Drekavac i ostala slavenska mitološka bića

[blento59]

[media]ZqooYuDvAKY[/media]

[blento59]

[media]gqv6SzLOa1k[/media]

[Konsultant]

sve je dobro dok drekavac ne pocne guzlati sve sto stigne

[silence]

Samo se vi zezajte

[media][/media]

[blento59]

Pustite Drvarcane, to oni hoce da razvijaju turizam. Medjugorje ima ukazanje gospe, a Titovu pecinu u Drvaru vise niko ne obilazi.

[Krokodil Behko]

Eh,evo jos jedan tekst o ovom zanimljivom,mitoloskom bicu
Dakle,ima ga i pod drugim imenima i te cu recenice boldirati..


Drekavac
U doslovnom značeju riječi znači onaj koji viče, dreči. Postoje puno opisa drekavca, jedan govori o biću čije je tijelo pjegavo, izduženo sa neskladnom i velikom glavom. Neki govore da je vrsta ptice, a moderna istraživanja ukazuju da drekavac izgleda poput psa ili lisice sa stražnjim nogama sličnim kao u klokana. Može se pojaviti u obliku djeteta (kaže se da nekrštena djeca postaju drekavci, ali to je kristijanizirana verzija). Jedna je stvar oko koje se svi slažu, a to je da izvodi strašne krikove. Drekavac se može vidjeti navečer, pogotovo početkom proljeća, kada su svi demoni najaktivniji. Kada je u formi djeteta može predvidjeti nečiju smrt, a kada je u formi životinje predviđa bolest stoke.
Neki vjeruju da ima više vrsta Drekavca (zavisno od mjesta tj.regiona na kojem se nalazi). Smatra se da je visok jedan metar ili više (kada je na 4 noge), ali nikad manje. Prema nekim pričama Drekavac živi u pećinama, jamama i tunelima. Drekavac se ne može ubiti dok ne pronađe mir. U nekim djelovima Srbije se vjeruje da moraš prvo sanjati Drekavca da bi ga susreo. On može zadaviti ljude dok spavaju ako su mu napravili nešto loše. Kaže se da kada Drekavac vrišti cijelu noć onaj koji ga čuje iz kuće umire. Također se vjeruje da se ako netko prođe kroz njegovu sjenu razboli umre. Neki pak vjeruju da Drekavac ima dugo krzno pa ga često gazi i viče od bola. On se boji svjetla, ali ne potpuno.
Slična bića:
Bukavac, snimljen u Sremu, biće sa 6 nogu i rogovima koje živi u vodi. Preko noći izlazi, stvara buku te davi ljude i životinje.
Plakavac, snimljen u Hercegovini, mali vampir, novorođenče koje je majka zadavila. On ustaje po noći iz groba, vraća se u kuću i vrišti, ali ne može nauditi.
Premda je Drekavac služio kako bi se zaplašivala djeca, i odrasli vjeruju u njega. Prema reporteru časopisa Duga, nekoliko seljana je na planini Zlatibor vidjela i čula Drekavca. 1992. u Krvavickoj rijeci seljani su našli ostatke životinje koja je ličila na psa, sa nogama klokana. Noviji podatci datiraju iz 2003.godine kada se u selu Tometino Polje, blizu Divcibare dogodio napad na stoku. Seljani su smarali da je to djelo Drekavca, no vriskovi su se čuli po noći, a stoka je ubijena danju.

[Maja]

Plakavac, snimljen u Hercegovini, mali vampir, novorođenče koje je majka zadavila. On ustaje po noći iz groba, vraća se u kuću i vrišti, ali ne može nauditi.

kako snimljen. šta se misli pod tim?

[Krokodil Behko]

Nije bilo pojasnjenje.. Valjda su snimili to plakanje.. Sta ja znam.
To mi zvuci najlogicnije.. Mozda bi trebalo malo googlati

[Krokodil Behko]

U Bosni i Hercegovini postoje zmajevi



Zmajevi su znali spavati sa pojedinim ženama i ostavljati plod svog ljubavnog žara.Stari su još govorili da su takva djeca imala krila pomoću kojih bi odmah nakon rođenja odletjela u strahu od ljudske ruke i odmazde.Osim žena zmajevu djecu su rađale ili bolje rečeno telile i krave.Međutim kao i kod žena i ovdje su zmajevi po porođaju brzo odletjela gubeći svaki trag za sobom. Zmajevi se po bošnjačkoj predaji pojavljuju pred ljudskim očima isključivo kada pada kiša a grije Sunce.Taj romantičan i nadasve magičan događaj otkriva, bar na tren, čarobni svijet magije i prirodnih sila.Onom ko vidi zmaja, navodi dalje predaja, predstoji sreća i blagostanje uz napomenu da viđeno ne smije nikome odati.I vračare koriste taj kratki ali čudesni tren poigravanja prirode kako bi od viših sila (ili zmaja) izmolile neku želju pa staju uza zid kuće i raširenih ruku u visini grudi mole za ispunjenje zamišljenog.

[Konsultant]

zmaj nad zmajevima

[Maja]

Drekavac se približio kućama: Mještani sela Drvar se navikli na neobičnu zvijer!


Mještani sela Drvar u istoimenoj opštini i dalje čuju neprijatne krikove zvijeri, a za koju neki tvrde da je drekavac. Međutim, sada kažu da su se na to već navikli i da je životinja sve bliže kućama.

"Oglašava se skoro svakodnevno, nekada oko tri sata poslije ponoći, nekada u deset, sve zavisi. Jako nam je neprijatno slušati te krikove, ali smo se više navikli", kaže mještanka Radojka Trninić i ističe da, sudeći po zvukovima, stvorenje nije duboko u šumi, nego bliže kućama.

Prema njenim riječima, i djeca su se navikla na novog stanovnika šume i njegovo oglašavanje, te se više skoro i ne plaše. Ona kaže da su mještani organizovali obilazak noću, kada se zvjerka najviše oglašava, ali zbog slabe vidljivosti nisu ništa uspjeli da vide.

Mirko Delić, mještanin ovog sela, potvrdio nam je da se čudna zvjerka i dalje kreće šumama njihovog kraja.

"Jedan momak iz komšiluka, sa još nekim ljudima, išao je u šumu i tvrdi da je vidio crno, čupavo stvorenje, koje je prošlo blizu njega", rekla je Milka Trninić, mještanka sela Drvar, koja, takođe, potvrđuje da se drekavac često oglašava, pišu Nezvisne novine.

Vojin Bašić, predsjednik drvarskog Lovačkog udruženja, kazao je da su priče o drekavcu i njegovom "plaču" svakodnevica u njihovom selu i okolini.

"Stvarno ne znamo šta je u pitanju, ali mještani još potvrđuju da silazi do sela i ispušta čudne zvukove, te je stanovništvo naviklo na njega", objašnjava on.

Da se drekavac udomaćio u drvarskim šumama, potvrđuje i mještanin Zoran Trninić, koji kaže da je, po povratku iz sela, oko 22 časa čuo krikove koji su postali česta pojava u njihovom selu.

"Po mom mišljenju, šta god da je u pitanju, ne stoji na jednom mjestu, već stalno kruži po obližnjim šumama našeg, ali i susjednih sela", zaključio je Trninić.


Izvor vijesti: http://www.24sata.info/vijesti/dogadjaj ... z1ZuKPis3A

[Maja]

Neka životinja očito ima. Ne vjerujem da je drekavac, ili nešto nama nepoznato, ali mislim da krikovi koje čuju mještani nisu izmišljeni.

Zašto niko ne ode u Drvar da to istraži, pitam se. Ako ništa da provedu jednu noć tamo i čuju te famozn krikove.

[Krokodil Behko]

Neka životinja očito ima. Ne vjerujem da je drekavac, ili nešto nama nepoznato, ali mislim da krikovi koje čuju mještani nisu izmišljeni.

Zašto niko ne ode u Drvar da to istraži, pitam se. Ako ništa da provedu jednu noć tamo i čuju te famozn krikove.

Tako nekako. Kad vec ne vjeruju,nek odu na lice mjesta pa kad cuju krikove,nek ne vjeruju i dalje. I ja mislim da krikovi,nisu izmisljeni. kao ni da se neko zeza. Ovo traje oko tri sedmice. Koji ce iole normalan covjek,hodati sumama 20 noci za redom i vristati,samo da bi plasio ljude??

[Rum]

[media]GVv0F1mPntQ&feature[/media]

[Krokodil Behko]

Stanovnici Drvara i okolnih sela tvrde da su uplašeni: Mitskog drekavca tražila i policija



Neki mještani Drvara, a posebno prigradskog naselja Drvar Selo, već danima tvrde da se periodično mogu čuti čudni i zastrašujući krici nepoznatog stvorenja za koje drvarske legende kažu da je drekavac, omanje dlakavo čudovište koje, krećući se, neprestano gazi na vlastito krzno, a potom urla mješavinom plača i vučijeg zavijanja.

Legenda kaže da se plaši svjetlosti i da, navodno, ne može biti uništeno dok ne nađe mir.

Dječiji plač

- Ima nekog vraga. Ljudi u posljednje vrijeme u taj dio drvarske opštine ni ovce ne gone. Ja sam čuo da pričaju da se oglašava nešto nalik dječijem plaču ili zavijanju vuka, kako-kada - kaže Miloš Srdić, povratnik u drvarsko rubno selo Crni Vrh.

O postojanju drekavaca nema valjanih dokaza, ali se u nekim krajevima ljudi njih plaše, jer navodno napadaju i ljude, posebno ako se kasno noću nađu u blizini grobalja ili šume, kada im ta stvorenja skoče za vrat i tjeraju ih da ih nosaju sve do prvih pijetlova.

A i šume i grobalja u Drvar Selu je napretek. U samom Drvar Selu, koje ima pet zaselaka (Kamenica, Drvar, Podovi, Otaševac i Pelovac), čak je šest grobalja, od kojih je najstarije desetak puta prekopavano. Zastrašujuće krike čuli su ne samo oni pod utjecajem opijata nego i neki trezvenjaci, neke žene i djeca, koja zaziru sama i do škole ići, zbog čega je i policija patrolirala ovim dijelom općine, ali za sada ništa nije otkriveno.

Bila i hajka

U policiji kažu da su im neki tvrdili da su vidjeli noću samo sjenu čudnog bića. Sekretar drvarskog Lovačkog udruženja Krstan Vukobrad izjavio je da je prije nekoliko dana udavljeno dvadesetak lovačkih pasa, ali da su to mogli uraditi i vukovi.

Predsjednik ovog društva Vojin Bašić potvrdio je da su lovci organizirali i hajku na čudna stvorenja, ali lovački psi, navodno, nisu smjeli na teritoriju čudovišta, odakle su se vraćali.

I ljudi dreče od tuge i jada

- Dreke u Drvaru ima. Zbog jadne situacije već dugo plaču, smiju se i dreče ljudi. Još nam je samo vazduh preostao. A što se tih krikova tiče, i ja sam razgovarala s nekoliko osoba koje su potvrdile čudne krikove. Možda je i kakva životinja prebjegla od Knina kako je gorjela ona municija, ko će znati - kaže Živana Sabljić, jedna od prvih drvarskih lasta povratnica.

[Krokodil Behko]

Evo tvrdi jedan lovac u SAD,da je ubio famoznu čupakabru.
Zar ona ne bi trebala,da bude u istocnoj Evropi,jer je dio slavenske mitologije???



Truitt Barnard ustrijelio je neobično stvorenje u svojem dvorištu u Mississippiju i tako ponovno otvorio rasprave o postojanju misteriozne chupacabra, piše Daily Mail.

Legenda kaže da se chupacabra hrani krvlju drugih životinja. 'Ovo je najčudnija životinja koju sam ikada vidio, a lovac sam već 50 godina', rekao je Truitt. Opisao ju je kao stvorenje duguljasta lica, grube kože, zašiljenih ušiju i dvostrukih očnjaka dugačkih gotovo dva centimetra.

[Maja]

Čupakabra je u srednjoj americi. Nema je u Evropi.

[blento59]

"Bilo je strašno", započeo je ispovest Roberto Ajar, sudija iz Čilea. "Kunem se da nikad ranije nisam video takvu zver. Ne, to nije bio pas, ni zec, niti bilo koja poznata životinja. Ova je stajala na dve noge. Imala je crvene oči i bila je potpuno prekrivena dlakom. Stajala je svega nekoliko trenutaka zaslepljena mojim farovima, a zatim je lagano otišla gegajući se na gušterolikim nogama, kao da ima iskrivljena ili slomljena kolena."

Očevici se slažu u jednom - nepoznata zver izgleda kao biće iz pakla. Ono što ostavlja najveći utisak, medutim, nisu ni kandže, ni očnjaci, već sjajne crvene oči.

Još pre deset godina na kanalu "Diskaveri" emitovan je intervju sa Lorenom Kolmanom, ufologom i kriptozoologom, a tema razgovora bila je "El Čupakabra". Na direktno pitanje kakvo je to biće, odgovorio je: "Mogu samo da kažem da je to vrsta nalik na Dženifer Lopez - mešanog je porekla."

Zver od čijeg se imena ledi krv u venama stanovnika Latinske Amerike:

strašni El Čupakabra


Scenaristi kultne serije "Dosije X" iskoristili su popularnost Čupakabre i ubacili ga u jednu od epizoda. Ne čudi, s obzirom da su u to vreme rančeri u Majamiju i Teksasu prijavili masakr stoke koji je bio identičan onom u zemljama Južne Amerike.

Zvezda je rođena! Legendarno biće postalo je, zahvaljujući štampi, predmet razgovora i analiza ne samo naučnika, već i novinara, političara, scenarista i meštana koji su se s prvim mrakom zaključavali u kuće. Kriptozoolozi veruju da "El Čupakabra" predstavlja preživeli primerak neke davno izumrle vrste. Zaljubljenici u "male zelene" ubeđeni su da je to biće iz svemira koje na našoj planeti sakuplja genetski materijal. Novinari s podsmehom pišu o kojotu ili psu koji je uplašio nepismene seljake. Političari veruju da je sve to izmišljotina opozicije, usmerena na obaranje vlasti... lako svi komentarišu, pravog odgovora nema.

"El Čupakabra" je imao prethodnika: izvesni "Vampir Moka" je 1975. harao Portorikom. Seljaci su prijavili da im je "nešto" ubilo stoku. Policijski istražitelji bili su zbunjeni: životinje su imale precizno napravljene rane kao od hirurškog noža i bile su bez kapi krvi. lako "Vampira Moku" (nazvanog po malom gradu Moka u Portoriku u kome su se ubistva dogodila) niko nije video, kada je došlo do pomora stoke 20 godina kasnije, ponovo su oživele davno ispričane priče.

Policijski istražitelj Horhe Martin je nacrtao biće koje su lokalni medrji nazvali, "El Čupakabras"

NASTANAK LEGENDE



U toku samo jedne noći Hoze Marija ostao je bez celog stada koza. Za siromašnog farmera bio je to najgori dan u životu. Koze su ležale u toru bez ijedne kapi krvi. Sutradan su komšije pričale da su videle neko biće kako preskače ogradu. Opisale su ga kao kombinaciju kengura, vukodlaka i sivog vanzemaljca! Navodno je dlakavo, visoko oko metar i po sa dugom okruglastom glavom, ustima bez usana, oštrim očnjacima i velikim crvenim očima. Telo mu je malo, sa oštrim kandžama i širokim krilima. Na osnovu svedočenja očevidaca, policijski istražitelj Horhe Martin je nacrtao biće koje su lokalni medrji nazvali ,"El Čupakabras" što u slobodnom prevodu sa španskog znači "sisač koza". Do kraja 1995. zver je ubila preko 150 životinja.

Sve veći broj Ijudi širio je priče o đavolu koji kozama sisa krv. Lokalni rančer je tvrdio da je gonio biće koje je pokušalo da mu ubije tri ždrebeta. U Portoriku je zavladala panika. Stanovnici Kanovanasa su organizovali straže da bi se zaštitili. Pa ipak, usledili su novi napadi i u drugim južnoameričkim državama.
Huan Berods je vozio autobus na relaciji Buina - Maipo u Čileu. Tog jutra, 5. aprila 2004, spremao se da završi noćnu smenu. Deo njegove uobičajene rute vodio je kroz dolinu zvanu Sanca Fiomena.

Bilo je 5,15 ujutro kad se dogodilo ono što mu je promenilo život. Stvorenje visoko preko metar i po sedelo je nasred puta. U sekundi je skočilo u grmlje, a vozač nije verovao svojim očima misleći da se radi o optičkoj varci, jer se nije sasvim razdanilo.

Kad se približio mestu gde je video životinju, iznenada je iz grmlja istrčalo nepoznato stvorenje i zaletelo se na prednji deo autobusa. Udarilo je u staklo i odbilo se u grmlje.

Pošto je stigao na terminal, Huan nije mogao da sakrije uzbuđenje od drugih vozača. Ispričao im je šta se dogodilo.

"Neopisivo, strašno biće nalik na mrtvog psa zaletelo se u moj autobus. Životinja je udarila u desnu stranu vozila, a njena njuška je bila duža i veća od vučjih čeljusti! Na zadnjem delu vrata i leđa imalo je grbu. Ta zver je u zubima nosila nekog stvora."
Niko mu se nije smejao. Bio je previše uplašen da bi s njim zbijali šalu. Samo je drugi vozač Huan Mulen tiho prokomentarisao: "Pa da, to je taj stvor".

Na upitan pogled vozača počeo je da priča: "Imao sam sličan susret pre desetak dana. Biće je iznenada skočilo na moj autobus. Bio sam sam i preplašen. Izgledalo je baš kao što ga je Berods opisao. Primetio sam da ima dugačak rep, kao pacov, i čeljust kao kod besnog vuka, sa nekoliko oštrih zuba i zlim crvenim sjajnim očima. Molim se Bogu da ga nikad više ne sretnem."

Dok je prao stakla na svom vozilu, Berods je pronašao veliki pramen kovrdžave dlake, s crnim krajevima i belom sredinom, koji je bio zakačen za brisače. Taj biološki trag, koji je u medijima podsmešljivo nazvan "stidnim dlakama" poslat je istraživačkoj grupi koju vodi Alberto Urgica. On veruje da je od početka 21. veka, kada je porasla aktivnost "El Čupakabre" u Čileu, preko 5.500 životinja završilo kao plen nepoznatog predatora.

Uskoro je objavljeno da je istražitelj Klaudio Ojeda pokušao uz pomoć savremene tehnologije da otkrije tajnu čileanskog "El Čupakabre". Ojeda je zaključio da je najmanje dvanaest vrsta ovog bića rasprostranjeno u šumama. "Najčešća vrsta je pas-kengur, koji je viđen u Buinu, a posle njega učestalo se viđa i Čupakabra s licem mačke", izjavio je novinarima.

Ojeda nije oklevao da iskaže uverenje da je Čupakabra zapravo paranormalna a ne telesna manifestacija. "To je biće sa paranormalnim karakteristikama koje se materijalizuju u telesne dimenzije životinje" rekao je medijima.

PREKO GRANICE




Čupakabra se prvi put pojavio u Sjedinjenim Državama u maju 1996. godine, u Majamiju. Na samom jugu ove zemlje nađeno je 69 masakriranih životinja. Zoolozi su bili uvereni da ih je izgrizao veliki pas, možda čak i vuk.

Ipak, postoji svedok napada. Jedna starija žena opisala je kako je srela veliko biće slično psu: "Stajalo je na dve noge i širilo svoja ramena; gledalo me je svojim sjajnim crvenim očima".



Ostaci stvorenja ulovljenog u Južnoj Americi. Stanovnici veruju da je to El Čupakabra




Još se boja u novinama nije osušila Džo Espinoza iz Teksasa je javio da mu je Čupakabra bio u kući! Tvrdi da je stvor ušao kroz otvoren prozor i nakratko seo na pod pored njegovog trogodišnjeg sina. Džo je prebledeo. Čupakabra srećom nije povredio dete, već je ustao i otišao istim putem kojim je i došao.

Ovakvih slučajeva ima na hiljade. Mnogo je teorija - malo odgovora. lako ga prihvataju kao kriptoida, još nijedan kriptozoolog nije organizovao ekspediciju u potrazi za ovim bićem. Naučnici su sumnjičavi, novinari sarkastični, vlasti oprezne. Činjenica je da se Čupakabra pojavljuje uglavnom medu stanovništvom Latinske Amerike, čak i u SAD.

Još jedan mit čeka otkrivanje.



DREKAVAC



Zvuči neverovatno, ali slični masakri životinja događali su se i u Srbiji. Naš Čupakabra je zapravo - drekavac!

Prema legendi, drekavac je materijalna manifestacija umrlog, nekrštenog čoveka, koji ne može da nađe mir, pa proganja one koji su mu učinili nažao u životu. Kako predanja kažu, drekavac je malo, dlakavo stvorenenje koje neprestano gazi sopstveno krzno, a zatim urla mešavinom plača i vučjeg zavijanja. Najčešće šeta po grobljima, a žrtve davi u snu. Plaši se svetlosti i ne može da bude uništen sve dok ne nađe mir.

Takva nepoznata zver je u Tometinom polju ispod Divčibara za dve godine zaklala preko 200 ovaca. Svim životinjama je bila ispijena krv. Nije otkriveno ko je to uradio. Za nesreću je optuživan vuk, šakal, lovački pas... Seljaci su sigurni da je to bio drekavac.

"Često se čuo po noći", govori baba Milijana. "Kad on drekne, sva se naježim. Stari Ijudi su govorili da kome u dvorištu drekavac dreči, umreće neko u kući. Ne verujem u to, ali za ovo čudo koje nas je snašlo nikad nisu čuli ni najstariji Ijudi u selu. Nema ko drugi nego drekavac, on je kriv. Plašim se da uveče obiđem stoku, strah me da me ne napadne."

[Krokodil Behko]

U Rusiji pronađeni otisci i dlake: Istraživači potvrdili: Jeti zaista postoji!



Zvaničnici ruske regije na Sibiru u ponedjeljak su samouvjereno izjavili da su njene planine dom Jetija ili Bigfoota, te da postoje nepobitni dokazi postojanja dlakave nemani.
Lokalna uprava regije Kemerevo na jugu Sibira saopćila je da su pronađeni otisci stopala pa čak i uzorci kose koji pripadaju Jetiju.

"Tokom ekspedicije u špilju Azasskaya, učesnici konferencije su pronašli nepobitne dokaze da u planinama Shoria živi 'Snježni čovjek'", stoji u saopćenju.

Ekspedicija je organizirana nakon što je gradonačelnik Kemereva pozvao istraživače iz SAD-a, Kanade i drugih zemalja da podijele svoja iskustva i priče o susretima sa mističnim stvorenjem.

"Pronađeni su otisci stopala, ono što bi trebalo biti njegov krevet i različite oznake kojim obilježava svoj teritorij. Svi predmeti će biti analizirani u laboratoriju", navodi se u saopćenju.

Jetiji su majmunolika mitska stvorenja za koja se vjeruju da nastanjuju Himalaje. No, neki vjeruju da i Rusija ima svoje Jetije, a u planinskim predjelima Kemereva populacija tih mitskih bića posljednjih se godina utrostručila, tvrde naučnici i istraživači-entuzijasti.

[noris]

A sta je sa azdahom sa bjelasnice