Povučena djeca

Sve o muževima, svekrvama, punicama, djeci.

Moderator: spacebound

User avatar
paparaci
Hadžija
Hadžija
Posts: 6706
Joined: 26 Mar 2010, 22:08
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by paparaci » 30 Mar 2013, 01:30

Krokodil Behko wrote:
MORENA wrote:
Dust wrote:Prut nikada nije rijesio nista niti ce. Djeca trebaju da me vole, a ne da me se boje.
to je bila metafora, i malo sarkasticno.

Ja sam misljenja da trebaju i malo da se boje. U roditeljskom zargonu to znaci RESPEKT.

I ja mislim tako. Reda mora biti a to se bez respekta, tesko postize
jeste. a respekt se postize prutom. :D. :p

Maja wrote:Ja sam bila povučeno dijete, osim u krugu porodice i djece s kojima sam se svakodnevno družila.
Ali inače sam bila sramežljiva i u školi nikad nisam dizala ruku kad bih nešto znala.
Nije to sad neki ekstrem, ali voljela bih da sam bila još malo otvorenija.
Kako pomoći takvoj djeci?
Kako izgraditi njihovo samopouzdanje?
mozda konstantnim radom sa njima. potsticati ih na aktivnosti gdje su primorani funkcionisati u drustvu - da li u krugu familije ili sire. pri tom ih ohrabljivati da odredjene stvari urade i pohvaliti ih ukoliko budu imalo napredovali.

Je li opasno stalno hvaliti djecu, čak i kada ne urade nešto za pohvalu?
Stvaraju li na taj način lažnu sliku o sebi, da su najljepši, najpametniji i sve naj naj...
naravno da jeste. pravis debila od djeteta. mora mu se skrenuti paznja na stvari koje nisu u redu tj. gdje je pogrijesilo. samo tako ce biti u stanju zdravo da se razvija.
NeK pUkNu DuSmAnI...

:srce S a n i c a - G r m e č :srce

User avatar
Rockefeller
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3670
Joined: 21 Apr 2013, 01:46
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Rockefeller » 25 Apr 2013, 00:57

Maja wrote:Ja sam bila povučeno dijete, osim u krugu porodice i djece s kojima sam se svakodnevno družila.
Ali inače sam bila sramežljiva i u školi nikad nisam dizala ruku kad bih nešto znala.
Nije to sad neki ekstrem, ali voljela bih da sam bila još malo otvorenija.
Kako pomoći takvoj djeci?
Kako izgraditi njihovo samopouzdanje?
Sad kad gledam na djetinjstvo, roditelji me NIKAD nisu omalovažavali i nešto slično, pa ne znam zašto sam takva bila.


S druge strane tu su djeca koja misle da sve znaju, koja se guraju u priču odraslih.

Je li opasno stalno hvaliti djecu, čak i kada ne urade nešto za pohvalu?
Stvaraju li na taj način lažnu sliku o sebi, da su najljepši, najpametniji i sve naj naj...
Nisi jedina. I ja sam imao ovaj belaj, a danas mi ne vjeruju kad im pričam o ovome.

To je kompleksna situacija, al' mislim da je danas razumijem. Ja sam se morao boriti sa ovim.

Najprije da opišem razloge zbog kojih sam bio povučen. Ja napisah ovde, na ovom forumu, da sam djetinstvo proveo u Njemačkoj. U BiH sam doš'o pred prvi razred osnovne škole. Nisam najbolje znao bosanski jezik i teško mi je bilo uklopiti se u školu (još ako dodamo na to da su me i učitelji zafrkavali radi toga, ne bio živ ako lažem, sve će biti jasno).

Počeo sam se družiti sa osam do deset godina starijim momcima od mene. Moji rodjaci su bili njihova generacija i ja uz njih. Naravno, moje je bilo da šutim. Davali su mi i upute kako da šutim (kao da je bilo teško šutiti), jer će se, vjerovatno, oni postidjeti da su mi rodjaci ako nešto krivo kažem.

Kad roditeljima dodje neko na kafu, obično je bilo šuti da ne bih šta "lano" o neprilikama u kući. Moje je bilo samo škola, a sve ostalo će se oni pobrinuti. I naravno...neizbježno i prikriveno rivalstvo roditelja čije dijete uči bolje.

To su po meni neke smjernice mog odrastanja.

Zanimljivo da u toku osnovne škole i nisam primijećiv'o taj problem. U prvom srednje već jesam. Imao sam problema pričati pred razredom, biti pitan... i uopće nisam bio nikad nametljiv ili hiperaktivan, huligan u laganoj varijanti.

Na kraju prvog srednjeg sam se preselio u drugu državu. U početku mi je bilo teško i bilo je zezancije koju sam i uspio da razumijem al' zanimljivo da nisam osjeć'o takvu tremu bar ne u tolikoj mjeri koliko tamo. Mislim da je tome puno doprinijelo to da su djeca shvatila moju razliku i da su se navikla. Mnogo mi je pomoglo i to da sam morao napraviti prezentaciju iz biologije kako bih prošao razred i prezentaciju o posjeti jednog mjesta (za odjeljensku zajednicu, takav običaj ybg).

Na toj prvoj prezentaciji, radi posjete, sam se osjeć'o čudno, al' nije me bilo strah. Opet vjerovatno jer su djeca očekivala da ne znam najbolje pričati. Ja sam cijeli text prilično monotono pročit'o. Ta prezentacija iz biologije mi je bila već zabava... pogotovo kad je profesorica vidjela da čitam pa su sva djeca stala u moju odbranu, jer sam kao tek doselio (ja ću toj generaciji učenika zauvijek dugovat btw i volim ih mnogo).

Mislim da je jedan takav pritisak, uopće i preseljenje i ta moja dva govora, da su doprinijela tome da postanem makar malo normalnije biće. Tada sam počeo kasniti na nastavu, ići sa drugarima na piće (pivo), raditi svašta, putovati, čak i vutru ponekad zapaliti.

Al' kad je došlo vrijeme fakulteta, opet se ista situacija pojavila. Opet trema da bog sačuva i opet gubitak samopuzdanja. Eh tad sam se odlučio pozabaviti ovim ozbiljno i za sva vremena.

Prvo što sam uradio je to da sam pročitao svu dostupnu literaturu na ovu temu. Onda sam se upis'o na fitnes i bio prilično redovan. To su bila moja prva dva koraka.

Onda mi je jedne prilike, onako niotkuda, jedan jaran predložio da se upišem u mrežni marketing. Nisam imao pojma šta je mrežni marketing. Kaže para dobra i hajde ja pristao.

To, iako nisam velike pare zaradio, smatram svojom najvećom životnom lekcijom. Ko vam je god rekao da vas svako NE jača kad idete ljudima od vrata do vrata nije slag'o. U početku je to NE jako neugodno. Kasnije je to NE prirodno.

Ušao sam u krug pozitivnih ljudi i jednom sedmično smo imali sastanke. Kako su sastanci odmicali sve više sam počeo participirati u njima.

I rezultat? Rezultat je da sam ja iz čista mira mogao prići random curi na ulici i upitat je vulevu kuše alekmuja ( :plavi ). To je bilo iz zayebancije, jer imam prijatelja koji živi u Francuskoj. Rezultat je da sam pjevao na sred trga gdje je narod prolazio (užasan sam pjevač). Rezultat je da više nisam mislio kako ću se prosuti nego kako situaciju napraviti smiješnom i zanimljivom (na goreopisanom jednom sastanku sam bez ikakve dozvole počeo prezentaciju al' sam počeo valjati gluposti o Muji i Fati, nisam uopće prič'o o prodaji :pusi ).

Nekada sam se boj'o da mi ljudi ne kažu "Pa ti si iz Bosne", danas, ako mi to kažu, obavezno ih pitam jesu li bili u Sarajevu i kažem im da je Sarajevo najljepši grad na svijetu.

Očiju mi mojih svu sam istinu isprič'o. Hoću da kažem samo da samopuzdanje nije stvar gena, samopuzdanje je stvar kondicije. Ono se stiče i gubi. I potrebno ga je održavati.

Ko mi ne vjeruje ne mora, ko mi vjeruje neka proba... neka proba na sebi ili na djeci ili neka kopira moju priču i odnese je kakvom psihjatru da vam detaljno analizira je l' ovo moguće i šta je tajna.

Ja mislim da je tajna u pobjedjivanju strahova. Stidljivu djecu samo jači okovi straha drže. I da, još je korisno skočiti iz aviona. Ja ću i to uraditi ovog ljeta ako bog da, zato što mi je to od tada bila želja, al' zbog manjka para nikako da je uradim. To je odlično iskustvo. I slikaću se, možda vam i sliku postavim. :pusa
Like Frankie said I did it my way!
__________________________________________________

Buddy, you're a young man, hard man
Shouting in the street, gonna take on the world someday
You got blood on your face, you big disgrace
Waving your banner all over the place

___________________________________________________
Think different

User avatar
merylin
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 4572
Joined: 30 Mar 2010, 13:22
Been thanked: 4 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by merylin » 25 Apr 2013, 01:09

:ruke @rockfeller za post!
Najbitnije je da naučiš voljeti sebe,neko to nauči prije a neko kasnije.
Give a girl the right shoes,and she can conqer the world!
Marilyn Monroe

User avatar
Maja
Administrator
Administrator
Posts: 119199
Joined: 23 Mar 2010, 23:31
Location: Mrduša Donja
Has thanked: 5509 times
Been thanked: 11733 times
Contact:
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Maja » 25 Apr 2013, 01:14

Rock šta čovjek da na ovo odgovori osim :respekt

User avatar
Rockefeller
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3670
Joined: 21 Apr 2013, 01:46
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Rockefeller » 25 Apr 2013, 01:34

Volim i ja vas dvije duše moje. :pusa

Slažem se sa slavnom glumicom. Čovjek mora naučiti voljeti sebe. I tu misao održavati stalno, ona može pobjeći. Jedina dobra stvar je da je lakše privučeš kad si je već jednom usadio u vugla. Baš k'o :ruke

Nadam se da ćemo nekom pomoći ovim postovima. :hm
Like Frankie said I did it my way!
__________________________________________________

Buddy, you're a young man, hard man
Shouting in the street, gonna take on the world someday
You got blood on your face, you big disgrace
Waving your banner all over the place

___________________________________________________
Think different

User avatar
Calla
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 12706
Joined: 12 Apr 2012, 09:16
Location: Wiesbaden-Hessen-Germany
Has thanked: 2773 times
Been thanked: 2205 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Calla » 25 Apr 2013, 17:09

hocete i te kako pomoci ,pohvala iskrenoj pametnoj glavici na rezonovanju kroz kondiciju,,,rast na samopuzdanju kroz socijalne vjezbe,,(ti si sve sam naucio kako si usao u krug dobrih prijatelja)



kod povucene djece najvecu ulogu do 12 godine odigravaju roditelji i tu se prvo posortiras kroz kucni odgoj,,koliku ulogu u odgajanju samopouzdanja su imali roditelji i okolina gdje si zivio (odnosno kako si zivio)???
sebicni (otrovni )roditelji (ne znajuci da su takvi)namecu djeci svega i svacega pa i u svom neznanju pokradu djeci samopouzdanja,
,postoji jedan test u psihologiji od ca 700 pitanja koji vrlo dobro analizira cjelo djetinjstvo
(testiranje se zove ..A tko sam to ja )
retorika kao vjezba u odraslom dobu pomaze jako dobro da se izade ispod sjenki straha strogih odgojnih metoda od kuce.
Ljubav je igra za dvoje u kojoj oboje mogu pobjediti (Eva Gabor)

User avatar
Zagorka
Žena, majka, forumašica
Žena, majka, forumašica
Posts: 34535
Joined: 05 Oct 2011, 11:33
Location: Pije kahvu s podzidom.
Has thanked: 424 times
Been thanked: 623 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Zagorka » 26 Apr 2013, 00:23

Ja sam i dan-danas stidljiva i povučena :zubi
Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.

User avatar
Rockefeller
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 3670
Joined: 21 Apr 2013, 01:46
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Rockefeller » 26 Apr 2013, 00:25

Ja sam ovo samo iz jednog razloga napis'o; znam da je ova tema žešći tabu i da ogromno i današnje djece ima problema sa ovim. Ni ja nikad nisam o ovome sa nekim prič'o niti sam smio pričati. Zato sam želio da podijelim cijelu priču da ko god pročita, a valjda će broj forumaša samo rasti, da mu pomogne ukoliko je u takvoj situaciji.

Znao sam i očekiv'o da moje pisanje neće naići na podsmijeh i to se obistinilo. To se zove ljudska saosjećajnost. Pritisci savremene dobi pa ljudi znaju da ima takvih osoba ili da su i sami takvi.

Još sam zaboravio nešto reći, a hvala bogu da jesam, jer sam napis'o samo srž. U prvom srednje ja nisam imao pojma šta znači samopouzdanje. Tada sam taj problem pokušao riješiti kroz vjeru. Iskreno sam mislio, mada to sada i meni zvuči smiješno, da me bog kažnjava jer sam ranije bio veliki vijernik (znam čitati kuran recimo na arapski) i onda sam prest'o praktikovati vjeru. Mislio sam da mi bog samo vraća... i onda sam klanj'o, molio se bogu, čit'o kur'an... al' iako vjeru poštujem i deklerativno sam vjernik, to nema nikakve veze sa vjerom.

Otkrio sam ja još "milion" sitnica koje pomažu dizanju i održavanju samopuzdanja, al' po meni čovjek mora pristati na promijene, promijeniti neke vrijednosti, da bi to uopće uspjelo.

Recimo par sitnica, ne mogu se sjetiti svih...:
-kada ulaziš u autobus ili u kafić, pusti da te svi ogledaju
-drži do svoje higijene
-jutro započinji sa nekom veselom pjesmom
-uzmi dan u sedmici i u njegovo jutro planiraj svu svoju sedmicu
-drži u novčaniku uvijek koju paru
-gledati ljude u oči dok prolaziš kraj njega (ovo mi je fascinantno, koliko ljudi mi ne može gledati u oči dok ja njima. Očarljivo! )
-sex apsolutno pomaže. Ako ništa muškarac koji ima problema sa samopouzdanjem može platiti, iako to možda i nije najbolja opcija jer sex za osobu sa manjom samopouzdanja mora biti uspjeh, a ne shoping. Za žene je to malo teže (s obzirom na okolinu) zato se ja zalažem sa sexualnu jednakost ( :DD )

To su sitnice koje čovjeku pomažu probuditi "duh" samopouzdanja, al' one same, bar iz mog iskustva, ne donose samopuzdanje, bar ne u tolikoj mjeri da se osjećaš jako samopouzdanim.
______________________
Što se tiče roditelja, o roditeljima sve najbolje; kako mojim tako i tudjim. Ja sam odrastao sa majkom, otac je bio na baušteli. Ovo je slika i prilika problema našeg društva - mnogoj djeci su očevi na baušteli ili su poginuli u nesretnom ratu.

Ja shvatam i apsolutno razumijem da roditelji, vjerovatno to nije slučaj samo sa Balkanom, ne razumiju potrebu djece. I jedino što djeci preostaje je da se sami suoče sa tim problemom, čak i po cijenu da spale mostove iza sebe. Ja sam danas apsolutno ubjedjen da bih propao k'o čovjek da se nisam odlučio obračunati sa ovim. Propao - u smislu da ne bih ništa postigao i da ne bih imao izgleda da postignem.

Roditelje je ipak teško kriviti. A znam da ima mnogo djece koja pate od nedostatka samopouzdanja (za mene je kriv koncept društva).

_______________________
Vezano za priču o postizanju...

Moja neka filozofija nekada je bila kako je ja nazivam princip algoritma. Donosio sam uvijek nedovršene odluke. Po principu "uradiću ovako...ovo vodi do ovog, ako se tu zalomi, šta mi je alternativa?...Aha, uradiću to." To je uvijek bio remi.

Danas mislim da je takva filozofija apsolutno pogrešna, iako sam je tada smatrao za inteligentnu. Danas mislim da je kod donošenja odluka najvažnije spaliti most; što bi rekli ili heroj ili mrtvac, ako malko dramatizujemo. Hoću da kažem da je najisplativije donositi konačne odluke, tako i gotovo.
______________________
Još malo iz mog iskustva....

Moj dan počinje u sedam sati (osim ako ne moram ranije ustati). Svaki! Od ponedjeljka do nedjelje. Svaku subotu ujutro napravim plan za nadolazeću sedmicu. Svako jutro prije nego li se probudim upalim sebi jednu pjesmu... obično je sanjam ali i kad ne sanjam, postoje moje omiljene i njih uvijek puštam.

Imam jednu narukvicu koju mi je jedna draga osoba poklonila. Nije skupa, izradjena od sitnih, probušenih, komadića drveta. Ništa posebno.

Tu narukvicu uvijek dodirnem kad se nalazim u nezgodnoj ili napetoj situaciji.

Pazim kako izgledam, šta oblačim, jesam oprao zube, kako mirišem i kako mi izgleda kosa. Oblačim se uvijek na jedan te isti fol.

Jedne prilike smo kupili čini mi se neke police (nisam siguran). Uglavnom dobili smo u paketu, a oko nje je bilo nekoliko komada stiropora. Ja sam te komade stiropora iskoristio i na svakom od njih temperom ispis'o vrijednosti u koje vjerujem. Te vrijednosti stoje u mojoj sobi random rasporedjene (po meni je najveća vrijednost sloboda).

Napravio sam jedan mali plakatić i na njega nalijepio sve osobe i njihova postignuća...uglavnom sve vezano za neke stvari tamo negdje daleko...koje meni nešto znače, poput Googlea, Bill Gatesa, kućice na drvetu, Peugeota RCZ-a i tako dalje...

Volontiram za Amnesty International. I razvio sam naviku da prosjaku na putu dam pola marke (/eura). Ovo 100% povećava zadovoljstvo. Apsolutno provjerena tehnika.

Smanjio sam količinu kafe koju popijem na dan. I trčim. Svaki put, ljeti trčim 4x sedmično, zimi 1-2x, pokušam više preći. S vremenom po mom dolasku iz BiH sam izgubio kondiciju. I prvih dana (3-4 godine nakon mog dolaska) sam trč'o po 15 minuta u jednoj šumi, jer sam bio daleko od svih očiju. Danas više ne idem u šumu, danas trčim na jednom stadionu u blizini otprilike po sat i po-dva (dok mi se ne završi lista pjesama pod nazivom "Motivation" :valja poput one Eye of the tiger i slično :D. ).

Imam svoj slogan - "Ubaci tricu". Za mene predstavlja situaciju kad košarkaš mora u zadnjim trenucima postići trojku za pobjedu. Uvijek mi se u glavi prikaže odraz košarkaša i slavlje nakon ubačaja. A znači donošenje konačne odluke.

To je moja rutina. I provjeren princip kako podići samopouzdanje.
__________________
I najvažnije od svega, ja mislim da je prvi pravi korak početi pričati o sebi, svojim osjećanjima, dogadjajima i iskustvima. Ovo mi se čini kao najosnovnije i odakle svako može da krene. Pričati kako se osjeća i zašto, svoja iskustva i vremenom se truditi ta iskustva nadograditi kako priča ne bi bila monotona.

Ipak za veliko samopouzdanje je potrebna akcija. Biti konobar, trgovac od vrata do vrata ili neki slični poslovi, gdje se razvija škakljiva interakcija je najbolji lijek za manjak samopouzdanja. Ili ako neko mrzi raditi da se upiše na kurs govorništva.

Ja sam imao sreću (iako i sad ponavljam u tom trenutku nisam znao) da mi je prijatelj predložio mrežni marketing. Tamo smo imali dvoje - išli smo ljudima od vrata do vrata i imali smo jednom sedmično sastanke na kojima je znalo biti i po 50 ljudi.

Moja priča sa tim poslom je završila onda kada sam osjetio da sam uspio nadvladati taj nekakav osnovni/bizarni strah. U predzadnjem mjesecu sam uspio od prodaje zaraditi i više nego dovoljno, onda sam zadnji mjesec samo bio član, da bih se na kraju i ispis'o. Jače od godinu sam bio sa njima.

Čini mi se još važnim spomenuti da sam i tada bio svjestan kako se moram upisati na takav jedan kurs kakav je govorništvo, al' znate kako to ide... zbog straha uvijek nadješ izgovor. Kažem da je puka sreća da sam se upis'o negdje gdje su te ljudi stalno bodrili da prodaješ (jer su i motivirani da te bodre) i da su tamo ljudi većinom pozitivni... Slabo se pričalo o lošim stvarima, većinom o tehnici prodavanja, proizvodu i našim snovima (to im je bilo oružje za motivaciju).

I ne reklamiram ni jednu takvu mlm kompaniju, jer i sam mislim da ih postoji nekoliko koje nisu dobre.

Danas vjerujem u nešto što ja zovem "progresivnom metodom učenja" a to je da ti učenje onog što voliš donosi neprestalno zadovoljstvo. Kako negdje rekoh volim programiranje i ekonomiju. Neke programske jezike sam savlad'o sam, kod kuće, pomoću literature iz biblioteke, googlea i youtubea. Korak po korak. Neke stvari (znam da se čini smiješno, al' evo recimo pozicioniranje u html-u) nisam mogao da skontam dva cijela dana... treći dan sam sjeo za kompjuter praveći se i folirajući sebe da nešto radim...nekad kasnije mi je naumpalo kako se to radi... I to je onaj trenutka koji je, kako napisah na nekoj drugoj temi, po meni smisao života. Ja sam nakon toga otiš'o u kafanu proslaviti, toliko mi je bilo drago.

(Kafana je puno bolja od diska za samopouzdanje btw.)

Znam da možda naoko ovo zvuči i idilično al' nije tako. Iznio sam samo riješenje jednog problema. U suštini ja kao i svako biće imam hiljadu problema. Treba uzeti uobzir da sam se ja mučio sa ovim kakvih 10 možda i 15 godina, da je zadnje tri-četri godine ta borba bila intenzivna. I ne vjerujem da bih mogao normalno funkcionisati da nisam promijenio neke vrijednosti i svo svoje djelovanje iz korijena. U suštini sam još uvijek vrlo vjerovatno labilna osoba, al' kako rekoh samopouzdanje je stvar kondicije i dao sam nekoliko savjeta kako ga ja održavam i kako bi ga trebalo održavati.

Mislim da ipak i najsamopouzdanija osoba može izgubiti svo samopouzdanje kao i obrnuto. U fudbalu postoji jedna sintagma "samopouzdanje napadača" i njega napadač gubi ili dobija. Kad daje golove onda je k'o biva samopouzdan, kad ih ne daje onda nije. Otkrio sam i da je mnogo poznatih ličnosti patilo od manjka samopouzdanja.

Završna:

Napoleon Hill je za mene najbolji pisac ikada. Obožavam ga. Do njega me je odvela knjiga Donalda Trumpa (on u toj knjizi opisuje kako na upit "kako smije držat govor pred 25.000 ljudi?" odgovara kao "Samo uradim", rečenica koja mi se jako svidja).

On, Napolen, je opisao kako je svoje dijete, koje je rodjeno bez ušiju, podstakao da prodaje časopi, jer je htio da mu ucijepi samopouzdanje. Na mene je ova priča ostavila jak utisak.

On kroz knjigu kaže "Jedino što čovjek u vezi sebe može apsolutno kontrolisati su misli". Ova rečenica je moj sakrament. Svi mi možemo razviti tehniku kontrolisanja misli.

Hvala Napoleonu što je postojao.

Za kraj, ni jednu riječ nisam slagao. Sve što sam iznio mogu brojni posvjedočiti. Neke stvari, poput potpisa ugovora, imam i dokumentovano. Ko god želi da me upozna i da se uvjeri u moje riječi meni nije belaj. Jedini problem je što ne živim u BiH i morao bi čekati da dodjem.

Sve sam ovo ispričao da bi nekome pomoglo. Mnogi ne smiju da pričaju o ovome. :pusa
Like Frankie said I did it my way!
__________________________________________________

Buddy, you're a young man, hard man
Shouting in the street, gonna take on the world someday
You got blood on your face, you big disgrace
Waving your banner all over the place

___________________________________________________
Think different

User avatar
Chloe
Žena za sva vremena
Žena za sva vremena
Posts: 102580
Joined: 18 Dec 2015, 11:40
Has thanked: 2951 times
Been thanked: 3054 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Chloe » 02 Oct 2018, 22:13

Starija kćerka je povučena, fina, tiha, nenametljiva... Sa sinom sam bila nekad stroga, uvodila kazne, ali smo puno puno pričali, a s njom skroz drugi pristup sam imala. Ona je zatvorena, a ja sam pričala, pričala, krajičkom oka proučavala njeno lice, pokrete, učila sam joj iz očiju čitati raspoloženja, da bih reagovala. Nekad sam znala pretjerati u insitiranju na razgovoru ali se isplatilo. Izrasta u pametu djevojku. Ima ono fino samopozdanje kojim poštuje sebe ali i druge, nije iskompleksirana da bi imala potrebu folirati se, izdizati iznad drugih iako zaista ima sa čim da se pohvali i ponosi, pa osjećaj empatije.... A ono što me najviše obradovalo je njeno razmišljanje o srednjoj školi, način na koji je odbila extra ponudu privatne srednje škole, način na koji se u novom razredu digla i izborila za ono şto je željela, znajući da je sposobna da preuzme tu odgovornost.
I dalje je krasi onaj sram koji danas sve manje susrećemo, ali izbija i snaga, volja, odlučnost .... Ima se tu još raditi, preosjetljiva je a pubertet je opasan period promjena, nadam se da ću znati biti dobra mama, i nju kao i brata abd u zdravlju s ponosom bodriti iz pozadine u ostvarenju snova i životnih ciljeva.

Samo da se zaljubi u nekog ko će je dopunjavati i poštovati, a ne da je ubije u pojam i uništi ovo što gradimo... :spavanje
:srce ... You are my sunshine, my only sunshine ... :srce

User avatar
Zagorka
Žena, majka, forumašica
Žena, majka, forumašica
Posts: 34535
Joined: 05 Oct 2011, 11:33
Location: Pije kahvu s podzidom.
Has thanked: 424 times
Been thanked: 623 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Zagorka » 02 Oct 2018, 23:41

Moj malac je povučen.

Prezire gomilu, tetke koje ga stipaju za obraze i bombarduju pitanjima, a jos ni na prvo nije uspio odgovoriti, ne voli fudbal ni vozikanje biciklom (dzaba kupih nov), ne voli ćaskanje sa svakim.

Ima tacno odredjene ljude koji mu sjednu, neovisno o nasem misljenju.

Koga zavoli, sa njim priča, mazi se, druži.

Ostali za njega ne postoje. Ni čokolada,ništa. Kaže hvala i ne pogleda osobu i spusti cokoladu na sudoper.

Ne gura se u prvi red, nije naporan, ne zapitkuje.

Kakav će biti kasnije, nemam pojma. Djeca se često i promijene.
Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.

User avatar
Chloe
Žena za sva vremena
Žena za sva vremena
Posts: 102580
Joined: 18 Dec 2015, 11:40
Has thanked: 2951 times
Been thanked: 3054 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Chloe » 02 Oct 2018, 23:44

Bit će on abd dobar, nije on prepušten sam sebi. Djeca znaju biti jako okrutna. Ja sam tu najviše 'posla" imala.
:srce ... You are my sunshine, my only sunshine ... :srce

User avatar
Zagorka
Žena, majka, forumašica
Žena, majka, forumašica
Posts: 34535
Joined: 05 Oct 2011, 11:33
Location: Pije kahvu s podzidom.
Has thanked: 424 times
Been thanked: 623 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Zagorka » 02 Oct 2018, 23:56

Chloe wrote: 02 Oct 2018, 23:44 Bit će on abd dobar, nije on prepušten sam sebi. Djeca znaju biti jako okrutna. Ja sam tu najviše 'posla" imala.
Nekad kazem muzu da ce ga tući u prvom razredu. A opet neću da ga mijenjam ni da se unaprijed sekiram.
Neću na silu da ga stavljam u kalup, pa kako god problema imao da se uklopi.
U vrtiću je super uklopljen, ali skola je opet nesto drugo.
Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.

User avatar
Chloe
Žena za sva vremena
Žena za sva vremena
Posts: 102580
Joined: 18 Dec 2015, 11:40
Has thanked: 2951 times
Been thanked: 3054 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Chloe » 03 Oct 2018, 00:01

Nisam expert, i ja sam slušala sebe, nekad se savjetovala s drugima. Dżaba dostupnost razne literature ipak smo svi individue, a djeca kao plastelin tek ih oblikujemo.... Ispravno je da ga pustiš a kad dodje do problema dovoljno ćeš se brinuti.

Uživaj u tom periodu, najbezbrižniji je... :cvijece
:srce ... You are my sunshine, my only sunshine ... :srce

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Mutevelija » 03 Oct 2018, 01:43

Ja sam bio povučen, doduše i sad sam :oo
Ne znam jel' ti to alarm za brigu :oo
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
spacebound
Urednik foruma
Urednik foruma
Posts: 80122
Joined: 13 Nov 2015, 08:33
Location: u obecanoj zemlji
Has thanked: 7020 times
Been thanked: 11326 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by spacebound » 03 Oct 2018, 06:06

Moj mali se zatvorio nekako kad je stariji krenuo u predskolsko.Mislila sam da mu treba malo da se navikne na tu promjenu, medjutim ne prolazi.Zacahuren je.Ili gleda crtane ili igra igrice ili crta.Postao je sutljiv i dalek.Nezainteresovan.Pokusala sam ga animirat na hiljadu nacina.Ne vrijedi.Ne otvara se.I kad sa njim razgovaram on me poljubi, kaze da me voli i okrene se tv-u ili svesci.Jos uvijek se nadam da je samo faza i da ce se vratit onaj brbljivi razigrani djecak.
Danas cemo bit sami nas dvoje, pa cu ga probat pridobit na igru i smijeh :srce

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Mutevelija » 03 Oct 2018, 10:13

Rockefeller wrote: 26 Apr 2013, 00:25 Ja sam ovo samo iz jednog razloga napis'o; znam da je ova tema žešći tabu i da ogromno i današnje djece ima problema sa ovim. Ni ja nikad nisam o ovome sa nekim prič'o niti sam smio pričati. Zato sam želio da podijelim cijelu priču da ko god pročita, a valjda će broj forumaša samo rasti, da mu pomogne ukoliko je u takvoj situaciji.

Znao sam i očekiv'o da moje pisanje neće naići na podsmijeh i to se obistinilo. To se zove ljudska saosjećajnost. Pritisci savremene dobi pa ljudi znaju da ima takvih osoba ili da su i sami takvi.

Još sam zaboravio nešto reći, a hvala bogu da jesam, jer sam napis'o samo srž. U prvom srednje ja nisam imao pojma šta znači samopouzdanje. Tada sam taj problem pokušao riješiti kroz vjeru. Iskreno sam mislio, mada to sada i meni zvuči smiješno, da me bog kažnjava jer sam ranije bio veliki vijernik (znam čitati kuran recimo na arapski) i onda sam prest'o praktikovati vjeru. Mislio sam da mi bog samo vraća... i onda sam klanj'o, molio se bogu, čit'o kur'an... al' iako vjeru poštujem i deklerativno sam vjernik, to nema nikakve veze sa vjerom.

Otkrio sam ja još "milion" sitnica koje pomažu dizanju i održavanju samopuzdanja, al' po meni čovjek mora pristati na promijene, promijeniti neke vrijednosti, da bi to uopće uspjelo.

Recimo par sitnica, ne mogu se sjetiti svih...:
-kada ulaziš u autobus ili u kafić, pusti da te svi ogledaju
-drži do svoje higijene
-jutro započinji sa nekom veselom pjesmom
-uzmi dan u sedmici i u njegovo jutro planiraj svu svoju sedmicu
-drži u novčaniku uvijek koju paru
-gledati ljude u oči dok prolaziš kraj njega (ovo mi je fascinantno, koliko ljudi mi ne može gledati u oči dok ja njima. Očarljivo! )
-sex apsolutno pomaže. Ako ništa muškarac koji ima problema sa samopouzdanjem može platiti, iako to možda i nije najbolja opcija jer sex za osobu sa manjom samopouzdanja mora biti uspjeh, a ne shoping. Za žene je to malo teže (s obzirom na okolinu) zato se ja zalažem sa sexualnu jednakost ( :DD )

To su sitnice koje čovjeku pomažu probuditi "duh" samopouzdanja, al' one same, bar iz mog iskustva, ne donose samopuzdanje, bar ne u tolikoj mjeri da se osjećaš jako samopouzdanim.
______________________
Što se tiče roditelja, o roditeljima sve najbolje; kako mojim tako i tudjim. Ja sam odrastao sa majkom, otac je bio na baušteli. Ovo je slika i prilika problema našeg društva - mnogoj djeci su očevi na baušteli ili su poginuli u nesretnom ratu.

Ja shvatam i apsolutno razumijem da roditelji, vjerovatno to nije slučaj samo sa Balkanom, ne razumiju potrebu djece. I jedino što djeci preostaje je da se sami suoče sa tim problemom, čak i po cijenu da spale mostove iza sebe. Ja sam danas apsolutno ubjedjen da bih propao k'o čovjek da se nisam odlučio obračunati sa ovim. Propao - u smislu da ne bih ništa postigao i da ne bih imao izgleda da postignem.

Roditelje je ipak teško kriviti. A znam da ima mnogo djece koja pate od nedostatka samopouzdanja (za mene je kriv koncept društva).

_______________________
Vezano za priču o postizanju...

Moja neka filozofija nekada je bila kako je ja nazivam princip algoritma. Donosio sam uvijek nedovršene odluke. Po principu "uradiću ovako...ovo vodi do ovog, ako se tu zalomi, šta mi je alternativa?...Aha, uradiću to." To je uvijek bio remi.

Danas mislim da je takva filozofija apsolutno pogrešna, iako sam je tada smatrao za inteligentnu. Danas mislim da je kod donošenja odluka najvažnije spaliti most; što bi rekli ili heroj ili mrtvac, ako malko dramatizujemo. Hoću da kažem da je najisplativije donositi konačne odluke, tako i gotovo.
______________________
Još malo iz mog iskustva....

Moj dan počinje u sedam sati (osim ako ne moram ranije ustati). Svaki! Od ponedjeljka do nedjelje. Svaku subotu ujutro napravim plan za nadolazeću sedmicu. Svako jutro prije nego li se probudim upalim sebi jednu pjesmu... obično je sanjam ali i kad ne sanjam, postoje moje omiljene i njih uvijek puštam.

Imam jednu narukvicu koju mi je jedna draga osoba poklonila. Nije skupa, izradjena od sitnih, probušenih, komadića drveta. Ništa posebno.

Tu narukvicu uvijek dodirnem kad se nalazim u nezgodnoj ili napetoj situaciji.

Pazim kako izgledam, šta oblačim, jesam oprao zube, kako mirišem i kako mi izgleda kosa. Oblačim se uvijek na jedan te isti fol.

Jedne prilike smo kupili čini mi se neke police (nisam siguran). Uglavnom dobili smo u paketu, a oko nje je bilo nekoliko komada stiropora. Ja sam te komade stiropora iskoristio i na svakom od njih temperom ispis'o vrijednosti u koje vjerujem. Te vrijednosti stoje u mojoj sobi random rasporedjene (po meni je najveća vrijednost sloboda).

Napravio sam jedan mali plakatić i na njega nalijepio sve osobe i njihova postignuća...uglavnom sve vezano za neke stvari tamo negdje daleko...koje meni nešto znače, poput Googlea, Bill Gatesa, kućice na drvetu, Peugeota RCZ-a i tako dalje...

Volontiram za Amnesty International. I razvio sam naviku da prosjaku na putu dam pola marke (/eura). Ovo 100% povećava zadovoljstvo. Apsolutno provjerena tehnika.

Smanjio sam količinu kafe koju popijem na dan. I trčim. Svaki put, ljeti trčim 4x sedmično, zimi 1-2x, pokušam više preći. S vremenom po mom dolasku iz BiH sam izgubio kondiciju. I prvih dana (3-4 godine nakon mog dolaska) sam trč'o po 15 minuta u jednoj šumi, jer sam bio daleko od svih očiju. Danas više ne idem u šumu, danas trčim na jednom stadionu u blizini otprilike po sat i po-dva (dok mi se ne završi lista pjesama pod nazivom "Motivation" :valja poput one Eye of the tiger i slično :D. ).

Imam svoj slogan - "Ubaci tricu". Za mene predstavlja situaciju kad košarkaš mora u zadnjim trenucima postići trojku za pobjedu. Uvijek mi se u glavi prikaže odraz košarkaša i slavlje nakon ubačaja. A znači donošenje konačne odluke.

To je moja rutina. I provjeren princip kako podići samopouzdanje.
__________________
I najvažnije od svega, ja mislim da je prvi pravi korak početi pričati o sebi, svojim osjećanjima, dogadjajima i iskustvima. Ovo mi se čini kao najosnovnije i odakle svako može da krene. Pričati kako se osjeća i zašto, svoja iskustva i vremenom se truditi ta iskustva nadograditi kako priča ne bi bila monotona.

Ipak za veliko samopouzdanje je potrebna akcija. Biti konobar, trgovac od vrata do vrata ili neki slični poslovi, gdje se razvija škakljiva interakcija je najbolji lijek za manjak samopouzdanja. Ili ako neko mrzi raditi da se upiše na kurs govorništva.

Ja sam imao sreću (iako i sad ponavljam u tom trenutku nisam znao) da mi je prijatelj predložio mrežni marketing. Tamo smo imali dvoje - išli smo ljudima od vrata do vrata i imali smo jednom sedmično sastanke na kojima je znalo biti i po 50 ljudi.

Moja priča sa tim poslom je završila onda kada sam osjetio da sam uspio nadvladati taj nekakav osnovni/bizarni strah. U predzadnjem mjesecu sam uspio od prodaje zaraditi i više nego dovoljno, onda sam zadnji mjesec samo bio član, da bih se na kraju i ispis'o. Jače od godinu sam bio sa njima.

Čini mi se još važnim spomenuti da sam i tada bio svjestan kako se moram upisati na takav jedan kurs kakav je govorništvo, al' znate kako to ide... zbog straha uvijek nadješ izgovor. Kažem da je puka sreća da sam se upis'o negdje gdje su te ljudi stalno bodrili da prodaješ (jer su i motivirani da te bodre) i da su tamo ljudi većinom pozitivni... Slabo se pričalo o lošim stvarima, većinom o tehnici prodavanja, proizvodu i našim snovima (to im je bilo oružje za motivaciju).

I ne reklamiram ni jednu takvu mlm kompaniju, jer i sam mislim da ih postoji nekoliko koje nisu dobre.

Danas vjerujem u nešto što ja zovem "progresivnom metodom učenja" a to je da ti učenje onog što voliš donosi neprestalno zadovoljstvo. Kako negdje rekoh volim programiranje i ekonomiju. Neke programske jezike sam savlad'o sam, kod kuće, pomoću literature iz biblioteke, googlea i youtubea. Korak po korak. Neke stvari (znam da se čini smiješno, al' evo recimo pozicioniranje u html-u) nisam mogao da skontam dva cijela dana... treći dan sam sjeo za kompjuter praveći se i folirajući sebe da nešto radim...nekad kasnije mi je naumpalo kako se to radi... I to je onaj trenutka koji je, kako napisah na nekoj drugoj temi, po meni smisao života. Ja sam nakon toga otiš'o u kafanu proslaviti, toliko mi je bilo drago.

(Kafana je puno bolja od diska za samopouzdanje btw.)

Znam da možda naoko ovo zvuči i idilično al' nije tako. Iznio sam samo riješenje jednog problema. U suštini ja kao i svako biće imam hiljadu problema. Treba uzeti uobzir da sam se ja mučio sa ovim kakvih 10 možda i 15 godina, da je zadnje tri-četri godine ta borba bila intenzivna. I ne vjerujem da bih mogao normalno funkcionisati da nisam promijenio neke vrijednosti i svo svoje djelovanje iz korijena. U suštini sam još uvijek vrlo vjerovatno labilna osoba, al' kako rekoh samopouzdanje je stvar kondicije i dao sam nekoliko savjeta kako ga ja održavam i kako bi ga trebalo održavati.

Mislim da ipak i najsamopouzdanija osoba može izgubiti svo samopouzdanje kao i obrnuto. U fudbalu postoji jedna sintagma "samopouzdanje napadača" i njega napadač gubi ili dobija. Kad daje golove onda je k'o biva samopouzdan, kad ih ne daje onda nije. Otkrio sam i da je mnogo poznatih ličnosti patilo od manjka samopouzdanja.

Završna:

Napoleon Hill je za mene najbolji pisac ikada. Obožavam ga. Do njega me je odvela knjiga Donalda Trumpa (on u toj knjizi opisuje kako na upit "kako smije držat govor pred 25.000 ljudi?" odgovara kao "Samo uradim", rečenica koja mi se jako svidja).

On, Napolen, je opisao kako je svoje dijete, koje je rodjeno bez ušiju, podstakao da prodaje časopi, jer je htio da mu ucijepi samopouzdanje. Na mene je ova priča ostavila jak utisak.

On kroz knjigu kaže "Jedino što čovjek u vezi sebe može apsolutno kontrolisati su misli". Ova rečenica je moj sakrament. Svi mi možemo razviti tehniku kontrolisanja misli.

Hvala Napoleonu što je postojao.

Za kraj, ni jednu riječ nisam slagao. Sve što sam iznio mogu brojni posvjedočiti. Neke stvari, poput potpisa ugovora, imam i dokumentovano. Ko god želi da me upozna i da se uvjeri u moje riječi meni nije belaj. Jedini problem je što ne živim u BiH i morao bi čekati da dodjem.

Sve sam ovo ispričao da bi nekome pomoglo. Mnogi ne smiju da pričaju o ovome. :pusa

Ja mislim da se tvoje stanje promijenilo odlaskom iz BiH
:DD
Sve ovo nabrojano trčanje, gledanje ljudima u oči (što može biti opasno kad ulaziš negdje u kafić klub i nekome gledaš u oči),odmah je popratni ono "sta je sta gledaš" neko bi jedva dočekao da sa tim započne tuču, naročito ako je pijan.
Realno ja smatram da bi razvio samopouzdanje mora te boliti briga za posljedice, nemam ga ni sad nešto pretjerano, ali istina manjak samopouzdanja može te lišiti nekih dostignuća, uzmimo NPR polaganje vozačkog ispita.
Čovjek koji osjeća strah i misli da će se sudariti, da će pasti na vozačkom ispitu, da će se osramotiti itd neće nikad položiti, po meni najbolji je umjereni nemar za samopouzdanje, tj boli te briga za posljedice ali opet moraš biti svjestan, nekako balansirati to.
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

Venera
Seksologinja
Seksologinja
Posts: 35635
Joined: 27 Mar 2016, 17:23
Location: bosansko jajčno mesto
Has thanked: 1036 times
Been thanked: 551 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Venera » 03 Oct 2018, 14:26

Mutevelija wrote: 03 Oct 2018, 01:43 Ja sam bio povučen, doduše i sad sam :oo
Ne znam jel' ti to alarm za brigu :oo
jeste :123
Skin: "nemoj ljubinka, ja sam vec ispala iz aviona"

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Mutevelija » 03 Oct 2018, 14:29

statebriga wrote: 03 Oct 2018, 14:26
Mutevelija wrote: 03 Oct 2018, 01:43 Ja sam bio povučen, doduše i sad sam :oo
Ne znam jel' ti to alarm za brigu :oo
jeste :123
Sto je alarm brigo :p nisam mislio na tebe nego na Zagorku ako joj dijete bude povuceno ko ja :oo
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

Venera
Seksologinja
Seksologinja
Posts: 35635
Joined: 27 Mar 2016, 17:23
Location: bosansko jajčno mesto
Has thanked: 1036 times
Been thanked: 551 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Venera » 03 Oct 2018, 14:33

Mutevelija wrote: 03 Oct 2018, 14:29
statebriga wrote: 03 Oct 2018, 14:26
Mutevelija wrote: 03 Oct 2018, 01:43 Ja sam bio povučen, doduše i sad sam :oo
Ne znam jel' ti to alarm za brigu :oo
jeste :123
Sto je alarm brigo :p nisam mislio na tebe nego na Zagorku ako joj dijete bude povuceno ko ja :oo
znam da nisi mislio na mene :hihi :pusa salimm se sa tvojom izjavom :p

bitno je znati uzroke povucenosti :cvijece
Skin: "nemoj ljubinka, ja sam vec ispala iz aviona"

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Povučena djeca

Post by Mutevelija » 03 Oct 2018, 14:37

A sta ako ne znamo :p
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

Post Reply

Return to “Brak & Porodica”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 17 guests