Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Ponašanje u društvu i odnosi među ljudima. Humanost, predrasude.

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Cvrle
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12685
Joined: 14 Oct 2015, 15:08
Mood:
Has thanked: 5 times
Been thanked: 12 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Cvrle » 20 Nov 2017, 15:06

Jedne prilike, kad sam bila na ljekarskom pregledu za posao, izmedju ostalih bila sam u posjeti kod psihologa. Njegova dijagnoza je bila: "ovisna o majci" :cudi
Mama je bila stroga zena, ali pravedna. Imala je potpuni autoritet kao sto su prijasnje majke imale, pa samo jednim pogledom je sve objasnjavala. A razumjele smo se. Sudbina je htjela da vise od pola rata provedemo same nas dvije u izbjeglistvu. To nas je jos vise zblizilo i jos vise povezalo tu neku nevidljivu nit izmedju majke i djeteta.
U ratu je fasovala dijabetes i borila se s tom bolesti godinama. Bila jako disciplinovana i dobro se drzala. Medjutim, ta opaka tiha bolest je prije 4 godine "pojela".
Iako sam bila pripremljena za njen "odlazak", tu noc kad sam dosla u redovan obilazak, kada mi je poklonila svoj posljednji pogled, svoj posljednji osmijeh, moj svijet se srusio. Nisam tu noc plakala. Nisam plakala ni sutradan kad su svi dolazili, izrazavali zaljenje, odlazili. Nisam plakala ni kad je dzenaza bila. Tek nakon 7 dana moja dusa se otvorila i plakala sam dugo.
Tu noc, kad je mrtvozornik izdala potvrdu da je mama preselila, tog momenta kad sam uzela onaj papir u ruke, imala sam osjecaj kao da mi je neko rasporio pluca, moja prsa su bila otvorena i taj osjecaj je ostao do dana danasnjeg.
Mislila sam da ce vremenom umanjiti, ali ne... Ne smanjuje se taj bol, samo sam naucila zivjeti s njim.
Dok je jos bila pri svijesti, trazila je da joj obecamo (ja i moje sestre) da necemo tugovati i plakati, da cemo zivjeti zivot kako smo naucile s njom, da cemo biti vesele i svojoj djeci samo pruzati radost i srecu.
Zbog nje i jesam ovo sto jesam danas. Zahvaljujem svakodnevno Bogu dragom, sto mi je poslao bas nju da mi bude majka.
Poput nekog starog kopača zlata, moraš se pomiriti s time da trebaš iskopati mnogo pijeska iz kojeg ćeš poslije strpljivo isprati nekoliko sićušnih komadića zlata

User avatar
Mala_Mu
atomica
atomica
Posts: 63332
Joined: 09 Feb 2014, 13:14
Location: Dolina Mumijevih
Mood:
Has thanked: 551 times
Been thanked: 1385 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Mala_Mu » 21 Nov 2017, 19:00

Eh Cvrle ne mogu ni zamisliti koliki je to bol.. I kako je uopste moguce oporavitii se koliko toliko..

Sve bih dala da mogu pomoci nekako mami.
Msm znam da pomazem, idem radim s njom svaki dan samo da nije samaa, kaze da joj tako lakse.. Nasmijem, nakratko.. Ali nije to to, gledati je iz dana u dan tuznu, van sebe..

I znam da je to normalan proces, pa i ja sam slomljena, jedino o tome mislim vec dva i nesto mjeseca, od nesrece. Slike stalno u glavi, neprospavane noci, svaka sitnica podsjeti..
Al trudim glumim da sam oke bas zbog nje, koliko je meni tesko ne mogu ni zamisliti kako je njoj, izgubiti oba roditelja odjednom..
I bas kad su pobjedili bolest, baba rak dojke, deda imao operaciju oko srca neke komplikacije.. i onda ti neko srusi cijeli svijet..

O tome o njima i ne razgovaramo, ja ne mogu, a ne znam da li bi njoj joj vise naskodilo, mozda bi i pomoglo, da se prisjeti lijepih stvari uspomena... a ima ih na pretek..

Jesi ti nakon gubitka imala volju pricati s nekim o tome, jel ti bilo "lakse" nakon toga?
Ne znam sta da uradim.
Pa ni doktoru je ne mogu natjerati, a aritmija je stalno muci, i gusenje.. :

User avatar
Cvrle
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12685
Joined: 14 Oct 2015, 15:08
Mood:
Has thanked: 5 times
Been thanked: 12 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Cvrle » 21 Nov 2017, 22:36

Draga moja, svi smo razliciti i drugacije reagujemo na odredjene stvari.
Ja npr sam osoba koja vjeruje u neki drugi bolji svijet, koji ceka za nas sve i gdje cemo opet biti s voljenima. Vjerujem da ljudi ne umiru, vec da njihova dusa samo napusta ovaj kostim od tijela ida su te duse tu oko nas.
Iz tog razloga meni je puno lakse kad pricam o njoj. Pogotovo jer je bila voljena i postovana zena, pa nema osobe koja je poznavala a da se ne sjeca nekih provala s njom. A voljela se saliti, uljepsati drugom dan.
Ali moje sestre nisu kao ja, one manje pricaju, pogotovo najstarija koja je izgubila kcerku od 4 godine.
Ona opet ne da da se ime spomene. Dzaba tako je to.
Ti najbolje znas da li da spominjes ili ne. Mozda da probas sa nekim smijesnim situacijama, da vidis kako ce reagovati. Ako se nasmije i prihvati pricu, pricaj... Ne daj da se potisnu u zatvorenu kutiju. Nek nastave zivjeti s vama uz vas. :tjesi
Poput nekog starog kopača zlata, moraš se pomiriti s time da trebaš iskopati mnogo pijeska iz kojeg ćeš poslije strpljivo isprati nekoliko sićušnih komadića zlata

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Mutevelija » 21 Nov 2017, 23:44

Ovde samo vjera pomaze, moja je mati kad joj je umrla mati pocela uciti Kur'an nakon godinu sad je gotov završila i predala hatmu.
Evo 3 godine kako je nena umrla, ja sam sto se tice smrti skoro pa postao ravnodušan, zapravo treniram se kad i meni dođe momenat da jedno od roditelja umre otac moze jer je bolestan a ne smije se operirati, i sta cu nakon 50 esetak dzenata na kojim sam bio u svom životu covjek jednostavno shvati da se boriti protiv toga ne može, može samo sebi naskodit.
Tesko Ce mi biti kad izgubim oca ili majku ali sta mogu.
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18087
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3711 times
Been thanked: 3615 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by srculence7 » 22 Nov 2017, 01:09

Ovu temu sam redovno čitala kada sam došla na forum jer sam se i ja borila sa svojim osećanjima vezanim za gubitak bliske osobe.
A svaki je bolan.Nakon toga se u nama jave silna osećanja za koja imamo utisak da nas nikada neće napustiti.To je normalna reakcija u tim situacijama i prihvatanje tuge, krivice, besa, svega što tada osećamo je neophodno kako bi se osećali bolje.

Ne postoji neko pravilo što se tiče načina na koji to možemo da savladamo već je to sve individualno i zavisi od naše ličnosti, kapaciteta prevladavanja, životnog iskustva, bliskosti sa osobom koju smo izgubili itd.
Ono što treba imati na umu da sam taj proces tugovanja zahteva vreme i ne može se požurivati, već treba da se odvija u skladu sa nama i našim osećanjima. Velika je zabluda da će bol prestati brže ako se ignoriše jer onda pribegavamo nekom drugom ponašanju koje može imati i loše posledice po nas. Isto je i sa potiskivanjem emocija jer to može usloviti i pojavu psihosomatskih oboljenja.
Bez obzira koliko hrabri bili ne treba da oklevamo da zaplačemo ako to osećamo ili potražimo pomoć od bliskih osoba, a nekad je prisustvo drugih nama bitnih osoba jako značajno.

U tom periodu tugovanja možemo imati dane kada potpuno zaboravimo na to a posle nekog vremena da nam se osećanja vrate iako smo mislili da je najgore prošlo. To je normalno, vremenom dođu bolji dani a onda nakon mnogo godina možemo opet osetiti bol posebno ako nas nešto iz spoljašnje sredine podseti na dragu osobu. Neka sećanja i osećanja vezana za njih ne blede ni nakon njihove smrti, sasvim je u redu sećati se pozitivnih stvari o osobi koja nije više sa nama. Bitno je da ne poričemo njen gubitak i da ne tražimo istu takvu u drugome jer je to samo korak nazad u procesu prevladavanja patnje.
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Mutevelija » 22 Nov 2017, 07:23

Mala_Mu wrote: 21 Nov 2017, 19:00 Eh Cvrle ne mogu ni zamisliti koliki je to bol.. I kako je uopste moguce oporavitii se koliko toliko..

Sve bih dala da mogu pomoci nekako mami.
Msm znam da pomazem, idem radim s njom svaki dan samo da nije samaa, kaze da joj tako lakse.. Nasmijem, nakratko.. Ali nije to to, gledati je iz dana u dan tuznu, van sebe..

I znam da je to normalan proces, pa i ja sam slomljena, jedino o tome mislim vec dva i nesto mjeseca, od nesrece. Slike stalno u glavi, neprospavane noci, svaka sitnica podsjeti..
Al trudim glumim da sam oke bas zbog nje, koliko je meni tesko ne mogu ni zamisliti kako je njoj, izgubiti oba roditelja odjednom..
I bas kad su pobjedili bolest, baba rak dojke, deda imao operaciju oko srca neke komplikacije.. i onda ti neko srusi cijeli svijet..

O tome o njima i ne razgovaramo, ja ne mogu, a ne znam da li bi njoj joj vise naskodilo, mozda bi i pomoglo, da se prisjeti lijepih stvari uspomena... a ima ih na pretek..

Jesi ti nakon gubitka imala volju pricati s nekim o tome, jel ti bilo "lakse" nakon toga?
Ne znam sta da uradim.
Pa ni doktoru je ne mogu natjerati, a aritmija je stalno muci, i gusenje.. :
Izvini za smajlic htio sam citirati pa sam pretisnuo.
Pa i ja kad sam bio u Hrvatskoj i na poslu i kad sam se sjetio tog događaja nesto mi je u grlu zasmetalo pa sam se brze bolje pokusao koncentrirati na posao.
Velika tragedija, kad je mene pogodila, a muško sam i nije mi niko poznanik.
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
Mala_Mu
atomica
atomica
Posts: 63332
Joined: 09 Feb 2014, 13:14
Location: Dolina Mumijevih
Mood:
Has thanked: 551 times
Been thanked: 1385 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Mala_Mu » 22 Nov 2017, 17:36

Oke je Mute, pretpostavljala sam..
Cvrle wrote: 21 Nov 2017, 22:36 Draga moja, svi smo razliciti i drugacije reagujemo na odredjene stvari.
Ja npr sam osoba koja vjeruje u neki drugi bolji svijet, koji ceka za nas sve i gdje cemo opet biti s voljenima. Vjerujem da ljudi ne umiru, vec da njihova dusa samo napusta ovaj kostim od tijela ida su te duse tu oko nas.
Iz tog razloga meni je puno lakse kad pricam o njoj. Pogotovo jer je bila voljena i postovana zena, pa nema osobe koja je poznavala a da se ne sjeca nekih provala s njom. A voljela se saliti, uljepsati drugom dan.
Ali moje sestre nisu kao ja, one manje pricaju, pogotovo najstarija koja je izgubila kcerku od 4 godine.
Ona opet ne da da se ime spomene. Dzaba tako je to.
Ti najbolje znas da li da spominjes ili ne. Mozda da probas sa nekim smijesnim situacijama, da vidis kako ce reagovati. Ako se nasmije i prihvati pricu, pricaj... Ne daj da se potisnu u zatvorenu kutiju. Nek nastave zivjeti s vama uz vas. :tjesi
Lijepo je vjerovati u to.. Olaksavajuce..
Hvala na odgovoru :pusa

User avatar
Mala_Mu
atomica
atomica
Posts: 63332
Joined: 09 Feb 2014, 13:14
Location: Dolina Mumijevih
Mood:
Has thanked: 551 times
Been thanked: 1385 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Mala_Mu » 01 Feb 2020, 14:02

Kako uopste naci utjesne rijeci za nekoga ko izgubi..  
Javlja mi poznanica.. dvije godine mladja od mene. Ostala bez oca.. Sta god joj rekla, napisala mislim i znam da je u ovom trenutku nevazno, niti moze doprijeti do nje.. Samoj mi se ruke tresu i
oci pune suzama dok joj pisem..
Stavim se u njenu situaciju, do mene sigurno ne bi doprijelo.

Podsjeti me opet na ovu temu i baci u razmisljanje.. ne znam kako se smrt roditelja podnese, prezivi. Ne mogu ni zamisliti taj bol.. jos tako rana. Kao da ti neko iscupa polovinu srca i pusti te da ostatak zivota tumaras tako..

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Socrates » 01 Feb 2020, 14:06

Sta god joj rekla, napisala mislim i znam da je u ovom trenutku nevazno, niti moze doprijeti do nje.. Samoj mi se ruke tresu i 
oci pune suzama dok joj pisem.. 
Stavim se u njenu situaciju, do mene sigurno ne bi doprijelo. 

Ovo joj napisi.
. . . . . . . . .

User avatar
lejlamo
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12993
Joined: 23 Feb 2018, 18:17
Location: kamen i drača
Mood:
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by lejlamo » 01 Feb 2020, 14:12

srce je već napisala...
Ne postoji neko pravilo što se tiče načina na koji to možemo da savladamo već je to sve individualno i zavisi od naše ličnosti, kapaciteta prevladavanja, životnog iskustva, bliskosti sa osobom koju smo izgubili itd.
i to je tako, baš individualno.

ja sam izgubila mamu kada sam imala 25, prethodio je period bolesti (rak gušterače sa metastazama na mozgu i plućima). za mene, najteži životni period do sada.
mama mi je bila jedina osoba na koju sam se oslanjala u životu...
prihvatila sam da je smrt dio života, tako to biva sa svima.

teško je, boluje se, otvore se mnoga pitanja i sagleda se život iz različitih uglova....događaj koji svakako promijeni životni tok u nekom smislu....

a vezano za iskazivanje saosjećanja, ništa, samo verbalizovati ono što u tom momentu i osjećamo...kratko i iskreno...
Last edited by lejlamo on 01 Feb 2020, 14:13, edited 1 time in total.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Heidi » 01 Feb 2020, 14:13

Ne znam kako. Covjek se vremenom ubijedi da mu je lakse.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
lejlamo
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12993
Joined: 23 Feb 2018, 18:17
Location: kamen i drača
Mood:
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by lejlamo » 01 Feb 2020, 14:16

ja nekako svaku tešku situaciju koju doživim prihvatam kao takvu, kao neminovnost.
izađe iz mene i tuga i bijes i žal....
ali u konačnici racionalizujem.....e, sad, ima li zaostataka, skrivenih i potisnutih emocija koje će doći na naplatu, ne znam....nadam se da nema...makar ne u količini u kojoj će me prevladati..

Dorian
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6229
Joined: 20 Sep 2019, 17:27
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Dorian » 01 Feb 2020, 14:17

Tata je umro kada sam imao 5 godina, davno.

Mama ima 87 i može svaki čas.

To je neminovan proces u životu, treba biti spreman i iako jeste tuga, nije tragedija u smislu da sve staje. Kako neko jednom zapisa kada mu je neko umro, žena, roditelj, dijete, više se ne sjećam ali nije ni bitno, bitno je ono šta kaže: Shrvan bolom pogleda kroz prozor stana i vidi ljudi idu svojim poslom, saobraćaj, ulazi se i izlazi iz prodavnica, život se nastavio kao da ništa nije bilo. Tako i on izašao, popio kafu i shvatio da treba ići dalje.

A kada se dođe u godine u kojima ne prijatelje roditelja, nego svoje prijatelje počneš sretati na stranicama smrtovnica, stvari izgledaju drugačije....

User avatar
arzuhal
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10040
Joined: 08 Nov 2019, 07:21
Location: čajdžinica "Kod nefsu-l-levvame", u budžaku politički nekorektnih
Been thanked: 4 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by arzuhal » 01 Feb 2020, 14:21

Meni su četnici streljali tatu 4. maja 1992. Ni zbog čega. Uvijek sam ga zvao tata, nikad babo, a sad ga zovem - otac. To me je zauvijek promijenilo, odredilo i usmjerilo.

Mislim da utjecaj smrti roditelja zavisi od godina djeteta, vezanosti za roditelja i načina smrti. I još mnogo toga neznanog i nedokučivog.
uzmi Lysobact

Dorian
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6229
Joined: 20 Sep 2019, 17:27
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Dorian » 01 Feb 2020, 14:28

Da, mislim da način na koji neko ode je toliko uticajan da prevazilazi i uticaj godina u kojima ode ili u kojima su oni koji ostanu.

Ali, najvjerovatnije je da sve zavisi od kombinacije i godina i načina i karaktera onih koji ostanu itd.

Nema pravila, ni u životu ni u smrti.

User avatar
Zagorka
Žena, majka, forumašica
Žena, majka, forumašica
Posts: 34535
Joined: 05 Oct 2011, 11:33
Location: Pije kahvu s podzidom.
Has thanked: 424 times
Been thanked: 623 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Zagorka » 01 Feb 2020, 14:39

arzuhal wrote: 01 Feb 2020, 14:21 Meni su četnici streljali tatu 4. maja 1992. Ni zbog čega. Uvijek sam ga zvao tata, nikad babo, a sad ga zovem - otac. To me je zauvijek promijenilo, odredilo i usmjerilo.

Mislim da utjecaj smrti roditelja zavisi od godina djeteta, vezanosti za roditelja i načina smrti. I još mnogo toga neznanog i nedokučivog.
Žao mi je. U pravu si za drugi dio.
Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.

User avatar
spacebound
Urednik foruma
Urednik foruma
Posts: 80130
Joined: 13 Nov 2015, 08:33
Location: u obecanoj zemlji
Has thanked: 7021 times
Been thanked: 11332 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by spacebound » 01 Feb 2020, 14:48

Mala, nemas tu sta reci, osim izraziti saucesce i zagrliti je.

Moj tata je umro kad sam imala 21g.Godinu i po se borio sa sarkomom, Bilo mi je strasno, ali u isto vrijeme je utjesno bilo sto vise ne pati, sto ga ne boli.Pretvorio se u sjenu, samo mu nos ostao, duh bez energije i snage.To je strasno i za one koji gledaju osobu kako kopni i polako se gasi.A i umro je prvo ramazansko jutro.
Jos je gore kad izgubis roditelja nenadano, kad samo odjednom paf, ovako si koliko toliko psihicki spreman da se blizi taj cas i nisi iznenadjen kad se desi.
I sta ces, kako vrijeme prolazi miris se sa tim, zivot se nastavlja.Cuvas uspomenu u mislima, roditelja u srcu, bol reze, nekad jaca, nekad slabija.S nekim stvarima se naucimo nosit, ali nilad ne prolaze.
Voljela bih i ja da je on upoznao unucad, da ga vidim kako se igra sa njima igara koje je igrao sa mnom, ali nije bilo tako sudjeno...

User avatar
arzuhal
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10040
Joined: 08 Nov 2019, 07:21
Location: čajdžinica "Kod nefsu-l-levvame", u budžaku politički nekorektnih
Been thanked: 4 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by arzuhal » 01 Feb 2020, 14:48

Smrt je svakako neminovna. Ali ako će nas nečija smrt, na koncu, učiniti boljim, ako će nam biti snaga i podstrek za hajr u životu, da uradimo šta dobro i za sebe i za druge oko nas, onda je to bila dobra i lijepa smrt, smrt kakvu treba poželjeti.
Stari Grci nisu nešto patili za bogatstvom, ali su težili slavi nakon smrti koja bi ih učinila besmrtnim.
Ako smrt roditelja učini dijete barem koliko bogdu boljom osobom, makar osjećajnijom za druge, onda ta smrt nikako nije samo puka smrt, nestajanje, ništenje, iza nje je ostao život, oplemenjen ovoliko ili onoliko, na ovaj ili onaj način.

U tom slučaju ne smije biti tuge, odnosno ona ne smije biti trajna i temeljna. Odatle život crpi snagu, bez smrti nema ni života, tačno u smrti ili bez nje život crpi svoj smisao. Znam šta govorim.
uzmi Lysobact

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120151
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7767 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Krokodil Behko » 01 Feb 2020, 15:27

arzuhal wrote: 01 Feb 2020, 14:48
Stari Grci nisu nešto patili za bogatstvom, ali su težili slavi nakon smrti koja bi ih učinila besmrtnim.

Pa ko im je kriv, što su smao sjedili i filozofirali, umjesto da grade piramide.
online

User avatar
arzuhal
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 10040
Joined: 08 Nov 2019, 07:21
Location: čajdžinica "Kod nefsu-l-levvame", u budžaku politički nekorektnih
Been thanked: 4 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by arzuhal » 01 Feb 2020, 15:28

Krokodil Behko wrote: 01 Feb 2020, 15:27
arzuhal wrote: 01 Feb 2020, 14:48
Stari Grci nisu nešto patili za bogatstvom, ali su težili slavi nakon smrti koja bi ih učinila besmrtnim.

Pa ko im je kriv, što su smao sjedili i filozofirali, umjesto da grade piramide.
Zato danas više znamo pojedinačno nabrojati grčkih junaka, pjesnika, filozofa, nego egipatskih faraona.
uzmi Lysobact

Post Reply

Return to “Drustvo”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 9 guests