Malogradjanstvo

[Krokodil Behko]

Za početak,da kažem: Malogradjanstvo je prvenstveno omalovažavanje drugih ljudi.. ili tačnije svih ljudi iz svog okruženja ali nikada pred njima.. Uvijek iza ledja.. Dakle,objede svake vrste a sami malogradjani,strepe upravo od toga,da i sami ne postanu žrtve nekih tračeva.. Ono što je za njih indikativno i po čemu se najlakše prepoznaju,jeste da zele doznati sve o svakome a o sebi,nikada ništa ne govore.. bar ne bilo šta bitno.. Čak ni u šali.. Niti o bilo kojem clanu svoje porodice.. Sto se njegovog života tiče, on je zatvorena knjiga a želi doznati sve o svakome. Najlakši nacin,otpora prema takvima,jeste da mu se uvijek kače istina ali malo predimenzionirana pa kad bude đirio vijesti okolo,nek ispadne lud par puta,pa ce skontati,da je pročitan.. Takvih ima svugdje i u svim zemljama na svijetu i ne razumijem ove đto kažu kako je to samo kod nas.. Ono što jeste samo kod nas, upravo je rezultat rada malogradjana.. Svi se nešto osvrću i traže medju nama neke andrićevske likove ...Takvih likova,nesumnjivo ima.. Ali opet kažem,nismo po tome,nikakav izuzetak. Tako je manje ili više svugdje..

[Rockefeller]

Ja sam vazda prihvatao da svi mi imamo životne priče koje u nekim segmentima odudaraju od "normalnog" i to je meni bilo vazda jako zanimljivo. Ne tražim da mi neko ispriča, al' kad ispriča... te su mi priče uvijek bile lijepe.

Drago mi je vidjeti čovjeka koji je spreman ispričati nešto što nije svakidašnje, a dešava se u njegovom životu. Mislim da bi takvi svi mi trebali biti. Mislim da je to vid hrabrosti i te su mi osobe uvijek jako drage.

Sa druge strane malo cijenim one ljude koji se vazda pitaju šta će svijet reći i one koji vazda koriste ono naše "tobejarabi, đe tako". Vjerujem da je djelovati izvan okvira vrijednosti koje diktira društvo naša velika ljepota, al' isto tako vjerujem i da je ljepota nenauditi djelovanjem drugima. Ta paralela je za mene nekako najbolja. Ili u prijevodu bezgriješan si sve dokle ne naudiš drugoj osobi svojim djelovanjem.

[Dzagoda]

Jos jedan nepresusan izvor zabave:) Ono sto rece: prodas im pricu, zavalis se fajn i cekas

[Dzagoda]

Citat:

"Drže se ko pijani plota nekih zastarjelih razmišljanja, usudim se reći da su mrzitelji svega spontanog, razumnog, temeljenog na vlastitoj odluci."

[Zagorka]

Mislim da se pojam malogradjanstvo(isto kao i pojam provincija)odmakao od svog izvornog značenja(sitna buržoazija).
Ne bih se slozila da su to prvenstveno ljudi koji skrivaju svoje lose i isticu tudje osobine,da,to im je jedna od odlika,ali ne glavna.
(ako govorimo o sadasnjem pojmu malogradjanina,tj onoga u sta se on pretvorio na koncu)

Ima toga,od skrivanja bolesti(sto sam spominjala na samom ulasku ovdje)do skrivanja modrica nasilnog muza,jer eto nije fino da narod zna.........

Ali mislim da tu ima još mnogo toga,od isticanja materijalnog statusa,do neukusa u svim poljima(odjeća,vrsta muzike itd),pogresna predozba općenito o uspjehu,i stvarima koje ga čine,te stremljenje ka istom na sasvim pogrešan način...........

Jednu stvar vidim:to je jako teško iskorjeniti......

[Heidi]

GRAĐANIN, MALOGRAĐANIN I SELJAK



Ljudi su bića koja se međusobno rado dijele u različite skupine i staleže. Jedna od klasičnih te društveno i znanstveno prihvaćenih podjela je i ona na građane, malograđane i seljake. Općenito se smatra da ruralni mentalitet karakteriziraju dvije bitne odrednice ponašanja: tradicionalizam i religioznost. Tradicionalizam sugerira kako je za seljaka od iznimne važnosti ono "kako se oduvijek radilo". Seljak na neki način osjeća dug prema svojim precima te nastoji živjeti i raditi kako su to i oni prije njega činili. To za sobom povlači i čvrstu podjelu uloga i poslova. Na selu se poprilično jasno zna što se od koga očekuje i što se ne očekuje.

SELJACI
Religioznost je na selu nerijetko takoreći stopostotna. Doduše, to često može biti posljedica i vrlo negativnog stava prema ateistima i konvertitima, što će reći da se od seljaka očekuje da čuva i ne napušta pradjedovsku vjeru. Međutim, seoska religioznost često je ponešto i heterogena te odstupa od uhodane ortodoksije pripadajuće im Crkve ili vjerske zajednice. Odstupanja se najčešće odvijaju u smjeru prisutnosti mitologije i magijskog ponašanja. Na našim prostorima često je riječ o ostacima staroslavenske religioznosti koja se vješto stopila s kasnijom monoteističkom tradicijom. Bude tu uz vatru i svakojakih jezivih priča: vile, vještice, vješci, drekavci, karakonđule te "pouzdane i oprobane" metode kako to sve skupa izbjeći ili čak i zafrknuti. Usprkos praznovjerju, za seljaka se može reći da je on vrlo spontan i prirodan vjernik. Za razliku od građanina koji živi posve uronjen u - ljudskom rukom izgrađenom - okruženju, seljak je uklopljen u prirodu. Zelenilo, čisto plavo nebo, i žubor kristalnog potoka stalno ga podsjećaju na ono da ima nešto veće i svetije od njega samoga…

Komunikacija na selu je najčešće izravna i neformalna, ali zato često i kontroverzna. Ljudi vole međusobno zabijati nos u tuđe stvari i poslove. Dosta je ogovaranja, ali ipak, i međuljudske topline i bliskosti.

Premda ga često podcjenjuju i ismijavaju, seljak je vitalan i žilav. Dobro se nosi sa životnim nedaćama. Kako je duboko uronjen u prirodu, ali i u konkretne teške poslove i zadaće, nerijetko je i vrlo mudar, snalažljiv, a ponešto svakako i lukav. Intelektualno je plitak, jer nema školu, ali često voli istaći kako ima - životnu školu, a ta je, moguće, zapravo i najvažnija. Često je sumnjičav prema strancima, ali ipak nastoji biti uzorno gostoljubiv, premda se svakako najugodnije osjeća među svojima i sebi sličnima.

GRAĐANI
Život u gradu općenito je lakši nego na selu, pa je to ujedno bio i jedan od glavnih razloga bijega seoskog stanovništva u gradove, što se na našim prostorima počelo događati nakon Drugog svjetskog rata. Ovdje se vremenski radilo kraće, a i poslovi su sami po sebi bili lakši. S tim u vezi spominje se i pojam suburbanizacije, odnosno nicanja divljih, neplanski građenih naselja. Zaglavljeno u takvim naseljima pridošlo seosko stanovništvo uglavnom se pretvaralo u tzv. polugrađane, ostajući negdje na pola puta između ruralnog i gradskog mentaliteta. Ipak, važno je napomenuti da suburbanizacija nije lokalna nego istinski globalna pojava (favele u Južnoj Americi, slamovi u Indiji…). S tim u vezi pretpostavlja se kako će do 2050. čak 90 % svjetskog stanovništva živjeti i raditi u gradovima.

Dodatni razlog kojeg sociolozi navode u kontekstu bijega sa sela jest i veća duhovna i socijalna sloboda koju pruža gradski život. Tako su građani individualistički nastrojeni, žive svoj život i manje zabadaju nos u tuđe stvari i živote. No, to sa sobom donosi i određenu otuđenost i osamljenost. Međuljudska komunikacija je formalna i nerijetko se svodi samo na pozdrave i na ono da se kaže ono što se već mora reći. U gradu ćemo često čuti: "U odličnim sam odnosima sa svim susjedima, svi se međusobno lijepo pozdravljamo!". I to je uglavnom to…

Uz manjak tradicionalizma, u gradu često opada i religioznost. Međutim, oni malobrojni koji vjeruju često su vrlo iskreni i duboki u svojoj religioznosti. Kako već rekosmo, život u gradu pruža brojne pogodnosti, ali ipak sve to skupa ima i svoju cijenu. Prenaseljenost, vreva, buka, informacijska prezasićenost, zagađenost…, sve to polako, ali sigurno, nagriza građanina. Osjetljiv je, bolećiv, neurozan…, a s vremenom mu svi počinju smetati, pa traži mira u svom vlastitom malom svijetu između četiri zida.

MALOGRAĐANI
Malograđanština po sebi i nije striktno geografski uvjetovan pojam, nego je više stanje duha. Ona se može ticati malog gradića (palanke), ali i ne mora. Malograđani su poprilično masovna pojava, čak i u velikim gradovima. Općenito se u sociologiji uzimaju kao najnezgodnija društvena skupina. Filozofski rečeno, malograđanin bi bio čovjek koji se nije uspio odvojiti od onog heidegerovskog bezličnog "Se" (Sich). Malograđanin je pomodni snob. On priča kako SE priča, radi kako SE radi, ponaša se kako SE ponaša. Nastoji biti moderan, voli sve što dolazi sa Zapada, osobito sve ono zlo i naopako, jer suviše je površan za ono (od tamo) dobro i kvalitetno. Proračunat je i sklon hipokriziji. Jedno radi, drugo priča, treće misli. Voli pripadati nekom elitističkom krugu, a upoznati kakvu poznatu i slavnu ličnost i fotografirati se s njom, vrhunac mu je života. Literarno rečeno, jednostavno - ona Nušićeva "Gospođa ministarka"!

Budući da njegova površna kultura nema dublju dimenziju, preokupiran je jednim verbalno grubim distanciranjem od sela i seljaka, jer kao oni su za sve krivi. S time samo neuspješno pokušava prikriti svoj dubinsku golotinju i seljakluk najgore vrste. Rado će se pojaviti u kazalištu, ali unutar svoja četiri zida najviše mu prijaju vulgarnosti i šund.

I religioznost mu je otprilike kao i sve ostalo - simbolična i površna. Malograđanin voli velike bogomolje, po mogućnosti nek‘ je tamo sve kićeno, zlaćano, kulturno, uvijek masovno i svečano. I sam se poprilično spretno izvanjski zaogrće vjerskim frazama i simbolima, kojima tek nastoji prikriti svoj dubinski materijalizam, nemoral i surovost.

VAŽNA NAPOMENA
Sve što je ovdje do sada rečeno ticalo bi se ponajprije nekog klasičnog sociološkog određenja građanina, malograđanina i seljaka. Međutim, današnje vrijeme mnogo toga mijenja, odnosno, bolje rečeno - komplicira. Razvojem komunikacija, kako onih putnih tako i elektronskih, selo je dobilo novu priliku za razvoj. Tako se može školovati i raditi u gradu, a i dalje živjeti na selu. Ili čak živjeti i raditi na selu, a da je to ipak povezano s gradom (online poslovi, konferencijske veze itd.). Na Zapadu se s tim u vezi čak počinje javljati i jedna obratna migracijska tendencija. Gornji srednji građanski sloj sve više počinje kupovati kuće na selu, dok u gradovima ostaju bogati i sirotinja. Jedan od razloga ovog obrnutog "bijega" leži i u sve primjetnijem globalnom pomicanju stanovništva i sveprisutnim ekonomskim migracijama. Velike povijesne metropole počinju se pretvarati u globalna sela u kojima domicilno stanovništvo iznenada postaje manjinsko. I tako se onda na kraju počinje događati da se sela i gradići od dežurnih "neprijatelja" počinju pretvarati u istinske bastione domicilne kulture i načina života.

Naravno, ako bismo dodatno govorili o našim prostorima, morali bismo uzeti u obzir i nemalu dozu još uvijek aktualne postratne depresije koja sve zahvaća i degradira. Ona danas nerijetko čini da ni grad nije uistinu grad, a ni selo - selo, i tu su izgleda svi braća: kuknjava, apatija, neaktivnost i defetizam...

Piše: Mario BERNADIĆ

[ElTriconi]

Cuj vera pradedovska, tobejarabi

[Hurija]

Drže se takvi, jedni drugih baš, čitam nekidan komentare za tragično nastradalu porodicu u saobraćajnoj nezgodi, tip komentariše da li je od roditelja , poginulo djete

[ElTriconi]

Drže se takvi, jedni drugih baš, čitam nekidan komentare za tragično nastradalu porodicu u saobraćajnoj nezgodi, tip komentariše da li je od roditelja , poginulo djete

Jaodkoga ce bit ako nije od roditelja, nisu ga od blata napravili

[Hurija]

Ne znaju oni ni šta je saosjećajnost , gaze da dođu do niskih ciljeva , nebih dalje., Prezir je za takve nabolji postupak