Mali, svakodnevni, besmisieni rituali....

[niska grana]

....na granici s opsesivno-kompulzivnim poremećajem ili u njegovom domenu, kao što su brojanje stepenica na stubištu, pločica u kupatilu, bjesomučno provjeravanje već isključenog šporeta i slične sumanute navike.
Vjerujem da ih u manjoj ili većoj mjeri svako od nas ima, pa je (za slučaj da već nije bilaj) tu i tema za podjelu eventualnih iskustava.

Da ne ispadne da metem tuđi prag, navest ću rado neka vlastita bezumlja: nekada ranije mi se znalo dešavati da vodim računa o koracima dok šetam pločnikom u gradu, primjerice, moja desna noga morala je zagaziti više puta od lijeve na mjesta gdje se spajaju dvije pločice, sve što sam dodirnuo jednom morao sam i drugi put a bilo je zasigurno tu još i mnogih drugih sličnih akcija kojih se trenutačno ne mogu sjetiti.
Sada mi je od svega toga ostala povremena navika da ponekad brojim slova u riječi; ako mi se broj ne svidi onda ga spajam s brojem slova u susjednoj riječi kako bih dobio broj koji mi "paše"

[Zagorka]

Uhh,ja sam mislila da sam samo ja zveknuta
Naime,kad podjem leci,to je kino.....predstava cijela...
Cesme,brave,kuhalo,stednjak,opet cesme,prozori

[Sheval]

Svako jutro prvo pogledam je li mi auto na parkingu.

[silence]

Uhh,ja sam mislila da sam samo ja zveknuta
Naime,kad podjem leci,to je kino.....predstava cijela...
Cesme,brave,kuhalo,stednjak,opet cesme,prozori

Ja sam normalna

Stvarno, ništa ne provjeravam, nikada. Prozor nekada bude i otvoren, ali je normalno da zatvorim kada pođem leći, ili izaći vani, pa kada je oblačno zatvorim zbog kiše. Kada vani pođem, zaključam i znam da sam zaključala, nikada se ne opterečujem sa tim. Ako kuham, isključim, ako podgrijavam, isključim šporet i znam da je isključeno. Imam običaj da kada idem vani nikada ne ostavljam ništa uključeno, mislim na bojler i mašine. To mi je neka ustaljena praksa od koje nikada ne odstupam, tako da me nema šta bockati kada nisam prisutna u kući.

A što se tiče ovih drugih optrećenja, eh to me zna zamoriti. Ne promiču mi brojke i nazivi firmi, prodavnica. Koliko god da se trudim, ja to moram da pročitam... Ni jedno auto ne prođe da mu ja ne pročitam registarki broj. Nisam se trudila da ovo eliminišem. To je tako i ja neću protiv toga. A zna da bude baš naporno... To tek vidim poslije....

[merylin]

Meni su ključevi opsesija,ako se nadju negdje hlače na putu obavezno provjeravam ima li ikakvih ključeva tu,laticu u kojoj stoje inače ključevi otvorim trideset puta na dan ako treba samo da bih se uvjerila jeli sve na svome mjestu,to onako usput dok idem u kuhinju po vodu ili uzimam daljinski upravljač.Kada izlazim iz kuće par puta provjerim je li mi pozadi u bravi ostao ključ,kada izlazim iz auta,provjeravam par puta jesam li ladju zaključala kako valja,ma čini mi se da mi se cio svijet vrti oko ključeva,nedaj bože nikome

[Zagorka]

A kad podjem vani provjera torbice:kljucevi,mobitel,orbit,pa ogledanje da nije sta ostalo ukljuceno,itd.....navece frizider obavezno provjerim,jednom je ostao otvoren i sad vazda provjeravam
Takodje ako legnem,a vidim da ladica od plakara npr.nije zatvorena do kraja,ustanem i zatvorim ma nema,opicila sam skroz i gotovo

[Maja]

Uvijek brojim stepenice.
Uvijek brojim komade posuđa kad ih perem.
Uvijek kad izađem provjerim najmanje jednom je li ključ kod mene jer imamo blindirana vrata i jednom se desilo da je tata zatvorio, a nije niko uzeo ključ, pa smo morali da se penjemo preko tuđih balkona i razbijamo prozor
Uvijek kad idem u prodavnicu stavim novčanik u jaknu pa opipajem džep s vanjske strane da vidim je li tu
Uvijek kad vadim veš iz mašine brojim peškire
Uvijek na mobitel kad legnem zapišem šta sutra moram obaviti, ali čak zapisujem i gluposti tipa ručak, oprat suđe......a zna se da ću to uraditi
Uvijek kad ustanem izađem na desetak sekundi vani da vidim kakvo je vrijeme, protegnem se i onda idem u wc

A ovo da stalno provjeravam jesam li nešto zaboravila zatvoriti, isključiti stvarno nisam.
Jednom ću tako zapaliti kuću.

[silence]

Uvijek kad izađem provjerim najmanje jednom je li ključ kod mene jer imamo blindirana vrata i jednom se desilo da je tata zatvorio, a nije niko uzeo ključ, pa smo morali da se penjemo preko tuđih balkona i razbijamo prozor

Majo, ova vrata su baš iz tog razloga jako nezgodna. Šta misliš kako bi ušla da stanuješ negdje visoko? Znači da bi morala razvaliti vrata da uđeš. Imam ova vrata, pa sam zbog sigurnosti dala rezervni ključ na čuvanje kod familije, jer može se dogoditi da se zalupe, pa da se ne može ući. Moj savjet je da i ti negdje ili kod nekog ostaviš jedan ključ, za "zlu ne trebalo".

[Hana84]

Uhh,ja sam mislila da sam samo ja zveknuta
Naime,kad podjem leci,to je kino.....predstava cijela...
Cesme,brave,kuhalo,stednjak,opet cesme,prozori

Neee, nisi...nisi...ima nas sa tim potrebama kontrole koliko hoces, samo kod nas je to malo vise " sramota " priznati.
Kod mene je iz predstave preslo u ritual, sad me pitaju kad idem leci " Je s' prekontrolisala sve sto si trebala ?" I onda umjesto da odgovorim potvrdno, ustanem iz krevete i ponovim ritual !

[bubica]

Uh jbte vi ste svi zveknuti . Ja od ovog svega nista ama bas nista ne radim. Mozda nemam vremena za to, koji ce ga znati. Vazda sam knap sa vremenom, tako da mi ne pada na pamet da jos brojim kojesta.
Jedino sto gubim carape

[Maja]

Uvijek kad izađem provjerim najmanje jednom je li ključ kod mene jer imamo blindirana vrata i jednom se desilo da je tata zatvorio, a nije niko uzeo ključ, pa smo morali da se penjemo preko tuđih balkona i razbijamo prozor

Majo, ova vrata su baš iz tog razloga jako nezgodna. Šta misliš kako bi ušla da stanuješ negdje visoko? Znači da bi morala razvaliti vrata da uđeš. Imam ova vrata, pa sam zbog sigurnosti dala rezervni ključ na čuvanje kod familije, jer može se dogoditi da se zalupe, pa da se ne može ući. Moj savjet je da i ti negdje ili kod nekog ostaviš jedan ključ, za "zlu ne trebalo".

Ma živimo na trećem spratu. Ima neka terasa veća pa smo do nje došli kroz komšijin balkon i onda nam zet donio merdevine pa se popeo na naš balkon.
A dali smo objema sestrama po ključ nakon toga.
Šta ja znam kako je sada, ali kad smo kupovali ta vrata lik nam je dao 6 ključeva i rekao da ih čuvamo jer se ne mogu kopirati.

[silence]

Nisam ja zveknuta

Bubo, ne provjeravam ni ja ništa. Znaš li zašto to oni rade?
Prešlo im je u naviku i samo se stalno ponavljaju...
Vjerum da svaki put kada provjeravaju sve bude u redu...

Čitala sam o ovoj pojavi i savjet kako stvoriti sigurnost.
Npr., zaključa se kuća i ponovi se u sebi "zaključala sam kuću" ... tu radnju treba memorisati. Isto je i sa šporetom: "Isključila sam ringlu." itd... sve radnje treba memorisati, onda nema nesigurnosti. Jer, dokazano je da one radnje koje stalno ponavljamo, da se vremenom gube u sjećanju, pa se ima osjećaj kao da se to nije ni uradilo. To su ti rutinski poslovi koji se rade bez razmišljanja i onda stvore nesigurnost. U tom momentu treba razmišljati o tome šta radimo.
Primjer je bio ponavljati jednu riječ više puta. Ponavljajući je u beskraj, mi gubimo značenje te riječi. Tako se i ove radnje izgube.

[gejsha]

Često kada čekam nešto i ne znam koliko dugo da čekam, a po pravilu bi trebalo trajati kratko, ja izbrojim u sebi do deset, pa onda do pet,a to dođe kao da sam izbrojala do petnaest.
Prije sam znala šarati rukom po stolu, kao da nešto pišem
Ponekad mi se desi ovo kao niskoj grani, ako sam nešto dodirnula jednom rukom, moram i drugom.
Svako jutro se trudim ustati na desnu nogu.

[Krokodil Behko]

Vec sam negdje, pisao ovakav post cini mi se

Nema veze.

Kad ujutro ili popodne pijem kafu, obavezno moram okrenuti drske i od solje
i od djezve i od posudice sa mlijekom, kontra od sebe.
Dozivljavam nered u glavi ako to ne ucinim.

I ja moram provjeriti, ako zadnji napustam kucu, da li je el. sporet ugasen,
da li sam zakljucao kucu. pa stanem na kapiji, okrenem se i okom odmjerim
kucu, da se "instinktivno" uvjerim, da je sve OK.

Kad otvaram kutiju cigara, obavezno smotam najlon, pa ga omotam folijom,
tako da lijepo stane u pepeljaru i ne zauzima puno mjesta.

[silence]

Kad otvaram kutiju cigara, obavezno smotam najlon, pa ga omotam folijom,
tako da lijepo stane u pepeljaru i ne zauzima puno mjesta.

I ja ovo radim, ali mi to ne djeluje kao neki ritual, nego samo kao praktičnost.

Kada ispraznim plastičnu flašu od ulja, obavezno je smotam u rolnu onako otčepljenu, pa je ona začepim i ostane u tom smotanom obliku. To radim jer mi zauzme manje prostora u kanti za smeće. Tako radim i sa tetrapakom od mlijeka... Ali ovo nije ritual...

[Krokodil Behko]

Nije to nista. U kaficu pijem kafu sa dvije kesice secera.
Uvijek ih ispraznim pa jednu brizljivo premotam tri puta i utrpam u drugu.
A zatim dobro promijesam kafu i kucnem kasicicom o vrh soolje iznutra,
bar 15 puta. Da slucajno, ne isprljam tacnu

Inace, patim od toga, da tacna za kafu, mora biti cista. Bilo u kaficu
bilo u kuci. Doduse u kuci postavim i solju i djezvu na mali pladanj.
Eh, on na stolu mora biti polozen nikako ispred nego pored mene

Ah.. da. Uvijek pod stolom, drzim stolarski cekic. Zatreba katkad.

[silence]

Ah.. da. Uvijek pod stolom, drzim stolarski cekic. Zatreba katkad.

Za šta će ti čekić pod stolom?

Kada bacam čašu od milerama ili pavlake u kantu za smeće nikada je ne poklapam onim njenim poklopcem jer u tu čašu može da stane još smeća... Ako se dogodi da je poklopljena, skidam poklopac.

[Krokodil Behko]

Pa dobro, ne vidi se taj cekic po mraku, jer bacim carape na njega kad ih svucem.
A zatreba po kuci, pa da znam gdje je, drzim ga u sobi. Bas jucer, popravljao sam lajsnu na ormaru u ovoj sobi.

[silence]

Još i čarape pod stolom...?

Pa ostavi ga u kutiju za alat, značeš uvjek gdje je...

Srediće to Behka... kad dođe

[Maja]

Kad ujutro ili popodne pijem kafu, obavezno moram okrenuti drske i od solje
i od djezve i od posudice sa mlijekom, kontra od sebe.
Dozivljavam nered u glavi ako to ne ucinim.

jel i sad ovo radiš.