Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Ponašanje u društvu i odnosi među ljudima. Humanost, predrasude.

Moderator: Krokodil Behko

navika
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12400
Joined: 18 Mar 2015, 20:07
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by navika » 05 Nov 2015, 01:56

Tad bi oni trpili bol, roditelj sam, pa nek me sve snadje, samo ne to.

User avatar
rethna
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 27232
Joined: 09 Oct 2014, 01:51
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by rethna » 05 Nov 2015, 01:59

Znam to samo pricam o osjecaju tom nekom
Question everything.

navika
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12400
Joined: 18 Mar 2015, 20:07
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by navika » 05 Nov 2015, 02:06

Da, razumijem.

User avatar
IM_ex
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6816
Joined: 29 Jan 2012, 23:07
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by IM_ex » 21 Nov 2015, 23:28

Krokodil Behko wrote:
IM_ex wrote:Cvijet propada i pupoljci se ne razvijaju. Ostatak ruze iako ranjen - opstaje. No, dugo treba da ruza dodje sebi i da, iako oskrnavljena za njenu najljepsu granu, vremenom dobije srazmjeran i lijep oblik. Otprilike tako.
Nikad vala Im_ex, nikad.
Snaga nije problem, jer opstati se mora. Bude ta stabljika i jača nego prije, ali iznutra Imex, iznutra..
no, no, nooo, no, hajde dobro ...
Sta nikad? Nikad se posve ne dodje sebi, na to insinuiras? Tacno. Nikad se posve ne dodje sebi. Iznad sam propustila znacajnu rijec posve, mada je i onako formulisana misao, dublje sagledavajuci, istog smisla.
Snaga nije problem?
to kao ono - Snaga nije problem, jer, snage nema (malo satire, sarkazma, uzmi kako hoJ)
Kako nije? Snaga je itekakav problem jer je tada osjetno manjka (sam gubitak apetita dovodi do tjelesnog slabljenja, zatim, plac povlaci za sobom ocno crvenilo, podbulost, umoran, zamagljen tuzan i prazan pogled itsl.)
Kazes da "stabljika" vremenom postane jaca nego prije. Dobro. Zelim vjerovati u to, no, osobno, ne mogu to za sebe reci. Jos ne. I sad, kad bih da kazem "mozda trebam jos vremena", kao avet izvija se i zaurla zadnji dio tvoje misli: " ... ali iznutra, IM_ex, iznutra ...", , koji uvijek iznova i iznova prijeti i podsjeca da je tu, u nama, pritiska dusu, za koju smatram da je vecim dijelom smjestena u grudima ... Cesto toliko osjetno opterecenje (teret) da mi se cini da bi ga se moglo divljacki iscupati jacim rucurdama. I to je onda ta spona - kad to ne popusta, kako onda vjerovati da ces nekad postati jaci no prije?! Kako, kad ne mozes doseci ni da budes ono sto si bio.
Ima nas jacih. Ima nas slabijih. Neko to podnose lakse, neko teze.
Iz licnog iskustva kazem - nakon gubitka roditelja (u mom slucaju majke), nikad vise ne budes ona ista osoba od prije.

@navika rece:
Pricaju mi ljudi da te to nekako promijeni, ti sam osjecas da nikako vise nisi isti covjek..Nisi bolji, ni gori, samo si drugaciji.
Ovo mogu samo potvrditi, nazalost. Bas se cini nemogucim drugacije obrazloziti.

@rethna kaze:
Pozeli covjek da bude prvi samo da ne dozivi tu bol
To da, dok smo mladji, dok nemamo svoju djecu. Mislim da mahom tako razmislja(s)mo, u sebi. Vidis koji je to strah vec tada.
E sad necu ni kako ja hocu

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120160
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7769 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Krokodil Behko » 22 Nov 2015, 00:05

IM_ex wrote:
Krokodil Behko wrote:
IM_ex wrote:Cvijet propada i pupoljci se ne razvijaju. Ostatak ruze iako ranjen - opstaje. No, dugo treba da ruza dodje sebi i da, iako oskrnavljena za njenu najljepsu granu, vremenom dobije srazmjeran i lijep oblik. Otprilike tako.
Nikad vala Im_ex, nikad.
Snaga nije problem, jer opstati se mora. Bude ta stabljika i jača nego prije, ali iznutra Imex, iznutra..
Cesto toliko osjetno opterecenje (teret) da mi se cini da bi ga se moglo divljacki iscupati jacim rucurdama. I to je onda ta spona - kad to ne popusta, kako onda vjerovati da ces nekad postati jaci no prije?! Kako, kad ne mozes doseci ni da budes ono sto si bio.
Ima nas jacih. Ima nas slabijih. Neko to podnose lakse, neko teze.
Iz licnog iskustva kazem - nakon gubitka roditelja (u mom slucaju majke), nikad vise ne budes ona ista osoba od prije.
I ja sam propustio napisati par riječi, kad sam govorio o snazi.
Snaga dođe, ali onako, kao stabljika ruže, pri zemlji. Sve je jača i jača, ali sve je drvenija i drvenija. Snaga kao ogrubljivanje i smanjenje emotivnosti za sebe samog, pa i ljude oko sebe. Jednostavno, jedan dio duše ode u nepovrat, ode kao kroz neki tunel i ti samo gledaš za njim u mrak.
online

User avatar
IM_ex
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6816
Joined: 29 Jan 2012, 23:07
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by IM_ex » 22 Nov 2015, 01:56

Krokodil Behko wrote: ... Snaga kao ogrubljivanje i smanjenje emotivnosti za sebe samog, pa i ljude oko sebe.
daaa ... iako tesko opisivo, dovoljno dobro si se izrazio. da, slazem se.
Jos bih dopunila da takvo stanje sa sobom povlaci i izrazeniju osjetljivost(slabost) i razdrazljivost. U momentima kazes bliskim osobama ono sto mislis, pa saspes onako grubo, da ih zabolis iako znas da se to moglo reci na daleko blazi nacin. Dodje taj neki momenat koji znas da moras iskoristiti da bi malo ukazao i na sebe. Ili na neku drugu osobu koja nikad da ispliva u prvi plan, njen gubitak, tuga, ljubav, postovanje, paznja, trud, zdravlje ...
Ili nekad, kad se od tebe ocekuje da nesto kazes na prethodno receno ma s cije strane, ti jednostavno ocutis. Neces nista da kazes. Kao iz principa. Mozda zato jer ne zelis da se uvlacis u dublju pricu cija tema te ionako iscrpila i slomila. Ocutis. Nek misli ko sta hoce sto nista nisi rekao, nije te briga. Ne zelis. tacka. Ne mozes i neces.

Mozda sam ranije o tome pisala, moj otac je jako tesko podnio gubitak supruge. Jako tesko se navikavao na samocu.
Samim tim, meni i sestri je usporavao i otezavao ionako spor i tezak oporavak od gubitka majke. Nisam mu rekla, vama evo kazem, ostalo mi je tesko na njega sto nas nije mogao ili znao tjesiti vec smo mi u svom neizmjernom bolu morale pronalaziti prave rijeci da bi njega tjesile.
E sad necu ni kako ja hocu

User avatar
laganini
Spamer
Spamer
Posts: 15651
Joined: 04 Jun 2013, 02:01
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by laganini » 22 Nov 2015, 02:35

..teško je to svatit..ja ga svaćam.. :ok
..slobodan čovik kad tad bude baniran..

User avatar
laganini
Spamer
Spamer
Posts: 15651
Joined: 04 Jun 2013, 02:01
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by laganini » 22 Nov 2015, 02:36

..iako je teško uspoređivat boli.. :hm
..slobodan čovik kad tad bude baniran..

User avatar
SPINERKA
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18479
Joined: 20 Aug 2015, 18:13
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by SPINERKA » 17 Feb 2016, 04:07

:hm

..Zavisi --je li iznenadna ili 'ocekivana ' -posljeidica bolesti.

...Od straha , od tog , trenutka saznanja --potiskivala sam te osjecaje.



Otac je umro prvi, javili su mi na poslu, a posao je bio takav da ga nisam nogla napustiti, i da sam morala imati osmijeh na licu.....i da nitko nije smjeo primjetiti da nesto nije u redu sa mojim ponasanjem.

...Proslo je i to --- bio je shok --no ..kako smo bili udaljeni mjestom -BIH -Amerika-i cinjenica da ih nisam vidjela 12 godina , uvijk mi je bilo u mislima--aa , tamo su ..vidjet cu ih kad dodjem u BOSNU.

Prvi odlazak je bio najtezi...
Image

User avatar
Chloe
Žena za sva vremena
Žena za sva vremena
Posts: 102580
Joined: 18 Dec 2015, 11:40
Has thanked: 2951 times
Been thanked: 3054 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Chloe » 17 Feb 2016, 08:07

SPINERKA wrote::hm

..Zavisi --je li iznenadna ili 'ocekivana ' -posljeidica bolesti.

...Od straha , od tog , trenutka saznanja --potiskivala sam te osjecaje.



Otac je umro prvi, javili su mi na poslu, a posao je bio takav da ga nisam nogla napustiti, i da sam morala imati osmijeh na licu.....i da nitko nije smjeo primjetiti da nesto nije u redu sa mojim ponasanjem.

...Proslo je i to --- bio je shok --no ..kako smo bili udaljeni mjestom -BIH -Amerika-i cinjenica da ih nisam vidjela 12 godina , uvijk mi je bilo u mislima--aa , tamo su ..vidjet cu ih kad dodjem u BOSNU.

Prvi odlazak je bio najtezi...
:tjesi

Žao mi je.
:cvijece
:srce ... You are my sunshine, my only sunshine ... :srce

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Biba » 17 Feb 2016, 12:15

:ovaj
Moram nastaviti pisati sta misli Knapp..
..al tamo u temi..
Mislim da je puno teze onima koji zive s roditeljima i brinu se o njima...
Ma nek samo ide po redu..pa ja...

Eno nedavno umrla baba od 93 godine a neko iz familije izjavio da im je bio sok..baba umrla ko biva iznenada..ja...
...pa nece ko jevrejska guska :biba ..il ko maslina...
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18087
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3711 times
Been thanked: 3617 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by srculence7 » 06 Apr 2016, 20:21

Jednom ću se i ovde upisati, za sada samo čitam i plačem, a onda se na kraju i nasmejem Bibinom komentaru...
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

User avatar
Mirelam
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12356
Joined: 13 Jul 2015, 20:47
Has thanked: 35 times
Been thanked: 337 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Mirelam » 06 Apr 2016, 21:03

Tek s njihovim gubitkom postajemo odrasli.

User avatar
Heidi
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 45896
Joined: 01 Sep 2011, 22:10
Location: Kosmicki raspor
Been thanked: 5 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Heidi » 06 Apr 2016, 21:09

Ne smijem ni pomisliti.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Biba » 06 Apr 2016, 21:17

srculence7 wrote:Jednom ću se i ovde upisati, za sada samo čitam i plačem, a onda se na kraju i nasmejem Bibinom komentaru...
Ma to je tako...
Ne znamvsta neki ljudi zamisljaju...
Baba 93 godine a oni sokirani....ma daj..
Napisala sam da mi je bilo lakse s ocem
Godinama se patio i on i mi...ali nas je troje njega sluzilo...

Moja mama je danas priznala da od ishemije zaplice jezikom...
Njoj su vitalni organi zdravi
Mozdani ce ju najvjerojatnije sopiti...parkinson je tu...dijabeticar.. :grana
Bojim se...a zasluzila je da joj bude dobro...
Nisam ni ja bas zdrava, ima kod mene svega...
Bit ce mi gadno...ali opet cesto njoj kazem -Ne do Bog da ja odem prije nje, pa tko ce njoj pomoci...
Najbolje da ne mislim..
Ne znam ni kako cu bez Bubija ....lose je....
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
Femea
Propala kaladontašica 
Propala kaladontašica 
Posts: 25549
Joined: 24 Mar 2016, 17:26
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Femea » 06 Apr 2016, 21:48

Često sam razmišljala o tim trenutcima i uvijek sam se pitala kako li će izgledati taj dan,kako ću reagovati,uvijek je bio prisutan strah.Ne tako davno izgubila sam oca i uopšte ne znam odakle sam našla snagu tada.Sve je bilo iznenada i neočekivano.Gledaš čovjeka,oca,tebi drago biće,nepomično.Pokušavaš ga vratiti u život a znaš da je uzalud.Tačno osjetiš da je prazno tijelo kad ga dotakneš,čudan osjećaj.Saberem se zbog majke koja je u panici.Objašnjavam joj da će brzo stići hitna i da će uraditi sve što mogu.Dajem joj tablete za smirenje,razgovaram smireno sa njom.Kasnije je došla hitna pomoć,nisu mogli ništa učiniti,znala sam to već.Razmišljam kako ću saopštiti svojoj djeci.Razmišljam o stotinu stvari i nekako potiskujem bol.Danima poslije, kad završiš one sve ceremonije,papirologije,dočekivanje komšija i prijatelja,razgovore sa djecom i borba sa njihovom tugom.Onda te spuca stvarnost.Tek tada pukneš ti,suočiš se sa svojom tugom,navire ti u talasima kako koji dan.Ima onih jako loših ali ideš dalje,moraš tako.Jedino znam da će biti jako teško i kada izgubim majku,teško ću prihvatiti to da nisam više ničije dijete i da sam zauvijek izgubila istinske prijatelje.
Prestala sam da se opterećujem moranjima i očekivanjima, bilo čijim, pa i svojim.

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18087
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3711 times
Been thanked: 3617 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by srculence7 » 07 Apr 2016, 00:48

Ne kažem da nisam iskusila, ali još uvek nisam spremna da to javno iznesem...
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

User avatar
IM_ex
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6816
Joined: 29 Jan 2012, 23:07
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by IM_ex » 08 Apr 2016, 01:02

razumijem, srculence7, itekako
Ma kad da si dozivjela taj neopisivo bolni gubitak, ne prisiljavaj se da bi o tome pricala.
Ako ti naidje momenat da zelis da nam ispricas svoju bol, ispricaj nam, ako ne naidje, ne prisiljavaj se.
Neke osobe jednostavno o tome ne mogu pricati.

Ja se nikako ne mogu sloziti sa frazom koja kod vecine ozaloscenih najcesce uslijedi pri opisu licnog stanja , mjesecima ili godinama nakon gubitka roditelja, frazom kao zakljuckom, koja, kao da bi trebala zvucati filozofski, rijecju usminkanom, po mom misljenju ispraznom, samo da bi zvucalo lijepo, kad kazu:" Najteza je prva godina. Poslije se covjek navikne nositi s tim gubitkom."
Netacno. Kakvo navikavanje.
Je li moguce doci u roditeljsku kucu a ne osjetiti bolni nedostatak izgubljenog roditelja? Mene je moja mama docekivala u dvoristu, na svako auto koje nailazi trgnula bi se radosna misleci da to ja dolazim. I kako da me sad ne zaboli svaki prilaz kuci?
Je li moguce sasvim opusteno sjediti u toj kuci? Nje nema, ali ja znam njeno mjesto gdje je sjedila, znam s kojom radoscu sto sam tu je rekla:" Ma, da ti samo znas kolko sam ja tebe pozelila." A od zadnjeg vidjenja tad jedva da su prosla dva i po mjeseca.
Je li moguce kad gledas fotografije u albumu, pa neocekivano naidjes na taj dragi lik .... a da te ne zaboli, ne zigne? Je li moguce kontrolisati da ti se ne otrgne bolni uzdah, a oci ti istog trena zamagle ...
Mogla bih ovako do sutra navoditi situacije ... a oni - navikne se nositi s tim gubitkom ...
E sad necu ni kako ja hocu

Venera
Seksologinja
Seksologinja
Posts: 35717
Joined: 27 Mar 2016, 17:23
Location: bosansko jajčno mesto
Has thanked: 1096 times
Been thanked: 589 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Venera » 08 Apr 2016, 01:40

Bol je pogresna rijec za mene,a gubitak mojih roditelja je meni PRAZNINA!

Kazem,praznina,jer postoje momenti koje bi uvijek mogla podjeliti sa svojim roditeljima!


Svaki put se obradujem kad neko kaze nesto lijepo o mojim roditeljima,iako znam da su bili divni!
Skin: "nemoj ljubinka, ja sam vec ispala iz aviona"

User avatar
srculence7
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 18087
Joined: 31 Mar 2016, 03:35
Location: iza zatvorenih vrata
Has thanked: 3711 times
Been thanked: 3617 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by srculence7 » 08 Apr 2016, 02:29

IM_ex wrote:razumijem, srculence7, itekako
Ma kad da si dozivjela taj neopisivo bolni gubitak, ne prisiljavaj se da bi o tome pricala.
Ako ti naidje momenat da zelis da nam ispricas svoju bol, ispricaj nam, ako ne naidje, ne prisiljavaj se.
Neke osobe jednostavno o tome ne mogu pricati.

Ja se nikako ne mogu sloziti sa frazom koja kod vecine ozaloscenih najcesce uslijedi pri opisu licnog stanja , mjesecima ili godinama nakon gubitka roditelja, frazom kao zakljuckom, koja, kao da bi trebala zvucati filozofski, rijecju usminkanom, po mom misljenju ispraznom, samo da bi zvucalo lijepo, kad kazu:" Najteza je prva godina. Poslije se covjek navikne nositi s tim gubitkom."
Netacno. Kakvo navikavanje.
Je li moguce doci u roditeljsku kucu a ne osjetiti bolni nedostatak izgubljenog roditelja? Mene je moja mama docekivala u dvoristu, na svako auto koje nailazi trgnula bi se radosna misleci da to ja dolazim. I kako da me sad ne zaboli svaki prilaz kuci?
Je li moguce sasvim opusteno sjediti u toj kuci? Nje nema, ali ja znam njeno mjesto gdje je sjedila, znam s kojom radoscu sto sam tu je rekla:" Ma, da ti samo znas kolko sam ja tebe pozelila." A od zadnjeg vidjenja tad jedva da su prosla dva i po mjeseca.
Je li moguce kad gledas fotografije u albumu, pa neocekivano naidjes na taj dragi lik .... a da te ne zaboli, ne zigne? Je li moguce kontrolisati da ti se ne otrgne bolni uzdah, a oci ti istog trena zamagle ...
Mogla bih ovako do sutra navoditi situacije ... a oni - navikne se nositi s tim gubitkom ...
Upravo tako, oni žive u našim mislima i sećanjima.
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.

Post Reply

Return to “Drustvo”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 11 guests