In memoriam

[Maja]

ja mu ne znam nijednu pjesmu, ali sam čula za njega

pokoj mu duši

[Republikanac]

majo

[media]0jlsmptrg6w[/media]


[media]SFLtHIb34Mc[/media]


Komadant Izet Nanić rođen je 1965. godine u Bužimu, a poginuo je 4. avgusta 1995. prilikom čišćenja terena od zaostalih agresorskih snaga.

[valter]

Preminula tužiteljica Dijana Milić


Dijana Milić, tužiteljica u Kantonalnom tužilaštvu TK, preminula je danas u UKC-u Tuzla u 44. godini života.

Iako su se posljednjih dana širile nezvanične vijesti o njenom teškom zdravstvenom stanju, da se nalazi u Odjelu intenzivne njege priključena na aparate za održavanje života, vijest o smrti Dijane Milić, ne samo da je tužna već je i šokantna.

U očekivanju zvaničnog saopštenja o uzroku smrti nemoguće je ne pomisliti da ona ima veze sa nemogućom situacijom u kojoj se našla posljednjih mjeseci kada je protiv nje podignuta optužnica zbog sumnje, kako je saopšteno, da je svjedokinju u slučaju u kojem je vodila istragu instruirala na davanje određene izjave, te da je, zloupotrebljavajući službeni odnos tužitelj-svjedok sa istom pokušala i spolni odnos.

U gradu se pričalo da je optužnica teško povrijedila tužiteljicu Milić i da je od tada praktično prestala da jede da bi ta vijest i indirektno bila potvrđena informacijom da je sredinom jula, u teškom zdravstvenom stanju, primljena u UKC gdje su infuzijama pokušavali da je oporave. Na nesreću stanje joj se još više pogoršalo kada je doživjela infarkt nakon čega je prebačena u odjel intenzivne njege i priključena na aparate za održavanje života.

Tako se, smrću Dijane Milić, na najtragičniji način završila priča o jednoj uspješnoj tužiteljskoj karijeri ali i tek započela prava priča o mrlji koja je trebala da tu karijeru uprlja. Neodoljiv je utisak da je Dijana Milić nakon dizanja optužnice izgubila volju da živi pa je njena smrt na neki način i njena neoboriva odbrana na suđenju koje je započeto a neće nikad biti završeno. Nema sumnje da će njena smrt ražalostiti mnoge stanovnike ovog grada, kao što nema sumnje da ima i onih nečiste savjesti koji će likovati. Nadajmo se da ima njenih kolega tužitelja kojima će smrt kolegice biti dovoljna motivacija da njen dosje ne bude zatvoren za sva vremena ulaganjem Dijanine smrtovnice.

A.M.
(tuzlarije.net)

[Krokodil Behko]

U Sarajevu preminula legendarna glumica Ines Fančović



U Sarajevu je danas u 86. godini života preminula glumica Ines Fančović.

Iako rođena Šibenčanka, veći dio karijere provela je u sarajevskom u Kamernom teatru 55.

U sarajevo je došla 1960. godine i nije ga napuštala ni u toku agresije na BiH.

Karijeru je počela 1944. godine kao pjevačica. Zbog operacije krajnika prebačena je u Dramu splitskog kazališta, a nedugo nakon toga otišla je u rodni Šibenik.

Režiser Jurislav Korenić pozvao ju je u Sarajevu u koje se odmah zaljubila i tu ostala.

[Maja]

tek sad ovo vidim. pokoj joj duši

[Rum]

U 88. godini života: Umro oskarovac Cliff Robertson



- Glumac Cliff Robertson koji je dobio Oscara za ulogu mentalno hendikepiranog domara u filmu "Charly" umro je u subotu u New Yorku samo dan nakon svog 88. rođendana.

Oskarovac Cliff Robertson umro je prirodnom smrću u univerzitetskom medicinskom centru Stony Brook.

Tokom više od 60 godina pred kamerama i na pozorišnim daskama, osim po glumačkim ostvarenjima, Robertson po hrabrosti s kojom je razotkrio moćnog šefa filmske firme Columbia studios Davida Begelmana koji je krivotvorio njegovo ime na ček od 10.000 dolara 1977. godine.

Robertson se proslavio kao jedan od najboljih dramskih glumaca svoje generacije. Glumio je također mladoga Johna F. Kennedyja u "PT 109" i staroga Bena Parkera, strica čovjeka - pauka u filmovima "Spiderman".

[String]

[media]N-TOiT9Gwa0[/media]

[String]

Posljednja pjesma Jimi Hendrixa koju je napisao...nikada je nije snimio..

THE STORY OF LIFE

The story of jesus
So easy to explain
After they crucified him,
A woman, she claimed his name
The story of jesus
The whole Bible knows
Went all across the desert
And in the middle, he found a rose

There should be no questions
There should be no lies
He was married ever happily after
All the tears we cry
No use in arguing
All the use to the man that moans
When each man falls in battle
His soul it has to roam
Angles of heaven
Flying saucers to some,
Made easter sunday
The name of the rising sun

The story is written
By so many people who dared,
To lay down the truth
To so very many who cared
To carry the cross
Of jesus and beyond
We will guide the light
This time with a woman in our arms
We as men
Can't explain the reason why
The woman's always mentioned
At the moment that we die
All we know
Is God is by our side,
And he says the word
So easy yet so hard

I wish not to be alone,
So I must respect my other heart
Oh, the story
Of jesus is the story
Of you and me
No use in feeling lonely,
I am searching to be free

The story
Of life is quicker
Than the wink of an eye
The story of love
Is hello and goodbye
Until we meet again

[Rum]

Odlazak Dennisa Ritchieja

oš jedan velikan računalstva, Dennis Ritchie, napustio nas je u 70-toj godini u noći sa subote na nedjelju, danas je potvrđeno.

Rođen 1941. Ritchie je diplomirao na Harvardu iz fizike i primijenjene matematike, a potom je 1967. počeo raditi u čuvenom Bell Labsu u centru za račuznalne znanosti. Zajedno s Brianom Kernighanom tvorac je C jezika za kojega Kernighan kaže da ga je u cijelosti napravio sam Ritchie, a on je samo sudjelovao na pisanju knjige The C Programming Language – kod nas prevedena kao Programski jezik C.

S Kenom Thompsonom i Kernighanom radio je i na Unixu koji i sada nastavlja život u svojim novijim iteracijama (OS X, Linux…), a dobitnik je i Turingove nagrade iz 1983. te brojnih drugih većih i manjih nagrada za razvoj računalne znanosti.

[noris]

In memorian 15.10.2003.-15.10.2011

[Koki]

Žao mi je Luisa praaavo.... fakat....

Bio je čovjek za sebe... ali i extra kuhar !!!

[Rum]

Zenica: Umro pozorišni i filmski glumac Žarko Mijatović

U Zenici je sinoć u 78. godini života umro pozorišni i filmski glumac Žarko Mijatović. Rođen je u Subotici 1933. godine, a najveći dio života proveo je u Zenici.

Nakon završene Vinkovačke gimnazije 1946., nastavlja studij u Sarajevu, a istovremeno glumi u Dramskom studiju i Malom pozorištu. Prvim profesionalnim ugovorom Žarko Mijatović je bio vezan za Narodno pozorište u Mostaru (1959.), a u Narodno pozorište u Zenici, današnje Bosansko narodno pozorište Zenica, prelazi 1963.godine. Tu doživljava punu glumačku afirmaciju i postaje pozorišni prvak. Stalni je član ansambla od 1963-2004., ali nakon čega i dalje nastavlja saradnju sa BNP-om sve do smrti, prenosi "Zeda".

Najistaknutije glumačke kreacije dao je ulogama Ahmed Nurudin (Meša Selimović, Derviš i smrt), Nosač Samuel (Isak Samokovlija, Pashva nosača Samuela), Jago (William Shakespeare, Otelo), Kreont (Žan Anuj, Antigona), Tom (Tenesi Vilijams, Staklena menažerija), Vojin Jugović (Borislav Mihajlović Mihiz, Banović Strahinja) Don Kihot (Mihail Bulgakov, Don Kihot), Pukovnik (Gabrijel Garsija Markez, Pukovniku nema ko da piše), ali i u mnogim drugim značajnim predstavama od kojih je zbog brojnosti moguće spomenuti samo neke kao što su Krležina „Hrvatska Rapsodija“ , „U logoru“, „Kristofor Kolumbo“, Šekspirov „Mletački trgovac“, Brehtova „Opera za tri groša“, Šilerova „Spletka i ljubav“, Ibrišimovićev „Ugursuz“, Sušićev „Hodža Strah“ i „Nevakat“, Čehovljev „Višnjik“, Kovačevićev „Sveti Sava“, Bakarićev „Hasanaga“ Dostojevski „ Zločin i kazna“ i „Braća Karamazovi“, Andrićeva „Na drini Ćuprija“ i „Prokleta avlija“, Kišova „Grobnica za Borisa Davidovića“ te mnoštvo drugih.

Bio je i predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Zenici.

Na posljednjem Festivalu MESS dobio je Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra.

[adacta]

Preminuo Iztok Puc

Legendarni rukometaš preminuo u 46. godini od posledica teške bolesti.

Bivši rukometni reprezentativac SFR Jugoslavije, Slovenije i Hrvatske Iztok Puc preminuo je u Sjedinjenim Američkim Državama od posledica karcinoma pluća.

Puc je rođen 14. septembra 1966. godine u Slovenj Gradecu, a preminuo je na Floridi gde se lečio od opake bolesti.

U bogatoj karijeri osvajao je medalje na najvećim takmičenjima. Sa selekcijom Jugoslavije bio je treći na Olimpijskom igrama u Seulu, da bi se osam godina kasnije u Atlanti okitio zlatom braneći boje Hrvatske. I pod zastavom treće reprezentacije učestvovao je na Olimpijskim igrama. U Sidneju 2000. konačno je obukao dres Slovenije.

Sa Hrvatskom ima još dve medalje - bronzu za EP u Portugalu 1993. i srebro sa SP na Islandu 1995. godine.

Uspeha je imao i u klubovima za koje je nastupao. Sa Zagrebom je osvojio Ligu šampiona, a branio je boje još Celja, Prulea i banjalučkog Borca.


Iztok je naime preminuo na Floridi samo dva dana uoči velike rukometne utakmice između Zagreba i Barcelone s koje je cjelokupan prihod trebao ići u svrhu njegova liječenja.
I iako Iztok više nije sa nama, svi će ga pamtiti kao veliko borca, iznimnog igrača te veliku rukometnu legendu koja je prije svega bila veliki prijatelj i čovjek.

[Rum]

vorac termina „umjetna inteligencija“ (artificial intelligence“) i autor LISP-a, John McCarthy, umro je u svom domu, jučer, u dobi od 84 godine, javljeno je sa Sveučilišta Stanford.

Pored ovoga, ostat će zapamćen i po svom radu na time-sharing sustavima bez kojih ne bi bilo moguće imati ni Internet, smatraju mnogi, te osnivanju projekta SAIL na Stanfordu koji se bavi razvojem umjetne inteligencije sve od 60-tih naovamo. Zaslužan je i za nastanak SmalTalka u Palo Alto Research Centeru (PARC) za koji je kao osnova poslužio baš njegov LISP, što je i sam tvorac SmalTalka, Alan Key, više puta istaknuo.

McCarthy, usprkos svemu, nije bio zadovoljan razvojem umjetne inteligencije. Nakon velikog zanosa 50-tih godina kada se činilo da su pametna računala s ljudskim intelektom „iza ugla“, došlo je doba otrježnjenja, posebice u 80-tim i 90-tim godinama kada je postalo jasno da još uvijek ne znamo dovoljno o načinu funkcioniranja ljudskog uma. Umjesto stvaranja umjetnog uma, računalni istraživači su se stoga orijentirali samo na određene segmente umjetne inteligencije, poput rafiniranja algoritama šahovskih programa koje su polu-šaljivo nazvali „voćnom mušicom umjetne inteligencije“. Naime, kako genetičari izučavaju voćnu mušicu zbog njenog jednostavnog i dobro poznatog genskog ustroja, tako i stručnjaci za umjetnu inteligenciju izučavaju šahovske algoritme da bi bolje shvatili način donošenja odluka.

McCarthy je to sarkastično komentirao: „Računalni šah se razvio na isti način kako bi se razvila genetika da su se genetičari koncentrirali na uzgoj trkaćih voćnih mušica 1910. Imali bismo od toga i neku znanost, ali bismo uglavnom samo dobili vrlo brze voćne muhe.“

[Rum]

Poznati srpski glumac Petar Kralj umro je u Beogradu nakon duge i teške bolesti u 71. godini života, objavilo je njegovo matično kazalište Atelje 212.


Prema pisanju srpskih medija glumac je posljednjih mjeseci bio ozbiljno bolestan zbog čega nije izlazio iz kuće, a bio je i nekoliko puta hospitaliziran.

Petar Kralj rođen je u Zagrebu 1941. godine. Glumu je diplomirao na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Beogradu. Od 1968. do 1979. godine bio je član Ateljea 212 nakon čega je postao slobodni umjetnik.
[media]F1R0C9epkV0&feature[/media]
Na repertoaru njegovog matičnog kazališta još se nalazi monodrama Mome Dimića 'Živeo život Tola Manojlović' koju je Kralj premijerno izveo 1967. godine, a do danas je odigrana više od 400 puta.

Tijekom karijere odigrao je više od 200 uloga, dok je na kazališnim daskama glumio više od tri tisuće puta.
Dobitnik je brojnih nagrada, uključujući nagrade za životno djelo 'Pavle Vuisić', 'Dobričin prsten', 'Zlatni ćuran" i 'Sterijino pozorje'.

'Ja sam običan čovjek. Bog mi je samo dao mogućnost da uz pomoć dobrih pisaca i misli koje su oni zapisali kažem nešto pametno ljudima. Taj dar koji imam nikada nisam iznevjerio, a poštujem ga i danas. Sve drugo je kod mene sasvim obično, volim piti, družiti se s raznim ljudima i igrati nogomet', izjavio je jednom prilikom pokojni glumac.

[Rum]

[media]oGCzJ1UfE-w&feature[/media]

[Jaca]

imao je dobrih uloga lahka mu zemlja bila

[blento59]

[media]LdzkGzkIPTg[/media]

[Rum]

Svijet je u nedjelju rano ujutro u saopaulskoj bolnici od posljedica septičkog šoka napustio 57-godišnji Brazilac Socrates Brasileiro Sampaio, jedan od najgenijalnijih nogometaša koje je Brazil ikad imao...
Odgovorni su liječnici smrt velikog i karizmatičnog Brazilca, kapetana reprezentacije na Svjetskim prvenstvima 1982. i 1986., proglasili u 4.30 ujutro po lokalnom vremenu.

Smrt je prouzročio septički šok, a vjeruje se da je infekciju izazvala bakterija kojom se bivši nogometaš krhkog zdravlja kontaminirao pri obiteljskom objedu u četvrtak, pojevši komadić govedine a la Stroganov.

U bolnicu je stigao u petak, te je otad na životu održavan uz pomoć aparata.

Tijekom kolovoza i rujna Socrates, inače školovani liječnik koji je prakticirao medicinu, u bolnici je završio u dvama navratima zbog zatajenja jetre. Priznao je tada da previše pije već dugi niz godina.

Bio je Socrates tijekom igračke karijere istinska rock-zvijezda među nogometašima: poseban, karizmatičan i elegantan. Morao je biti takav da bi kapetanski predvodio brazilsku nogometnu reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. godine. Iako momčad Telea Santane nije osvojila ništa, pa čak niti Copa Americu, ostat će zauvijek zapamćena kao sastav s vjerojatno najviše genijalnih igrača u povijesti nogometa. Od ukupno 15 golova koliko su Brazilci postigli u Španjolskoj, 11 je bilo genijalnih. Dva od njih, SSSR-u i Italiji, zabio je Socrates.

[media]zZxvYy5-ekI&feature[/media]

io je majstor dodavanja petom. Odigravao je petu fantastično prirodnim i elegantnim pokretom. Elegancija je i bila njegov osnovni forte: uspravna držanja, visok 193 centimetara i vrlo pokretan za svoju visinu, Socrates je osvajao teren nevjerojatnom lakoćom. Na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. godine reporteru Sportskih novosti njegov je suigrač Zico, smatran najboljim nogometašem te fantastične generacije, rekao:

''Vi nemate pojma koliko je jednostavno igrati sa Socratesom.''

Imao je Socrates fantastičan udarac obadvjema nogama i glavom, a posebno je, avangardno i za današnje vrijeme, pucao 11-erce. Činio je to bez zaleta, iz vrlo širokog koraka, praktički neobranjivo.

Jednako revolucionaran kao na terenu bio je i izvan njega. Tijekom igranja za Corinthians, čiji je član bio od 1978. do 1984. godine, bio je među osnivačima Democracije Corintiane, demokratskoga građanskog pokreta koji je ustanovio unutar kluba. Igrači su sami upravljali nogometnim klubom, te djelovali protiv ondašnjega vojnog režima koristeći nogomet kao platformu za demokraciju i poziv na prve višestranačke izbore od 1964. godine, kada je u Brazilu zavedena vojna diktatura.
[media]m7dFeY6kl1k&feature[/media]
Otišao nogometaš kakvog nema i kakvog više neće biti!

Sao Paulo, 04.12.2011. 10:17
Autor: V.H./TS
14 komentara

Svijet je u nedjelju rano ujutro u saopaulskoj bolnici od posljedica septičkog šoka napustio 57-godišnji Brazilac Socrates Brasileiro Sampaio, jedan od najgenijalnijih nogometaša koje je Brazil ikad imao...
Podijeli75
Socrates (Foto: Screenshot Youtube)

Odgovorni su liječnici smrt velikog i karizmatičnog Brazilca, kapetana reprezentacije na Svjetskim prvenstvima 1982. i 1986., proglasili u 4.30 ujutro po lokalnom vremenu.

Smrt je prouzročio septički šok, a vjeruje se da je infekciju izazvala bakterija kojom se bivši nogometaš krhkog zdravlja kontaminirao pri obiteljskom objedu u četvrtak, pojevši komadić govedine a la Stroganov.

U bolnicu je stigao u petak, te je otad na životu održavan uz pomoć aparata.

Tijekom kolovoza i rujna Socrates, inače školovani liječnik koji je prakticirao medicinu, u bolnici je završio u dvama navratima zbog zatajenja jetre. Priznao je tada da previše pije već dugi niz godina.

Bio je Socrates tijekom igračke karijere istinska rock-zvijezda među nogometašima: poseban, karizmatičan i elegantan. Morao je biti takav da bi kapetanski predvodio brazilsku nogometnu reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. godine. Iako momčad Telea Santane nije osvojila ništa, pa čak niti Copa Americu, ostat će zauvijek zapamćena kao sastav s vjerojatno najviše genijalnih igrača u povijesti nogometa. Od ukupno 15 golova koliko su Brazilci postigli u Španjolskoj, 11 je bilo genijalnih. Dva od njih, SSSR-u i Italiji, zabio je Socrates.

Bio je majstor dodavanja petom. Odigravao je petu fantastično prirodnim i elegantnim pokretom. Elegancija je i bila njegov osnovni forte: uspravna držanja, visok 193 centimetara i vrlo pokretan za svoju visinu, Socrates je osvajao teren nevjerojatnom lakoćom. Na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. godine reporteru Sportskih novosti njegov je suigrač Zico, smatran najboljim nogometašem te fantastične generacije, rekao:

''Vi nemate pojma koliko je jednostavno igrati sa Socratesom.''

Imao je Socrates fantastičan udarac obadvjema nogama i glavom, a posebno je, avangardno i za današnje vrijeme, pucao 11-erce. Činio je to bez zaleta, iz vrlo širokog koraka, praktički neobranjivo.

Jednako revolucionaran kao na terenu bio je i izvan njega. Tijekom igranja za Corinthians, čiji je član bio od 1978. do 1984. godine, bio je među osnivačima Democracije Corintiane, demokratskoga građanskog pokreta koji je ustanovio unutar kluba. Igrači su sami upravljali nogometnim klubom, te djelovali protiv ondašnjega vojnog režima koristeći nogomet kao platformu za demokraciju i poziv na prve višestranačke izbore od 1964. godine, kada je u Brazilu zavedena vojna diktatura.

Tijekom mladosti Socrates je kao svoje uzore navodio Che Guevaru, Fidela Castra i Johna Lennona.

Tijekom karijere novinari su njegovu imenu dodali nadimak "Doctor". Simbolički je on odražavao igrački stil veznjaka posebnoga nogometnog talenta, ali se ticao i njegove akademske spreme: u roku je Socrates, naime, završio studij medicine u Sao Paulu, nakon što je akademsku karijeru gurao paralelno s nogometaškom. Zbog studentskih je obveza propustio nastup na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1978. godine, te je na velikoj sceni zaigrao tek četiri godine kasnije u Španjolskoj, s navršenih 28 godina.

Izgledom reinkarniranog Guevare i karakterom vođe bio je Socrates nogometna ikona s početka 80-ih u razmjerima često većim od najvećih igrača onog vremena, pa i samog Diega Maradone. Obožavali su ga i cijenili čak i engleski novinari kao rijetko kojega stranog sportaša bez ikakve poveznice s Otokom. Majice s njegovim otisnutim licem i danas se reklamiraju i prodaju preko FourFourTwo-a i World Soccera, najeminentnijih engleskih i svjetskih nogometnih magazina.Još tijekom igračke karijere pušio je dvije kutije crvenog Marlbora dnevno. Nedavno je tek priznao da još od igračkih dana također previše pije. Problem s alkoholom na vidjelo je izašao tek u kolovozu ove godine, kad je prvi put završio u bolnici s gastrointestinalnim krvarenjem, prouzročenim cirozom jetre. Rekao je tada javno da pije najmanje bocu vina na dan, te da je često pripit već u jutarnjim satima. Odbio je, međutim, preko reda ubaciti se na listu pacijenata koji čekaju transplantaciju jetre.

Sportsku medicinu je, osim što je pisao kolumne i komentirao nogomet na televiziji, prakticirao sve do kolovoških zdravstvenih problema. Čak je i nakon operacije, u duhu svoje buntovne naravi, pozvao na smjenu predsjednika Brazilskoga nogometnog saveza Ricarda Teixeire, kojeg je smatrao grobarom brazilske nogometne tradicije. Pozvao je da za predsjednika CBF-a dođe njegov nekadašnji suigrač i prijatelj Zico, a da se za izbornika pokuša dovesti Josep Guardiola.

I njegov je brat, Rai de Souza Vieira de Oliveira (46), bio glasoviti nogometaš i reprezentativac, s vrhunskom karijerom u Sao Paulu i PSG-u.

U nedjelju je za sobom Socrates ostavio suprugu Katiju i šestero djece.

[blento59]

nije li on bio ljekar po struci ili se varam