Klinička smrt - vantjelesna iskustva

[niska grana]

Da li ste imali (naravno, nadam se da niste) ili poznajete nekoga ko je imao takva iskustva?

Lično znam dvije osobe, od kojih je jedan dospio u takvu situaciju na prilično glup način: bunovan se okliznuo u wc-u i udario glavom od klozetsku šolju.
Pričao je kako pamti da je neposredno pred reanimaciju osjećao kao da sjedi na stolici koja ogromnom brzinom juri kroz nekakav tunel (a čitajući jednu knjigu na tu temu, sjećam se da je bilo dosta sličnih svjedočenja).
Drugi čovjek za kojeg znam u to stanje je dospio udarivši motociklom od zid ali ne želi da priča o tome šta je doživio i “vidio“, jer je doživljaj bio izrazito neugodan. Neki ipak kažu da im se šturo povjerio i da je navodno vidio sve; sebe kako leži, zaprepaštene prolaznike, ambulantu i ostalo. U svakom slučaju, težih posljedica nije bilo.

[Luna.]

ja imam prijatelja, koji je bio u komi... i kaze da je cuo kako mu neki glas govori, ostavicu te da zivis, jer si dobar covjek... inace momak sasvim u redu, bez sklonosti lazima

[Zagorka]

Hm,takodje sam se bunovna okliznula u kupatilu i pala....eh,sad,od sta sam udarila,toga se ni ne sjecam,moji su lupali i vidjeli da ne odgovaram i provalili vrata,ja sam lezala u lokvi krvi....imala sam blazi potres mozga....
Ono sto mi se desilo jeste da sam osobe zamijenila,da mi je dosla jedna zena u posjetu,a ja pitam kako si .......,a ona uopce nije ta
Takodje se ne sjecam najjasnije svega,ali vazda i od lijekova i svega
To je nesto najblize sto sam bila u nekom bunilu,trajalo je par dana,kad sam izisla iz bolnice,sve je ok bilo...ima tome godina,sad je sve ok hvala Bogu,nemam posljedica

(eh,da i onaj osjecaj kad tonete,nezz jeli ko imao,tad sam imala,znaci propadate u nesto crno,nigdje kraja tome)

[Maja]

Jesam. Kažu da sam umrla nakratko Obična operacija krajnika pošla po zlu. Izgubila bruku krvi. Uglavnom lebdila sam kao negdje u svemiru i išla naprijed. Prolazila sam kroz sjajne krugove, onako boje zlata...bilo ih je dosta, a na kraju tih krugova je nešto sijalo. Kako sam se približavala prepoznala sam mjesec, ustvari polumjesec isto žut i blještav kao krugovi. Udarila sam ili ušla u njega, sve je zasijalo oko mene i tad sam se probudila.

[silence]

Imala sam jedan nemio događaj, nešto sam doživjela, ne znam da li je to bila klinička smrt. Tek sutradan sam saznala da mi je to bila najkritičnija noć, da se to veče radilo o životu ili smrti.

To sam veče sanjala da leteim skupa sa jednom djevojkom, poznanicom koja je umrla tri mjeseca prije nego će se meni to dogoditi. Letjele smo visoko, a ispod sam vidjela zelene poljane, visoravni sa bezbroj puteljaka, a svi su vodili u istom smjeru. Svaki taj puteljak je bio ispunjen ljudima, odnosno na svakom je bila kolona ljudi, sve jedan iza drugog, a svi su bili obučeni u isto. Ličilo mi je na bijele duge haljetke. I tako letim i posmatram, a moja poznanica me pita: "Ja idem u ovom pravcu, hočeš li ti sa mnom?" Odgovorila sam joj da neću i da se trebam vratiti. Tako sam se od nje odvojila i počela letjeti u suprotnom smjeru. Tada sam se probudila.
Vjerujem da sam nakratko vidjela djelić one "druge strane".

[gejsha]

Nisam znala da je to baš tako često..meni se nikada hvala Bogu nije dogodilo, niti ikome od mojih bližih..nikada mi neko nije ispričao nešto ovakvo, samo sam gledala jednom emisiju o tome..dosta ljudi je spominjalo neku jaku svjetlost.

[Strootman]

Ozivljavali su me jednom prilikom. Ne tako filmski kako svi zamisljaju kada se ta recenica izgovori, progutao jezik, poplavio, nisu mogli usta da mi otvore da ga izvade ali su nekako uspjeli. Ja se budim a neki placu, neki me grle, neki jebu od do a ja onako k`o iz loseg filma ne kontam sta se desava. Kasnije mi prepricavali u detalje al` dzaba, nikako da osjetim ono sto su oni u tom trenutku ili bar kako kazu da jesu. Nisam cuo nikakve zvukove doduse, kao da sam zaspao i probudio se uz jacu glavobolju, dosta jacu.

[IM_ex]

Drugi čovjek za kojeg znam u to stanje je dospio udarivši motociklom od zid ali ne želi da priča o tome šta je doživio i “vidio“, jer je doživljaj bio izrazito neugodan. Neki ipak kažu da im se šturo povjerio i da je navodno vidio sve; sebe kako leži, zaprepaštene prolaznike, ambulantu i ostalo. U svakom slučaju, težih posljedica nije bilo.

Isla sam u bolnicki posjet starijem covjeku koji je dva dana prije tog posjeta dozivio (ili prezivio?) klinicku smrt. Tako je isto pricao. Kaze:" Zamisli nevidljivi krevet iznad ovog na kom lezim, e na njemu sam lezao. Vidim kako se ustrkalo medicinsko osoblje, jasno ih i vidim i cujem, odozgo. Vidim i cujem kad doktor konstatova moju smrt, pri tome napustivsi sobu. Vidim kako mi med. sestre navukose ovu plahtu i preko lica. Sve vidim i cujem, a nista me ne boli, niti mogu odreagovati".
Kad je nesto kasnije zatecen ziv, mozete tek zamisliti ...
umro je nakon dvije godine

[silence]

Ozivljavali su me jednom prilikom. Ne tako filmski kako svi zamisljaju kada se ta recenica izgovori, progutao jezik, poplavio, nisu mogli usta da mi otvore da ga izvade ali su nekako uspjeli. Ja se budim a neki placu, neki me grle, neki jebu od do a ja onako k`o iz loseg filma ne kontam sta se desava. Kasnije mi prepricavali u detalje al` dzaba, nikako da osjetim ono sto su oni u tom trenutku ili bar kako kazu da jesu. Nisam cuo nikakve zvukove doduse, kao da sam zaspao i probudio se uz jacu glavobolju, dosta jacu.

To ti nisi bio umro, nego si se samo onesvjestio. Da si bio mrtav sve bi i čuo i vidio...

[IM_ex]

I zena, gost tv emisije, kaze isto sto pomenuh u prethodnom postu, a vezano za klinicku smrt.
Njena prica, pak, produzenog je karaktera; odgledajte video zapis da biste znali i zasto produzena :-)


[media]M4c8GmR3pyU&feature=related[/media]

[Krokodil Behko]

Fascinantan fenomen. U tim trenucima preovlada milost više sile. Možda ne milost ali odluka da se nastradali vrati medju žive. Još uvijek ne postoji medicinsko pojašnjenje psihičkih stanja kao i duševnih doživljaja ljudi koji su bili u kliničkoj smrti i to bi valja moglo samo potvrditi ono što rekoh. Nečijom odlukom, vratili su se u žive.

[Katja]

Za vrijeme kliničke smrti tijelo je nemoćno no ne odumire moždana aktivnost koja pod utjecajem jednog nenormalnog stanja za organizam često stvara halucinacije koje ljudi poslije interpretiraju kao 'nadnaravna iskustva'.
Ono što 'vide' ili 'dožive' uvjetovano je kulturološki, tj. onime što im je društveno upleteno u svijest/podsvijest.
Recimo u religioznim kulturama su zabilježena takva iskustva, često se spominje svjetlo na kraju tunela i "više biće" dok u nereligioznim kulturama ili kulturama sa sasvim drukčijem sustavom vjerovanja takvih primjera uopće nema. U Kini i Japanu recimo nisu zabilježena takva iskustva kao u kršćanskim zemljama. Iz toga se ipak može vidjeti da to samo naša podsvijest i moždana aktivnost stvaraju halucinacije koje se nama čine kao stvarne.

Što se osoba koje vjeruju da su lebdile i vidjele sve oko sebe tiče, također se zna je osjećaj lebdenja čest kod hipoksije (stanje kad je količina kisika u stanicama smanjena) a zbog rada moždane aktivnosti oni su i mogli vidjeti događaje oko sebe kojih postaju u potpunosti svjesni tek nakon buđenja.

Inače, provedeni su i neki eksperimenti, stimulirani su djelovi mozga ljudi koji nisu klinički mrtvi već u običnom snu, a nakon buđenja su ti ljudi imali ista iskustva koje misle da imaju oni koji se vrate iz kliničke smrti.

Mozak - taj tvrdoglavi instrument... često se poigrava s nama.

[paparaci]

pa nije ista perspektiva onog kojeg lezi na krevetu i onog koji to sve posmatra odozgo. kakvo objasnjenje imas za to?

[Sibila]

pa nije ista perspektiva onog kojeg lezi na krevetu i onog koji to sve posmatra odozgo. kakvo objasnjenje imas za to?

onaj sto lebdi...........pa mozda je koristio narkoticka sredstva :dzoja

[paparaci]

sta tutn na ovo kaze?!

[Krokodil Behko]

Zack Clements srušio se na času tjelesnog odgoja, a njegov porodica vjeruje da je živ zahvaljujući božanskoj intervenciji. Tinjedžer Zack Clements tvrdi da je umro na 20 minuta, a da ga je u život vratilo čudo za koje je zaslužan Isus.

Ovaj 17-godišnjak srušio se u školi na času tjelesnog odgoja, a njegovo srce prestalo je kucati na 20 minuta. Kad su ga lijekari uspjeli oživjeti i vratiti mu pulsk helikopterom je prebačen u bolnicu. Probudio se nekoliko dana kasnije na odjeljenju intenzivne njege.

Lijekari nisu znali objasniti kako je mladić iz Teksasa preživio. Međutim, on kaže da ga je, kada mu je srce prestalo kucati, posjetio Isus koji mu je rekao da će sve biti u redu.

- Tokom tih 20 minuta vidio sam čovjeka duge, zamršene kose s gustom bradom i nije mi dugo trebalo da shvatim da je to Isus - ispričao je novinarima Zack, prenosi Mirror. Dodao je da je otišao do njega, a on mu je stavio ruku na rame i rekao da se ne brine.

Zackova porodica uvjerena je da ga je nakon rušenja tokom trčanja spasila božanska intervencija. Njegov otac Billy rekao je kako ono što se dogodilo nije moguće objasniti ljudski, dok majka Teresa kaže da joj je drago što je Isus odlučio vratiti njezino dijete.

Čim mu lijekari to dopuste, Zack planira povratak u školu.

[Bla]

Garant neki Bibin haver.

[String]

Jadni ovi amerikanci sta sve progutaju...

[greeneyes]

Čudni su putevi Gospodnji.

[String]

Ova mi je najjaca:
"Lijekari nisu znali objasniti kako je mladić iz Teksasa preživio."

..dok se u Bosni vrsi tranplantacija srca...