Tabu smrti
Moderator: Krokodil Behko
Re: Tabu smrti
pa.... string jesi kanditat da nam budes reporter sa "onog svijeta"? bilo bi to vrlo ljubazno od tebe...
- Maja
- Administrator
- Posts: 119231
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 5517 times
- Been thanked: 11761 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Tabu smrti
Najveći misterij: Četiri teorije o tome šta se događa kad umiremo
Uprkos velikim koracima koje su napravili naučnici u proteklih nekoliko decenija, još uvijek nemamo sveobuhvatno objašnjenje za najveći misterij koji se tiče svakog živog bića na ovom planetu: šta se tačno događa kad umremo.
Budući da je posljednjih godina provedeno mnogo istraživanja o temi kliničke smrti, odnosno o iskustvima više hiljada ljudi koji su doživjeli iskustva tik do smrti, Huffington Post je pobrojio nekoliko teorija o ovoj temi, a koje su se pojavile tokom nekoliko proteklih godina.
Prvo je iskustvo dr Ebena Alexandera III., neurohirurga koji je 25 godina predavao na prestižnom Harvardu. Godine 2008. obolio je od rijetkog oblika bakterijskog meningitisa i pao u duboku komu. Nakon nekoliko dana vegetiranja se probudio, a sjećao se da je putovao kroz "jezgru", gdje je upoznao viziju boga. Probudivši se, shvatio je da postoji još jedna egzistencija izvan ove naše. Naime, mnogi naučnici smatraju da prestankom moždane aktivnosti umire i um/duša. Ali, iskustvo dr Alexandera postavlja pitanje: kako je moždano mrtva osoba mogla doživjeti duhovno iskustvo?
Psihijatar dr Bruce Greyson smatra da iskustva kliničke smrti dokazuju da um može funkcionisati i bez fizičkog tijela. Naime, Greyson je proučio više od stotinu iskustava kliničke smrti i izdvojio one koji su to iskustvo opisali kroz osjećaje mira, ljubavi i osjećaja"napuštanja tjelesnog", navodi Net. Iako većina naučnika odbacuje ova iskustva kao halucinacije potaknute stresom kroz koji prolazi mozak u tom stanju, Greyson tvrdi da ona dokazuju da um može funkcionisati bez fizičkog tijela.
Biocentrist Robert Lanza tvrdi da mi zapravo ne umiremo: budući da su vrijeme i prostor alati pomoću kojih ljudi razumijevaju svijet oko sebe, i budući da bez svijesti oni ni ne postoje, ni mi zapravo ne umiremo. Smrt ne postoji u bezvremenskom, besprostornom svijetu, tvrdi Lanza.
Neurologinja Wendy Wright vjeruje da su iskustva kliničke smrti tek rezultat ispuštanja endorfina u mozak, tako da kada se ove hemikalije ispuste, mogu se dogoditi različiti tipovi fenomena: osoba može vidjeti svjetlost, osjetiti smirenost ili može osjetiti da je okružena voljenim osobama. Takve vizije, iako utješne za pojedince, tek su trikovi našeg mozga, tvrdi Wright.
Izvor vijesti: http://www.24sata.info/lifestyle/nauka/ ... z1QEkkUoeo
Uprkos velikim koracima koje su napravili naučnici u proteklih nekoliko decenija, još uvijek nemamo sveobuhvatno objašnjenje za najveći misterij koji se tiče svakog živog bića na ovom planetu: šta se tačno događa kad umremo.
Budući da je posljednjih godina provedeno mnogo istraživanja o temi kliničke smrti, odnosno o iskustvima više hiljada ljudi koji su doživjeli iskustva tik do smrti, Huffington Post je pobrojio nekoliko teorija o ovoj temi, a koje su se pojavile tokom nekoliko proteklih godina.
Prvo je iskustvo dr Ebena Alexandera III., neurohirurga koji je 25 godina predavao na prestižnom Harvardu. Godine 2008. obolio je od rijetkog oblika bakterijskog meningitisa i pao u duboku komu. Nakon nekoliko dana vegetiranja se probudio, a sjećao se da je putovao kroz "jezgru", gdje je upoznao viziju boga. Probudivši se, shvatio je da postoji još jedna egzistencija izvan ove naše. Naime, mnogi naučnici smatraju da prestankom moždane aktivnosti umire i um/duša. Ali, iskustvo dr Alexandera postavlja pitanje: kako je moždano mrtva osoba mogla doživjeti duhovno iskustvo?
Psihijatar dr Bruce Greyson smatra da iskustva kliničke smrti dokazuju da um može funkcionisati i bez fizičkog tijela. Naime, Greyson je proučio više od stotinu iskustava kliničke smrti i izdvojio one koji su to iskustvo opisali kroz osjećaje mira, ljubavi i osjećaja"napuštanja tjelesnog", navodi Net. Iako većina naučnika odbacuje ova iskustva kao halucinacije potaknute stresom kroz koji prolazi mozak u tom stanju, Greyson tvrdi da ona dokazuju da um može funkcionisati bez fizičkog tijela.
Biocentrist Robert Lanza tvrdi da mi zapravo ne umiremo: budući da su vrijeme i prostor alati pomoću kojih ljudi razumijevaju svijet oko sebe, i budući da bez svijesti oni ni ne postoje, ni mi zapravo ne umiremo. Smrt ne postoji u bezvremenskom, besprostornom svijetu, tvrdi Lanza.
Neurologinja Wendy Wright vjeruje da su iskustva kliničke smrti tek rezultat ispuštanja endorfina u mozak, tako da kada se ove hemikalije ispuste, mogu se dogoditi različiti tipovi fenomena: osoba može vidjeti svjetlost, osjetiti smirenost ili može osjetiti da je okružena voljenim osobama. Takve vizije, iako utješne za pojedince, tek su trikovi našeg mozga, tvrdi Wright.
Izvor vijesti: http://www.24sata.info/lifestyle/nauka/ ... z1QEkkUoeo
Re: Tabu smrti
Da plasim se smrti,i svoje i svojih bliznjih,mame na primer,to ne znam kako cu podnjeti.
- Jaca
- Inventar foruma
- Posts: 6755
- Joined: 29 Sep 2011, 02:18
- Location: potrazi me u predgradju...
- Status: Offline
Re: Tabu smrti
ja sam sama sebe ubijedila u drugi zivot u zivot poslije smrti
i nemoj neko da me ubjedjuje u suprotno jer mi se ovako lakse pomiriti s tim
i nemoj neko da me ubjedjuje u suprotno jer mi se ovako lakse pomiriti s tim
bolje biti malo lud nego malo pametan
Re: Tabu smrti
Da, bojim se smrti i ne volim razmišljati o tome. Jednom sam bila blizu, da sam tad skontala, crkla bih od straha
Re: Tabu smrti
stah od smrti je cista glupost
prirodna pojava koju niko ne voli ali je neizbjezna
stvar od umiranja je vec razuman strah, jer nije isto zaspati i ne probuditi se ili umirati mjesecima
prirodna pojava koju niko ne voli ali je neizbjezna
stvar od umiranja je vec razuman strah, jer nije isto zaspati i ne probuditi se ili umirati mjesecima
Kada je živ onda je visok, a kada je mrtav onda je dugačak
Re: Tabu smrti
Paparici, nije ovo glupa izreka. "Živi svaki dan kao da je posljednji", to znači uzeti svaki dan ono što je najbolje od života. A to znači, živjeti sretno. Znači, pronaći sebe i živjeti zadovoljno.paparaci wrote:normalno.
meni je najgluplja ona izreka "zivi svaki dan kao da ti je posljednji"
na nama je da se trudimo, da budemo istrajni i da se borimo sa svim nedacama koje nas zadese u zivotu. pa i sa smrcu neke nama drage/bliske osobe. naravno da gubitak boli. srce je, nije kamen. ali nam valja postovati te osobe i odavati im pocast dok su u zivotu. znaci prepoznati te njihove vrijednosti. ali zivot kao zivot, svakakve price pise....
Slažem se upotpunosti sa ovom tvojom konstatacijom da naše najbliže, najmilije treba poštovati i odavati im počasti tokom njihovog života, jer kada odu više nema ništa.
Obično, prvo idu roditelji. Tuga i bol su ogromni kada odu. Jako je ružno ne njegovati ih, ne iskazivati im poštovanje za njihovog života, a onda poslije smrti im odavati počasti i liti suze, pokazujući neku veliku ljubav i poštovanje. Rekla bih ne postojeću ljubav i nepostojeće poštovanje - radi publike.
Smrt je niminovna. Nije tabu tema. Svi mi idemo ka jednom cilju - kraju puta. Znamo šta nas čeka i ne treba se plašiti. Rodili smo se, da bismo jednog dana i umrli. Treba nastojati da se vrijeme između života i smrti utroši što kvalitetnije.
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120160
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6890 times
- Been thanked: 7769 times
- Status: Offline
Re: Tabu smrti
Ne vjerujem da se bojim smrti. Ako je sudjeno, smrt će me sresti bilo kad i bilo gdje..
Neminovnost je ta da ćemo svi umrijeti. Ako želimo vječno zivjeti, treba da unapredjujemo svoju sredinu u svojim mogućnostima. Prenosioci smo gena i njihovi cuvari za neke buduce generacije, baš kao što su kmetovi u srednjem vijeku,umirali zbog toga što su lovili ribu u potoku bez znanja feudalca.. Čuvali su ljudske gene u svom psećem životu,da bi mi sad chatali na internetu.. Sad-zasad,to je jedini nacin,da čovjek kao društveno biće u neku ruku bude besmrtan. Isto takoi mi čuvamo i prenosimo gene za neke koji će putovati svemirom i samim tim životni vijek, bit će im veoma dug.
Neminovnost je ta da ćemo svi umrijeti. Ako želimo vječno zivjeti, treba da unapredjujemo svoju sredinu u svojim mogućnostima. Prenosioci smo gena i njihovi cuvari za neke buduce generacije, baš kao što su kmetovi u srednjem vijeku,umirali zbog toga što su lovili ribu u potoku bez znanja feudalca.. Čuvali su ljudske gene u svom psećem životu,da bi mi sad chatali na internetu.. Sad-zasad,to je jedini nacin,da čovjek kao društveno biće u neku ruku bude besmrtan. Isto takoi mi čuvamo i prenosimo gene za neke koji će putovati svemirom i samim tim životni vijek, bit će im veoma dug.
online
Re: Tabu smrti
Nije me strah al mi žao nekako što ću propustiti svašta, ali u isto vrijeme nepojmljivo mi da ću umrijeti, da će prestati sve, uvijek ta neka nada da postoji nešto poslije. Više me strah smrti onih koje volim i koje ću voljeti.
Ostavljam profil na forumu u amanet dobrim ljudima
USERNAME: Lebowski
PASSWORD: 123456
Dobri ljudi, uđite i promijenite šifru i riješite se kjafira.
USERNAME: Lebowski
PASSWORD: 123456
Dobri ljudi, uđite i promijenite šifru i riješite se kjafira.
Re: Tabu smrti
Nešto sad, kad se dešava ova katastrofa oko nas, razmišljam: Koliki može da bude strah kad stojiš na balkonu i gledaš kako bujica vode nadolazi i penje se sve više... nemojte ba pričati da vas nije strah
-
- Status: Offline
Re: Tabu smrti
Moje me nije strah, to sam vec razmirila u svojoj glavi. Strah me je sta bi mi bilo sa djetetom da se meni nesto desi dok je on jos mali, zato i ne dam sebi da tonem. Inat i huja rade prekovremeno.
Strah me je mamine smrti iako znam da mora biti, ali me je najvuse strah bratove. Rekla sam vec negdje da bih voljela umrijeti makar minut prije njega. ...
Strah me je mamine smrti iako znam da mora biti, ali me je najvuse strah bratove. Rekla sam vec negdje da bih voljela umrijeti makar minut prije njega. ...
-
- Inventar foruma
- Posts: 8390
- Joined: 09 Oct 2013, 18:58
- Location: post iskljucenje
- Status: Offline
Re: Tabu smrti
strah ili ne, brzo ili sporo, nebitno i neizbjezno. i ne zna niko kako ce odreagovat, nema ponavljanja.
ja sam potpuno drugacije shvatio temu izgleda.
tabu smrti ili nesto o cemu se ne prica.
na zapadu jako izrazena pojava gdje je sve nekako klinicki i hladno i svi se trude sto vise odvojiti realnost umiranja od javnosti, familije itd. da se ne bi usplahirili ili ne daj boze shvatili kako valja svima mrijet.
valjda nije dobro za ekonomiju, sta li
- Julia-Klara
- Forum [Bot]
- Posts: 80782
- Joined: 02 Dec 2011, 23:48
- Location: u gajevima
- Has thanked: 9955 times
- Been thanked: 6804 times
- Status: Offline
Re: Tabu smrti
Nije me strah smrti. Poznajem taj osjecaj kada mislis da je kraj, ali to nije smrt nego praznina, nedorecenost. Smrt dragih ljudi je neminovna,i ja se pokusavam saziviti sa mislju o istoj. Roditelja nece uvijek biti tu, lagano im dolazi vrijeme za odlazak, mada ne postoje pravila o tome ko ce prvi.
Jedino o cemu jesam razmisljala je to da umrem sama u stanu,i da me niko ne trazi, da danima moje tijelo bude negdje samo a da moji ne znaju da me vise nema. Znaci opet nije strah nego bih voljela da budu informirani na vrijeme,to je sve.
Smrt je kraj puta, i ona dolazi
Jedino o cemu jesam razmisljala je to da umrem sama u stanu,i da me niko ne trazi, da danima moje tijelo bude negdje samo a da moji ne znaju da me vise nema. Znaci opet nije strah nego bih voljela da budu informirani na vrijeme,to je sve.
Smrt je kraj puta, i ona dolazi
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija
- Bla
- i dva polipa
- Posts: 75774
- Joined: 30 Aug 2013, 14:21
- Location: Rodna grudva
- Mood:
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 34 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Tabu smrti
Mene su iznenadile vijesti koje su počele pristizati o broju žrtava jer nije bila riječ o nekim bujičnim vodama nego većinom o vodi koja relativno polako nadolazi. Mislim, nije tsunami u pitanju. Jednostavno nisam mogao da pojmim kako se neko može udaviti u takvoj vodi (osim ako je invalid, onemoćali starac i sl.)alma75 wrote:Nešto sad, kad se dešava ova katastrofa oko nas, razmišljam: Koliki može da bude strah kad stojiš na balkonu i gledaš kako bujica vode nadolazi i penje se sve više... nemojte ba pričati da vas nije strah
Poslije su rekli da je većinom riječ o starijim osobama, a vidjevši prilog iz Srbije gdje su u nekim mjestima, ono, kad je vrag odnio šalu, neke starce prisilno evakuisali, zaključio da je većina žrtava to postala zbog tvrdoglavosti a ne zbog toga što nije moglo drugačije.
Uz izuzetke nekih koji su upali u brzu nabujalu rijeku kao što je bio slučaj na Dobrinji, mada mi je i to neshvatljivo, jer okolno područje nije bilo poplavljeno, pa to nekako tumačim kao nedostatak opreza i traženje belaja (šta tražiš na ivici takve rijeke?).
Nekoliko slučajeva usljed klizišta gdje su se kuće srušile na ljude. Iz priloga se vidi od onih koji nisu doživjeli takvu sudbinu nego su "na vrijeme" izašli da su se i tu ljudi ponašali prilično nesuvislo. Većina prepričava kako su, iako je počelo s pomjeranjem, čekali maltene zadnji momenat da napuste objekte.
Očito da narodu treba održavati predavanja i vježbe šta se u određenim slučajevima radi.
Npr. sada se skoro nigdje ne rade ni vježbe po objektima usljed požara. Da se isti desi, sigurno bi bilo totalno nepotrebnih stradanja.
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:
:
-
- Inventar foruma
- Posts: 8390
- Joined: 09 Oct 2013, 18:58
- Location: post iskljucenje
- Status: Offline
Re: Tabu smrti
Smrt i odnos prema smrti.
za razliku od nasih rituala koji se trude prikriti Smrt i ne spominjati je kao nesto prljavo sto treba izbjegavati ( ) u nekim dijelovima svijeta se jos uvijek postuje i Smrti pristupa na razlicite nacine.
Madagaskar
Famadihana, ili 'okretanje kostiju', je tradicionalni festival na otoku. ucesnici vjeruju da sto se brze tijelo preminulog raspadne, duh osobe brze stigne do zagrobnog zivota. zbog ubrzavanja raspadanja je obicaj iskopati svoje voljene, plesati sa ostacima tijela oko grobnice te ih ponovno ukopati. ponavlja se svakih 2 do 7 godina
Amazonija
Yanomami je jedno od najprimitivnijih plemena u svijetu. oni smatraju da Smrt nije prirodna pojava. tijela se uobicajeno spaljuju i preostali pepeo se mijesa sa alkoholom od fermentiranih banana. ovu mjesavinu konzumira cijelo pleme na taj nacin osiguravajuci da umrli na neki nacin ostaju medju njima.
Tibet
Jhator, ili nebeska sahrana, je praksa medju budistima na Tibetu. vjeruju u ciklicno ponovno radjanje, sto znaci da nema smisla prezervirati tijelo poslije smrti jer se duh vec preselio na drugi svijet. tijela umrlih se nose na otvorene prostore, obicno na velikoj visini, i ostavljaju se lesinarima i ostalim zivotinjama kao poklon. da bi se tijelo sto prije i lakse raznijelo, specijalist/svecenik reze tijelo na komade i siri ga na za to odredjenom mjestu.
Indija
Aghori Babas, pleame koje zivi u Varanasiju, su poznati po tome sto jedu mrtve. oni vjeruju da je najveci strah od kojeg pate ljudska bica, stah od vlastite smrti, i da je toj strah barijera duhovnom prosvjetljenju. samo suocavanje sa strahom covjek moze dostici visi nivo duhovnosti. u hinduizmu postoji 5 vrsta ljudi koji se ne smiju spaljivati: sveci, djeca, trudnice, neudate zene, i ljudi koji su umrli od leproze ili zmijskih ugriza. njihova tijela se ostavljaju da plutaju niz rijeku Ganges, odakle ih Aghori izvlace i ritualno konzumiraju.
za razliku od nasih rituala koji se trude prikriti Smrt i ne spominjati je kao nesto prljavo sto treba izbjegavati ( ) u nekim dijelovima svijeta se jos uvijek postuje i Smrti pristupa na razlicite nacine.
Madagaskar
Famadihana, ili 'okretanje kostiju', je tradicionalni festival na otoku. ucesnici vjeruju da sto se brze tijelo preminulog raspadne, duh osobe brze stigne do zagrobnog zivota. zbog ubrzavanja raspadanja je obicaj iskopati svoje voljene, plesati sa ostacima tijela oko grobnice te ih ponovno ukopati. ponavlja se svakih 2 do 7 godina
Amazonija
Yanomami je jedno od najprimitivnijih plemena u svijetu. oni smatraju da Smrt nije prirodna pojava. tijela se uobicajeno spaljuju i preostali pepeo se mijesa sa alkoholom od fermentiranih banana. ovu mjesavinu konzumira cijelo pleme na taj nacin osiguravajuci da umrli na neki nacin ostaju medju njima.
Tibet
Jhator, ili nebeska sahrana, je praksa medju budistima na Tibetu. vjeruju u ciklicno ponovno radjanje, sto znaci da nema smisla prezervirati tijelo poslije smrti jer se duh vec preselio na drugi svijet. tijela umrlih se nose na otvorene prostore, obicno na velikoj visini, i ostavljaju se lesinarima i ostalim zivotinjama kao poklon. da bi se tijelo sto prije i lakse raznijelo, specijalist/svecenik reze tijelo na komade i siri ga na za to odredjenom mjestu.
Indija
Aghori Babas, pleame koje zivi u Varanasiju, su poznati po tome sto jedu mrtve. oni vjeruju da je najveci strah od kojeg pate ljudska bica, stah od vlastite smrti, i da je toj strah barijera duhovnom prosvjetljenju. samo suocavanje sa strahom covjek moze dostici visi nivo duhovnosti. u hinduizmu postoji 5 vrsta ljudi koji se ne smiju spaljivati: sveci, djeca, trudnice, neudate zene, i ljudi koji su umrli od leproze ili zmijskih ugriza. njihova tijela se ostavljaju da plutaju niz rijeku Ganges, odakle ih Aghori izvlace i ritualno konzumiraju.
-
- Inventar foruma
- Posts: 8390
- Joined: 09 Oct 2013, 18:58
- Location: post iskljucenje
- Status: Offline
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 11 guests