Licemjerje

[Bla]

Svi mi prije ili kasnije kažemo nešto licemjerno, bilo to svjesno ili nesvjesno.
Kada ga prepoznate kod sebe, da li sami sebe iskritikujete ili momentalno zažmirite na jedno oko?

Ja sam više sklon ovoj drugoj varijanti jer nemam volje da se ubjeđujem sa budalom u sebi.

[Hannibal]

isti sam ocm

[navika]

Ko ce ti pisat kad ovdje nema licemjernih ljudi

[Bla]

kako nema, imam ja

[Nice try]

Svi mi prije ili kasnije kažemo nešto licemjerno, bilo to svjesno ili nesvjesno.
Kada ga prepoznate kod sebe, da li sami sebe iskritikujete ili momentalno zažmirite na jedno oko?

Ja sam više sklon ovoj drugoj varijanti jer nemam volje da se ubjeđujem sa budalom u sebi.

Licemjerna sam,kao i ostali,vjerujem,ne smatram to nekom manom.To je potrebno i čak često i neophodno meni ili drugima.
Ponekad razmišljam da to nije uredu,ali tada zamislim život bez licemjerstva i dođem do zaključka da mi se to još manje sviđa.
Naravno,smeta mi samo ako neko prelazi baš sve normalne i opšteprihvaćene granice licemjerstva.

[storm]

Licemjerje je cist normalna pojava
Najlicemjernija je negacija prisutnosti tog obrasca ponasanja

[Bla]

pa dobro ali ako nekome to gledamo kroz prizmu totalne negativnosti a sebi olako opraštamo (čak je i ovo licemjerno)
osjećamo li grižu savjesti

[Nice try]

pa dobro ali ako nekome to gledamo kroz prizmu totalne negativnosti a sebi olako opraštamo (čak je i ovo licemjerno)
osjećamo li grižu savjesti

Ne.

[storm]

Ni teke

[carobnjak N]

@Bla
osjećam, odnosno ako smo svjesni tog aspekta našeg ponašanja, ono će automatski i nestati
Svi su ljudi licemjerni . Npr onaj klasični šablon "pred svijetom ne pokazuj tugu, nego se smješkaj(te) "
"Sretni parovi" ...na fb i u javnosti sve pršte od sreće , a privatno sjebani . Licemjerej je općenito ljudska osobina ali kad postane
baš izražena, onda je već nepodnošljivo ružna.
Ima jedna zgodna hikaja (poučna priča) o tome. Kad su Jusufa njegova braća izmamila od oca im, i bacili ga u bunar jer su bili
ljubomorni na njega, onda je njihov otac Jakub stalno plakao i jadao se koga god sretne.
Onda su mu sinovi (ovi koji su i uzrokovali tugu ) , rekli : "Oče, sramota je da se jadaš svijetu, pa ti si ipak Poslanik"
On njima kaže : "Ja se ne jadam ljudima, nego se kroz ljude jadam bogu"

[Chloe]

@Bla
osjećam, odnosno ako smo svjesni tog aspekta našeg ponašanja, ono će automatski i nestati
Svi su ljudi licemjerni . Npr onaj klasični šablon "pred svijetom ne pokazuj tugu, nego se smješkaj(te) "
"Sretni parovi" ...na fb i u javnosti sve pršte od sreće , a privatno sjebani . Licemjerej je općenito ljudska osobina ali kad postane
baš izražena, onda je već nepodnošljivo ružna.

Tih primjera ima na pretek ...
A zašto je sve to tako?

[srculence7]

@Bla
osjećam, odnosno ako smo svjesni tog aspekta našeg ponašanja, ono će automatski i nestati
Svi su ljudi licemjerni . Npr onaj klasični šablon "pred svijetom ne pokazuj tugu, nego se smješkaj(te) "
"Sretni parovi" ...na fb i u javnosti sve pršte od sreće , a privatno sjebani . Licemjerej je općenito ljudska osobina ali kad postane
baš izražena, onda je već nepodnošljivo ružna.

Tih primjera ima na pretek ...
A zašto je sve to tako?

Ljudi teže sebe da prikažu u što boljem svetlu, da bi dobili neko "priznanje",divljenje ili zadobili simpatije drugih, društvene mreže su to donekle i olakšale, mada na duže staze i prilikom boljeg upoznavanja to se baš i ne može sakriti.
Tu je ono pitanje manipulacije na repertoaru

[Mutevelija]

Moreš li ti pročitati srculence kad je ko dvoličan a kad je licemjeran

[Chloe]

Ma, neka svako radi kako mu pașe, ako ljude to usrećuje... iako ne vidim smisao toga.
Ništa nije crno - bijelo, nema savršenstva, ali je sramota priznati tugu, nesreću, žalost, probleme jer se emocije ismijavaju, osjetljivost je sramota itd. Treba biti jak, sretan pa taman umirao ....
Svi imamo u životu uspone, padove, upadamo u krize, izlazimo iz kriza, ali mislim da to guranje noseva u tuđe živote, osuđivanje, glumatanje prouzrokuje takvo ponašanje po društvenim mrežama ...

[srculence7]

Ne znam, ne obraćam na to pažnju koliko je sve iskreno. A svega ima. Preletim preko obaveštenja, ako treba neke informacije da postavim mojim volonterima i odgovorim na poruke i pitanja a za ostalo su tu restriktivne liste
Ko će to sve ispratiti

[Chloe]

Ma ne pratim ni ja, nego na osnovu komentara koje čujem ili pročitam, a često do mene dopru ti komentari, pa ih uzimam za primjere, mada mogu biti i pogrešno predstavljeni I prenešeni.
Fakat sad sam se zamislila, fascinatno je kako neko zaključuje jel` neko sretan zaista ili `pak nesretan, šta se dešava u nečija četiri zida?!

Nije ovo za mene ... ...

[lejlamo]

svi se povremeno ponašamo licemjerno, sasvim je okej i naravno da sebi to ne zamjeramo.

[Chloe]

svi se povremeno ponašamo licemjerno, sasvim je okej i naravno da sebi to ne zamjeramo.

Slažem se s tim da smo svi licemjerni, neko manje, neko vișe, ali jesmo ...
E sad zamjeramo li sebi ili ne, zavisi od karaktera, al` sigurno i oni koji su samokritični teșko to priznaju.

[Pasaga]

svi se povremeno ponašamo licemjerno, sasvim je okej i naravno da sebi to ne zamjeramo.

Slažem se s tim da smo svi licemjerni, neko manje, neko vișe, ali jesmo ...
E sad zamjeramo li sebi ili ne, zavisi od karaktera, al` sigurno i oni koji su samokritični teșko to priznaju.

.... oni to ne cine ...
grupacija koja najvise trpi .....

[Socrates]

Jel' se vi osjećate dobro kad ovako kolektivno zaključite da su svi licemjerni?

Anyway, porijeklo riječi hipokrizija je iz starogrčkog. Starogrcki glumci su bili zvani hipokriti i to nije imalo negativnu konotaciju. Jednostavno je označavalo osobu koja prikazuje lika koji nije on sam.

Negativnu konotaciju hipokrizija je dobila prvi put kada se neki glumac usudio da traži politički angažman, pa ga je protivnik htio omalovaziti time što je napao njegovu profesiju. Names escape me.

U umjetnosti debatiranja u Staroj Grčkoj, hipokritima su takodje nazivani oni koji su bili sposobni sagledati više aspekata neke diskusije, pogotovo onih aspekata koji su bili dijametralno suprotni njihovim stajalištima. Sagledati objektivno nečije stajalište, pa ga onda argumentima pokušati oboriti je smatrano umjetnošću.

Dakle, tek kasnije hipokrizija dobija negativni predznak, koji je ponekad i nepravedan.

Recimo, klasican primjer hipokrizije je roditelj pušač koji svom djetetu brani da puši. Roditeljeve namjere nisu loše, a i rezultat je pozitivan, ako uspije zabrana.

Samo, ako su, kao u ovom gore primjeru, uključene druge osobe, poštovanja dostojan hipokrit će prepoznati hipokriziju i sam je razgolititi pred tim drugim osobama.

U suštini, to je dobro staro "radi ono što kažem, a ne ono što radim".