Život sa decom sa smetnjama u razvoju

[srculence7]

Jasno mi je, moj klinac je dosta aktivan, on retko sedi i kad radi nešto stoji, može šetati satima i kad dođemo kući opet trčkara, za dete njegovog uzrasta slabo govori, sve razume i one reči koje izgovori ne upotrebljava kasnije, sve pokazuje prstom ili mi čak donese... A zna slova i reči da sastavlja od njih, sa koji mesec preko 3. godine, sa 2 je znao brojeve do 10 i da mi doda broj koji mu tražim i sl. To ga je interesovalo pa sam mu kupila... Dosta je snalažljiv i motorika mu je izuzetna ali sam opet bila zabrinuta pa sam se konsultovala sa defektolozima. Maza je,uživa da se grli sa nekim i možeš ga gnjaviti do besvesti, neće mu nikad smetati

[nida]

Jasno mi je, moj klinac je dosta aktivan, on retko sedi i kad radi nešto stoji, može šetati satima i kad dođemo kući opet trčkara, za dete njegovog uzrasta slabo govori, sve razume i one reči koje izgovori ne upotrebljava kasnije, sve pokazuje prstom ili mi čak donese... A zna slova i reči da sastavlja od njih, sa koji mesec preko 3. godine, sa 2 je znao brojeve do 10 i da mi doda broj koji mu tražim i sl. To ga je interesovalo pa sam mu kupila... Dosta je snalažljiv i motorika mu je izuzetna ali sam opet bila zabrinuta pa sam se konsultovala sa defektolozima. Maza je,uživa da se grli sa nekim i možeš ga gnjaviti do besvesti, neće mu nikad smetati

Onda me razumiješ u potpunosti. Nikad mira.

Eh bas to i kad sjedi nema mira. Vidjela sam na Amazonu bas kao neki “jastučić” najmijenjen Adhd djeci koji im pomaže da se smire dok sjede. Probacu i to.

Ja ga sad puštam da sam izabere sebi. I dalje su mu zanimacija zivotinje. I sad hoce knjige- to je nova opsesija. Gruba motorika je dobra, al fina nije još.


A to maze. Jasta su veeeelike. Al samo sa onim s kim osjeti povezanost. Evo s mojom mamom je ludnica, al sa tatom- njemu rijetko kad hoce prici. Daidza mu je isto glavni. Kad im ja dosadim, onda nabraja nana, daidza.... tLci, igLa se.

Bas sam se smijala kad nam je došla Belajka, on fino sjeo kod nje, grli je ljubi.... mazi se a meni idi.

Ako ti treba materijala za rad, ja sam dobila jako dobrih stvari, mogu ti poslati ako želiš.


Ima se o ovome tonu stvari pisati.....

[srculence7]

Važi, hvala ti, zašto da ne, mogu pogledati materijale, nije na odmet svakako imati

[Zagorka]

I to što si istrajna i način na koji radiš sa njim, koliko truda ulažeš i kroz šta sve prolaziš

Hvala ti na podršci i na lijepim riječima.

Bez truda nema nista. Idemo dalje mic po mic. Sta god da nauci, savlada dobro je. Al ADHD nikako da smanjimo. Čak i eto nakon dva/tri sata u parku, šetanja dodjemo kuci. I dalje je neumoran.

Znaš sta mi je uvijek bilo zanimljivo... i nikako to da shvatim. Kuci kad je uvijek to trcakaranje - nema mira, pa ja hodaj, noge su na podu.... pa za ruku da ga zanimam s nečim. ( i onda on fol hoda kad mi je na ocima, ha zamakao u sobu počne da trčkara)


Al kad smo vani, to su milimetarski koraci.
Preksinoć su nasli nekakvu baru u parku, većinu vremena je sjedio tu i igrao se.Malo na tobogan, mrvu protrckara i to je to. (došli kuci zabetonirani od blata)

Zašto? U kuci nema mira, a vani zeza.

Nije mi toliko sad vise autizam bauk, al hiperaktivnost ubi.

Al znaš koji je lopov, jel mu se sta ne radi odmah je “mama lubi” il “spava” Il kad mu guZCi sta treba sto se zna umiljavati.



Sad imam u planu da učimo sabiranje bar do pet.

A pokušavam doci do jednog psihologa da opet malo obnovimo sta dalje i kako. Cisto da i ja dobijem orijentir kud da “uprem”. I najvjerovatnije ćemo sad ove sedmice u redovni vrtic da nastavimo. Necu previse ni da ga sad opterećujem terapeutima, jedno po jedno.

Vjerovatno su ti rekli al haj reći ću za slučaj da nisu.
Hiperaktivnost, jedna vježbica. Puzzle na pod i da ih mirno slaže a ne smije ustati dok sve ne završi. Da trenira to mirno sjedenje.
Ali neke koje slaže polo sata.

[nida]

Vjerovatno su ti rekli al haj reći ću za slučaj da nisu.
Hiperaktivnost, jedna vježbica. Puzzle na pod i da ih mirno slaže a ne smije ustati dok sve ne završi. Da trenira to mirno sjedenje.
Ali neke koje slaže polo sata.

Hvala Zagi

A puzzle. Mislim da sam pisala, dok ih krene sklapat nema gdje ih nema, a kad onda smiri sklopi ih sad pa sad.
Isto je I sa pisanjem, prva dva lista borba, e onda odradi ostalo.

Najgori je onaj “nemir” u njemu. Sjedi al cupka nogama, pa nesto “mmmmmmm”, pa onda hoce da “lubi”, pa da pišpiš , pa zine gladan I onda kad vidi da nema odustajanja ide pekmezanje, pa slovo jedno pa opet nesta izvodi..... dok napokon skonta da nece mrdnuti dok sve ne ispise.

[MunDzi]

Nisam ovu temu prije primjetila.
Prelistah nekoliko zadnjih stranica.
Nido, .
Velika si mama.

[Zagorka]

Vjerovatno su ti rekli al haj reći ću za slučaj da nisu.
Hiperaktivnost, jedna vježbica. Puzzle na pod i da ih mirno slaže a ne smije ustati dok sve ne završi. Da trenira to mirno sjedenje.
Ali neke koje slaže polo sata.

Hvala Zagi

A puzzle. Mislim da sam pisala, dok ih krene sklapat nema gdje ih nema, a kad onda smiri sklopi ih sad pa sad.
Isto je I sa pisanjem, prva dva lista borba, e onda odradi ostalo.

Najgori je onaj “nemir” u njemu. Sjedi al cupka nogama, pa nesto “mmmmmmm”, pa onda hoce da “lubi”, pa da pišpiš , pa zine gladan I onda kad vidi da nema odustajanja ide pekmezanje, pa slovo jedno pa opet nesta izvodi..... dok napokon skonta da nece mrdnuti dok sve ne ispise.

A folirancije ....jest namazan

[nida]

Uuuu odavno nista nisam napisala.

Elem, bio je krenuo pet dana u redovni vrtic, kada je korona pocela, i stop.

Ponovo je krenuo od prvog juna. Velika je pauza bila, ali evo nakon mjesec kao da je svo vrijeme isao.
Dječica ga vole, jako se lijepo uklopio.
Imamo mi to repetitivno ponašanje - trčkaranje/skakutanje , i kaže teta kad on počne da trcakara, i sva druga djeca trckaraju s njim.

Ima i druga u vrticu s kojim se najviše druži.

Divno je cuti kad tete kazu kako je jedno divno i dobro dijete, kako su oduševljene njegovim znanjem, i kad mi tako one pune oduševljenja pricaju o njemu..... eh te moje sreće. Sve mi lale iz ušiju. Preponosna sam na njega. Na svaki njegov uspjeh, al još kad vam drugi kazu koji nas znaju od dijagnoze kakvi smo bili, koliko je napredovao u ove tri godine.... koliko smo isplivali.



Kad je bio rodjendan u vrticu, sva dječica sjede, kapice na glavicama, samo moj arsuz nema kape.

Tete mi šalju slike, kako rade.... ako nešto zapne odmah me pitaju, sta kako. Nece da jede u vrticu, ali i one daje pokušavaju, ne odustaju. To mi je jako velika stvar, da se i one trude i da žele da rade s mojim djetetom.

Imali smo malo problema nedavno, to Shark zna, on je tu glavni sa savjetima, već sam pisala da nam je pomogao u necemu sto nismo uspjeli dvije godine.
Kad se desio problem, Shark odmah da je to promjena sredine, rutine na koju je navikao. Sta treba da uradim.... na sta da obratim paznju.

Stvarno nam je puno pomogao, pomaze al mi je još “ natovario” obavezu da vodim dnevnik o njegovom ponasanju, ljutnji, promjenama, napretku.


Novo sto smo savladali je da sad silazi niz stepenice lijeva - desna noga. Prije je bilo stane na stepenicu jednom nogom, pa onda drugom.

Sad dobijam svako jutro “mamaaaa dobo utlo”, svaku vece “laku noc Mamo, laku noc seko”
Kad treba ujutru da ide u vrtic, i kad teta dodje po njega govori nam “baj baj” ili “bok” ljubi seku prije nego izadje. Kad vidi tetu da dolazi kaže “eto je”
Govor mu se popravio, donosi svoju flašicu i “mama naspi vodu” , “još mleka”
Nekad se napravim kao fol da spavam, a on me gura “mama budi se”

Sam se skida, ulazi u kadu “kupa se”
Počeo je da se interesuje za loptu, pa s vremena na vrijeme je šutira. Crta po šablonima, i dalje pisemo i čitamo.

Sa sekom se jos vise povezao, vise se igraju zajedno, vise se svadjaju, čupaju - pa kad joj on otme eto nje da mi se zali, pa kaže “blaco malo dlugaciji” , al najviše vole “napad medama” kad prije spavanja ih ganjam po krevetu i gnjavim medama, kao mede hoce da ih pojedu. Koliko se smiju i vrište, to samo moja mahala zna.
Deda je rekao još koji dan i izbacice nas, lusteri mu popadali od nas.

Guramo i dalje polako, uz podršku, savjete svih onih koji su tu, pomažu nam, trpe nas ovakve budalaste . Svima njima do neba sam zahvalna.

[Veca]

...samo naprijed, Nido

[shark-attack]

Uuuu odavno nista nisam napisala.

Elem, bio je krenuo pet dana u redovni vrtic, kada je korona pocela, i stop.

Ponovo je krenuo od prvog juna. Velika je pauza bila, ali evo nakon mjesec kao da je svo vrijeme isao.
Dječica ga vole, jako se lijepo uklopio.
Imamo mi to repetitivno ponašanje - trčkaranje/skakutanje , i kaže teta kad on počne da trcakara, i sva druga djeca trckaraju s njim.

Ima i druga u vrticu s kojim se najviše druži.

Divno je cuti kad tete kazu kako je jedno divno i dobro dijete, kako su oduševljene njegovim znanjem, i kad mi tako one pune oduševljenja pricaju o njemu..... eh te moje sreće. Sve mi lale iz ušiju. Preponosna sam na njega. Na svaki njegov uspjeh, al još kad vam drugi kazu koji nas znaju od dijagnoze kakvi smo bili, koliko je napredovao u ove tri godine.... koliko smo isplivali.



Kad je bio rodjendan u vrticu, sva dječica sjede, kapice na glavicama, samo moj arsuz nema kape.

Tete mi šalju slike, kako rade.... ako nešto zapne odmah me pitaju, sta kako. Nece da jede u vrticu, ali i one daje pokušavaju, ne odustaju. To mi je jako velika stvar, da se i one trude i da žele da rade s mojim djetetom.

Imali smo malo problema nedavno, to Shark zna, on je tu glavni sa savjetima, već sam pisala da nam je pomogao u necemu sto nismo uspjeli dvije godine.
Kad se desio problem, Shark odmah da je to promjena sredine, rutine na koju je navikao. Sta treba da uradim.... na sta da obratim paznju.

Stvarno nam je puno pomogao, pomaze al mi je još “ natovario” obavezu da vodim dnevnik o njegovom ponasanju, ljutnji, promjenama, napretku.


Novo sto smo savladali je da sad silazi niz stepenice lijeva - desna noga. Prije je bilo stane na stepenicu jednom nogom, pa onda drugom.

Sad dobijam svako jutro “mamaaaa dobo utlo”, svaku vece “laku noc Mamo, laku noc seko”
Kad treba ujutru da ide u vrtic, i kad teta dodje po njega govori nam “baj baj” ili “bok” ljubi seku prije nego izadje. Kad vidi tetu da dolazi kaže “eto je”
Govor mu se popravio, donosi svoju flašicu i “mama naspi vodu” , “još mleka”
Nekad se napravim kao fol da spavam, a on me gura “mama budi se”

Sam se skida, ulazi u kadu “kupa se”
Počeo je da se interesuje za loptu, pa s vremena na vrijeme je šutira. Crta po šablonima, i dalje pisemo i čitamo.

Sa sekom se jos vise povezao, vise se igraju zajedno, vise se svadjaju, čupaju - pa kad joj on otme eto nje da mi se zali, pa kaže “blaco malo dlugaciji” , al najviše vole “napad medama” kad prije spavanja ih ganjam po krevetu i gnjavim medama, kao mede hoce da ih pojedu. Koliko se smiju i vrište, to samo moja mahala zna.
Deda je rekao još koji dan i izbacice nas, lusteri mu popadali od nas.

Guramo i dalje polako, uz podršku, savjete svih onih koji su tu, pomažu nam, trpe nas ovakve budalaste . Svima njima do neba sam zahvalna.

Za mog malog Haseta poklon, kad shuta loptu da zna kako treba a ne kao neki..
djeca se nagradjuju odmah da znaju razlog



i za mamu poklon da kad je ispitujem odgovori za 10 ku


i 100x cu te natjerati da prodjemo ponovo kroz situacije svaki i najmanji detalj objasnim kad gledam kako trci ili kako pishe kazem ti da na shta da obratish paznju kako drzi olovku koliko snazno pritishce polozaj tijela ..mali detalji ali naprave veliku sliku
i sebi da poklonish dovoljno paznje bez jake nide ni on nece ojacati dovoljno
upornost strpljenje stalno ponavljanje je presudno u njegovim godinama da sad nauci pravilno kasnijecje tesho ispravljati greshke...
sreca ili nesreca tvoja shto vecibon radin od kuce imam vremena 100x poslacu ti poruku ako treba za dnevnik i sitnice da mi objasnish...tu sam koliko znam i mogu da vam pomognem

[spacebound]

Draga nido, i rasplakala i nasmijala si me. Ti si zena zmaj, a on pravi borac, jer ima takvu majku, majku koja ne odustaje i koja daje sve od sebe za njega. Znam koliko je nekad tesko izaci na kraj i za najjednostavnije stvari sa djecom koja ne zahtijevaju posebnu paznju i trud, zato ti veliki naklon i kapa do poda. I ljubi to svoje zlato, dva zlata

[Čupava]

Šta reći osim SVAKA CAST, za ljubav, strpljenje, pažnju.. i vrijeme koje poklanja.'ustvari kvalitet vremena..koje daje svoje plodove..

[nida]

.

Doktore malo si nam pomiješao s bojama, znaš da smo mi u ovom fazonu

Sad na stranu zezancija, hvala ti na vremenu i sto uvijek pored svih svojih obaveza, za svaki problem, strah, promjenu si tu da nam pomogneš, objasniš, “naruzis” . I podršku.

Do neba sam ti zahvalna na tome.

[nida]

SpeJso
Cupe

Hvala vam puno objema na lijepim riječima, i podrsci.
Puno mi to znaci.

[shark-attack]

.

Doktore malo si nam pomiješao s bojama, znaš da smo mi u ovom fazonu

Sad na stranu zezancija, hvala ti na vremenu i sto uvijek pored svih svojih obaveza, za svaki problem, strah, promjenu si tu da nam pomogneš, objasniš, “naruzis” . I podršku.

Do neba sam ti zahvalna na tome.

samo polako...
kad ti zapjeva:

'hej
dolazim
horde zla me prate nisam sam'




nema na cemu

[Chloe]

Uuuu odavno nista nisam napisala.

Elem, bio je krenuo pet dana u redovni vrtic, kada je korona pocela, i stop.

Ponovo je krenuo od prvog juna. Velika je pauza bila, ali evo nakon mjesec kao da je svo vrijeme isao.
Dječica ga vole, jako se lijepo uklopio.
Imamo mi to repetitivno ponašanje - trčkaranje/skakutanje , i kaže teta kad on počne da trcakara, i sva druga djeca trckaraju s njim.

Ima i druga u vrticu s kojim se najviše druži.

Divno je cuti kad tete kazu kako je jedno divno i dobro dijete, kako su oduševljene njegovim znanjem, i kad mi tako one pune oduševljenja pricaju o njemu..... eh te moje sreće. Sve mi lale iz ušiju. Preponosna sam na njega. Na svaki njegov uspjeh, al još kad vam drugi kazu koji nas znaju od dijagnoze kakvi smo bili, koliko je napredovao u ove tri godine.... koliko smo isplivali.



Kad je bio rodjendan u vrticu, sva dječica sjede, kapice na glavicama, samo moj arsuz nema kape.

Tete mi šalju slike, kako rade.... ako nešto zapne odmah me pitaju, sta kako. Nece da jede u vrticu, ali i one daje pokušavaju, ne odustaju. To mi je jako velika stvar, da se i one trude i da žele da rade s mojim djetetom.

Imali smo malo problema nedavno, to Shark zna, on je tu glavni sa savjetima, već sam pisala da nam je pomogao u necemu sto nismo uspjeli dvije godine.
Kad se desio problem, Shark odmah da je to promjena sredine, rutine na koju je navikao. Sta treba da uradim.... na sta da obratim paznju.

Stvarno nam je puno pomogao, pomaze al mi je još “ natovario” obavezu da vodim dnevnik o njegovom ponasanju, ljutnji, promjenama, napretku.


Novo sto smo savladali je da sad silazi niz stepenice lijeva - desna noga. Prije je bilo stane na stepenicu jednom nogom, pa onda drugom.

Sad dobijam svako jutro “mamaaaa dobo utlo”, svaku vece “laku noc Mamo, laku noc seko”
Kad treba ujutru da ide u vrtic, i kad teta dodje po njega govori nam “baj baj” ili “bok” ljubi seku prije nego izadje. Kad vidi tetu da dolazi kaže “eto je”
Govor mu se popravio, donosi svoju flašicu i “mama naspi vodu” , “još mleka”
Nekad se napravim kao fol da spavam, a on me gura “mama budi se”

Sam se skida, ulazi u kadu “kupa se”
Počeo je da se interesuje za loptu, pa s vremena na vrijeme je šutira. Crta po šablonima, i dalje pisemo i čitamo.

Sa sekom se jos vise povezao, vise se igraju zajedno, vise se svadjaju, čupaju - pa kad joj on otme eto nje da mi se zali, pa kaže “blaco malo dlugaciji” , al najviše vole “napad medama” kad prije spavanja ih ganjam po krevetu i gnjavim medama, kao mede hoce da ih pojedu. Koliko se smiju i vrište, to samo moja mahala zna.
Deda je rekao još koji dan i izbacice nas, lusteri mu popadali od nas.

Guramo i dalje polako, uz podršku, savjete svih onih koji su tu, pomažu nam, trpe nas ovakve budalaste . Svima njima do neba sam zahvalna.

Ljubim vas ...

Juče sretoh jednu mladu majku, ima sina od 7. godina i djevojčicu od godinu i nešto sa posebnim potrebama, a ona je u sinovoj trećoj godini oslijepila.
Malte ne, maleni se brine za njih dvije dok ulicom idu, ali kako ona reče, on je "njene oči" . Sjetila sam se svojih kolegica koje imaju djecu sa posebnim potrebama, sjetila sam se i tebe, da vam Allah da zdravlja i snage da nastavite naprijed sa svojom dječicom, pitam se kakva sudbinu čeka mlada majka i njena porodica.

[Nice try]

Nido, kao i do sad, želim vam sve najbolje, ljubavi i strpljenja najviše

[Zagorka]

Nido, nemoj se sekirati danas za sutra. Dosta je što ćeš se sutra sekirati za sutra. Razumijem tvoj strah.
Ali ima sestru, i pusti nek računa na nju. Nije to opterećenje, blagoslov je. Bog mu je dao sestru urednog razvoja.
Eto reče ti i chloe, a i ja na žalost znam porodicu sa 2 djece sa pp, i ozbiljnim problemima.
On će moći samostalno funkcionirati. Biće smetnji. Nekad će se razlikovati. Moj zet (nerođeni) ima brata koji se malo razlikuje. Pa šta.
Blizu su mu, odnesu mu jesti, malo ga pripaze, nasavjetuju.
Ok on funkcionira, samo nije to nivo odraslog čovjeka.
Slaže drva, ide u prodavnicu, kafić, samo ne zna sračunati režije, izvaditi rodni list, otići doktoru ni objasniti stanje.
Nema djevojku, neće se oženiti.
Ima tog brata i snahu.
I da sutra završi (a neće) u instituciji sestra bi ga obilazila, pazila da ga dobro paze, ona je blagoslov, vidjeces ti snažne žene od nje.
Biće on dobro, možda poneka smetnja ostane ali ti to znaš, i nije to strašno, on je za svoju dob dobar. Mali je, rana intervencija i tvoj trud, ne moze proci bez rezultata.
U svemu tome dobro je sto nisi potpuno izgubila sebe.
Ako se ikad budem bavila nečim drugim, biće to defektologija.
Dug je život, možda i budem. Sretoh se slučajno u jednom projektu s tim(pričala sam) i onda vidjeh koliko je sve bitno što ti ljudi rade, koliko je sve drugo manje važno.
(Elem, baš me zanima sta ti je šark pomogao a što nisi prije njega uspjela 2 godine).
Drži se. Neće biti lako, ali mnogi od njih se dobro izvuku, imaš velike šanse. Normalno je da se i umoriš i plačeš.
On ima šansu za razliku od ovih sa cerebralnom paralizom isl.

[shark-attack]

Nido, nemoj se sekirati danas za sutra. Dosta je što ćeš se sutra sekirati za sutra. Razumijem tvoj strah.
Ali ima sestru, i pusti nek računa na nju. Nije to opterećenje, blagoslov je. Bog mu je dao sestru urednog razvoja.
Eto reče ti i chloe, a i ja na žalost znam porodicu sa 2 djece sa pp, i ozbiljnim problemima.
On će moći samostalno funkcionirati. Biće smetnji. Nekad će se razlikovati. Moj zet (nerođeni) ima brata koji se malo razlikuje. Pa šta.
Blizu su mu, odnesu mu jesti, malo ga pripaze, nasavjetuju.
Ok on funkcionira, samo nije to nivo odraslog čovjeka.
Slaže drva, ide u prodavnicu, kafić, samo ne zna sračunati režije, izvaditi rodni list, otići doktoru ni objasniti stanje.
Nema djevojku, neće se oženiti.
Ima tog brata i snahu.
I da sutra završi (a neće) u instituciji sestra bi ga obilazila, pazila da ga dobro paze, ona je blagoslov, vidjeces ti snažne žene od nje.
Biće on dobro, možda poneka smetnja ostane ali ti to znaš, i nije to strašno, on je za svoju dob dobar. Mali je, rana intervencija i tvoj trud, ne moze proci bez rezultata.
U svemu tome dobro je sto nisi potpuno izgubila sebe.
Ako se ikad budem bavila nečim drugim, biće to defektologija.
Dug je život, možda i budem. Sretoh se slučajno u jednom projektu s tim(pričala sam) i onda vidjeh koliko je sve bitno što ti ljudi rade, koliko je sve drugo manje važno.
(Elem, baš me zanima sta ti je šark pomogao a što nisi prije njega uspjela 2 godine).
Drži se. Neće biti lako, ali mnogi od njih se dobro izvuku, imaš velike šanse. Normalno je da se i umoriš i plačeš.
On ima šansu za razliku od ovih sa cerebralnom paralizom isl.

ja cu ti odgovoriti na umjeso nide, jer je previshe privatno i ne nije bash za javnost

teshka trauma , tojlet trening, sel regualacija..programi koje koristim i treniran (u opisu posla mi je da i druge treniram)...PPD..DFCR...PRS i drugi programi po potrebi

[respo]

Kako je meni krivo kad vidim tu djecu sa smetnjama a njihovi roditelji su uglavnom na prvu dobri ljudi i zapitam se zasto je bas njih moralo da zadesi to

Ne mislim nikoga uvrijediti pa ako slucajno neko procita i zakljuci pogresno da se odmah ogradim i pojasnim