"Ljudi se rađaju u fitri (čistoći) ,a onda roditelji od njih naprave nešto drugo" Muhamed a.s.Lavlje_srce wrote:Procitala sam samo uvodni post (jer nemam vremena trenutno), pa se samo na njega osvrcem.
Ne znam, primijetila sam da uglavnom imam strozije oko prema sebi nego prema drugima. Lako oprastam drugima, sebi vrlo tesko i imam uvijek vise kriterije kada ocjenjujem sebe nego druge. Tipicna mazohistkinja (sad ce se moja Julia pronaci ovdje ) mislim zbog rahmetli oca koji je bio kombinacija kriticara i perfekcioniste. Kad cujem kompliment ne vjerujem mada mi je drago naravno, a kad cujem kritiku patim k'o patka jer sve lose vjerujem naravno. I kostalo me to poprilicno u zivotu. Moguce da se to i ne primijeti na forumu, ali tako je.
Sta da se radi. Ne smatram se iznimkom.
Dakle već se rađamo u stanju koje je idealno i perfektno za nas i naše bivanje na dunjauluku ,a onda nam
prvo nadiju ime , koje mi onda prigrlimo kao dio nas iako nam ga je neko drugi birao i dao
pa dobijemo tijelo sa kojim se poistovjetimo i sa njegovim promjenama usponima i padovima i kažemo da je tijelo "ja" iako ga nismo birali, niti ga uopće kotrolišemo ,srce kuca bez naše volje i ne biramo kad će prestati da kuca...dakle ni ime ni tijelo za koje smo toliko vezani nije naše nego nam je dato
onda slijedi karakter...a šta je karakter? Nakupina događaja koji su nam se dešavali vremenom, koji su nam se događali u djetinjstvu za koje nismo birali ni mjesto ni roditelje ni okolinu ,a oni su stvorili taj karakter
Dakle kako može bilo šta od navedenog biti TI ako ti je sve to neko drugi dao?? Isto kao da ti neko da u ruku jabuku i ti kažeš "ja sam sad jabuka! " Isto je to samo je proces sporiji i samim time neprimjetan za nas