In memoriam
Moderator: Krokodil Behko
- bagra
- Forum [Bot]
- Posts: 12016
- Joined: 12 Jun 2013, 20:00
- Has thanked: 492 times
- Been thanked: 1077 times
- Status: Offline
Re: Princ Filip umro u 100. godini
a cojka majko
fufe bolan, okej... skuzili smo svi vec vjerujem
lozis se na kraljevne njemacke egleske i latvije
a sve zato da prikrijes svoje skromno podrijetlo
jer kao i ti si u tim krugovima eto. de ba statije
relax prifacen si ovde sta ima veze sto svi znamo
da si sve samo ne plemenita roda. cuvat ovce na
švarcvaldu mnogim je zvanje iz snova vjeruj ipak
fufe bolan, okej... skuzili smo svi vec vjerujem
lozis se na kraljevne njemacke egleske i latvije
a sve zato da prikrijes svoje skromno podrijetlo
jer kao i ti si u tim krugovima eto. de ba statije
relax prifacen si ovde sta ima veze sto svi znamo
da si sve samo ne plemenita roda. cuvat ovce na
švarcvaldu mnogim je zvanje iz snova vjeruj ipak
- Taare
- greatest
- Posts: 32341
- Joined: 19 Nov 2019, 13:51
- Has thanked: 6107 times
- Been thanked: 4410 times
- Status: Offline
- Taare
- greatest
- Posts: 32341
- Joined: 19 Nov 2019, 13:51
- Has thanked: 6107 times
- Been thanked: 4410 times
- Status: Offline
Re: In memoriam
Reci mi, koja je po tebi pravedna kazna koja bi se trebala dodijeliti monstrumima poput ovog?
Svi mi se morete obratit
- bagra
- Forum [Bot]
- Posts: 12016
- Joined: 12 Jun 2013, 20:00
- Has thanked: 492 times
- Been thanked: 1077 times
- Status: Offline
Re: In memoriam
cudno da pitas bas sam nesto razmisljo
poslat ih s tobom na neko ljetovanje ?
s tobom il munži svejedno
kuces goru patnju
jebo spansku inkviziciju.
ove turske i norweske su stoput gore
- bosnjakinja
- Inventar foruma
- Posts: 5859
- Joined: 20 Jan 2021, 08:28
- Has thanked: 169 times
- Been thanked: 290 times
- Status: Offline
Re: In memoriam
pa za tebe koji ne vjerujes to nista znaci,a ja sam ubjedjena da bi on volio da malo otplati ovdje nebil kazna bila blaza tamo
- Taare
- greatest
- Posts: 32341
- Joined: 19 Nov 2019, 13:51
- Has thanked: 6107 times
- Been thanked: 4410 times
- Status: Offline
Re: In memoriam
Nema šale kada je u pitanju srebrenica. Nemoj zajebavat.
Svi mi se morete obratit
- bagra
- Forum [Bot]
- Posts: 12016
- Joined: 12 Jun 2013, 20:00
- Has thanked: 492 times
- Been thanked: 1077 times
- Status: Offline
Re: In memoriam
a vidi s bosnjakinjom onda
nisam ja strucan dovoljno
za te stvari, sto jes jes
jer kako bi ga JA kaznio...
to je bas ozbiljno pitanje.
sta sad da kazem, osakatio ?
nisam ja strucan dovoljno
za te stvari, sto jes jes
jer kako bi ga JA kaznio...
to je bas ozbiljno pitanje.
sta sad da kazem, osakatio ?
- Taare
- greatest
- Posts: 32341
- Joined: 19 Nov 2019, 13:51
- Has thanked: 6107 times
- Been thanked: 4410 times
- Status: Offline
Re: In memoriam
Zatvor ili smrtna kazna?
Ne pitam te jesi li stručan, nego tražim da izneseš mišljenje.
Ne pitam te jesi li stručan, nego tražim da izneseš mišljenje.
Svi mi se morete obratit
- Tokmak
- Vucin apostol
- Posts: 15190
- Joined: 08 Jul 2015, 17:31
- Location: Ulica Rajkovačića i Čalušića bb
- Has thanked: 974 times
- Been thanked: 962 times
- Status: Online
Re: In memoriam
Preminuo je El Risitas, pamtit ćemo ga po čuvenom i zaraznom smijehu
Popularni televizijski glumac i komičar Juan Joya Borja, poznatiji po nadimku 'El Risitas', preminuo je u 65. godini života u bolnici Virgen del Rosio u španjolskom gradu Sevilla.
Prvo su ga prebacili iz bolnice de la Caridad u univerzitetsku bolnicu Virgen del Rocio gdje je i umro.
U bolnici je bio od rujna 2020. godine, a zbog lošeg zdravstvenog stanja morali su mu amputirati nogu.
Slavu je stekao čuvenim i zaraznim smijehom u jednoj od svojih emisija.
https://pogled.ba/magazin/preminuo-je-e ... ehu/215611
Popularni televizijski glumac i komičar Juan Joya Borja, poznatiji po nadimku 'El Risitas', preminuo je u 65. godini života u bolnici Virgen del Rosio u španjolskom gradu Sevilla.
Prvo su ga prebacili iz bolnice de la Caridad u univerzitetsku bolnicu Virgen del Rocio gdje je i umro.
U bolnici je bio od rujna 2020. godine, a zbog lošeg zdravstvenog stanja morali su mu amputirati nogu.
Slavu je stekao čuvenim i zaraznim smijehom u jednoj od svojih emisija.
https://pogled.ba/magazin/preminuo-je-e ... ehu/215611
Vuk dlaku mijenja, ćud nikada.
- Maja
- Administrator
- Posts: 119675
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 5649 times
- Been thanked: 12179 times
- Contact:
- Status: Online
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96472
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34414 times
- Been thanked: 21146 times
- Contact:
- Status: Online
Re: In memoriam
Nikad cuo
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- greeneyes
- Hadžija
- Posts: 90760
- Joined: 19 Jan 2013, 21:17
- Location: Ispod šljive na sred njive.
- Has thanked: 6125 times
- Been thanked: 6702 times
- Status: Offline
- dadojović
- Forum [Bot]
- Posts: 10576
- Joined: 12 Aug 2018, 14:01
- Has thanked: 372 times
- Been thanked: 310 times
- Status: Offline
Re: In memoriam
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM
- Rum
- Sebijin pulen
- Posts: 96472
- Joined: 17 Oct 2010, 17:29
- Mood:
- Has thanked: 34414 times
- Been thanked: 21146 times
- Contact:
- Status: Online
Re: In memoriam
Preminula rođena Zeničanka Borka Tomljenović u 103. godini
Preminula je Borka Tomljenović, 103 godina stara, rođena Zeničanka. Preminula je 28. aprila 2021, dvije sedmice nakon moždanog udara u kćerkinom domu u Ann Arboru, Michigan, i nakon šest dana intenzivne ali neuspješne medicinske intervencije.
Rođena 4. oktobra 1917. u Zenici, BiH, provela je svoje rane godine u Tuzli gdje se udala za Juraja Tomljenovića i rodila kćer Katarinu 1940.
Između 1941 i 1962 živjela je u Zagrebu, radila kao lektor engleskog na zagrebačkom sveučilištu i bila suradnik na Englesko-Srpskohrvatskom riječniku Rudolfa Filipovića.
Sljedećih trideset godina živjela je u Beogradu sa mlađom sestrom Brankom Šonda do sestrine smrti. Zadnjih 29 godina je provela kod kćerke u Ann Arboru, Mičigan, USA.
Napisala je četiri knjige svojih uspomena iz Bosne (Bosanski kontrapunkt, i Remembrances of Vanished Yugoslavia), Hrvatske (Neither on Earth, Nor in the Sky) i putopis kroz Jugoslaviju u momentu njenog raspada (Requiem for Yugoslavia).
Ožalošćena familija uključuje kćer Katarinu T. Borer, zeta Paula Wenger, unuku Elizabetu Meyer i muža Chrisa Meyer, unuke Roberta C. Borer III i Richarda C. Borer, pra-unuke Nicholasa Meyer, Roberta C Borer IV, Christinu M Meyer, Zoe A Borer, i Caroline V Borer.
https://obits.mlive.com/obituaries/anna ... &fhid=5988
BORKA TOMLJENOVIC
Tomljenovic, Borka 10/14/1917 – 4/28/2021 Ann Arbor, MI 103, died on April 28 after suffering a stroke in her Ann Arbor home and receiving hospice care for several days. Her life is noteworthy because family members loved her but also because of real interest coming from the way she moved among cultures approximately every quarter of a century.
EARLY YEARS (1917-1940)
Born on October 4, 1917 in Zenica, Bosnia to a Serbian Orthodox couple as World War I raged and October revolution in Russia gave birth to communism, she spent childhood in Tuzla absorbing the melting pot of Serbs, Croats, Muslims, Jews, gypsies and others that Bosnia had become, and was convinced that very different groups can and must live peaceably together. Her father was one of Bosnia’s first surgeons trained in Vienna and an X-ray pioneer; she treasured this parent and copied his handwashing habits and life of discipline ingrained by education in a Jesuit Gymnasium in Zenica, her entire life. She remembered her varied school friends and in old age would recite the names of those alive and dead. Her first memoir, Bosnian Counterpoint, in 1997 at age 77 recounted stories and events from Bosnia during those early years. She amplified these memories and testimonials in Remembrances of Vanished Yugoslavia: Part 1 Bosnia 1917-1941 published by Amazon in 2015 when she was 98. Education was vital, and she completed gymnasium studies followed by a bachelor’s degree at Belgrade University in English language and literature. Borka married Juraj Tomljenovi?, a Croat, in 1938. Their daughter, Katarina, was born in Tuzla in 1940.
ZAGREB PERIOD (1940-1962)
As the threats of World War II increased, the young family left Bosnia for the Croatian capital Zagreb. In her second memoir in 1999 Neither on the Earth nor in the Sky, Borka now 82, recalled the hardships of war, occupation by the Nazis, start of communist regime, and the challenges of existence as a Serb in the face of Croatian nationalism. Borka cherished the cultural pleasures of Zagreb, a major European metropolis. In 1948, she accepted the position of lecturer in English at Zagreb University, taught classes, and joined a major project preparing a large Croatian-English dictionary initially published by Zora in 1950s and edited by Rudolf Filipović, a copy of which is in UM Graduate Library. The resulting volume was a big success, and 21 new editions were completed over the next forty years. On a personal level, Borka divorced her husband as her key objective became Katarina’s education and future success. Despite Communist roadblocks, she found a way for Katarina to enter and complete a classical gymnasium program followed by two years in of biology study at Zagreb University. She started teaching Katarina English at age 6 and thus paved the way for her advanced studies at the University of Pennsylvania in 1961.
LIFE IN BELGRADE (1962-1992)
As her parents aged, left their Bosnian home and moved to the Yugoslav capital, Belgrade, Borka left Zagreb University and came to Belgrade to provide assistance. She continued to teach English classes part time but essentially served as caretaker for both parents as first her mother, and then her father, became ill and died. Belgrade was and is culturally very different from Zagreb and became a decidedly less happy experience. She experienced double-edged discrimination with her Serbian friends accusing her that she was a Croatian supporter, and her Croatian friends forsaking her for being a Serb and moving to Belgrade. After her father’s death, Borka chose to remain in Belgrade with her newly widowed younger sister, Branka Šonda, whose husband Konstatin and his father built and operated a famous Šonda chocolate factory in Belgrade before WWII. Borka exchanged several visits with her daughter and three grandchildren in America. Branka’s death in 1991 along with the sharp new conflicts as Yugoslavia split into several pieces hastened Borka’s 1992 decision to herself become an American immigrant. She documented the disintegration of Yugoslavia in a travelogue Requiem for Yugoslavia in 1996 describing the trip she, her son in law, daughter, and grandson Richard took along Serbian Morava River dotted with Byzantine monasteries, across the mountains of Montenegro and along the Adriatic coast. In this book, Borka bears testimony to disintegration of communism which started the year of her birth, but also to disintegration of Yugoslavia which she mourned.
LIFE IN ANN ARBOR
Joining her Ann-Arbor-based daughter and new son-in-law at age 74, she began again to make a new life and accepted part time employment at UM’s Center for International Students. Here the friendly administration of William Nolting and popularity with both US and foreign students provided major benefits. Several years later at 81, she became eligible for Social Security and Medicare benefits and finally retired. Her grandchildren gave her a white adult tricycle, and she spent fifteen years riding up and down South University Avenue as well as to the Farmers’ Market. She loved fine art, classical music and Pushkin poetry which she often recited in Russian. Toward the end of her life, she lost her hearing but remained caring and generous to so many around her and contributed occasional short stories to Ann Arbor News. All her family will miss her sorely: daughter Katarina Tomljenović Borer, son-in-law Paul Wenger, granddaughter Elizabeta Borer Meyer and husband Christopher Meyer, grandson Robert Chamberlain Borer III and wife Sherri Borer, grandson Richard Christopher Borer, great grandsons Nicholas Alexander Meyer and Robert Chamberlain Borer IV, along with great granddaughters Christina Maria Meyer, Zoe Alexandra Borer and Caroline Verona Borer. A memorial gathering for celebration of Borka’s life will be held on Saturday, May 15 at 11:00 a.m. at Muehlig Funeral Chapel in Ann Arbor at 403 South Fourth Avenue for family and close friends. Memorial gifts to a charity of the donor’s choice are suggested. www.muehligannarbor.com
To Plant Memorial Trees in memory, please visit our Sympathy Store.
Published in Ann Arbor News from May 2 to May 9, 2021.
Preminula je Borka Tomljenović, 103 godina stara, rođena Zeničanka. Preminula je 28. aprila 2021, dvije sedmice nakon moždanog udara u kćerkinom domu u Ann Arboru, Michigan, i nakon šest dana intenzivne ali neuspješne medicinske intervencije.
Rođena 4. oktobra 1917. u Zenici, BiH, provela je svoje rane godine u Tuzli gdje se udala za Juraja Tomljenovića i rodila kćer Katarinu 1940.
Između 1941 i 1962 živjela je u Zagrebu, radila kao lektor engleskog na zagrebačkom sveučilištu i bila suradnik na Englesko-Srpskohrvatskom riječniku Rudolfa Filipovića.
Sljedećih trideset godina živjela je u Beogradu sa mlađom sestrom Brankom Šonda do sestrine smrti. Zadnjih 29 godina je provela kod kćerke u Ann Arboru, Mičigan, USA.
Napisala je četiri knjige svojih uspomena iz Bosne (Bosanski kontrapunkt, i Remembrances of Vanished Yugoslavia), Hrvatske (Neither on Earth, Nor in the Sky) i putopis kroz Jugoslaviju u momentu njenog raspada (Requiem for Yugoslavia).
Ožalošćena familija uključuje kćer Katarinu T. Borer, zeta Paula Wenger, unuku Elizabetu Meyer i muža Chrisa Meyer, unuke Roberta C. Borer III i Richarda C. Borer, pra-unuke Nicholasa Meyer, Roberta C Borer IV, Christinu M Meyer, Zoe A Borer, i Caroline V Borer.
https://obits.mlive.com/obituaries/anna ... &fhid=5988
BORKA TOMLJENOVIC
Tomljenovic, Borka 10/14/1917 – 4/28/2021 Ann Arbor, MI 103, died on April 28 after suffering a stroke in her Ann Arbor home and receiving hospice care for several days. Her life is noteworthy because family members loved her but also because of real interest coming from the way she moved among cultures approximately every quarter of a century.
EARLY YEARS (1917-1940)
Born on October 4, 1917 in Zenica, Bosnia to a Serbian Orthodox couple as World War I raged and October revolution in Russia gave birth to communism, she spent childhood in Tuzla absorbing the melting pot of Serbs, Croats, Muslims, Jews, gypsies and others that Bosnia had become, and was convinced that very different groups can and must live peaceably together. Her father was one of Bosnia’s first surgeons trained in Vienna and an X-ray pioneer; she treasured this parent and copied his handwashing habits and life of discipline ingrained by education in a Jesuit Gymnasium in Zenica, her entire life. She remembered her varied school friends and in old age would recite the names of those alive and dead. Her first memoir, Bosnian Counterpoint, in 1997 at age 77 recounted stories and events from Bosnia during those early years. She amplified these memories and testimonials in Remembrances of Vanished Yugoslavia: Part 1 Bosnia 1917-1941 published by Amazon in 2015 when she was 98. Education was vital, and she completed gymnasium studies followed by a bachelor’s degree at Belgrade University in English language and literature. Borka married Juraj Tomljenovi?, a Croat, in 1938. Their daughter, Katarina, was born in Tuzla in 1940.
ZAGREB PERIOD (1940-1962)
As the threats of World War II increased, the young family left Bosnia for the Croatian capital Zagreb. In her second memoir in 1999 Neither on the Earth nor in the Sky, Borka now 82, recalled the hardships of war, occupation by the Nazis, start of communist regime, and the challenges of existence as a Serb in the face of Croatian nationalism. Borka cherished the cultural pleasures of Zagreb, a major European metropolis. In 1948, she accepted the position of lecturer in English at Zagreb University, taught classes, and joined a major project preparing a large Croatian-English dictionary initially published by Zora in 1950s and edited by Rudolf Filipović, a copy of which is in UM Graduate Library. The resulting volume was a big success, and 21 new editions were completed over the next forty years. On a personal level, Borka divorced her husband as her key objective became Katarina’s education and future success. Despite Communist roadblocks, she found a way for Katarina to enter and complete a classical gymnasium program followed by two years in of biology study at Zagreb University. She started teaching Katarina English at age 6 and thus paved the way for her advanced studies at the University of Pennsylvania in 1961.
LIFE IN BELGRADE (1962-1992)
As her parents aged, left their Bosnian home and moved to the Yugoslav capital, Belgrade, Borka left Zagreb University and came to Belgrade to provide assistance. She continued to teach English classes part time but essentially served as caretaker for both parents as first her mother, and then her father, became ill and died. Belgrade was and is culturally very different from Zagreb and became a decidedly less happy experience. She experienced double-edged discrimination with her Serbian friends accusing her that she was a Croatian supporter, and her Croatian friends forsaking her for being a Serb and moving to Belgrade. After her father’s death, Borka chose to remain in Belgrade with her newly widowed younger sister, Branka Šonda, whose husband Konstatin and his father built and operated a famous Šonda chocolate factory in Belgrade before WWII. Borka exchanged several visits with her daughter and three grandchildren in America. Branka’s death in 1991 along with the sharp new conflicts as Yugoslavia split into several pieces hastened Borka’s 1992 decision to herself become an American immigrant. She documented the disintegration of Yugoslavia in a travelogue Requiem for Yugoslavia in 1996 describing the trip she, her son in law, daughter, and grandson Richard took along Serbian Morava River dotted with Byzantine monasteries, across the mountains of Montenegro and along the Adriatic coast. In this book, Borka bears testimony to disintegration of communism which started the year of her birth, but also to disintegration of Yugoslavia which she mourned.
LIFE IN ANN ARBOR
Joining her Ann-Arbor-based daughter and new son-in-law at age 74, she began again to make a new life and accepted part time employment at UM’s Center for International Students. Here the friendly administration of William Nolting and popularity with both US and foreign students provided major benefits. Several years later at 81, she became eligible for Social Security and Medicare benefits and finally retired. Her grandchildren gave her a white adult tricycle, and she spent fifteen years riding up and down South University Avenue as well as to the Farmers’ Market. She loved fine art, classical music and Pushkin poetry which she often recited in Russian. Toward the end of her life, she lost her hearing but remained caring and generous to so many around her and contributed occasional short stories to Ann Arbor News. All her family will miss her sorely: daughter Katarina Tomljenović Borer, son-in-law Paul Wenger, granddaughter Elizabeta Borer Meyer and husband Christopher Meyer, grandson Robert Chamberlain Borer III and wife Sherri Borer, grandson Richard Christopher Borer, great grandsons Nicholas Alexander Meyer and Robert Chamberlain Borer IV, along with great granddaughters Christina Maria Meyer, Zoe Alexandra Borer and Caroline Verona Borer. A memorial gathering for celebration of Borka’s life will be held on Saturday, May 15 at 11:00 a.m. at Muehlig Funeral Chapel in Ann Arbor at 403 South Fourth Avenue for family and close friends. Memorial gifts to a charity of the donor’s choice are suggested. www.muehligannarbor.com
To Plant Memorial Trees in memory, please visit our Sympathy Store.
Published in Ann Arbor News from May 2 to May 9, 2021.
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
Muškarac bi trebao biti naspram žene, kao što je to hridina naspram morskih valova. Čvrst, nesalomljiv i postojan!!!
- Dori
- Forum [Bot]
- Posts: 22608
- Joined: 12 Nov 2019, 14:35
- Mood:
- Has thanked: 12980 times
- Been thanked: 12629 times
- Status: Offline
- Maja
- Administrator
- Posts: 119675
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 5649 times
- Been thanked: 12179 times
- Contact:
- Status: Online
- Melek
- Deer Hunter
- Posts: 29042
- Joined: 20 Jun 2013, 23:18
- Has thanked: 3593 times
- Been thanked: 2421 times
- Status: Offline
Re: In memoriam
Nick Kamen. R.I.P.
Weak people revenge.
Strong people forgive.
Intelligent people ignore.
Strong people forgive.
Intelligent people ignore.
- bagra
- Forum [Bot]
- Posts: 12016
- Joined: 12 Jun 2013, 20:00
- Has thanked: 492 times
- Been thanked: 1077 times
- Status: Offline
Re: In memoriam
sa zakasnjenjem od tacno jedne hefte in memoarim
tihom covjeku Apolla11, jedinom od trojice koji nije
prohodo Mjesecom, Majklu Kolinsu.
preminuo od raka u 90-oj godini.
na uvjek ista pitanja tipa da li mu je smetalo sto jedini
nije vidio spustanje na Mjesec jer nije imo TV i kako se
osjeco kao najusamljeniji covjek u povjesti covjecanstva
odgovaro bi uvjek lakonski - nije, godilo mi je malo mira i
tisine a imao sam cak i vrucu kafu.
skromni i povuceni covjek Apolla11 (mada bi tu moro zauzet
drugo mjesto jer ko je mogo bit skromniji i povuceniji od Nil
Armstronga. Baz je jedini tu bio istinski šoumen ) zivio je
mirno, povuceno, nije se razvodio kao mnogi drugi astronauti
nit pravio skandale.
napisao je cetiri knjige od kojih se
Carrying the Fire: An Astronaut's Journeys (1974)
siroko smatra jednim od najboljih opisa Apollo programa,
spejs programa i opcenito zivota astronauta.
s ponosom mogu reci da sam procitao i uzivao u njoj.
tihom covjeku Apolla11, jedinom od trojice koji nije
prohodo Mjesecom, Majklu Kolinsu.
preminuo od raka u 90-oj godini.
na uvjek ista pitanja tipa da li mu je smetalo sto jedini
nije vidio spustanje na Mjesec jer nije imo TV i kako se
osjeco kao najusamljeniji covjek u povjesti covjecanstva
odgovaro bi uvjek lakonski - nije, godilo mi je malo mira i
tisine a imao sam cak i vrucu kafu.
skromni i povuceni covjek Apolla11 (mada bi tu moro zauzet
drugo mjesto jer ko je mogo bit skromniji i povuceniji od Nil
Armstronga. Baz je jedini tu bio istinski šoumen ) zivio je
mirno, povuceno, nije se razvodio kao mnogi drugi astronauti
nit pravio skandale.
napisao je cetiri knjige od kojih se
Carrying the Fire: An Astronaut's Journeys (1974)
siroko smatra jednim od najboljih opisa Apollo programa,
spejs programa i opcenito zivota astronauta.
s ponosom mogu reci da sam procitao i uzivao u njoj.
- ironman
- sirius
- Posts: 27156
- Joined: 25 Jan 2021, 19:36
- Has thanked: 14209 times
- Been thanked: 14544 times
- Status: Online
Re: In memoriam
Ovu sliku je Michael Collins uslikao i na njoj su svi zivuci ljudi ikad osim njega(rover kojim su se Buzz i Armstrong spustili na Mjesec a u pozadini planeta Zemlja)...
dream of spring..
...at dawn look to the east.
...at dawn look to the east.
- srculence7
- Forum [Bot]
- Posts: 18138
- Joined: 31 Mar 2016, 03:35
- Location: iza zatvorenih vrata
- Has thanked: 3742 times
- Been thanked: 3693 times
- Status: Offline
Re: In memoriam
Preminuo Đorđe Marjanović
„K’o nekad u osam, i sad prođem ulicom tvojom...“ Muzika je danas utihnula. Kao da nema kraja egzodusu umetnika. Legendarni šansonjer, velika jugoslovenska zvezda, Đorđe Marjanović, preminuo je u 89. godini od posledica korona virusa.
Prethodnih dana bio je priključen na respirator i lekari su se borili za njegov život. Nažalost, kovid je bio jači.
Slavni pevač bio je muzička ikona ne samo na ovim našim prostorima, već i mnogo dalje. U Sovjetskom Savezu imao je klubove svojih obožavalaca, bio je balkanski Elvis. I danas se njegove ploče tamo čuvaju kao oči u glavi. Marjanovićev fan klub, „Đokisti“, najstariji je na terenu bivše države. Bio je to svojevrsni klan koji je ušao čak i u enciklopedije rokenrola, a članovi su pravili urnebesne situacije pred njegove koncerte. Poznat po energičnim nastupima i bacanju sakoa u publiku, Đorđe Marjanović izazivao je euforiju gde god bi se pojavio. I svetske zvezde mogle su da mu zavide.
Rođen je u Kučevu 30. oktobra 1931. godine. Završio je gimnaziju u Požarevcu, a potom otišao u Beograd na studije. Međutim, zaljubio se u muziku i zaboravio na farmaciju. Presudna je bila 1954. godina, kada je učestvovao na audiciji za pevače u organizaciji Udruženja džez muzičara. Prvu pesmu snimio je 1958. Darko Kraljić za njega je komponovao “Zvižduk u osam”, koji ga je odveo pravo u istoriju.
Scenom je vladao, pa – kao kralj. Publici je davao svaki atom sebe, nije štedeo emocije, pokreti su bili dramatični i iskreni, osmeh širok, pogled snen, dovoljno da dame svih generacija koje bi se našle u gledalištu padnu u trans. Na leđima su ga iznosili iz dvorane, skandirali njegovo ime pred festivale, njegove pesme vrištale su se u glas… Osim svojih, izvodio je i tada aktuelne strane hitove, a u prvoj polovini šezdesetih postao je najpopularniji pevač u Sovjetskom Savezu. To je trajalo - nećemo preterati - decenijama. Do skoro su njegovi “đokisti” iz Moskve dolazili u Beograd da mu prirede iznenađenja pred rođendan.
„K’o nekad u osam, i sad prođem ulicom tvojom...“ Muzika je danas utihnula. Kao da nema kraja egzodusu umetnika. Legendarni šansonjer, velika jugoslovenska zvezda, Đorđe Marjanović, preminuo je u 89. godini od posledica korona virusa.
Prethodnih dana bio je priključen na respirator i lekari su se borili za njegov život. Nažalost, kovid je bio jači.
Slavni pevač bio je muzička ikona ne samo na ovim našim prostorima, već i mnogo dalje. U Sovjetskom Savezu imao je klubove svojih obožavalaca, bio je balkanski Elvis. I danas se njegove ploče tamo čuvaju kao oči u glavi. Marjanovićev fan klub, „Đokisti“, najstariji je na terenu bivše države. Bio je to svojevrsni klan koji je ušao čak i u enciklopedije rokenrola, a članovi su pravili urnebesne situacije pred njegove koncerte. Poznat po energičnim nastupima i bacanju sakoa u publiku, Đorđe Marjanović izazivao je euforiju gde god bi se pojavio. I svetske zvezde mogle su da mu zavide.
Rođen je u Kučevu 30. oktobra 1931. godine. Završio je gimnaziju u Požarevcu, a potom otišao u Beograd na studije. Međutim, zaljubio se u muziku i zaboravio na farmaciju. Presudna je bila 1954. godina, kada je učestvovao na audiciji za pevače u organizaciji Udruženja džez muzičara. Prvu pesmu snimio je 1958. Darko Kraljić za njega je komponovao “Zvižduk u osam”, koji ga je odveo pravo u istoriju.
Scenom je vladao, pa – kao kralj. Publici je davao svaki atom sebe, nije štedeo emocije, pokreti su bili dramatični i iskreni, osmeh širok, pogled snen, dovoljno da dame svih generacija koje bi se našle u gledalištu padnu u trans. Na leđima su ga iznosili iz dvorane, skandirali njegovo ime pred festivale, njegove pesme vrištale su se u glas… Osim svojih, izvodio je i tada aktuelne strane hitove, a u prvoj polovini šezdesetih postao je najpopularniji pevač u Sovjetskom Savezu. To je trajalo - nećemo preterati - decenijama. Do skoro su njegovi “đokisti” iz Moskve dolazili u Beograd da mu prirede iznenađenja pred rođendan.
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 24 guests