Žene na selu mnogo rade, a malo imaju

[Krokodil Behko]

Žene na selu velika su grupa stanovništva u Republici Srpskoj čije su potrebe i problemi gotovo "nevidljivi", iako su brojni i određeni različitim faktorima koji uzrokuju višestruku marginalizaciju, pokazale su analize Džender centra - Centra za jednakost i ravnopravnost polova Vlade Republike Srpske.

Analize su pokazale da, iako su žene vitalni faktor od kojih najviše zavisi oživljavanje sela i ruralni razvoj u cjelini, njihov nepovoljan položaj i problemi sa kojima se suočavaju, od osnovnih životnih potreba, pa do dugoročnih interesa u okviru održivog razvoja, ostaju marginalna tema.

"Unapređenje položaja žena na selu ima višestruki značaj za Republiku Srpsku radi demografskog i ekonomskog oživljavanja i osnaživanja sela putem razvoja poljoprivrede i ruralnog razvoja u cjelini, razvoja turizma na selu, unapređenja standarda i uslova života u seoskim sredinama i smanjenja generacijskog siromaštva na selu", navodi se u saopštenju Džender centra povodom obilježavanja 15. oktobra - Međunarodnog dana žena na selu.

U saopštenju se navodi da žene na selu mnogo rade, a malo imaju, kao i da je priznanje njihovog značaja i uloge, potrebe da se uslovi njihovog života moraju poboljšati, prvi korak ka postizanju bolje budućnosti žena na selu.

Ujedinjene nacije ustanovile su 15. oktobar kao Međunarodni dan seoskih žena.

Ovaj dan obilježava se organizovanjem raznih aktivnosti i događaja koji ukazuju na težak položaj žena na selu, kako bi svi bili svjesni važne, ali još nepriznate uloge žena koje žive na selu.

Na selu živi 1,6 milijardi žena i predstavljaju četvrtinu ukupnog svjetskog stanovništva.

Seoske žene, iako učestvuju u proizvodnji 60 do 80 odsto hrane koja se uzgaja posjeduju samo dva odsto zemlje i ostvaruju samo jedan odsto svih poljoprivrednih primanja, što govori o njihovom izuzetno teškom položaju.

Žene na selu nemaju iste uslove za život kao žene u gradu. Otežan im je pristup vodi, električnoj energiji, putevima, zdravstvenim uslugama, mogućnostima za školovanje, za bavljenje sportskim i kulturnim aktivnostima.

Kampanju "Rapropravno za žene na selu" kontinuirano provodi Džender centar Vlade Republike Srpske od 2009. godine.

Obilježavanje međunarodnog dana žena na selu i kampanja „Rapropravno za žene na selu“ provodi se u okviru sprovođenja Akcionog plana za unapređenje položaja žena na selu u Republici Srpskoj do 2015. godine, čiji su ciljevi unapređenje ekonomskog položaja žena na selu, poboljšanje uslova života za žene na selu, poboljšanje pristupa javnim uslugama za žene na selu, osnaživanje društvenog položaja žena na selu, povećanje svijesti stanovništva o ulozi, značaju i doprinosu žena na selu.

Kampanjom i obilježavanjem 15. oktobra - Međunarodnog dana žena na selu želi se ukazati na probleme žena na selu, na njihovu veoma značajnu ulogu, te obezbijediti njihova vidljivost u društvu i unaprijediti njihov položaj.

Promotivni materijali kampanje i ove godine uključuju plakate, letke, bedževe i etikete za proizvode žena koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom, proizvodnjom zdrave hrane, ljekovitog bilja, kao i drugih proizvoda koji doprinose njihovom ekonomskom osnaživanju, te razvoju seoskog turizma.

Promotivni materijali distribuisani su svim partnerima, institucijama, opštinama, medijima, udruženjima žena iz svih krajeva Republike Srpske za potrebe obilježavanja 15. oktobra - Međunarodnog dana žena na selu.

d.avaz

[Zagorka]

Ispade da samo u RS-u zene se pate kopajuci njive,a dobijajuci klinac,jer im dok proizvedu kilogram npr.psenice izadje dvije marke,a otkupna cijena 60 feninga

[silence]

Žene na selu velika su grupa stanovništva u Republici Srpskoj čije su potrebe i problemi gotovo "nevidljivi", iako su brojni i određeni različitim faktorima koji uzrokuju višestruku marginalizaciju, pokazale su analize Džender centra - Centra za jednakost i ravnopravnost polova Vlade Republike Srpske.

Nisu otkrili ništa novo, život na selu je oduvjek bio teži nego u gradu. Ali, ja vjerujem da nikada nije bio teži nego što je to sada.
Ništa ovaj Džender centar neće i ne može uraditi, osim što mogu svojom pričom da podižu "uljuljkanu" svijest, da se okupljaju i troše budžetski i vanbudžetski novac. Sve što rade i sve ovakve organizacije su izmisljene iz ličnih interesa, a ne zbog, konkretno u ovom slučaju, žene na selu.
Podržali bih i prihvatila njihovo okupljanje da su ponudili projekat i dali nadu da se njihov život poboljša.
Ovim su samo ispoštovali jedan Međunarodni datum - obilježili ga. I ništa više.

[bubica]

Ja ba polomishe se. Dokle god mogu pratiti esmeralde i sulejmana nije njima najteze. Ljeti rade zimi odmaraju. Ne pita niko one zene koje idu osam sat dnevno raditi plus kuca, porodica, svekrva, svekar, otac , mati komsije pcm. I onda kada odu dvije sedmice na odmor ovolika usta. Otisla da sunca dupe na Havaje. Nije na selu lahko a vala nije ni tesko. Ipak bih ja svako vrijeme na selu voljela zivjeti da malo odmorim kosti, zivim ja i ovdje na selu ali ovo nije to selo. Ipak je malo drugacije.

[silence]

Ma nije njima do žena na selu, nego do dnevnice...

[bubica]

Sta ce im, svejedno je nemaju gdje potrositi

[silence]

Ma ne one, nego dnevnica ovim oratorima iz Džender centra... .

Znam kako se to radi, za malo nisam pristupila jednom takvom dž. centru za ravnopravnost spolova... Priču na jednom sastanku nisam mogla da odslušam i na kraju sam na upit da li pristupam, rekla - NE.

[Maja]

Ja ba polomishe se. Dokle god mogu pratiti esmeralde i sulejmana nije njima najteze. Ljeti rade zimi odmaraju. Ne pita niko one zene koje idu osam sat dnevno raditi plus kuca, porodica, svekrva, svekar, otac , mati komsije pcm. I onda kada odu dvije sedmice na odmor ovolika usta. Otisla da sunca dupe na Havaje. Nije na selu lahko a vala nije ni tesko. Ipak bih ja svako vrijeme na selu voljela zivjeti da malo odmorim kosti, zivim ja i ovdje na selu ali ovo nije to selo. Ipak je malo drugacije.

Stvarno si neupućena.

[Konsultant]

Ispade da samo u RS-u zene se pate kopajuci njive,a dobijajuci klinac,jer im dok proizvedu kilogram npr.psenice izadje dvije marke,a otkupna cijena 60 feninga

ako je tako to je opet dobra racunica. u mercatoru je bilo nakvo integralno brasno 5-6 kermi.

[carobnjak N]

Ispade da samo u RS-u zene se pate kopajuci njive,a dobijajuci klinac,jer im dok proizvedu kilogram npr.psenice izadje dvije marke,a otkupna cijena 60 feninga

ako je tako to je opet dobra racunica. u mercatoru je bilo nakvo integralno brasno 5-6 kermi.

Problem su otkupljivači koji imaju najveću maržu tu ,žitoprerada i pekare .
Ja sijem pšenicu jer oko toga nema puno posla ,mislim ima ali ga ja mogu sam bez ičije pomoći odraditi.
Ove godine smo imali oko 60 vagana (vagan je 50 kg) i nemam pojma koja je otkupna cijena jer je nikad ne prodajem

[silence]

Nisu one iz Džender centra pričale o vama muškarcima, nego o ženama... Vi ste kod njih u drugom planu, ili vas uopšte nema...radi se o ravnopravnosti žena na selu...

[carobnjak N]

Nisu one iz Džender centra pričale o vama muškarcima, nego o ženama... Vi ste kod njih u drugom planu, ili vas uopšte nema...radi se o ravnopravnosti žena na selu...

Šta će im ravnopravnost ,bolje da su neravnopravne manje će raditi

[silence]

Šta će im ravnopravnost ,bolje da su neravnopravne manje će raditi

..... a više imati...

[bubica]

Ja ba polomishe se. Dokle god mogu pratiti esmeralde i sulejmana nije njima najteze. Ljeti rade zimi odmaraju. Ne pita niko one zene koje idu osam sat dnevno raditi plus kuca, porodica, svekrva, svekar, otac , mati komsije pcm. I onda kada odu dvije sedmice na odmor ovolika usta. Otisla da sunca dupe na Havaje. Nije na selu lahko a vala nije ni tesko. Ipak bih ja svako vrijeme na selu voljela zivjeti da malo odmorim kosti, zivim ja i ovdje na selu ali ovo nije to selo. Ipak je malo drugacije.

Stvarno si neupućena.

Hvala Bogu da sam neupucena. Nemam ja vremena ko ti biti u svako sranje upucena. I nepropustanja serija, toga kod mene nema.A svi kukate , nema se.

[Sheval]

Na selu žene rade gotovo podjednako kao muškarci.
Druga je stvar što je velika većina sela modernizovana,što je danas prava rijetkost vidjeti kravu...što su brojna polja zarasla.
Ali da ima ljudi/žena koji još uvijek težački rade,ima.
Inače,ta podjela i animozitet selo-grad je po meni čista glupost.
Grad ne može bez sela,bez hrane,selo ne može bez grada,bez plasmana svog proizvoda.

[Konsultant]

Problem su otkupljivači koji imaju najveću maržu tu ,žitoprerada i pekare .
Ja sijem pšenicu jer oko toga nema puno posla ,mislim ima ali ga ja mogu sam bez ičije pomoći odraditi.
Ove godine smo imali oko 60 vagana (vagan je 50 kg) i nemam pojma koja je otkupna cijena jer je nikad ne prodajem

3 tone? woww jel sve sameljes u mlinovima ili koristiti i za stocnu prehranu?

[Maja]

Ja ba polomishe se. Dokle god mogu pratiti esmeralde i sulejmana nije njima najteze. Ljeti rade zimi odmaraju. Ne pita niko one zene koje idu osam sat dnevno raditi plus kuca, porodica, svekrva, svekar, otac , mati komsije pcm. I onda kada odu dvije sedmice na odmor ovolika usta. Otisla da sunca dupe na Havaje. Nije na selu lahko a vala nije ni tesko. Ipak bih ja svako vrijeme na selu voljela zivjeti da malo odmorim kosti, zivim ja i ovdje na selu ali ovo nije to selo. Ipak je malo drugacije.

Stvarno si neupućena.

Hvala Bogu da sam neupucena. Nemam ja vremena ko ti biti u svako sranje upucena. I nepropustanja serija, toga kod mene nema.A svi kukate , nema se.

Niti je poljoprivreda sranje, niti sam ja upućena u sve, ali u ovo jesam.

[Maja]

Da kopiram svoj stari post

evo kakav je život jednog seljaka.


JESEN

sad je jesen i čiste se njive, pale, pravi rakija, spremaju zimnice. jesen volim najviše jer nema puno posla a atmosfera je posebna.

ZIMA

zimi se samo oru njive i obrezuju voćke. živiš od para koje si zaradio za ona pišljiva 3-4 ljetna mjeseca. brojiš svaku marku jer ti mora ostati dovoljno za proljeće tj za sjemena, đubriva i ostalog.

PROLJEĆE

proljeće je period kad seljaci budu najcrnji. ljeti se koliko toliko zaštite, ali ih prevari ne tako vruće proljetno sunce. izgledaš ko ciganin. svaki božiji dan imaš nešto raditi. frezanje, sjetva, sadnja, i to je period kada bude najviše srčanih udara jer se nakon zimskog mirovanja odmah latiš freze i teškog rada. svaku veče pred spavanje gledaš u nebo da vidiš hoće li padati kiša i hoće li ti poremetiti planove. pa kad padne ko na iglama si jer kasniš... a sve ima svoj red. kad se šta sadi i radi. i onda poslije kiše udari trava koje se nikako ne možeš riješiti.

LJETO


svako božije jutro ideš na njivu, vraćaš se oko 12-1 dok je najjače sunce i onda opet ideš oko 16h pa sve dok ne padne noć.
sad već zrije voće i povrće. a zrije munjevitom brzinom tako da svaki dan imaš nešto za brati. s obzirom da su grozne vrućine ustaješ u 4 ujutro kako bi obavio sve do 10 sati, jer je već u 9 paklena vrućina. pa opet u 4 h na njivu a vruće obara te s nogu. čupaš špinat i salatu a leđa pucaju. vadiš krompir a po tebi se lijepe znoj i prašina (sutri dan ne možeš maknuti od upale mišića). bereš voćke a oko tebe milion insekata, pa još kad rukom zgrabiš voćku na kojoj je po 20 pčela al tamo s druge strane pa ne vidiš.
onda zalijevanje po čitav dan, prihranjivanje, prskanje protiv raznih nametnika, okopavanje, čupanje trave, kidanje zaperaka, vezanje..
i onda jednog dana ustaneš i vidiš da je preko noći sve pokosila neka bolest.
dođe luža... luža je kažu nešto što dođe sa zrakom i protiv toga ne možeš padne nešto kao pepeo na biljke i osuši se. svi se listovi zakovrdžaju i počnu sušiti a voće i povrće vene..
pa žilogriz koji se nalazi u stablu, grize ga dok se stablo ne osuši. džaba prskanje i sve.
ili ovo ljeto npr niko nije imao jedne šljive. ne zna se zašto ali nikako nisu rađale a ti si je svejedno prskao, obrezivao, frezao.
prirodne nepogode su ipak najgore. krupa koja samo "isčoka" plodove koji na tim mjestima pocrne. bure koje lome grane i obaraju plodove. mrazevi koji unište tek probeharale voćke pa poslije nemaš ništa. i kako da jadni seljak preživi?
treba napomenuti i to da su današnje voćke nula bodova. od posađenih 50 u narednih 5 godina ostat će ti pola samo. a voćka nije jeftina pa pomnoži sa 50......

znači mučiš se ko konj, radiš od jutra do mraka i u danu sve izgubiš.
a i kad ti uspije ljetina, naravno uspije kod svih i javlja se konkurencija.
kad hoćeš da nešto prodaš jednostavno toga ima toliko na pijaci da nakupci mogu da biraju kod koga će kupiti i onda spuštaju i spuštaju cijene. prodaš džaba. na kraju kad sračunaš ili si na gubitku ili dobiješ koliko si uložio i jadni su oni koji nemaju neka druga primanja. makar najnižu penziju.


e sad......kad sve to sagledaš......jako je teško biti žena na selu!
muškarci barem znaju kad završe s njivom da je to to za taj dan, a ženu čekaju kućanski poslovi. a još ako imaš kokoši, kravu..
žene na selima jako puno rade i zapravo imaju jadan život. nema svakodnevnih kafica s prijateljicama, šopinga, šetnji bla bla.
iskreno, da imam kćer ne bih voljela da se uda za poljoprivrednika.
od ovih bezbroj malih poljoprivrednika nema ništa. samo se jadni pate i nikad ništa neće ostvariti

[Heidi]

e sad......kad sve to sagledaš......jako je teško biti žena na selu!
muškarci barem znaju kad završe s njivom da je to to za taj dan, a ženu čekaju kućanski poslovi. a još ako imaš kokoši, kravu..
žene na selima jako puno rade i zapravo imaju jadan život. nema svakodnevnih kafica s prijateljicama, šopinga, šetnji bla bla.

Apsolutno tacno!!! znam par zena koje ovakav zivot vode i cisto mi je zao kad sve to vidim.

[silence]

U ratu slušam razgovor dvije drugarice koje su se slučajno srele, pa počele da tuguju za svojim rodnim krajem, ustvari samo je jedna tugovala, a druga je pažljivo slušala. Reće jedna: "Eh, da mi je da samo sjednem ispod one svoje šljive u našoj bašti i da sa svojom mamom popijem kafu. Čim stane rat, vraćam se tamo." Druga je gleda i kaže: "Ja se Boga mi ne vraćam." Ova je gleda začuđeno, čudi se zašto se ne bi vratila u svoju kuću, na svoje imanje. Kaže ona njoj:"Ne pada mi na pamet. Dosta mi je bilo, čišćenja kravama, raznošenja mlijeka, rada na njivi, donesi ovo, odnesi ono, posadi, plijevi, nosi drva, peri, čisti...kupi sijeno, vodi krave na ispašu...E neće više Majda to raditi!" I tako je bilo. Težak je to život kojeg se ona dok je još mlada htjela osloboditi.