Sujeta

[Peggy Sue]

Čitaš li još šta osim fejsa? Svi pišu da je svaki dan na tom sajtu sve
manje i manje privatnosti. Jel ti opet proradila sujeta?
Odji bar nastupaš hanonimno i mereš biti sujetna samo zbog svog
forumskog lika koji ne mora biti identičan tebi samoj. Čak ne mora
biti ni sujetan. Also sprach the crocodille

Etikete, sastav hrane u trgovinama (rokove trajanja pogotovo), citam forum, ponekad novine...

Nego sretel' ti sujetno žensko u zadnje vrijeme? Mislim, ovo je retoričko pitanje. Zato nam ispričaj

[carobnjak N]

jedna moja situacija.

na poslu smo nesto radili i ja sam se stvarno potrudila da ispunim kriterije zadatog i po mom misljenju i jesam. dolazi sef i fali moju kolegicu kako je ona to uradila sve perfektno, zeli je u narednom projektu itd.
kroz mene struja! sama sebe sam se uplasila. ok, ustala sam i otisla u toalet....da se saberem. ljuta, razocarana, misli tipa 'ta ona zna'. odjednom nisam mogla da izdrzim tu bol. to je bio moj problem ili spas, ne znam. pocela sam da ispitujem samu sebe, koji mi je klinac. kakvo je to ponasanje. korak po korak shvatim - i ne zabolilo me, ja se za sve moram truditi duplo. ja sam stranac, moram se integrirati a da ne izgubim svoj identitet i jos milion drugih stvari. nimalo lako...ali kad se dese ovakve scene gdje se u tom momentu ne cijeni tvoj trud....to je izgleda jace od tebe. ali kakav trud? sta koga boli briga za tvoj trud, jel? ipak samo tvoj problem. sujetan si i tacka.

HEDIT
zaboravih - ili?

nije to sujeta i nisi ti tu bila sujetna ,samo si bila povrijeđena tim dvostrukim aršinima i nepravednošću ljudi prema tebi ,to je sasvim normalna reakcija .
Šta se tu može učiniti ? Ne može ništa u smislu da možeš promjeniti situaciju ili ljude ,jok to se samo u filmovima dešava.
Jedino što možeš promijeniti je sebe ,iako izgleda glupo ono zašto da se mijenjam ako sam u pravu ? Ne mislim da mijenjaš to nego da shvatiš to je tako i ljudi su takvi ,jedino što mogu jeste da ne primam to toliko k srcu i da me manje smeta ,jer ZNAM da su takvi.
Mislim možda sam ja u krivu ali samo govorim kako se ja odnosim i postavljam u sličnim situacijama

[Krokodil Behko]

Čitaš li još šta osim fejsa? Svi pišu da je svaki dan na tom sajtu sve
manje i manje privatnosti. Jel ti opet proradila sujeta?
Odji bar nastupaš hanonimno i mereš biti sujetna samo zbog svog
forumskog lika koji ne mora biti identičan tebi samoj. Čak ne mora
biti ni sujetan. Also sprach the crocodille

Etikete, sastav hrane u trgovinama (rokove trajanja pogotovo), citam forum, ponekad novine...

Nego sretel' ti sujetno žensko u zadnje vrijeme? Mislim, ovo je retoričko pitanje. Zato nam ispričaj

Rokove trajanja moraš čitati i u frižideru. Meni se desilo da kamaram mlijeko
kutiju na kutiju a jedna je ostala dva mjeseca ispod.

Što se tiče pitanja, zamislila si me pravo.
Kao da i nisam sreo takve ženske u zadnje vrijeme
Ljubomorne da ali sujetne ne. Eh ad u kakvom su odnosu
ljubomora i sujeta?? To ti želiš reći da su žene realnije u
samoprocjeni od muških?

[Luna.]

jedna moja situacija.

na poslu smo nesto radili i ja sam se stvarno potrudila da ispunim kriterije zadatog i po mom misljenju i jesam. dolazi sef i fali moju kolegicu kako je ona to uradila sve perfektno, zeli je u narednom projektu itd.
kroz mene struja! sama sebe sam se uplasila. ok, ustala sam i otisla u toalet....da se saberem. ljuta, razocarana, misli tipa 'ta ona zna'. odjednom nisam mogla da izdrzim tu bol. to je bio moj problem ili spas, ne znam. pocela sam da ispitujem samu sebe, koji mi je klinac. kakvo je to ponasanje. korak po korak shvatim - i ne zabolilo me, ja se za sve moram truditi duplo. ja sam stranac, moram se integrirati a da ne izgubim svoj identitet i jos milion drugih stvari. nimalo lako...ali kad se dese ovakve scene gdje se u tom momentu ne cijeni tvoj trud....to je izgleda jace od tebe. ali kakav trud? sta koga boli briga za tvoj trud, jel? ipak samo tvoj problem. sujetan si i tacka.

HEDIT
zaboravih - ili?

tjesi se da nisi jedina, kojoj se ovakve stvari desavaju... i sujetu ne uplici ovdje

[Julia-Klara]

Vec par dana razmisljam o ovoj temi , i nikako da razbistim svoje misli, i razgranicim neke stvari.
Sujeta je po meni jedna od negativnih emocija koje covjek htio/ne htio osjeti s vremena na vrijeme, kao i ljubomoru,zavist, gordost...
E sad... Kako se manifestira u mom slucaju i da li se manifestira uopste? Ovo sto Heidi napisa vezano za posao mi nije nista novo, na pocetku je boljelo,ali covjek navikne,i otupi na ovakve stvari. Onda nekonapisa da to nije sujeta nego ljutnja. Ja bih rekla vise razocaranost nego i jedno i drugo.
Moj problem je sto sam odrastala u nekom svijetu gdje nisam bila najbolja, najomiljenija, najljepsa, najpamentija, i mislim dami je to dosta pomoglo u realnom pogledu na zvijet. Koliko je zaista realan pokazuju moji strahovi sada kada ne znam da li sam dovoljno dobra u nekim stvarima, pa se iznenadim ako dobijem pohvale,jer jednostavno nisam navikla na njih. Da li je to onda moja sujeta koja se prene iz sna kada su ljudi dobri prema meni? Ili losi? Reakcije zu razlicite,i samo nabacujem misli i recenice bez ikakvog reda, ne znam ni sta pisem, sorry. A sve zbog toga jer ne mogu definirati svoje vidjenje sujete,ljubomore, zavisti ...

Heidi, tema je vise nego dobra

[dacina_curica]

Na prvu je djelovalo kao da izgledamo kao "glup,gluplji" (nas dvoje na slici) (što i nije daleko od istine, jer smo bili zamotani u neke marame i šalove )...
Pročitam dvadesetosmi put post i skontam da je moooozda mislio da se nasali na onu scenu kad se jedan od njih dvojice grudva s onom zeMskom... Nigdje nasmijanog Smaje, nigdje nicega.. Nego samo komentar "evo vas ko u filmu "glup, gluplji" (parafraziram)..
Imam prijateljice koje mi napisu na zid post tipa "danas mi mi super izgledala samo jos da si se nasminkala, lijepo obukla i pocesljala bilo bi jos bolje" pa mi razvezemo 30 komentara tog tipa na moj zid. uzivam u tim provokacijama s ljudima koje volim. volim da se salim na svoj racun..

Al osobu koja je uputila onaj komentar uopce ne poznajem. Samim tim nisam znala je li prikladno nasaliti se, odbrusiti mu, objasniti mu... Pa sam komentar izbrisala...

Prvo! trk na FB i odmah u postavkama ogradi da ti niko osim tvoji prijatelja ne moze komentarisati/pisati po zidu.

Drugo, u ovom tvom konkretnom slucaju bih rekla da se radi o razlici u tumacenju tudjih rijeci i razlici u senzibilitetu pojedinca. Npr. ja (i izvinjavam se sto uvijek povinjem sa ovim JA ali samo za sebe mogu nesto pouzdano tvrditi) uvijek polazim od toga da je napisano zeza jer poprilicno olako spoznam malicioznost u napisanom (ili izrecenom). Moja reakcija na to bi bila "koji sam ja?" ali razumijem da je to tebi mosda neugodno. Je li sujetno? To ti znas a mi nagadjamo. Ja bih se npr. upitala da li bi mi smetao pozitivan komentar na nesto moje UPRKOS tom sto dolazi od "stranca"....

Heidi, ovaj tvoj licni primjer nema nikakve veze sa sujetom niti povrijedjenim egom itd...Covjek koji ulaze mnogo truda u nesto poput posla ce se (naravno) naci povrijedjenim/rastuzenim ako se njegov trud ne cijeni ili pak ignorise. To sto druga strana radi je umanjivanje vrijednosti tudjeg rada i reakcija na to nije sujeta.

[Heidi]

tjesi se da nisi jedina, kojoj se ovakve stvari desavaju... i sujetu ne uplici ovdje

svjesna sam toga da nisam jedina, to i nije tema.
tema je ta emocija koja me prodrmala ali se javio zdrav razum i opomenuo me da to ipak nije ok. stvar je u tome sta se sve desava kad dopustis da te ona vodi i stvaras bespotreban nered i suhvu medju ljudima. ja sam mozda ovaj put uspjela da se saberem, ali sta je sa onima koji to ne mogu ili jos gore - NECE! e, to me nervira i zabrinjava... i zato razmisljam o tome ko mahnita....i sto vise mislim... bolje da sam za to vrijeme naucila pitu razvlacit

[silence]

jedna moja situacija.

na poslu smo nesto radili i ja sam se stvarno potrudila da ispunim kriterije zadatog i po mom misljenju i jesam. dolazi sef i fali moju kolegicu kako je ona to uradila sve perfektno, zeli je u narednom projektu itd.
kroz mene struja! sama sebe sam se uplasila. ok, ustala sam i otisla u toalet....da se saberem. ljuta, razocarana, misli tipa 'ta ona zna'. odjednom nisam mogla da izdrzim tu bol. to je bio moj problem ili spas, ne znam. pocela sam da ispitujem samu sebe, koji mi je klinac. kakvo je to ponasanje. korak po korak shvatim - i ne zabolilo me, ja se za sve moram truditi duplo. ja sam stranac, moram se integrirati a da ne izgubim svoj identitet i jos milion drugih stvari. nimalo lako...ali kad se dese ovakve scene gdje se u tom momentu ne cijeni tvoj trud....to je izgleda jace od tebe. ali kakav trud? sta koga boli briga za tvoj trud, jel? ipak samo tvoj problem. sujetan si i tacka.

HEDIT
zaboravih - ili?

Boldirano...

Hejdi, ja bih ovo tvoje stanje nazvala "ranjivost", a vjerovatno je proizašla zbog te stalne neke nepravde:

ja se za sve moram truditi duplo. ja sam stranac, moram se integrirati a da ne izgubim svoj identitet i jos milion drugih stvari. nimalo lako..

Kada je stanje takvo, onda čovjeka pogađa i zaboli mnogo jače i više, nego onog koji ne treba stalno da čini to što ti činiš...da se dokazuje i trudi duplo...

A pogledaj sad malo sa druge ljepše strane...Ja ću reći ovko, a ti prevedi...

Postoje zvijezde na nebu koje su uvjek blistave i na to smo naviknuti, uobičajeno je... Ali neka samo jedna druga zvijezda koja nema stalni blistav sjaj, jednom jarko zablista, zaboravimo da se divimo onoj zvijezdi koja ima svoj uobičajeni lijepi sjaj...

I...tvoja reakcija je bila sasvim normalna. Svoju bol si zadržala za sebe i to je ok. Ne bi valjalo da si je pokazala, jer upravo taj tvoj suejtni šef imao bi slobodu da svoju sujetu pripiše tebi...

Ljudi su bića sazdana od emocija, nisu roboti.
Mene više brinu bezosjećajni ljudi i ljudi kojima je sve svejedno.

[Heidi]

sve to stoji silence. mene je uplasilo to sto sam prvo o njoj tako pomislila, a ne o onome koji nosi veci dio 'krivice'. i tako to krene....razumijes? placaju neduzni ljudi...

[silence]

Heidi, sve i da nisi u tuđini, da si tu među svojima, sve bi ti se isto, ako ne i gore ovdje dešavalo... Moramo da shvatimo da za sve postoje razlozi. Moramo da shvatimo da nismo kod svih podjednako voljeni i simpatični, da naš trud nije za sve isto vrijedan i da tamo, na suprot nas, upravo i vrlo često stoje sujetni ljudi, koji kao takvi žele izazvati razočarenje i bol kod onog koji mu je manje blizak ili simpatičan, manje vrijedan. Ne možemo se stalno preispitivati zbog nakaradnih postupaka sujetnih. Nigdje nam kraja ne bi bilo. Znaš' Heidi, znaš' kada bi se ti trebala zamisliti? Trebala bi se zamisliti nad sobom da ti je bilo svejedno za taj šefov postupak. Tebe brine zašto ti je kolegica bila prva na koju si pomislila...Pa jednostavno, ona je ta koja ne mora duplo da radi da bi se dokazala... Zar nije normalno da diskriminacija zaboli?

[Heidi]

silence, svjesna sam toga da je problem svugdje isti, svjesna sam da me ne mogu svi voljeti - ali o tome ne pricam. ni ja ne simpatisem sve ljude, necemo se lagati. dok ti uporno zelis da opravdas moj postupak, ja UPORNO zelim da dokazem gdje sve to vodi. od sitnice sve pocinje...kotrlja se nizbrdo kao grudva snijega. sve veca i veca.

ne mogu promijeniti svijet, ok....ali zato mogu pokusati da oblikujem sebe.

PS i obadvije smo sad sujetne jer smo uporne joooj ko me natjera da otvorim ovu temu

[silence]

Pa... ja želim opravdati postupak, jer si na kraju postupila ispravno... Nisi reagovala, sputala si svoje emocije i stekla si jedno novo veće iskustvo...Nešto što vodi napretku, uspjehu, mislim tvom ličnom... Čovjek je jak onoliko koliko je snažan da upravlja svojim emocijama, razumiješ'. To ne može svako...
Iz tvog dosadašnjeg pisanja na forumu ti nigdje nisi pokazala samoljublje, a to je crta sujetnih... Doživljavam te kao pozitivnu osubu i osobu koja oko sebe širi pozitivnu energiju...Prema tome, nemaš razloga za brigu...Sasvim je normalno da kada osjetiš zahlađenje, da se streseš, a onda stopliš i zgriješ...
Ne vidim problem. Mi nismo na dugmiće, ali ti si svojom svješću uspjela taj jedan dugmić da dovedeš u stanje OFF-a. To je to, sujetni ljudi to nemaju...oni su uvjek na ON...

[Julia-Klara]

pa da pokrenemo opet jednu jako lijepu temu, o kojoj se naravno uvijek nanovo da raspravljati i pricati

Jeste li sujetni? Koliko vam je bitno sta ljudi misle o vama, da li zelite da vas svi dozivljavaju kao pametne, lijepe, mudre, sexy (imali smo i anketu, koliko je uspjela vidjeli smo)?
Da li vam zbog vaseg unutarnjeg mira treba proznanje drugih i koliko negativno misljenje, ili bar drugacije dozivljavanje vas samih, utjece na vas, i vasu sujetu?

Niko nije savrsen, i neki ljudi nas vole, neki ne, za neke smo vjestice, za druge svetice (i naravno u muskom rodu)... I mi sami nekoga volimo vise nekoga manje...

pricajte...

[Luna.]

ja se isikira sta ce svijet rec

a pogotovo sta ce jonas da kaze

[Katja]

Je li sujeta isto što i sjeta (tuga, melankolija)?

[Julia-Klara]

Je li sujeta isto što i sjeta (tuga, melankolija)?

ne, sujeta je davanje sebi vece vrijednosti od one stvarne ... kada o sebi mislis samo najbolje

citat: Sujeta je razlika izmedju onog sto jesi i onog sto mislis da jesi.

[Katja]

Sasvim nešto drugo, dakle.
Hvala.

[Alexandar]

Je li sujeta isto što i sjeta (tuga, melankolija)?

pise ti lepo, to je kad te brine sta ce drugi da kazu

ko primerice ti kad napises post se pitas sta ce Alex da misli o tome, hoce li mu se svideti...



sujeta proizlazi iz niskog samopouzdanja, nema tu filozofije

[Katja]

ko primerice ti kad napises post se pitas sta ce Alex da misli o tome, hoce li mu se svideti...

[dacina_curica]

Jen

Jos uvijek vazi moj odgovor sa prve stranice......Gadna osobina ta sujeta, nista dobro iz nje nece doci.