zivotom i zivotnim iskustvom???
egoisto,,makni se,,mrki62 wrote:Nemere , ne ide, jedva sam i sebi sredioponudi nam rjesenja da budemo bolji u komunikaciji sa svemircima
eh da,,Bol,,carobnjak Nurudin wrote:ono što ja hoću da kažem ,a ne umijem baš najbolje i nije to baš ni lahko prihvatiti jeste da je ego uzrok svake ljudske patnje. I ovo "ja sam iznimka" je ego jer ti nisi iznimka niti si bolji niti lošiji od drugih .
Bol i patnja su dvije različite stvari . Bol je prirodna ili bogomdana i svako biće je mora iskusiti .
Patnja nije prirodna ,patnja je izmišljena psihološka drama koju mi stvaramo oko boli koju u biti vrlo rijetko osjećamo ali zato patnja može biti stalna i ona je sa vjerske strane čisto šejtanska ili da kažem neprirodna.
Međutim pošto je ego nakupina iskustava ,a jedno od najjačih iskustava je bol ,on onda u želji da se "poveća" stvara dodatnu ptanju i priča priču u glavi oko te boli ,pa je tako od nje stvorio najveći dio sebe. Ta "priča" nije izvorno naša već je djelo šejtanskih "vesvesa" -šaputanja kojim puni glavu ljudima i nekako mi nesvijesni toga pomislimo da su te misli izvorno naše.
Zato ego voli svoju bol ,jer je jednostvano njegova ...
Jedna od osnovnih oružja protiv toga jeste prepoznavanje šejtanskog djelovanja kad se to događa , glavne staze kojima se on kreće (kako se kaže u hadisu "kola kroz ljude kao krv")
-uspoređivanje sa drugim ljudima ! jer se on šejtan prvi od stvorenja uspoređivao kad je rekao "ja sam od vatre on (Adem) je od zemlje
-oholost! jer je rekao da je bolji od čovjeka
-srdžba ! jer se on naljutio na Boga i umjesto da se pokajao rekao "zato što si me naveo na krivi put ja ću se ljudima osvećivati i navoditi ih u propast"
Znači kad god insan primjeti te stvari kod sebe mora biti svijestan da su one šejtanske ,a on nam je neprijatelj otvoreni ili ako nisi vjernik ,opet kad god primjetiš to znaj da ako ustraješ u tome da je to nešto kontraproduktivno za tvoje biće
Calla wrote:Peggy nista nisi odmakla od teme,,ajde da stavimo stvarne zivotne karte na sto,
Je li nas zivot uvjek takav da nam se desava sve onako kako mi zelimo,,zasigurno nije,
Ljubav cvjeta,zdrav(a)si kao dren,posao napreduje,svi semafori su zeleni na putu do cilja,
komsije ljubazni,prijatelji nikada ne razocaraju?
Naravno da nije tako .Kad nam ne ide u zivotu ,olaksanje i neku vrstu satisfakcije pruza nam iskritizirati sve i svasta u svakoj prilici pa cak i ljude oko sebe koje volimo jer treba znati pogledati zlu u oci i reci svoje.Ali postoje stvarno degradirajuce kad se kronicno zalimo i prigovaramo.Pitanje je sto je bolje trenutno si olaksati dusu ,priustiti si jos jedan krug zalopojki ili ogovaranja ili trazenja krivca u onom drugom,samo da bismo se osjecali rastereceniji ili gledati na duge staze(hraniti dobrog vuka u sebi)nadomjestiti drugom drogom kao sto je neki hobi pronaci pravi smisao u zivotu pronaci zadovoljstvo u necem vrijednijem od ogovaranja prigovaranja ,odnosno pronaci srecu u nesreci,,(nas osjecj nas ne vara on je barometar naseg unutarnjeg ja,,i on odlicno raspoznaje onaj dobri ili losi osjecaj u nama)
Ja sam naučio kritizirati svijet oko sebe od malena, ne radim to stalno ali dođu periodi, nevezani za ličnu sreću. Ništa strašno, samo pojave oko sebe i državu, i slično. Uostalom, mnogi to rade, neki i ne primjećuju da to rade, neki i ne primjećuju pojave, neki se ne znaju izraziti, neki koriste forume za to. Naumpade mi profesorica psihologije sa faksa koja je časove koristila kao ispušni ventil za svoje frustracije, baš nam pričala o ovome kako uvijek tražimo krivca u drugima a stalno je kritikovala druge i žalila se, sva sreća ponekad i sa dozom humora. I mnogo je pila.Calla wrote:Peggy nista nisi odmakla od teme,,ajde da stavimo stvarne zivotne karte na sto,
Je li nas zivot uvjek takav da nam se desava sve onako kako mi zelimo,,zasigurno nije,
Ljubav cvjeta,zdrav(a)si kao dren,posao napreduje,svi semafori su zeleni na putu do cilja,
komsije ljubazni,prijatelji nikada ne razocaraju?
Naravno da nije tako .Kad nam ne ide u zivotu ,olaksanje i neku vrstu satisfakcije pruza nam iskritizirati sve i svasta u svakoj prilici pa cak i ljude oko sebe koje volimo jer treba znati pogledati zlu u oci i reci svoje.Ali postoje stvarno degradirajuce kad se kronicno zalimo i prigovaramo.Pitanje je sto je bolje trenutno si olaksati dusu ,priustiti si jos jedan krug zalopojki ili ogovaranja ili trazenja krivca u onom drugom,samo da bismo se osjecali rastereceniji ili gledati na duge staze(hraniti dobrog vuka u sebi)nadomjestiti drugom drogom kao sto je neki hobi pronaci pravi smisao u zivotu pronaci zadovoljstvo u necem vrijednijem od ogovaranja prigovaranja ,odnosno pronaci srecu u nesreci,,(nas osjecj nas ne vara on je barometar naseg unutarnjeg ja,,i on odlicno raspoznaje onaj dobri ili losi osjecaj u nama)
trebali bi mi kao drustvo i na ovom polju malo poraditi ili pomesti ono najgore,Peggy Sue wrote:Calla wrote:Peggy nista nisi odmakla od teme,,ajde da stavimo stvarne zivotne karte na sto,
Je li nas zivot uvjek takav da nam se desava sve onako kako mi zelimo,,zasigurno nije,
Ljubav cvjeta,zdrav(a)si kao dren,posao napreduje,svi semafori su zeleni na putu do cilja,
komsije ljubazni,prijatelji nikada ne razocaraju?
Naravno da nije tako .Kad nam ne ide u zivotu ,olaksanje i neku vrstu satisfakcije pruza nam iskritizirati sve i svasta u svakoj prilici pa cak i ljude oko sebe koje volimo jer treba znati pogledati zlu u oci i reci svoje.Ali postoje stvarno degradirajuce kad se kronicno zalimo i prigovaramo.Pitanje je sto je bolje trenutno si olaksati dusu ,priustiti si jos jedan krug zalopojki ili ogovaranja ili trazenja krivca u onom drugom,samo da bismo se osjecali rastereceniji ili gledati na duge staze(hraniti dobrog vuka u sebi)nadomjestiti drugom drogom kao sto je neki hobi pronaci pravi smisao u zivotu pronaci zadovoljstvo u necem vrijednijem od ogovaranja prigovaranja ,odnosno pronaci srecu u nesreci,,(nas osjecj nas ne vara on je barometar naseg unutarnjeg ja,,i on odlicno raspoznaje onaj dobri ili losi osjecaj u nama)
Potpuno se slazem s napisanim... Trebamo misliti pozivtivno. Trebamo odluciti da budemo sretni, uprkos komsiji , poslu, namrgodjenom sefu.. I to je to..
Ali sta cemo s djecom koja zive pod pogresnim pravilima, s roditeljima koji im upropastavaju djetinjstvo, s degradacijom tih malih bica...? Kako ćemo njih "natjerati" da izrastu u zdrave, razumne ljude , bez predrasuda, mrznje i bijesa....
Ja sam inace iznimka kad se neko nekoj grupi nagovori jal dobro jal lose.
Users browsing this forum: No registered users and 22 guests