Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Ponašanje u društvu i odnosi među ljudima. Humanost, predrasude.

Moderator: Krokodil Behko

bubica
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 2868
Joined: 12 Sep 2011, 00:48
Location: Jebenhausen
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by bubica » 10 Jul 2013, 12:30

Calla wrote:Draga Imex ,iskreno saucesce,,
Bubii i tebi za tvoju tugu
dead_flower.jpg

za sve vas kojima su roditelji umrli ,


roditeljina smrt je uvjek subjektivnog karaktera,
tjelo odlazi ali njihovo prijateljstvo i njihova prisutnost ipak su u najplemenitijem smislu besmrtni!
rastanak sa roditeljima koji su umrli ne zavrsava na groblju od tog trenutka pa nadalje nosimo ih i dalje u nasim :srce :srce :
Jeste Calla tako je. Neznam da li si upoznata da kod nas Muslimana zene ne idu na dzenazu, tako da ja nisam ni prisustvovala dzenazi , ukopu mog babe. Nekako jos nisam ono 100% sigurna da ga vise nema, cesto puta moram dobro paziti da mamu sta pogresno ne pitam. (gdje je babo, itd).
Iako sam dva dana poslije dzenaze bila na mezaru, vidim ime ocevo, vidim mezar ali nekako ne ide to u moju glavu da ga vise nema. Da li je to i ova daljina koja nas dijeli sta li je, ne znam. On je imao neke rijeci koje je saleci se mom sinu govorio, te rijeci i ja nekada izgovorim ali nikada nisam toliko paznje im darivala kao sada. Imaju neko posebno znacenje.
siromah nema sta a bogatas nema kad

User avatar
Mala_Mu
atomica
atomica
Posts: 63332
Joined: 09 Feb 2014, 13:14
Location: Dolina Mumijevih
Mood:
Has thanked: 551 times
Been thanked: 1385 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Mala_Mu » 03 May 2015, 15:28

Ne znam kako bih prezivjela to, rasplacem se i na samu pomisao ... :cudi

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120150
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7765 times
Status: Online

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Krokodil Behko » 03 May 2015, 18:56

Krokodil Behko wrote:
Maja wrote:Nije bila bolesna. Mnogi kažu bolja je brza smrt jer se umirući ne pati.
Ali barem se na neki način pripremi i on i njegova porodica.
Brza smrt je težak šok.

Hvala i tebi i ostalima :ruke
Da. Pripremi se.
Mene je tuga stizala, u danima poslije i stize i dan danas ponekad.
Toliko mi je krivo, sto se sve iznenada odigralo, da ne mogu opisati
i rijecima sazeti sve to.

Ne znam šta bih rekao.
online

User avatar
SaraSara
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5064
Joined: 30 Dec 2014, 18:24
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by SaraSara » 03 May 2015, 20:40

oca nemam skoro cetiri godine...ali nedostaje mi jos uvijek..... :(
a mama...stara je....i kada god se lose osjeca..ja strahujem da ce se nesto desiti....svjesna sam njenih godina ... :(

i ne vjerujem da se moze ikada biti spremno :cudi
Ne brini se za ono sto nije doslo i ne zalosti se za ono sto je bilo, jer drugacije nije moglo biti.

User avatar
Terasa svjesti
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6580
Joined: 08 Mar 2015, 15:23
Location: Big nothing
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Terasa svjesti » 03 May 2015, 20:50

Bez oca sam odavno ostao . Nekad alaniziram njegove savjete i stavove i tek danas kao odraslome čovjeku uočavam koliko mi nedostaje .
Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.
(Michael de Montaigne).

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Biba » 03 May 2015, 21:09

Nisam pročitala sve postove.Behkin,Maajin i jos neke jesam.Moj otac je umro u veljaci 2000.g.Vjerujem da je iznenadna smrt puno teza za obitelj.Kod mene jee bilo sasvim drukcije.Moj tata j godinama bio bolestan i nemocan.Parkinsonova bolest.Bili smo iznanadjeni kad smo saznali.Zapravo ni doktori nisu u pocetku bili sigurni....Moj otac je mogao hodati ali ponekad je trebalo oko 5 minuta da se uopce pokrene.Ruke i vilica su mubse jako tresli i moralibsmo ga godinama hraniti.Zadnja tri mjeseca je bio nepokretan.Mjesec dana prije smrti su posvuda buknule rane po njemu, ne sam na mjestima koja su mogla biti uležana...Previjanje ...sve je to bilo tesko...Nikad nije rekao da ga boli a zadnjih nekoliko dana je imao halucinacije i cesto je zvao nocu...Bili smo spemni..ali zapravo nisi nikad spreman....Ja sam bila sama u sobi s njim kad je umro.U jednom trenutkubsam jeednosatvno osjetila...xosla sam do njega i shvatila da ne diše...Prvo sto sam pomislila ..Hvala ti Boze, pa si ga se sjetio...Nij meni bilobtesko njega hraniti, nimalo...Napatio se za sve te godine...Pozvala sam mamu i brata...Zajedno smo ga obukli.Cijelo vrijeme ja uopce nisam imala dojam da je on mrtav...Osjecala sam bas kao da je ziv i s nama...Tada u nesem selu nije bila kaplica i bdijenje je bilo cijelu noc..Ni tada mi se nije cinilo da je umro...Voljela sa ga....znala sam da je mene vise volio nego brata ali nisam ga zbog toga voljela...Najvise mi se svidjalo kod njega to sto je imao povjerenja u mene i pustio me da odlucujem sama..Nije robovao nekim ustogljenim pravilima svoga vremena i u mnogim razmisljanima je bio daleko ispred svojih vrsnjaka...Znao se i šaliti...I poslij cesto imam dojam kao da je on ziv...ali nije ovdje...
Mislim, ako bude islo po redu...ako moja mama ode prije mene da ce sve biti ipak drukcije...jer tada vise necu imati ni jednog roditelja....otprilike znam sto nju moze zadesiti...ponekad se malo bojim ali spremna sam
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
Ledena
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8339
Joined: 21 Oct 2010, 19:37
Location: Uzavreli grad
Been thanked: 7 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Ledena » 20 Sep 2015, 11:03

Moj je tata umro 1. Aprila ove godine. Puno se volio saliti,
I bas tog prvog aprila on se nasalio s nama. Crna sala, najcrnja.
razbolio se u novebru prosle godine. Voda u organizmu, slabo srce, otkazivanje jetre, bubrega.
i uz sve to otkazivanje mozdanih celija. Bilo je strasno. Cas zna za sebe i ko smo mi,
odjednom ne zna gdje je, hoce da ide kuci u Zenicu.
Bilo je raznih stvari, morali sme sve brave zakljucavati jer je htio
da ide napolje. Nosio je i pelene i.kateter. . I stalno je govorio da vidi crnog covjeka. Ja sam znala odmah sta je.
najvise se moj muz brinuo o njemu.. stalno je bio s njim, hranio ga, pricao
presvlacio s mamom.
Jedno jutro mama krene na posao, i vidi tata ni mrtav ni ziv. Zovne hitnu,
porodica se vec skupila. Cak i brata zovne iz pule da dodje.
Dadnu.mu infuziju, i on dodje sebi.
Zadnji put kad je ostao u bolnici u martu, bio je skroz lose, gledao samo u tacku.
opet mama zovne brata i dosao.je. 31. Marta .
odmah su navece otisli u bolnicu da ga vidi.
Zvao ga je, a otac samo pustio suzu iz oba oka.

Ujutro zovu mamu iz bolnice u 6 i kazu joj da ne preselio.
tad mi je snaha usla u sobu, i nekako mi rekla to.
Svi smo ocekivali da ve biti tako, ali opet ruzan osjecaj lad to cujes.
placem svaki put kad ga se sjetim.
Covjek bio gromada, i ovako da se razboli.
Kad je bila dzenaza tad je bilo najgore.
s naseg balkona se vidi cesta sto vodi na mezarje.
sve smo gledali. I onaj bijeli kombi. Sto vozi mejta.
Ja i mama se zagrlile, kad mi srce nije puklo. :place

Jedva sam.ovo napisala. :(
If you wanna play, then follow my way but if you don't then get out of my way!!

User avatar
Bonaqua
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3708
Joined: 10 Aug 2012, 07:47
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Bonaqua » 20 Sep 2015, 11:34

Dusa draga :( Nemoj da si tuzna. Sve što je od Njega dobro je.
Napisah na temi već, ni ja sama neću znati kako se nositi sa gubitkom roditelja. Nikad ne možeš da kazes da si spreman na to. Strašno.
Svaki put ja umrem a i oni kad se ispracamo i onda ne vidimo i po godinu :(
"Tako mi jutra,i noći kad se utiša"

User avatar
Terasa svjesti
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6580
Joined: 08 Mar 2015, 15:23
Location: Big nothing
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Terasa svjesti » 20 Sep 2015, 12:06

Žao mi je ledena , davno sam ostao bez jednoga roditelja .
Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.
(Michael de Montaigne).

User avatar
rethna
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 27232
Joined: 09 Oct 2014, 01:51
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by rethna » 20 Sep 2015, 13:10

Jednostavno se na to ne moze biti spreman niti spremiti kada bi i hiljadu godina se pripremali.Jednostavno se desi i ostaje to sto ostaje.dase suocis,a svako pojedinacno zna u sebi kakav je osjecaj..cekas da prodje ali ne prolazi...
Question everything.

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Biba » 20 Sep 2015, 13:31

Mislim da je Calla najavila otvaranje teme kako se pripremiti za smrt. Kad bismo naučili i znali što je smrt, mnogi bi lakše i prihvaćali...Svi smo sigurno čuli da je smrt jedina pravedna sstvar na ovome svijetu. Mislim da nije...jer netko se jako patui a netko ne. Najteže je kada roditelji djecu gledaju u patnji a ne mogu im pomoći. Moramo biti svjesni da stalno nešto gubimo, netko više, etko manje...smrt je neizbježna i moramo biti spremni, ma koliko to grozno zvučalo...kako za tuđu tako i za vlastitu...jedino nisam spremna da ona pobrka red...i ne dožovljavaju ipak svi jednako ni smrt ni žalost...Vragbaba je sahranila sina, moja tetka kći...one su se s time dobro nosile...ja mislim da bih jedino u takvom slučaju sasvom sišla s uma...neki i jesu, ali opet su se s vremenom oporavili...moramo biti spremni...a lakše je onome tko vjeruje da to nije kraj...Moramo ih pustiti onda kada oni ovdje obave svoj zadatak....
Da meni nije moje obitelji ...ja sam spremna kad bi mi netko rekao da ću večeras umrijeti...ne znam koiko to netko može shvatiti i vjerovati mi...ali ja nisam još obavila ono što moram...
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
IM_ex
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6816
Joined: 29 Jan 2012, 23:07
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by IM_ex » 21 Sep 2015, 00:03

@Ledena
Basum sagosum!

Maja rece:
Mnogi kažu bolja je brza smrt jer se umirući ne pati.
Ali barem se na neki način pripremi i on i njegova porodica.
Bas nekidan sam s prijateljicom razgovala na ovu temu, njena mama je umrla iznenada, onako s nogu. Tek sto su se pozdravile (majka tek stigla s dugog putovanja), kako da krenu kuci, taman da udje u auto, ...
Nekad ranije, kad mi je o tome pricala u detalje, ja nisam mogla progovorit', samo sam je gledala ...
da, vratimo se na citat -
I sama sam vjerovanja da je bolja iznenadna/brza smrt.
Kao sto drugi vec rekose, nikad se nije dovoljno spremno za taj momenat. I kad se cini da se najspremnije, onaj trenutak, bilo licnim prisustvom, bilo telefonskom dojavom, ona "spremnost" izgubi svaki smisao. Bol je neopisiva. Stanje shoka, osjecaj slabosti, ... krrrriiiik ... placees ... gubis se od bola, trga te osjecaj bespomocnosti.
Ali,
ako ti je u sjecanje neizbrisivo urezana pa i samo jedna trauma, vezana za bolesnog roditelja (a kamo li vise njih, mnostvo neizbrisivih slika, koje ti ne daju ni miran dan ni miran san), koja te proganja i crpi i iako te sve to vidljivo oslabi, ti dajes sebe, dajes maksimum od sebe da sto bolje pohizmetis, a znas da ozdravljenje nece uslijediti.

Sad se opet vracam na momenat vezan za smrt - znaci, shok, bol, ... (isti kao kod ozaloscenih ciji roditelj je iznenada umro) plus prethodna oslabljenost ozaloscenih i plus traume s kojima valja zivjeti, a cega su postedjeni ozalosceni ciji roditelj iznenada umre.
E sad necu ni kako ja hocu

User avatar
drugrankovic
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6282
Joined: 14 May 2014, 10:18
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by drugrankovic » 01 Nov 2015, 06:51

Maajka i djed, i danas boli ... tesko
"Ja, koji sam sve prisluškivao, od skupštine do spavaće sobe, zadnji sam saznao šta mi se sprema.”

User avatar
titicha
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Posts: 1120
Joined: 12 Jul 2015, 00:39
Location: Varaždin-Banjaluka
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by titicha » 01 Nov 2015, 13:09

Otac mi je umro prije 18g. Ja,tatino dijete,mjesecima poslije nisam funkcionirala normalno.
Vrijeme lijeci sve,ublazi bol ali svaki put kad idem kuci u BL
fali mi on u svakoj sitnici.
Mama ima dosta godina i plasi me pomisao kako tu bol moram prozivjeti jos jedanput.

User avatar
IM_ex
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6816
Joined: 29 Jan 2012, 23:07
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by IM_ex » 05 Nov 2015, 00:00

Mozda pogresno razmisljam, ali, nakon majcine smrti, nakon moje onolike tuge i praznine, zelim ostati u vjerovanju da se gubitak drugog roditelja lakse podnosi. Drasticno lakse.
Jer, jos jednom prozivljavati onoliku tugu cini mi se nemogucim. Neizdrzivo, samim tim sto se nakon gubitka prvog roditelja nikad posve ne oporavimo. Itekako zaboli i dok se pisu ovi redovi.
E sad necu ni kako ja hocu

navika
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12400
Joined: 18 Mar 2015, 20:07
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by navika » 05 Nov 2015, 00:22

IM_ex wrote:Mozda pogresno razmisljam, ali, nakon majcine smrti, nakon moje onolike tuge i praznine, zelim ostati u vjerovanju da se gubitak drugog roditelja lakse podnosi. Drasticno lakse.
Jer, jos jednom prozivljavati onoliku tugu cini mi se nemogucim. Neizdrzivo, samim tim sto se nakon gubitka prvog roditelja nikad posve ne oporavimo. Itekako zaboli i dok se pisu ovi redovi.
:tjesi

Moji su srecom jos zivi i zdravi :) A kad vi ovako pricate, ja se brinem hocul to onda moci uopste podnijeti.
Tesko sam podnijela odlazak mog rahmetli amidje. Bio je nevjerocatno dobar covjek i svako sjecanje na njeg otrgne neku suzu i danas nakon 10 god.

User avatar
IM_ex
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6816
Joined: 29 Jan 2012, 23:07
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by IM_ex » 05 Nov 2015, 00:59

Ma ne moze se to opisati, naviko. Da se ne lazemo, slutim, neces to moci podnijeti. Neces, kao ni ja sto nisam mogla ...
Mjesecima nakon "divila" sam se sebi da je IZA mene ono najgore, najteze, jedan neopisivi gubitak koji ti slomi zivot. A ja prezivjeh, kao, taj toliki gubitak. Sebe sam znala dozivljavati herojem. hej ... Heroj - siroce ...heroj - siroce ... naizmjenicna borba izmedju pokusaja vracanja sa dna i samosazaljenja. Uzasno stanje.
Evo pokusavam slikovito da ti predocim - zamisli ruzu slomljene grane, na kojoj je jedan cvijet i niz pupoljaka. Cvijet propada i pupoljci se ne razvijaju. Ostatak ruze iako ranjen - opstaje. No, dugo treba da ruza dodje sebi i da, iako oskrnavljena za njenu najljepsu granu, vremenom dobije srazmjeran i lijep oblik. Otprilike tako.
E sad necu ni kako ja hocu

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120150
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7765 times
Status: Online

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by Krokodil Behko » 05 Nov 2015, 01:34

IM_ex wrote:Cvijet propada i pupoljci se ne razvijaju. Ostatak ruze iako ranjen - opstaje. No, dugo treba da ruza dodje sebi i da, iako oskrnavljena za njenu najljepsu granu, vremenom dobije srazmjeran i lijep oblik. Otprilike tako.
Nikad vala Im_ex, nikad.
Snaga nije problem, jer opstati se mora. Bude ta stabljika i jača nego prije, ali iznutra Imex, iznutra..
online

navika
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12400
Joined: 18 Mar 2015, 20:07
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by navika » 05 Nov 2015, 01:38

Bash mi vas je zao :tjesi
Pricaju mi ljudi da te to nekako promijeni, ti sam osjecas da nikako vise nisi isti covjek..Nisi bolji, ni gori, samo si drugaciji.

User avatar
rethna
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 27232
Joined: 09 Oct 2014, 01:51
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

Post by rethna » 05 Nov 2015, 01:50

navika wrote:
IM_ex wrote:Mozda pogresno razmisljam, ali, nakon majcine smrti, nakon moje onolike tuge i praznine, zelim ostati u vjerovanju da se gubitak drugog roditelja lakse podnosi. Drasticno lakse.
Jer, jos jednom prozivljavati onoliku tugu cini mi se nemogucim. Neizdrzivo, samim tim sto se nakon gubitka prvog roditelja nikad posve ne oporavimo. Itekako zaboli i dok se pisu ovi redovi.
:tjesi

Moji su srecom jos zivi i zdravi :) A kad vi ovako pricate, ja se brinem hocul to onda moci uopste podnijeti.
Tesko sam podnijela odlazak mog rahmetli amidje. Bio je nevjerocatno dobar covjek i svako sjecanje na njeg otrgne neku suzu i danas nakon 10 god.
Pozeli covjek da bude prvi samo da ne dozivi tu bol
Question everything.

Post Reply

Return to “Drustvo”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 13 guests