Post
by Sheval » 20 May 2014, 16:10
Evo sad pišem sa kompjutera pa mogu opširnije.
Moja majka je zbog mene bosonoga pod kišom metaka pretrčavala prvu liniju da mene izbavi.To je čista majčinska ljubav,i po cijenu smrti do svog djeteta.To je nešto čisto,istinsko,neproračunato,žena je bila spremna poginuti zbog mene...i prava je sreća pa nije.Majčinska ljubav je prejaka.
Druge vrste ljubavi-žena-muškarac,ili ove modernije žena-žena,muškarac-muškarac su mnogo klimavije.O tome govori i broj razvoda koji je alarmantan a masa njih bi se i desila da nije kod nas sindrom palanke...šta će selo reći.Lako pukne tikva...smetaju sitnice,nestane ljubave,seksualnog nagona,nestane para,zajedničkih interesa.
Dalje...djeca...Vedrana Rudan je bila malo okrutna u svom opisu ali nažalost nije daleko od istine.Ja volim sve svoje,nekako sam vezan za roditelje,iako odavno odvojen od njih,zbog njihove žrtve koju su podnijeli za mene.Možda u podsvijesti vraćam uslugu,nemam pojma,ali ja bih za njih isto išao kroz kišu metaka.No međutim,djece ima razne,djece koja odu vani pa zaborave na svoje roditelje,ostave ih stare i nemoćne(znam da JK pati za svojima i da ih voli),djece koja su spremna napraviti scenu jer oni nemaju pametni telefon kakav ima neko u razredu,ima ih koji će na sve moguće načine doći do svog cilja,do materijalnog,plačem,bojkotom,neprimjerenim ponašanjem...sve samo da dobiju što žele,jer oni misli da tako mora biti.Ima iznimaka,ali današnja omladina je dosta iskompleksirana i roditelje(nažalost)vide samo kao sponzore.
I na kraju pas...mada i tu ima iznimaka,paradnih peseka,kao što ima tzv. modni mačak....to su psi iz hira,modni dodatak...ali ima pasa,ćuka koji uzvraćaju ljubav bez da im daješ zlatnom kašikom,da im kupuješ obleku u inn psećim buticima,koji mogu i na kišu bez kabanice.Možda se varam...ali što veći pas,veća privrženost,veća ljubav.
Ova moja džukela,ničim je nisam zadužio da me voli,osim što joj dajem da jede.A moram priznati,bio sam okrutan iz početka,tukao je zvjerski zbog toga što je se od dragosti popišala na parket.Ništa ja njoj nisam specijalno priuštio,tu je sa mnom,jede i spava.I znam,da joj danima ne dajem da jede,da ne bi otišla od mene.Nije tu zato što je ja hranim,nije sigurno.
Majka kada ne jede danima,kada plače i jauče,ne jede ni ona,prvije se uz nju i samo leži.Oči pune suza.Ja kad sam bio bolestan,kad sam imao temperaturu,isti slučaj,ne jede,stalno je uz mene.Već sam puno napisao,mogao bih još ali neću...samo ću nadodati da je meni bliskoj osobi već dva puta spasila život i time me zadužila do kraja života.Ja sam spavao,ali nije ona.
Nekome će zvučati kao patetika,nekome kao demagogija,apsolutno mi je nebitno.
Cura moja lijepa.