Oblikovanje licnosti kroz traume

[dacina_curica]

Sad me je dijete malo izbacilo iz kolosijeka...
Naime, bio je na putu s tatom 2 dana i najednom, kad se vratio, se zalijepio za mene i poceo me ispitivati sta ce biti ako ja umrem. Pitanja tipa "Hocu li te moci ipak vidjeti?" i slicno.

Kao prvo - nisam mu "A" rekla da mi je bilo sta niti ikad pred njim spominjem da nisam dobro ili da mi nesto fali. Ne ponasam se tako takodjer, naprotiv, u zadnje vrijeme nosim masku odlicno raspolozene blese. Jedino sto mi je nivo energije nizak ali za to uvijek krivim posao.

Drugo - ne znam je li ovo jednostavno normalno ponasanje za jednog sestogodisnjaka? Jedino je dijete tako da nemam nikakve tacke poredjenja. Pokusavam se sjetiti je li mi u njegovim godinama ovakvo nesto padalo na pamet ali barba Alzheimer se malo zapricao. Mensecini da mi do tatine smrti ista nikad nije bila ni tacka na radaru iako je tata jednom umalo umro predamnom (imao infarkt kod kuce kad mi je bilo 5 godina, nas dvoje bili sami).

Nikako ne mogu da prodrem da skontam sta ga je ponukalo da se optereti ovim. I vidim da nije radoznalost u pitanju, ponasa se bas kao da ga muci. Lijepi se uz mene, nema sanse da se odmakne minut. Inace je jako vezan za mene, svi na stranu ali ja sam ja, pravo je mamino dijete. Ali kad ga pitam zasto me to pita kaze "onako"....

Iskustva? Roditelji, tetke, ujaci???

[Ruana]

Daco djeca u tim godinama postaju osjetljiva jer pocnu shvatati neke stvari koje nisu prije kontali, plus radoznalost. I djeca imaju krize i vrlo su ceste kod sestogodisnjaka jer kazu da tada djeca pocnu oblikavati sebe kao licnost.
Vjerovatno je kod tvog sina dodatno i ta razdvojesnost od tebe ponekad doprinjela da tako razmislja i sigurno je u pravu kad kaze da pita tek "onako" jer on i ne zna sto pita.
Pogotovo muska djeca u tim godinama se pocinju vezati za majku. Ne trebas se brinuti to ce proci.

[dacina_curica]

Ruana

Malo me je trznuo sinoc, kontam da nije sta skontao jer se stvarno trudim da se nista ne primjeti. Onda kontam da mu otac slucajno nije izletio i rekao ali sam nazvala i pitala, kune se da nije.
Inace je strasno osjetljiv i empatican do bola, bilo bi mi drago da nije jer znam kako to covjeka moze s*ebati u zivotu.

[Peggy Sue]

I ja sam se cudila kada je moj rodjak poceo o tome razmisljati. Iako sam znatno starija od njega, nisam prolazila kroz te "faze". S njegovim odrastanjem shvatila sam da je to normalna putanja njegovog sazrijevanja (zvuci apsurdno kada govorimo o djeci koja jos uvijek slave jednocifrene rodjendane).

Sad mi je zao sto se i ja nisam znala rasplakati na WC šolji zbog moguce smrti roditelja (njegov slucaj), jer je on izrastao u genijalca koji rastura na svim poljima. Kontam mozda bi i od mene nesto bilo da sam imala mozak za razmisljanje o tim stvarima kad mi je bilo 8 godina

[Calla]

@Ruana a posebno si vec pocela u suzbijanju straha
priblizila si se prijateljicinom psu,,i priblizuj se i dalje kada god ti se pokaze prilika da li su tvoji roditelji polagali racuna na zivotinje oko dvorista ili macka u kuci dok si ti bila mala ili je to radije bio odgoj djece bez ikakvih zivotinja,,
uglavnom ako mozes posmatraj pse malo iz daljine da dobijes osjecaj da si na sigurnom ili ih posmatraj iza neke ograde i pogledaj sta je to sto te plasi,,(smrad,,,dlake,,,higijensko ili povrjedujuce nepovjerenje)
ili manje psice pokusaj da uzmes u krilo,,uglavnom i kod ovog tvog straha se kaze sto se vise tom strahu izlozis to ces se manje bojati,,,

[Ciklama]

Trebala bih se ovdje prijaviti.

To sam skontala baveći se temom o ljubavnim jadima. Zašto radije sve držim za sebe nego da se nekom jadam?

[Calla]

najvjerovatnije da te tvoje jadi ,ne pritiskaju dovoljno jako,,

[Heidi]

Ne mora da znaci, Calla. Evo ja prva rjesavam sve sama. Moj bol je najveci bol....nema za to parametra.

[dacina_curica]

Ne mora da znaci, Calla. Evo ja prva rjesavam sve sama. Moj bol je najveci bol....nema za to parametra.

100 puta tezi zadatak.
Napisah vec negdje, rijetki su u stanju sami sebi pomoci i sami sebe podici. Ali kad uspijes ---> nirvana. (ucim se, ucim se...)

[Heidi]

Pa jeste, ali to mi je nekako efektivnije. Naravno, rijeci utjehe od drugih su uvijek dobro dosle, nesto kao odskocna daska. Ali samo odskocna daska. Valjda ja treba da se pitam sto u nekim situacijama pucam po savovima, ne bi li se konacno otarasila tog prokletog tereta, sto od drugih ali i koji sam vjerovatno sama sebi nabacila.

Moje crne noci i ja. Stara banda! S vremenom naucis i to voljeti.

Sto se tice D. mislim da je osjetio. Djeca znaju kad se pretvaras, nisu glupa. Kod njih je sve svedeno na intuiciju....nije im jos izbijena ebenom okolinom i ostalim cvarcima.

[dacina_curica]

Sto se D. tice - toga sam se i ja uplasila (ne znam je li uplasila prava rijec ovdje :jonas)...Da jednostavno osjeti da se nesto vece desava nego sto ja (ne) pokazujem. Znas ga, znas koliko je osjetljiv i intuitivan, zato sam i skontala da nije samo "onako receno". Kad se zavrsi ono sledece sedmice onda cu sjesti i s njim sve protabiriti i sve mu objasniti; pametna je to glavica i cijenice istinu mnogo vise, znam ga u dusu.

Odskocna daska je odlican termin! Bas to, uzmes komadic utjehe onoga ko te voli i onda se nadogradjujes. Ali o ovome smo (nas dvije) milion puta pricale, da ne zachatavam sopstvenu temu.

Crne noci...zahvaljujuci Gospodji Nesanici sve cesce se druzimo - uz pozitivan ishod, moram priznati.

[Calla]

Ne mora da znaci, Calla. Evo ja prva rjesavam sve sama. Moj bol je najveci bol....nema za to parametra.

ako rjesavamo stvari sami ,(vas odabir)
kao sto ti navede kao sto i ciklama sama odraduje onda se i nema potrebe jadati upravo potvrdujete to ,,svoje odradeno ..bolno! (izabrale ste opstanak,,stagnaciju sama sa ,,svojom boljkom")!!ne treba vam nitko drugi..i rjesavate to na svoj nacin,,cutnjom,,!!


(za sve jake ,,indijanske skvo)

[Julia-Klara]

amazonke
'ta ce trauma, vidi me ko stijena (nije Blek )

[Dzagoda]

Nisam nikad cula da se posljedica neke velike traume rijesila cutanjem. Jesam cula za samoubojstva zarad iste.

Svaka bolest treba lijek, i svaki covjek treba pomoc, kad tad. U kom obliku, to je vec diskutabilno.

[dacina_curica]

Calla

Ipak pitanje je koliko neko preradjuje a koliko jednostavno drzi u sebi - stagnira.
Za Heidi znam kako preradjuje svoje jer je jako dobro poznajem, za Ciklamu nisam sigurna dok nam (ako zeli, naravno) ne kaze da li se sama u sebi bori ili potiskuje problem.

Mislim da je najbitnije doprijeti do srzi problema, pa na koji god nacin, bilo to sam ili uz neciju pomoc (prijatelj, strucnjak...). Ignorisanje i potiskanje problema je najgore jer nerijetko steti ne samo psihickom vec i fizickom zdravlju. (ovo ja jer sam opet imala "losu" noc i jutros ustala k'o les.

[dacina_curica]

amazonke
'ta ce trauma, vidi me ko stijena (nije Blek )

Zid i stijena nisu ista stvar ali znas ti to dobro.

[Julia-Klara]

zavisi sta dozivljavamo kao traumu
nekome je to bolest, nekome smrt, nekome ljubavni poraz
isto tako nismo svi isti, neko svoje "boljke" preradi sam, neko treba pomoc profesionalca, sto ne nuzno dovodi do napretka kao sto je vec neko rekao
tesko je drugima razumjeti nase duhovno stanje jer "ne boli" njih ono sto boli nas, i to je normalno

kako da ja razumijem da se Ruana boji psa i da joj je to trauma? Nismo svi isti,i od te cinjenice trebamo krenuti dalje

[Julia-Klara]

amazonke
'ta ce trauma, vidi me ko stijena (nije Blek )

Zid i stijena nisu ista stvar ali znas ti to dobro.

I ti isto tako dobro znas da ovo oko mene nije zid, a i da jeste, nekome kome bude stalo ce ga lako preskociti,zar ne?
No necemo o tome ovdje, samaracemo se torbicama privatno

[Spanac_113]

ustala k'o les

prvo
drugo

[dacina_curica]

Mrs tamo