Svakako mislim na kvalitetan, privatni a ne neku ustanovu nalik onima iz alan fordaSocrates wrote: ↑07 Aug 2017, 19:56Prihvatam I to, ali stalna paznja I medicinska skrb se moze obezbjediti i u privatnom aranzmanu.storm wrote: ↑07 Aug 2017, 19:22 Dok nema posebnih poteskoca i jos mogu skrbiti sami o sebi, no problem.
Kad nastupi situacija, da je potrebna njega i ako ritam obaveza ne dopusta (posao, obitelj, itd) meni je dosta humanije, da su pod stalnom paznjom, medicinskom skrbi...a jest kvaka, da je kvalitetan staracki dom i kvalitetno skup...jako ih je malo, kojima je penzija dostatna za troškove.
Sto se tice troskova, treba ih uporediti. Znaci, ostaje jedino pitanje da li je starackom domu u interesu da ljudi koji trebaju stalnu paznju sto prije umru. U privatnom aranzmanu, to nikad nije slucaj.
Tu je onda pitanje kada se brine grupa ljudi koje porodica licno ne bira vs. jedna osoba koju porodica pazljivo bira.
Trece, imam utisak da je staracki dom bukvalno cekaonica za smrt. Niko ziv ne izlazi iz starackog doma, a to je samo po sebi depresivna misao.
Starački dom jest cekaonica za smrt...ali i ako osoba sama doma bude...i ceka kad ce se netko pojaviti...isto je.
Ne znam...ja mozda malo subjektivno iz svig kuta i iskustva...imao sam susjeda, umrla mu zena i covjek je ostao kao duh...samo se povlacio, tuga, asocijalan, bez volje za zivotom...
Onda se i razbolio, te je nekako zbog potrebne njege bilo nuzno učiniti taj korak (djeca žive daleko)
Sad kad naidjem tamo...covjek je zivnuo, drustvo, zezanja...uočljiva je neka radost do zivota...
Svakako je to individualno, treba procijeniti, kad dodje vrijeme