Serijske ubojice

[Rum]

931 žrtva

Vođa indijskog kulta Thugova čiji su članovi izvodili ritualna davljenja komadom tkanine nazvanim ruhmal. Behram je osuđen za 931 davljenje u razdoblju od 1790 do 1830. godine. Pretpostavlja se da je kult Thugova odgovoran za ubojstva preko dva milijuna ljudi u 300 godina svog postojanja. Djelatnost kulta su dokinule britanske vlasti u Indiji 1853. godine.Indijski kultski lider Thug Behram ubio je 931 osobu u indijskom Avdahu. Engleska riječ “Thug” je nastala iz Behramovog imena. Noseći ceremonijalnu odjeću koja se zvala “Rumal”, Behram je davio svoje žrtve u svrhu rituala, kojem su svjedočili mnogi očevici tog kulta.

[Rum]

Gilles de Rais (1404-1440), serijski ubica djece
Prekaljeni vitez Gilles de Rais se u francuskoj vojsci borio rame uz rame sa legendanrnom Ivanom Orleankom. Ipak, za ovog viteza se veže jedna paklena kontroverza, koju je sam priznao prije smrti.

Rais je priznao da je ubio između 80 i 200 seljaka i njihove djece, ali se u stvari pravi broj žrtava ne zna. Špekuliše se da je ubio oko šest stotina djece u periodu od 7 godina.

Kada se penzionisao iz vojske spoznao je svoj fetiš ka ubijanju djece. Koristio je svoj dvorac i siromašnu djecu oko njega, za koju nikoga nije briga niti su se za njihov nestanak postavljala velika pitanja.

Rais je kidnapovao djecu, a zatim uz mrmljanje žrtvovao i nudio osječene udove svojim demonima kao vid žrtve. Uživao je u mučenju djece, preferirao je odsjecanje glave, klanje, sakaćenje ili jednostavno lomljenje vrata. Priznao je da je uživao u seksualnom odnosu sa mrtvim i krvavim ostacima djece.

Rais je napravio grešku kada je kidnapovao djevojku oko čijeg nestanka se pokrenula istraga i suđenje, kada su otkrili istinu, Rais je obješen i zapaljen na lomači.

[Mala_Mu]

TED BUNDY




Iza imena Ted Bundy krije se jedan od najstrašnijih serijskih ubojica svih vremena. Bundy je ujedno tipičan primjer serijskog ubojice koji se krije iza ugodnog lica mirnog susjeda ali ovaj je mladi odvjetnik priznao ubojstva više od 30 djevojaka, iako se prema nekim izvorima taj broj može povećati i na gotovo 100 djevojaka!

Bundyeve žrtve su bile mlade žene sa dugom tamnom kosom podijeljenom po sredini glave, koje bi najprije namamio a zatim zvjerski silovao i sadistički ubio tupim predmetom po glavi. Naime, tijekom školovanja na fakultetu upoznao je zgodnu Stephanie Brooks koja je imala baš takvu kosu, ali ga je ona nakon nekog vremena ostavila jer je bio neambiciozan. To ga je motiviralo na osvetu. Završio je studij psihologije i zaposlio se na plavom telefonu za samoubojice. To je oduševilo Stephanie pa je par ponovno bio skupa. Kada je veza postala ozbiljna, Bundy ju je ostavio baš kako je i ona njega. Stephanie nije ni slutila koliko je sretna što se njegova osveta svela samo na to. Malo prije nego ju je ostavio, Bundy je počinio prvo ubojstvo, otevši u Seattleu mladu ženu Lyndu Healy. Bio je to početak krvavog pohoda.

Bundy bi najčešće prilazio djevojkama sa rukom u gipsu moleći ih za pomoć oko ukrcavanja u automobil. Kako je bio otmjenog držanja i naočitog izgleda, nije imao nikakvih problema u „lovljenju“ djevojaka. Dva neuspješna pokušaja dovela su do njegova uhićenja. Njegova provjerena taktika nije upalila na jednoj djevojci kada ju je zamolio da mu pomogne prikopčati brod za automobil, s tim da su se trebali odvesti do broda. Djevojci je to bilo sumnjivo pa je pobjegla. Opisala je policiji sumnjivca, što ih je dovelo do Bundya, ali im je on izgledao bezazleno, pa su optužbu odbacili. Drugi slučaj doveo je do uhićenja. U trgovačkom centru u Salt Lake City-ju pokušao je oteti Carol DaRonch, ali mu to nije uspjelo. Carol ga je kasnije prepoznala, pa je Bundyu određen pritvor. Iz pritvora Bundy bježi u Aspen gdje se skriva osam dana prije nego je ponovno uhićen. Neshvatljivo, ali Bundy ponovo bježi iz zatvora, s tim da su ovaj put posljedice bijega puno tragičnije. U razdoblju dok je bio u bijegu ubio je tri djevojke, od kojih je posljednja žrtva Kimberley Leach imala samo 12 godina!

U zatvoru je Bundy postao megapopularan. Žene su mu slale svoje prosidbene ponude a jedna od njih je čak uspjela s njim izmijeniti vjenčane zavjete. Ipak to ga nije spasilo od smrtne kazne. Dana 24. siječnja 1989. godine Ted Bundy je pogubljen na električnoj stolici.

[Mala_Mu]

JEFFREY DAHMER

Jedan od najgorih serijskih ubojica, Dahmer, psihopat, nekrofil i ljudožder kriv je za 17 ubojstava. Već kao dijete, Dahmer je pokazivao morbidnu sklonost prema mrtvim životinjama. Cijelo djetinjstvo je proveo bez prijatelja, lutajući ulicama u potrazi za pregaženim životinjama, koje bi pažljivo raskomadao. Već u srednjoj školi bio je teški alkoholičar.

Sa 18 godina počinio je prvo ubojstvo. Kada je ostao sam kod kuće, Dahmer je pokupio autostopera Stephena Hicksa, imao seksualni odnos s njim, a kada je ovaj pokušao otići, udario ga je utegom po glavi, zadavio, raskomadao i njegovo tijelo zakopao. Iduću žrtvu zadavio je u hotelu, stavio tijelo u kovčeg, donio ga kući, imao seksualni odnos sa tijelom, te ga zatim raskomadao. Ubojstva su se redala jedno za drugim a Dahmerove ideje su bile sve bizarnije i bizarnije. Bio je opsjednut idejom da stvori zombije, pa je žrtvama, još dok su bile žive, otvarao rupe u lubanji te im ukapavao kiselinu!

Djelove svojih žrtava držao je u hladnjaku a njihove je lubanje čuvao na posebnom oltaru. Dahmer je uhvaćen nakon što mu je jedna žrtva pobjegla sa lisicama na rukama, zaustavila policijsko auto i odvela ih do Dahmerovog stana.
Sumanuti ubojica je 1992. godine osuđen na 15 doživotnih robija.

[Rum]

Masakr u Dunblaneu (engleski: Dunblane massacre) je naziv za masovno ubistvo koje se 13. marta 1996. dogodilo u osnovnoj školi u škotskom gradu Dunblane. Počinitelj, nezaposleni trgovac Thomas Hamilton, je tada ubio 17 učenika i nastavnika prije nego što je izvršio samoubistvo. Namjerno izazvana smrt školske djece je duboko potresla britansku i svjetsku javnost, a činjenica da je počinitelj koristio vatreno oružje za koje je imao urednu dozvolu je potakla kampanju da se u Velikoj Britaniji u potpunosti zabrani držanje oružja od strane privatnih osoba. Laburisti su to uzeli kao dio svog programa, te nakon dolaska na vlast 1997. godine donijela jedan od najstrožih takvih zakona u Evropi, gotovo potpuno onemogućivši privatnim osobama da posjeduju bilo kakvu vrst vatrenog oružja

Hronologija događaja

13. marta 1996. nezaposleni Tomas Vejt Hamilton (rođen Tomas Vejt, 10. maja 1952. godine) ušao je u školu naoružan revolverom. Kod sebe je imao 743 metka, a ispalio je 109 metaka. Policija je kasnije otkrila da je Hamiltonova jakna bila puna municije.

Nakon što je ušao u školu, Hamilton je krenuo ka sali za fiskulturu pucajući usput u petogodišnjake i šestogodišnjake, ubijajući svakog ko mu se našao na putu. Petnaestoro dece i jedna učiteljica, Gven Mejor, umrli su na mestu. Hamilton je napustio gimnaziju kroz izlaz za hitne slučajeve. Sa igrališta je ispalio nekoliko metaka ka učionicama. Jedna od učiteljica shvatila je da se nešto loše dešava i naredila deci da se sakriju ispod stola. Nekoliko metaka kasnije je pronađeno u naslonima dečijih stolica. Hamilton je takođe pucao u grupu dece koja je prolazila kroz hodnik, povređujući jednu učiteljicu. Zatim je ušao u salu za fizičko vaspitanje gde je ispalio sebi metak u usta. Bio je mrtav na mestu.

Jedanaestoro dece i tri odrasle osobe bile su odvezene u bolnicu. Jedno od dece je umrlo na putu za bolnicu, a ostali su preživeli..

[laganini]

rum se pali na ove face...

[Rum]

rum se pali na ove face...

Ti si sljedeca zrtva

[laganini]

puno si ti meni opsjednut s time

[Elfudin]

931 žrtva

Vođa indijskog kulta Thugova čiji su članovi izvodili ritualna davljenja komadom tkanine nazvanim ruhmal. Behram je osuđen za 931 davljenje u razdoblju od 1790 do 1830. godine. Pretpostavlja se da je kult Thugova odgovoran za ubojstva preko dva milijuna ljudi u 300 godina svog postojanja. Djelatnost kulta su dokinule britanske vlasti u Indiji 1853. godine.Indijski kultski lider Thug Behram ubio je 931 osobu u indijskom Avdahu. Engleska riječ “Thug” je nastala iz Behramovog imena. Noseći ceremonijalnu odjeću koja se zvala “Rumal”, Behram je davio svoje žrtve u svrhu rituala, kojem su svjedočili mnogi očevici tog kulta.

Tako je nastao i Thug Life prvo ko zajebancija onda neki zatvorenici uzeli za prave ko kodeks da im bude.

[Mala_Mu]

Harold Shipman

Rođen je 1946. godine u radničkoj obitelji u Nottinghamu. imao je brata i sestru, ali bilo je očito da je upravo on mamin miljenik. Ona je bila uvjerena da je bio predodređen za velike stvari i naučila ga je da se smatra boljim od svojih vršnjaka.
Kada je imao 17 godina, majka mu je umrla nakon duge i teške bolesti (imala je rak pluća).
Upisao se na medicinski fakultet, i da ne duljim ,postao je liječnik opće prakse. Oženio se Primrose i imao 4 djece. Mnogima je bio ljubazan i drag, ali su se kolege žalili na njegovu osornost i uobraženost. Zatim je počeo patiti od nesvjestica koje je pripisivao epilepsiji.

Da prijeđemo na zanimljiviji dio, smatra se da je ubio otprilike 236 pacijenata u 24 godine. Njegove su žrtve uvijek umirale iznenada, bez prethodnih zapisa o smrtnoj bolesti i uglavnom su nađeni kako sjede u stolcima, a ne u krevetu.

Policija je o tome obavještena, i nakon pregleda liječničkih kartona ,nisu ništa pronašli (naravno, Shipman ih je krivotvorio).
Zatim, napravio je kobnu pogrešku. Kathleen Grundy, zdrava i aktivna 81-godišnjakinja, bivša gradonačelnica koja je bila poznata po dobrotvornim djelima, iznenada je umrla u svojoj kući, 1998.godine.

Shipman je pozvan i proglasio je njenu smrt. Također je rekao da obdukcija nije potrebna jer je bio kod nje u posjetu malo prije smrti. Kad je pogreb završio, njezina kći Angela primila je loše natipkanu oporuku gospođe Grundy u kojoj poveći iznos novca ostavlja Shipmanu, a kako je ona bila odvjetnica, odmah je znala da je oporuka lažna.

Slijedi prijava policiji, ekshumacija tijela i puf-pokazalo se da je gđi Grundy ubrizgana ubojita doza morfija!
Kako je ta smrt otkrivena, sve se više pokazivalo da su svi pacijenti Harolda Shipmana umrli "namjerno".Tijekom suđenja, Shipman nije pokazivao nikakve znakove kajanja za 15 ubojstava za koja je optužen (iako se znala veća brojka) i to je bilo dovoljno za doživotnu robiju. 4 godine kasnije, objesio se u svojoj ćeliji.

Njegova ubojstva nisu pripadala uobičajenom profilu serijskog ubojice, njegove su žrtve umirale u spokoju i miru. Možda je jednostavno pronalazio užitak u osjećaju kontrole nad životom i smrti. A svemu je vodila upravo ta ovisnost o osjećaju moći.

[Veca]

...ovaj zadnji mi je najbolji!

[Lebowski]

Nije masovni ubica al zanimljiva priča..


Šefka Hodžić: Ubica trudnice



U Jugoslaviji se nikada pre nije dogodilo ništa slično. Mediji su ovom slučaju posvećivali veliku pažnju, nema novine koja svakodnevno nije pisala o „najmonstruoznijem zločinu svih vremena". O Šefki se pričalo i prepričavalo, nazivana je „Žena monstrum" i „Panter iz Kamenjače".

Prema opšteprihvaćenoj verziji, Šefka je 7. oktobra 1969, nedaleko od Jusića, na potoku Kamenjača, sačekala svoju drugaricu Aliju Hasanović, koja se vraćala iz susednog sela Anđelići, ubila je sa tri hica iz pištolja, rasekla joj nožem stomak i izvadila dete. Alijino telo je sakrila na nekoj njivi pod plastom sena.

Dete je odnela kući, ali nije preživelo. Kad je otkriven Alijin leš, policija nije znala kuda da krene. Na pravi trag je ukazao lekar patolog Milan Vušić koji je postavio tezu da je zločin izvršila nerotkinja željna deteta: „Dete je iz majčine utrobe mogao da otme samo neko ko ga je premnogo želeo, a nije mogao da ga ima. Treba tražiti ženu koja ima dete, a nije ga rodila."

Tako usmerena, policije je proverila sve žene iz tog kraja koje su se tog dana porodile i otkrila da je Šefka već prijavila i rođenje i smrt ćerkice. Ginekološkim pregledom je, međutim, ustanovljeno da Šefka ni tada, ni ikada pre nije rodila dete, niti je bila trudna.

Tada je Šefka priznala sve, osim da je ubila Aliju. Čak i kad su u njenoj kući nađeni dukati i prstenje pokojnice i krvav nož.

Pred Okružnim sudom u Tuzli je u usijanoj atmosferi, jer su mnogi tražili Šefkinu glavu, održan proces Šefki i Avdiji Hodžiću, koji je optužen kao saučesnik.

Šefikin prvi branilac bio je čuveni beogradski advokat Toma Fila, koji je na kraju napustio njen slučaj usled sukoba interesa, ali je bio advokat njenog saučesnika Avdije Hodžića, a njegov otac Filota Fila bio je Šefikin branilac.
Presude su izrečene 25. maja 1970. godine: Šefka je osuđena na smrt streljanjem, a Avdija na pet godina zatvora. Izdejstvovana je obnova procesa i te iste godine, 18. septembra, izrečena joj je nova presuda - smrtna kazna je zamenjena sa 20 godina zatvora.

[Rum]

susednog sela Anđelići, ubila je sa tri hica iz pištolja, rasekla joj nožem stomak i izvadila dete.

[greeneyes]

Čit'o sam ovo.

[Rum]

Elizabeth Bathory (krvava grofica)





Elizabeth Bathory, rođena u Mađarskoj 1560. godine, bila je plemkinja, članica bogate i moćne obitelji. No, već u ranoj dobi razboljela se od jedne vrste epilepsije. Osjetljivo je dijete trebalo pažnju, no majka se nije bavila njome – sva je briga prepuštena dadilji, koja joj je u svemu povlađivala i ugađala. Prijelomni trenutak u razbuktavanju njene poremećenosti bio je kad je kao mala prisustvovala izvršenju smrtne kazne nad Ciganinom optuženim za izdaju – rasporili su jednom konju trbuh i ušili nesretnika unutra. Okrutnost tog čina nije je dirnula, naprotiv – shvatila je da može raditi što želi s onima koji nisu plemićkog roda.

Udala se vrlo mlada, s 11 godina (neki izvori kažu s 15), za 26-godišnjeg Ferencza Nadasdyja. Rodila je troje djece, dvije djevojčice i sina, koje je nedugo po rođenju predala dadilji. Unatoč tome što je potpuno ignorirala vlastitu djecu, u tome je bilo i nešto dobroga – nije ih uključila u mučenja kojima se «u slobodno vrijeme» bavila.

Mučila je samo mlade djevojke, one na pragu djevojaštva. Primjerice, između nožnih prstiju umetnula bi im papir i zapalila ga, smijući se dok bi one pokušavale mašući nogama ugasiti plamen. Slamala bi im vrat otvarajući im usta do krajnjih granica, dok im vratna kralježnica ne bi pukla. Ako je bila dobro raspoložena, morale su «samo» posluživati gole, među mnoštvom muškaraca. Što je bila starija, izmišljala je sve gora mučenja – namazala bi sluškinje medom i ostavila ih među kukcima i grabežljivcima, ili bi ih izbacila na najveću zimu i polijevala ledenom vodom dok se ne bi smrznule.

Nakon muževe smrti postala je opsjednuta svojom ljepotom i mladošću. Jednom ju je sluškinja pri češljanju slučajno počupala, na što ju je ošamarila do krvi. Učinilo joj se tada da joj je koža na ruci, na mjestu koje je bilo poškropljeno krvlju, mekša i glatka. Uputila se svojim savjetnicama, vješticama Darvuliji, Heleni Jo i Dorki, koje su joj rekle da može očuvati mladost ako se kupa u krvi djevica. Odmah je ubila nesretnu sluškinju i okupala se u njenoj još toploj krvi.

U godinama što su uslijedile iz sela u okolici dvorca nestale su stotine djevojaka. Elizabeth je imala posebne sprave za njihovo mučenje i «cijeđenje» krvi, a jedna je čak služila poput krvavog «tuša». Te su se strahote dugo zataškavale jer je tada plemić bio vlast u svom kraju, a mogao mu je suditi samo kralj. No, čak ni bogata i utjecajna Elizabeth Bathory nije mogla zataškati smrt više od 650 djevojaka, koliko ih je bilo na popisu nađenom u njenom pisaćem stolu.


Uhvatili su je kad joj je ponestalo žrtava u okolici pa je otvorila školu za mlade plemkinje nižeg ranga, koje se nakon dolaska u Csjethe nikad nisu vratile kućama. Nakon što je bio svjedok stravičnih prizora u dvorcu, grof Thurz ju je do suđenja stavio u kućni pritvor.

Suđenje se održalo 1610. godine, no ona mu nije prisustvovala. Njene savjetnice vještice osuđene su na smrt, dok su nju zazidali u jednu prostoriju kule njenog dvorca i ostavili joj samo jedan otvor za zrak, hranu i vodu. Umrla je 1614., u dobi od 54 godine, nakon što je prethodno odbila čitav niz svećenika koji su joj nudili posljednju pomast i odrješenje grijeha. Dokumenti sa suđenja, koji potvrđuju istinitost ove priče, čuvaju se danas u Budimpešti, u državnom arhivu.


Krvava je grofica pokopana u obiteljskoj grobnici, uz cvijeće i neke počasti, za razliku od stotina mladih žena koje je ubila, čije su kosti po šumama razvukli vukovi ili su istrunule u magli oko njene kuće strave i užasa.

[Maja]

A što će ova tema u ovom pdf

[Zagorka]

A što će ova tema u ovom pdf

pa educiras se kako kulturno smaket nekoga ..............................znam za ovu groficu

[Rum]

A što će ova tema u ovom pdf

pa educiras se kako kulturno smaket nekoga ..............................znam za ovu groficu

Ovo je umjetnost

[Krokodil Behko]

STRAVIČNO Gradom hara misteriozni, monstruozni serijski ubica



Psiholog i profesor Kreg Džekson (Craig Jackson) s Univerziteta u Birmingemu tvrdi da je moguće da ulicama jednog od najvećih britanskih gradova Mančestera luta i svoje žrtve vreba serijski ubica.

Leševi u vodi

Naime, u posljednjih šest godina iz Mančesterskog kanala u centru izvučeno je čak 61 tijelo.

Profesor Džekson rekao je da sve ukazuje na to da gradom hara misteriozni i monstruozni ubica te smatra da je on još na slobodi baš zbog toga što voda briše sve eventualne dokaze.

- Malo je vjerovatno da je ovoliki broj leševa nađenih u kanalima rezultat nesreća ili samoubistva. Kanali nisu popularni među samoubicama, pogotovo muškarcima. Međutim, vrlo su popularni kao odlagališta. Ukoliko želite izbrisati bilo kakav DNA dokaz, nema boljeg načina od vode - rekao je Džekson.



On tvrdi da je trećina smrtnih slučajeva u Velikoj Britaniji zabilježena na području Mančestera, što budi sumnju u postojanje ubice. - Policija kaže da nijedan od pronađenih leševa ne budi sumnju da postoji serijski ubica. Mislim da je u to vrlo teško povjerovati. Ono što je čudno jeste činjenica da većina pronađenih tijela nisu identificirana.

To je nezamislivo - rekao je Džekson. Ž4 = Dobar alibi Dodaje da, ako ubica postoji, onda je to neko ko očigledno dobiva neku vrstu uzbuđenja kad jedna od njegovih žrtava bude pronađena te misli da se radi o zločincu koji radi u industriji koja uključuje kanale. To bi mu mogao biti dobar alibi.

Pronalazak toliko leševa izazvao je paniku i strah među građanima Mančestera.

Policija tvrdi da ubica ne postoji

Policija iz Mančestera, devetog najvećeg grada Engleske, koji ima 420.000 stanovnika, odbacila je Džeksonove sumnje tvrdeći da je svaki slučaj pomno istražen. - Nijedna smrt nije istraživana tajno. Kao što smo rekli i ranije, otkrili smo da ne postoji veza između smrti ovih ljudi koje smo do sada pronašli u vodi. Nema dokaza da su ubijeni na isti ili sličan način - rečeno je u policiji.

[Heidi]

Brrrrr