Strah od mrtvih ljudi

Diskusije o životu i životnim problemima, stavovima. Savjetovanje.

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7769 times
Status: Offline

Strah od mrtvih ljudi

Post by Krokodil Behko » 20 Sep 2012, 20:03

Jedna morbidna tema ali može biti i poučna.

Plašite li se vijdeti mrtvog čovjeka? Ili možda samo osjetite neku jezu?
Ili pak, svejedno vam je?
Poznajem zrele osobe koje se još uvijek ne usudjuju vidjeti taj prizor.
Šta je to što neke ljude plaši da vide bešivotno tijelo?

Strah od smrti ili strah od života poslije smrti?
Strah od sučeljenja sa bogom ili nešto drugo?

Ja sam i prije rata bio na sahranama i svašta ali uvijek je mrtvac bio
spremljen na tabut ili u sanduk. Nikada do rata, nisam vidio mrtvog čovjeka.

I prvi kojeg sam vidio, bio je moj prijatelj koji je eto upao u minsko polje u akciji.
Nisam osjećao neki strah. Nekako više sam osjećao tegobu zbog toga što je
njegovo tijelo bilo mlado a tako beživotno.
Par godina nakon toga vidio sam i tijelo svog prijatelja bez glave. Virila mu kičma iz vrata. Direktan pogodak projektila iz PAT-a u glavu.

No medjutim, najteže mi je palo prije nekoliko godina kad se jedan ččovjek iz čista mira sručio u sred bašte u jednoj slastičarnici. Neka crna pjena ižla mu je na usta.
Bio je mrtav u minuti. Strašan prizor.

Vaša iskustva?
online

User avatar
Dust
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 7268
Joined: 21 Dec 2011, 01:53
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by Dust » 20 Sep 2012, 20:09

Nedavno mi je umro covjek gotovo na rukama.. nije me bilo strah, vec bilo mi ga je zao, zao mi onih koji ostaju iza njega i nekakvo prisjecanje da cemo svi ovako zavrsiti prije ili kasnije.
Gledam te nekim drugim ocima
upravo onako kako ne treba...
I ne shvatam sta mi se desava
nedostaje mi rec koja resava
u tebi je neka tajna ostala
k'o muzika starih majstora

bubica
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 2868
Joined: 12 Sep 2011, 00:48
Location: Jebenhausen
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by bubica » 20 Sep 2012, 21:37

Vidjela sam nekoliko mrtvaca. Jednog sam poljubila. Hladno lice a mirno kao da spava. Ne bih bas voljela da mi neko na rukama umre ali jer sebe dobro poznajem u toj situaciji bi bila sve samo ne pod strahom, to bi mozda kasnije doslo.
siromah nema sta a bogatas nema kad

Ideja
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3275
Joined: 26 Mar 2010, 10:21
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by Ideja » 20 Sep 2012, 22:12

U biti se ne plašim vidjeti mrtve ljude. Naravno da je to čudan osjećaj ali daleko od straha. Mislim da je drugačije vidjeti nekog opremljenog za dženazu/sahranu, znači samo lice, nego nekog ko je tek preminuo, pogotovo kao što je to u ratu bilo, ako postoje teške vanjske ozljede i sl. Sa suprugom od imama sam "opremala" članicu svoje porodice za dženazu. Nije me bilo strah, bio je tu samo osjećaj tuge i očaja. Kad sam ušla u mrtvačnicu ugledala sam krevete na kojima su mrtvacima virila samo stopala. U trenutku kad sam prepoznala čarape nešto u meni se slomilo i mislila sam da ću pobjeći. Ostala sam ipak. Bio je to čudan osjećaj dodirivati hladno tijelo bliske osobe i pokušati ostati pribran. Dugo se nisam mogla oporaviti od tuge koja me tu preplavila i ne preporučujem to mladjim osobama.
"Jer, bez imalo sumnje, drvo za moj tabut raste. I platno posmrtno, moje, neko negdje tka... "

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119231
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5517 times
Been thanked: 11761 times
Contact:
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by Maja » 20 Sep 2012, 22:33

A zašto si to radila?

Ideja
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3275
Joined: 26 Mar 2010, 10:21
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by Ideja » 20 Sep 2012, 22:42

Pa običaj je da bliži članovi porodice učestvuju u opremanju mrtvaca. Na pitanje da li bih i ja išla prvo sam rekla da ne bih a onda sam se predomislila. Mislila sam da to neće loše uticati na mene jer je u pitanju jako bliska osoba ali upravo tu sam pogriješila.
"Jer, bez imalo sumnje, drvo za moj tabut raste. I platno posmrtno, moje, neko negdje tka... "

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119231
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5517 times
Been thanked: 11761 times
Contact:
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by Maja » 20 Sep 2012, 22:50

Hmmm ne znam. Mislim da kod nas ne ide niko od porodice, ali nakon što se umrli opremi ko želi da ga vidi posljednji put može da to obavi. To učestvovanje u opremanju mi je malo stresno, pa sam te zato pitala.

User avatar
mailed
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3696
Joined: 30 Nov 2010, 10:00
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by mailed » 21 Sep 2012, 14:48

Bilo me je strah prije, pitala sam se kako ljudi to sve podnesu kad izgube nekog bliznjeg, da ga vide mrtvog.
Sve dok i ja nisam izgubila dvije bliske osobe, sa jednom sam bila dok je umirala, onda je tu samo bol i tuga, nema mjesta za strah
Posle sam ih sanjala cesto, da su pored mene, san je izgledao tako stvarno da mi se cinilo da cujem kako disu i osjetim njihov miris.

Kao sto neko rece ziv covjek sve podnese

User avatar
gejsha
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 9299
Joined: 09 Feb 2011, 17:10
Location: tamo daleko,daleko od bola..
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by gejsha » 21 Sep 2012, 14:56

Nisam nikada vidjela mrtvaca i sama pomisao na to mi je strašna.
To mi je nekako nezamislivo i vjerujem da je jako teško i bolno kada vidiš blisku osobu koja je mrtva.
Ja sam jako osjetljiva i mislim da bih to zaista teško podnijela.
Nije sloboda sa neba pala, za nju je sestra dva brata dala..

User avatar
silence
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 9687
Joined: 18 Oct 2010, 23:07
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by silence » 21 Sep 2012, 21:32

Nisam nikada imala priliku vidjeti mrtvog čovjeka... Ne znam da li bih osjećala strah, a pitam se zašto osjećati strah? Vjerujem da je to tuga... Sjetih se sada da sam nedavno vidjela žensku osobu koja je stradala u saobraćajnoj nesreći... gledala sam sa balkona...Nije bio nimalo ugodan osjećaj gledati je da leži na ulici iako je bilo daleko. Smrt je mistična, pa valjda iz tog razloga se javljaju neki čudni osjećaji.
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)

User avatar
Jaca
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6755
Joined: 29 Sep 2011, 02:18
Location: potrazi me u predgradju...
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by Jaca » 21 Sep 2012, 21:37

mrtvih se ne bojim samo ponekih zivih
bolje biti malo lud nego malo pametan

User avatar
IM_ex
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6816
Joined: 29 Jan 2012, 23:07
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by IM_ex » 22 Sep 2012, 00:33

Priznacu da me obuzme strah. Evo, i pri samoj pomisli na takvo sto obuzima me jeza, jeza koja eskalira u direktnom susretu sa mrtvacem :grana
Vidjela sam samo tri mrtvaca, te, obzirom da isti nisu posve bliske mi osobe, drasticno razlicito sam se ponijela pri suocavanju sa istima.
Prvi slucaj, nekadasnji direktor skole koju sam pohadjala, a da ga inace nisam ni poznavala. Njegov kovceg bio je izlozen u skolskom holu, za posljednji ispracaj ... onako, nije me se dojmilo. Skoro kao kad gledam slicne filmske scene strane produkcije. Mozda bezveze poredjenje, ali, zaista tako, najslicnije. Tek ona nijema tisina me pomalo doticala.
Drugi slucaj, slucaj gdje je na misteriozan nacin prekinuta mladost jedne djevojke (mamine rodice kcerka) ... huuuhhhh, samo kad se sjetim sebe nakon te dzenaze. Tijelo je dovezeno i postavljeno u dvoristu roditeljske joj kuce, nesto krace od sat vremena prije polaska tuzne povorke ka mjesnom mezarju. Jedno iza drugog, nizali smo se u kolonu da bismo posljednji put vidjeli to mlado lice. Jos troje ispred mene pa sam tik uz tabut ... izvode od tuge slomljenu joj mamu, ocito pod djejstvom sredstava za smirenje. Imam osjecaj da ne koraca, vec da je vuku, cvrsto ju drzeci ispod miski. "Sine, Aida; duso moja, allahimanet, kceri. Nemoj mi se bojati, lutko moja. nemoj da te je strah, duso moja" - rece poljubivsi pa milujuci hladno, blijedo lice svog zivota ... i da se ispravi - pada u besvjesno stanje :-(
Stigavsi kuci, nakon dzenaze, kojoj su prisustvovale i djevojke, ja, jednostavno nisam mogla prestati plakati. Niti sam osjecala glad, nista ... spopala me tuga i osjecaj zivotnog besmisla.
Treci slucaj - nana (ne moja), Sa par osoba usla sam u gasulhanu. Samim stupanjem u tu prostoriju osjetila sam obuzimanje jeze. Gledamo to bezivotno tijelo komentarisuci kako je lijepo sto lice nije mrtvacki blijedo, vec se rumeni (sto je veliki plus kad je strah, jeza u pitanju, bar meni, mislim u sebi). Ostadosmo desetak minuta - nije da me je strah, a nije ni da nije. Lako je kad sa mnom ima jos neko, od zivih. Dok oni lagano izlaze iz prostorije (zadnja sam), krenuh i ja za njima, k'o da se zalijepih za zenu ispred mene (zbog straha da me Sta ne bi povuklo nazad); odjednom se sjetih neke stare savjeto-izreke, za nas strasljivice vazece, koja kaze da ce strah od mrtvaca zauvijek nestati ako ga dodirnes. Sita tog straha, odvazih se pa se vratih 3-4 koraka unazad (a dugi, a dugiiiiii su mi ti koraciii ... ), a da to izlazece osobe nisu ni zapazile. Pazljivo (uj, kako oprezno) uzimam za krajicak bijelog platna, da bih ponovo otkrila tek pokriven gornji dio mrtvog tijela. Ruke mi teske da me boli. Poljubiti? Ne, ne mogu, ne smijem, necu - onesvijesticu se, povracacu - necu i ne mogu.
Sta je po me najbezbolnije, razmisljam brzinski. Tog momenta pogled mi ode na ruku. Nije mi izgledala strasno, dotaknem je vrhovima prstiju i to je moglo potrajati oko jednog djelica sekunde ... i to je to. Ponovo prekrijem tijelo bijelim carsavom i brze-bolje van.
nekako - tuhafli osjecaj :/
Ne bih zeljela vidjeti ikog mi bliskog, a mrtvog. Ni roditelje - nikog mi bliskog. Mislim da cu ustrajati pri tome, da necu dozvoliti da me nagovore. Po mene je bolje ne vidjeti.

A ono, najbolnije mi, ne pomenuh.
Nisam isla vidjeti ga. nisam to mogla. ne bih mogla podnijeti. ne zalim sto nisam, zaista ne zalim.
E sad necu ni kako ja hocu

User avatar
blento59
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 11733
Joined: 18 Aug 2011, 23:07
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by blento59 » 22 Sep 2012, 01:27

mrtvi i gotovo
zivi ljudi mogu biti opasni
Kada je živ onda je visok, a kada je mrtav onda je dugačak

User avatar
POSAVLJAK
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 2738
Joined: 24 Dec 2011, 13:53
Location: Wligorski okrug zapadno europskog centra na planini Arhipelagovog vrha
Contact:
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by POSAVLJAK » 22 Sep 2012, 19:04

mi smo živi mrtvaci, zašto se bojati???

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7769 times
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by Krokodil Behko » 09 Oct 2012, 15:07

Taj strah se može razumjeti. Ljudi se odvajkada, plaše nepoznatog.
Za nas je smrt nepoznanica sve dok se ne suočimo sa njom. Razlog
straha je neopravdan. Ostaje nam svima veliki upitnik sve do tog trenutka.
online

User avatar
silence
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 9687
Joined: 18 Oct 2010, 23:07
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by silence » 09 Oct 2012, 15:38

Ljudi imaju strah od mrtvih ljudi vjerovatno iz razloga što imaju veliki strah od smrti. Svi se mi bojimo smrti, pa kada vidimo njeno prisustvo, hvata nas strah. Ja još nisam imala priliku, do sada, da se susretnem sa Smrti. Smrt je prisutna uz mrtvog čovjeka... :( Odatle taj nepoznati strah.
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)

Blackhawk
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by Blackhawk » 09 Oct 2012, 16:05

To je vise strah od duhova nego strah mrtvih ljudi... Isto kao sto je strah od mezara, dok prolazis nocu pored, osjecas nelagodu, ili boravak u mezarima i slicno...
Ta duhovna strana, to sto se ne vidi, to nepoznato, toga se ljudi plase....
I kad pogledas mrtvo tijelo, taj osjecaj nekad bilo zivo gledalo te, a sad odjednom sve je isto, samo sto nema zivota, nema duha u njemu, hladno, prazno...

Nisam vidio puno mrtvaca ali geldao sam ih... i nisu strasni....barem ne meni.

User avatar
paparaci
Hadžija
Hadžija
Posts: 6706
Joined: 26 Mar 2010, 22:08
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by paparaci » 15 Mar 2013, 00:43

ne plasim se vidjeti mrtvu osobu. sta vise, dugo vremena me je to privlacilo. imao sam zelju da to dozivim. neka radoznalost. prilika za to mi se pruzila prije pet godina nakon sto mi je tetka umrla. iskoristio sam priliku da je posljednji put vidim. bilo je nekako cudno i neobicno.
NeK pUkNu DuSmAnI...

:srce S a n i c a - G r m e č :srce

User avatar
Lanci
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 35715
Joined: 05 Oct 2011, 18:59
Location: Daleko
Has thanked: 91 times
Been thanked: 48 times
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by Lanci » 15 Mar 2013, 01:41

Cuvajte se vi zivi ljudi,,a mrtvi ne ustaju
I keep my personal life private,so don’t think you know me!
You know what I allow you to know.

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6804 times
Status: Offline

Re: Strah od mrtvih ljudi

Post by Julia-Klara » 15 Mar 2013, 09:42

Prva mrtva osoba koju sam vidjela bio je moj najbolji drug tada, imao je tumor na mozgu, bili smo djeca, 7i razred osnovne skole, i taj prvi susret mi je ostao u sjecanju kao strasan. Bojala sam se, jer sam u glavi imala samo misao da je to "mrtvac", a ne Boris. Par dana nakon nisam smjela da spavam, imala nocne more, ali se smirilo.
Posljednja osoba bila je moja majka (nena), i kad sam je vidjela, znajuci da je bila bolesna, i imala jake bolove prije smrti, vidjela sam mirno lice... Necu reci nasmijano,ali smireno, olaksano, bez ijedne bore, i bila mi je tako lijepa. Nasmijesila sam se, i sad kad pomislim na nju vidim je takvu, bijelo lijepo lice, njezno...
Ne bojim se
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

Post Reply

Return to “Filozofija & Psihologija”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 13 guests