knjiga Kritika bosanskog uma

Politička dešavanja i aktuelnosti u Bosni i Hercegovini.

Moderators: Krokodil Behko, Duminjo

Venera
Seksologinja
Seksologinja
Posts: 35627
Joined: 27 Mar 2016, 17:23
Location: bosansko jajčno mesto
Has thanked: 1034 times
Been thanked: 548 times
Status: Offline

knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Venera » 15 Apr 2017, 14:56

http://www.prometej.ba/clanak/intervju/ ... ticko-2764
Razgovarali smo s politologom Tarikom Haverićem povodom objavljivanja njegove knjige Kritika bosanskog uma: Ogled o jednom historijski fiksiranom mentalitetu, o slučaju imenovanja škole u Dobroševićima po Mustafi Busuladžiću, budućnosti građanske ideje, o stanju na intelektualnoj sceni...
Prometej.ba: U svojoj Kritici bosanskog uma bavite se kolektivnim predodžbama bosanskih Muslimana / Bošnjaka. Postoji li poseban razlog zbog kojeg ste knjigu nazvali kritikom bosanskog, a ne bošnjačkog uma?

Tarik Haverić: Razlog je moje osjećanje da taj „ogled o jednom historijski fiksiranom mentalitetu“ zapravo ne govori samo o samorazumijevanju bosanskog muslimanskog subjekta, tj. o Bošnjacima (iako je o njima uglavnom riječ). I zadovoljan sam što su prvi prikazivači to prepoznali: Đorđe Krajišnik potvrđuje da knjiga, „bez obzira na činjenicu što se bavi bosanskim muslimanskim subjektom, neizostavno cilja i na sve druge kolektivističke subjekte i njihove fantazme oko nas“, a Ivica Đikić smatra da se ona ne tiče samo bosanskih kolektivnih subjekata, kada kaže da Kritika bosanskog uma, „analizirajući kako ’bosanski muslimanski subjekt’ spoznaje i tumači svijet i svoj položaj u njemu, precizno detektira i neke od ključnih deformacija današnjeg hrvatskog i srpskog društva“.

S druge strane, ja svoje knjige, baš kao i tuđe, podvrgavam testu anonimnog rukopisa: zamišljam da je neko našao Kritiku bosanskog uma bez prve strane. Sve je unutra, osim naslova, imena autora i godine izdanja. Ne zna se čak ni je li napisana na našem jeziku ili je prevedena… I onda pokušavam da zamislim šta bi se o knjizi moglo reći bez tih podataka.



U ovoj knjizi, iz slučaja u slučaj, ukazujete na mnoštvo proturječnosti u bosanskom muslimanskom kolektivnom imaginariju. Kako ti narativi, uprkos proturječnostima, uspijevaju održati svoju ideološku dominaciju?

Vrlo jednostavno: cilj mitskih naracija nije da iznose historijsku istinu o svijetu, već da ispune određenu funkciju. I ta funkcija, a ne sâma naracija, treba da bude predmet kritike. U tom smislu, treba da nas zanima samo šta bi se bitno promijenilo kada bi se, naprimjer, našli nepobitni dokazi (pred kojima bi morao zašutjeti čak i duh Nedima Filipovića!) da je 32 hiljade bogumilskih porodica u XV. stoljeću zaista u jednom danu prihvatilo islam pred sultanom Fatihom, kako hoće jedan od tih mitova? Kakve bi posljedice izazvalo to otkriće? Da li bi Bosna i Hercegovina prestala biti crna civilizacijska rupa kakva jest? Da li bi mladi Bosanci (dakle i Bošnjaci) prestali da se iseljavaju jer ovdje ne vide budućnost? Kada bi funkcija tih naracija bila da stvaraju materijalno i kulturno blagostanje, možda bih ih i ja podržavao ne pitajući se o njihovoj „istinitosti“. No koristi od njih ima samo uzak sloj „poslenika na nacionalnoj afirmaciji“ koji ih širi, jer je to jedini način da sačuvaju svoju društvenu važnost, i subvencije za svoje mitomanske projekte. Kada su generacije odgojene da od društvenih nauka ne očekuju naučnu istinu već izraze naklonosti i potvrdu svojih predrasuda, ne treba posebno raditi na ideološkoj dominaciji — ona se održava sama.



Analizirali ste djela bošnjačkih akademskih autoriteta, i pokazali da se njihov model znanja ne može oduprijeti sistematskoj kritici. Koliko ta djela svojim manipulativnim analogijama i poluistinama reflektiraju predodžbe prosječnog bosanskog muslimana, i kolika je snaga autoriteta koji nad njim imaju akademske elite?

Djela koja analiziram, i koja svrstavam u „divlju nauku“ (po analogiji na „divlju književnost“), ne odražavaju predodžbe bosanskog muslimanskog subjekta — ona te predodžbe stvaraju. Kada bi ta djela bila podvrgnuta bilo kojem vanjskom kriteriju, tj. kada bi ih ocjenjivao univerzalni auditorij ideološki neopterećenih stručnjaka, profesori koji ih pišu ne bi dobili ni status studenata. Oni ipak opstaju, zato što sudjeluju u „nacionalnoj samodokumentaciji“, potvrđujući mitove o kojima smo govorili. Njihova djela niko ne prevodi, niti ih citira iko izvan nacionalne zajednice (osim eventualno kao građu kojom neki austrijski ili belgijski doktorandi potkrepljuju tvrdnje o ideologizaciji nauke na Balkanu, što nije laskavo); ipak, oni su tome doskočili tako što citiraju i hvale jedni druge, i neko neupućen zaista bi — u tom moru fus-nota i recenzija — pomislio da se radi o ozbiljnoj naučnoj produkciji. Izvan krugova povodljivih generacija kojima nude površne i dogmatske odgovore na ozbiljna pitanja koja donosi epoha, ti „bošnjački akademski autoriteti“ zapravo nemaju nikakvog autoriteta (i u tome se nimalo ne razlikuju od svojih srpskih ili hrvatskih parnjaka).



U svom nedavnom tekstu „Nije to fobija prema Arapima, ali nisu ni investicije: To je PROJEKAT od kojeg treba strahovati!“ Esad Duraković je, sudeći po reakcijama, artikulisao strahove koje bosanski muslimani osjećaju naspram arapskim investicijama i arapskim turistima. Kako Vi komentarišete ovakvu reakciju jednog religijski utemeljenog identiteta? Na koji način prisustvo Arapa može utjecati na binarni kod „naši-njihovi“?

Tekst koji spominjete, a ni reakcije, nisam čitao (ali jesam neke druge tekstove i razmišljanja o toj temi), pa mogu odgovoriti samo na najuopšteniji način. Ta „arabizacija“, za mnoge neželjena, posljedica je nekih davnih odluka i davno uvedene prakse. No bosanski muslimanski subjekt ne voli da razmišlja dugoročno, pa čak ni srednjoročno, on odluke donosi na osnovu svog trenutačnog, današnjeg osjećaja. On ne može da poveže osveštanje zgrade Vlade RS 2007. godine, zbog kojeg negoduje, s klanjanjem poslanika SDA u Skupštini SR BiH nakon prvih slobodnih izbora 1990. On ne vidi da je, nakon tih istih izbora 1990, svojim insistiranjem da se radnici u pravosuđu izjasne o „nacionalnosti“ kako bi se uvele kvote, uspostavio vezu između pravosudne funkcije i etničke pripadnosti, i time legitimirao Dodikovo odbijanje — više od 20 godina kasnije — da mu sude bošnjački suci. On vrši pritisak na državne institucije čim mu neke mjere ne odgovaraju (sjetimo se impresivnog skupa u Blagaju, kada je pred 35 hiljada ljudi Mustafa Cerić prijetio vlastima zbog odluke da se ocjena iz vjeronauke ne uračunava u prosjek!), i onda negoduje kada neki drugi subjekt, u Republici Srpskoj, vrši pritisak na državne institucije zbog mjera i odluka koje njemu ne odgovaraju!

Sva ta podsjećanja služe da istaknem kako je projekt od kojeg Duraković, sudeći prema naslovu, strahuje, samo prirodna i neizbježna posljedica jednog drugog, ranijeg projekta, Izetbegovićeve „islamizacije Muslimana“. Dijelovi Bosne i Hercegovine pod kontrolom SDA u tom su projektu korjenito preobraženi, desekularizirani, a Arape su uvjerili da je sve to početak nekakvog preosvajanja, muslimanske reconquiste. Stoga, kada dvojica Kuvajćana šikaniraju mlade Sarajke jer im se ne sviđa kako su odjevene, oni ne misle da to rade u stranoj zemlji, već u svojoj, u kojoj važe njihovi običaji — jer su im domaćini pružili zadovoljavajuće dokaze da je tako.

Ipak, ne sjećam se da je Esad Duraković u ono vrijeme prosvjedovao protiv uzroka, „islamizacije Muslimana“, koji je doveo do posljedice koja mu danas smeta. Ni bilo ko drugi, uostalom, od onih koji su sada zabrinuti. Valjda su vjerovali da će bosanski muslimani, primajući arapske, turske ili malezijske pare, otvarajući njihove škole i usvajajući njihove običaje, moći zadržati kontrolu i zaustaviti proces kada im to više ne bude odgovaralo. I tek sada otkrivaju kakvog su konja uzjahali, i da ne rade svi „naši“ u našem interesu.

No ta „arabizacija“ ima još jedan aspekt, koji će neko vrijeme ostati manje vidljiv. Kapital je nezaustavljiv, i samo je pitanje dana kada će Arapi početi da otkupljuju nekretnine u „srpskim“ i „hrvatskim“ dijelovima dejtonske Bosne i Hercegovine, pa i u onima iz kojih je 1992. protjerano bošnjačko stanovništvo. A srpski i hrvatski nacionalisti, koji nisu mogli i još uvijek ne mogu da zamisle „zajednički život“ s mirnim i pitomim bosanskim muslimanima, gledat će sada svakodnevno burnuse i galabije, burke i nikabe, i slušati guturalne glasove iza visokih zidova imanjâ koja će, za bijedne pare, čuvati zaštitari, uglavnom dični sinovi srpskog i hrvatskog naroda…

Ima u tome neke poetske pravde!



Pišete i o djelu Mustafe Busuladžića, koje je nedavno aktuelizirano nakon što je Skupština Kantona Sarajevo dala njegovo ime osnovnoj školi u Dobroševićima. Prije toga, pisali ste o sistematskom distanciranju bosanskog muslimanskog subjekta od tradicije antifašizma. Kako objašnjavate taj snažni animozitet naspram komunizma, u vremenu kada komunizam praktično više ne postoji?

Načelno, animozitet prema antifašizmu i animozitet prema komunizmu dvije su odvojene stvari. U Francuskoj, naprimjer, pokret otpora u Drugom svjetskom ratu vodili su mnogi republikanci, dakle desničari (kakav je bio De Gaule) i po definiciji antikomunisti. Animozitet prema komunizmu osjećao je i antifašist Winston Churchill. Samo je u Jugoslaviji bilo moguće to izjednačavanje, iz historijski objašnjivih razloga: za razliku od Engleske i Francuske, ovdje nije bilo antifašista-desničara. Pravu borbu protiv fašizma, s puškom u ruci a ne potpisivanjem deklaracija, vodili su samo ljevičari: komunisti, skojevci i njihovi simpatizeri. Kako je sastavnica njihovog pogleda na svijet bio i (često militantni) ateizam, svoju odbojnost prema komunizmu bosanski muslimanski subjekt podebljao je simpatijama prema onima protiv kojih su se komunisti borili. Teško je u našoj literaturi naći tako tople riječi kakve su one kojima Mustafa Busuladžić veliča novi poredak koji će nastati kada Mein Kampf pobijedi Kapital…

A zašto taj animozitet traje i danas, skoro trideset godina nakon odlaska komunista s historijske pozornice? Zato što kleronacionalistička desnica, koja je u Bosni i Hercegovini na vlasti u različitim konstelacijama (i nije, naravno, samo muslimanska!), nema ništa drugo da ponudi. Oni su trajno nesposobni da ostvaruju materijalno i kulturno blagostanje, i svoju vlast legitimiraju podsjećanjem na bivša stradanja. Pritom se i ne trude da prikriju svoju selektivnost. Njima ne smeta isključivost i jednoumlje, već samo komunistička isključivost i jednoumlje prije šezdeset i više godina. Naprimjer, članovi grupe kojoj je 1983. suđeno u Sarajevu posjetili su tajno Iran, gdje su se žalili na postupke jugoslavenskih komunističkih vlasti prema političkim protivnicima. U tom trenutku, Homejnijev režim ubijao je bez suđenja na stotine svojih političkih protivnika (a 1988. godine, po Homejnijevom naređenju, bit će pobijeno oko 25 hiljada pripadnika organizacije Mudžahedin-e halk, zato što su bili „izdajnički dvoličnjaci koji uopšte nisu vjerovali u islam“,

منافقین خائن به هیچ وجه به اسلام معتقد نبوده). O tome, naravno, nismo ništa čuli od „muslimanskih intelektualaca“ kada su jednom došli na vlast. Kao što ne čujemo ni danas, naprimjer o progonu novinara, intelektualaca i protivnika režima u Turskoj. Ni riječi o jednoumlju koje uvodi Erdoǧan! I nema prosvjednih okupljanja pred ambasadom Saudijske Arabije kada tamo bičuju ljude jer su ateisti, a žene osuđuju kao vještice… Nameću se i druge paralele: jugoslavenski komunisti u jednom trenutku ipak su se oduprli diktatu iz Moskve, dok danas, kada vlast vrše beskičmenjaci uspješni jedino u priređivanju kolektivnih iftara, Ankara odlučuje čak i o tome ko može dobiti neku beznačajnu plaketu Skupštine grada Sarajeva!



Desni elementi u našem društvu, i njihovi mediji poslovično spremni da etiketama diskredituju sve što ne odgovara njihovoj slici svijeta, dosad šute o Vašoj knjizi. Kako to komentarišete? Da li je to svjesno ignorisanje, ili desnica ne čita?

Kad smo kod toga, ne čita ni ljevica. Bilo bi ipak neprilično da ja, kao autor, komentiram (ne)recepciju svoje knjige. Kada nešto objavite, pristajete da to postaje „javno duhovno dobro“, podložno svim vrstama interpretacija, komentiranja ili ignoriranja. Kritika bosanskog uma nastala je iz autorske potrebe, a ne iz želje da se nekome nešto poruči pa da se sačeka odgovor. Moje pisanje ne stvara ničiju obavezu da se prema njemu odredi.



U medijima primjećujemo ozbiljan uzmah desnog populizma, koji ne preza da sve neistomišljenike stavi na listu za odstrel. Od Saffa preko Stava, pronalaze se neprijatelji Bošnjaka. Šta će izroditi taj diskurs i takav medijski tretman? Postoji li ovdje istinski pluralizam mišljenja?

Na to sam djelomično već odgovorio. Jednoumlje, kao suprotstavljeno pluralizmu, smetalo je samo dok je bilo komunističko. Sada, kada više nema „idejnog i akcionog jedinstva“ Saveza komunista, traži se jedinstvo Bošnjaka — koje se ni po čemu ne razlikuje od „srpske sloge“. I guše se svi disonantni tonovi. Ideja skupštine, naprimjer, jest da legitimno budu zastupljene različite ideje i da se nude različiti projekti. Na kraju se glasa, pa jedni budu „za“ a drugi „protiv“. Pa ipak, kada su se svojevremeno neki poslanici u Skupštini Kantona Sarajevo usprotivili predlogu da se škola u Hadžićima nazove po Enveru Čolakoviću (što je njihovo pravo, i sama suština političkog pluralizma!), novina koju spominjete, Stav, koju finansira autoritarni Erdoǧanov režim, posvetila je blok od 18 strana tobožnjem oživljenju komunističke ideologije, uvjeravajući nas da „Centralni komitet ponovo jaše“. Njihova ideja pluralizma jest da imaju neograničenu slobodu da prozivaju svakoga ko ne misli kao oni, o Enveru Čolakoviću, Erdoǧanu ili bilo čemu drugom. Dakle, kada ne bi bilo nikoga da se usprotivi ideologiji stranke na vlasti i njenom sluganskom odnosu prema Turskoj, i kada bi svi kao jedan trubili unaokolo da je Mustafa Busuladžić bio veliki intelektualac, to ne bi bilo jednoumlje (naletosum!), nego čist pluralizam… Nedavno je urednik ovog glasila, po povratku iz Turske kamo je išao po svoje mišljenje, obavijestio bosansku javnost da su „u Turskoj svi jedinstveni“ u ocjeni da su neuspjeli državni udar „organizirali i proveli Fethullah Gülen i njegovi sljedbenici“ (onako kako su u Jugoslaviji svi bili jedinstveni da treba suditi Izetbegoviću, Behmenu i društvu kao državnim neprijateljima?). Za histeriju koja se širi na Zapadu, a potaknuta je hapšenjem novinara u Turskoj, navodno nema nikakvog stvarnog razloga: trenutno su u zatvoru svega četrdeset tri (43) novinara. Ili, kako precizira Filip Mursel Begović radi istinitog informiranja javnosti, četrdeset tri „terorista koji su radili u medijima“. Dakle, ovoga mjeseca uz platu i bonus!



Na sve što se dešava u javnom prostoru morali bi reagovati intelektualci. Međutim, osim par pojedinaca i dominantne desne većine, znatan dio šuti. Zašto zaboravljaju svoju odgovornost kao intelektualci i ne reaguju?

Individualni slučajevi se razlikuju, i svako ima svoje razloge. Često je to i strah za građansku egzistenciju: u situaciji kada država i akademski život nisu odvojeni, i kada se dodjela subvencija i sredstava za naučne i umjetničke projekte ideološki uslovljava, ljudi koji su vezani za siromašne časopise i niske honorare za nastupe u emisijama naprosto ne žele da se izlažu riziku. Jasno je da to ne smije biti razlog, i da angažman intelektualaca upravo dobiva svoj puni smisao tek u situaciji stalnog rizika, ali ja sâm izbjegavam da evociram odgovornost osiromašenih i ucijenjenih intelektualaca, dok god postoje opipljivi i nepobitni dokazi odgovornosti vladajuće kaste.



Treba li nam u ovom momentu šira lijevoliberalna platforma koja će uključivati politički element i intelektualni korektiv?

U našem dobu, koje neki nazivaju postideološkim, „lijevo“ i „desno“ u političkom spektru možda nisu sasvim izgubili značenje, ali ga je u svakom slučaju potrebno iznova definirati. U našim uvjetima, i kada je riječ o opoziciji, radije govorim o „građanskim strankama“ nego o ljevici. Tu stvar nije pretjerano složena: partijski programi različite vrste nalaze se, besplatno, na internetu, i koherentan skup ideja koji bismo mogli nazvati „platformom“ može se sklopiti za jedno popodne. Problem je, naravno, u političkom ponašanju. Neki od tih subjekata, kada su na poziciji vlasti, postupaju na način koji se ne razlikuje od postupanja etničkih stranaka. Politički pragmatizam nalaže da se najprije ujedine, naprimjer, sve stranke nastale cijepanjem Socijaldemokratske partije. I ako u tome uspiju, ako opet budu jedna jaka stranka, bit će znatno lakše njihovo približavanje lijevom centru i strankama koje se ne boje da oglase svoju privrženost vrijednostima političkog liberalizma.

Za Prometej.ba razgovarao Kenan Muminagić

9.11.2016
odlican clanak :kafa
Skin: "nemoj ljubinka, ja sam vec ispala iz aviona"

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Krokodil Behko » 15 Apr 2017, 17:17

Čito i preporučujem i ostalima.
Ni sumnjao nisam, da će se unutar Bošnjaka razviti (a uvijek je i postojala) borba stavova o prirodi i značajkama bosanskog identiteta.

Eo link knjige
https://www.scribd.com/document/3413008 ... skog-Uma-R
online

Venera
Seksologinja
Seksologinja
Posts: 35627
Joined: 27 Mar 2016, 17:23
Location: bosansko jajčno mesto
Has thanked: 1034 times
Been thanked: 548 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Venera » 15 Apr 2017, 17:27

Krokodil Behko wrote:Čito i preporučujem i ostalima.
Ni sumnjao nisam, da će se unutar Bošnjaka razviti (a uvijek je i postojala) borba stavova o prirodi i značajkama bosanskog identiteta.

Eo link knjige
https://www.scribd.com/document/3413008 ... skog-Uma-R
hvala,idem sad van,pa komenatirsem kasnije :kafa
Skin: "nemoj ljubinka, ja sam vec ispala iz aviona"

Venera
Seksologinja
Seksologinja
Posts: 35627
Joined: 27 Mar 2016, 17:23
Location: bosansko jajčno mesto
Has thanked: 1034 times
Been thanked: 548 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Venera » 15 Apr 2017, 20:25

Krokodil Behko wrote:Čito i preporučujem i ostalima.
Ni sumnjao nisam, da će se unutar Bošnjaka razviti (a uvijek je i postojala) borba stavova o prirodi i značajkama bosanskog identiteta.
Da li mozes elaborirati svoju izjavu? Hvala :kafa
Skin: "nemoj ljubinka, ja sam vec ispala iz aviona"

Venera
Seksologinja
Seksologinja
Posts: 35627
Joined: 27 Mar 2016, 17:23
Location: bosansko jajčno mesto
Has thanked: 1034 times
Been thanked: 548 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Venera » 15 Apr 2017, 20:44

U proteklih 150 godina, nastojanjem 'djelatnih manjina' koje u svakom srednjoevropskom nacionalističkom pokretu - iznoseći historijske, etnografske ili filološke "dokaze" - utvrđuju osnovne parametre mita o naciji, bosanskomuslimanski identitet je oblikovan na etnoreligijskim a ne na građansko-republikanskim osnovama.
Bosanski muslimanski subjekt nije otkrio tajnu društvenog napretka, koja je samoograničavanje moći. On grčevito nastoji da učini sve što hoće, ne pitajući se treba li da učini sve što može. Njegova racionalnost je instrumentalna a ne ciljno-vrednosna, i jedini problem za koji on traži rješenje jest kako da ostvari ono što želi, ne pomišljajući da to što želi možda nije najkorisnije za njega, i da bi trebalo da želi nešto drugo. Stoga se njegov zbiljski napredak povijesno ostvarivao kroz promjene koje su nametali drugi: najprije reformističke snage u Osmanskoj Carevini, potom Austro-Ugarska, pa monarhistička i socijalistička Jugoslavija. Protiv svih tih epohalnih promjena bosanski muslimanski subjekt, se borio koliko god je mogao, najprije s oružjem u ruci a zatim kulturno i intelektualno. Od 1996, otkad na dijelovima bosanskohercegovačkog teritorija vrši vlast samostalno i bez tuđih sputavanja, uspio je da kroz 'islamizaciju Muslimana' poništi sav prethodno postignut napredak na putu ka političkoj modernosti i razori materijalne i duhovne osnove svoga života: glavne odluke koje su dovele do obezvređivanja, komadanja i rasprodaje velikih privrednih sistema, gušenja kulturnih ustanova, unižavanja naučnih i obrazovnih standarda i uništavanja intelektualnog života donijeli su vjernici, a ne agnostici ili ateisti.

brutalno tocno :kafa
Skin: "nemoj ljubinka, ja sam vec ispala iz aviona"

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Mutevelija » 15 Apr 2017, 20:46

Eto nek srpskohrvatski nije osnovan na religijama.

Barem nemamoo Rijaset Bošnjački, kao što imamo Srpsku Pravoslavnu Crkvu.
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

Venera
Seksologinja
Seksologinja
Posts: 35627
Joined: 27 Mar 2016, 17:23
Location: bosansko jajčno mesto
Has thanked: 1034 times
Been thanked: 548 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Venera » 15 Apr 2017, 20:47

http://www.tacno.net/kultura/ljetni-vod ... nskog-uma/
Tarik Haverić, Kritika bosanskog uma – Ogled o jednom historijski fiksiranom mentalitetu (ECLD Sarajevo, 2016.)

Što je to „bosanski um“?
Najprije, a kao uvod u razumijevanje temeljne autorove namjere, radi se o sintagmi koju je autor skovao dok je radio na jednom drugom djelu (Ethnos i demokratija: slučaj Bosne i Hercegovine, str.7.) a nakon „mučnog uvida“ u nedovoljno obrađenu i posve nerazjašnjenu „ulogu bošnjačke inteligencije i bošnjačke političke klase u teorijskoj i konceptualnoj pripremi tragedije koja će snaći Bosnu i Hercegovinu“.
Što je to, dakle, „bosanski um“ u istoimenoj knjizi Tarika Haverića?
„Bosanski um“ je ukupna duhovna – spoznajna i praktičnodjelujuća – moć, imanentni kulturalni kod bosanskih Muslimana/Bošnjaka po kojemu se oni razlikuju od drugih etnoentiteta. Pojednostavljeno: radi se o kolektivnim predodžbama Bošnjaka o svijetu i svojoj poziciji u njemu.
Na koji način autor pristupa spoznaji „bosanskog uma“?
Autor pristupa „kritici bosanskog uma“ u formi ogleda o „mentalitetnim slabostima“ Bošnjaka kao „unutrašnjim uzrocima zabrinjavajućeg stanja u kojemu se nalaze Bošnjaci danas“. Kritiku ovdje razumijevamo kao „refleksivno, na razlozima zasnovano mišljenje čiji je cilj donošenje razumne odluke o tome u šta se može vjerovati i kako treba postupati“ (R.Ennis), a ogled kao istraživanom predmetu primjeren analitički postupak.
Koje su to „mentalitetne slabosti“ Bošnjaka?
To su: podaništvo, iskompleksiranost, površnost, potkupljivost, prevrtljivost ili neodgovornost… odsustvo kontinuirane primjene vrijednosnih životnih stavova, čija je posljedica „duboka kriza identiteta“ (dr.Adnan Silajdžić), „identitarni grč“ kao stanje kojeg ne može prevladati vlastitim intelektualnim snagama.
Što je oblikovalo takav bošnjački mentalitet?
Oblikovale su ga,prije svega, religijske vrijednosti, na iskustvu osmanske vlasti počivajuća tradicija te odsustvo/nemanje vlastite države (vidjeti drugdje: utjecaj oblika vlasti na oblikovanje mentaliteta kod Platon, Aristotel…)
Zašto je taj mentalitet „historijski fiksiran“?
Zato što ga je oblikovala religijska tradicija i vrijednosti jedne historijski prevaziđene epohe koje nisu modernistički mišljene pa je zbog te fiksiranosti „bosanski um“ zastranio u predodžbama koje ga perpetuiraju u imaginariju samorazumijevajuće superiornom, jer je njegova istina „autoritet zajednice a ne logička povezanost stvarnosti i koncepta“.
Kakve su predodžbe Bošnjaka o svijetu i svojoj poziciji u njemu?
Zbog prethodno navedenog, Bošnjaci svijet vide ideološki iskrivljeno: drugi ih ne razumiju i krivi su za njihova stradanja, a oni su zbog svoje odanosti tradiciji i vjeri pronositelji istine i pravde i moralno su superiorni drugima (pakao, to su drugi- zar ne?!)
S obzirom da „bosanski um“ počiva na samopodrazumijevajuće superiornoj etici „nestvorene Božje riječi“, kako glasi njegov samostvoreni kategorički imperativ?
Njegov vlastiti kategorički imperativ glasi: – Glasajte za one koji klanjaju i poste!
Tko proizvodi te kolektivne predodžbe?
Proizvodi ih diskurs/narativ – govor, pisanje, uvjerenja, vjerovanje… bošnjačke intelktualno-političke elite koja je i sama zarobljenik gore opisanog mentaliteta
Koje su posljedice tako oblikovanog mentaliteta i kolektivnih predodžbi?
Posljedice su izvanpovijesno (z)bivanje: Bošnjaci nisu prošli proces prosvjetiteljstva i moderne – kolektivno je nadmoćno individualnom – što otežava razumijevanje povijesnih procesa (i) kao posljedicu individualnih odluka a ne samo događaja koji se vide kao uzrok usuda stradanja.
Razlikuju li se Bošnjaci od ostalih „malih bijednih naroda s istoka Evrope“?
Bošnjaci, kao i ostali mali narodi, imaju iste kolektivne neuroze, sklonost prebacivanja vlastitih grešaka na druge, pomiješanost kompleksa više i niže vrijednosti, regresiju intelektualne i političke debate, očuvanje identiteta kao izgovora za nedjelovanje, konzervativizam, odbijanje prilagođavanja svijetu kakav jest (I.Bibo)
Tko je odgovoran za historijsku regresiju Bošnjaka?
Odgovorne su, prije svega, bošnjačke intelktualno-kulturne elite.
Zašto je odgovornost, prije svega, na tim elitama?
Zato što se one, od austro-ugarske okupacije naovamo, kroz različite epohe i epohalne historijske mijene, „sistemski i hotimično vezuju uz civilizaciju blokiranu u svom razvoju“.
U čemu se, po Bošnjake, ogleda problem vezivanja njihovih elita uz „civilizaciju blokiranu u svom razvoju“?
Ogleda se u tome što Bošnjaci pripadaju zapadnom civilizacijskom krugu, ali svijet na koju se referiraju njihove elite „nikad nije usvojio prosvjetiteljske vrijednosti pa otud ne uspijeva da se nosi sa zahtjevima političke modernosti“.
Da li „bosanski um“ uopće misli?
Ne, „bosanski um“ ne pokazuje ni „simptome mišljenja“. On ne misli; on vjeruje.
Znači li to da je problem u religiji tog svijeta kao takvoj?
Ne! Historijski neuspjeh Bošnjaka „nema veze s dogmatskim sadržajem vjere“, već s činjenicom da teološki sadržaj religije nije prošao demitologizaciju.
Što znači demitologizacija?
Demitologizacija znači da o religijskim sadržajima treba progovarati kritički i saobrazno duhu vremena.
Ako „bosanski um“ drži religiju a ne građanske vrijednosti formativnim čimbenikom bošnjačkog identiteta, a metode njegova djelovanja se mogu svesti na „falsificiranje povijesti, navijanje, laž…da bi se došlo do naše istine“, čija je onda zasluga da Bošnjaci još uvijek postoje?
Zasluga je to bh.komunista s „imenima orijentalnog tipa“.
Koje sadržaje analizira Tarik Haverić da bi spoznao prirodu „bosanskog uma“?
Tarik Haverić analizira kulturološke, historiografske i književnohistorijske studije, politološke udžbenike, književna djela, narodne balade, deklaracije… „egzemplarna djela divlje nauke“…
Što je za autora referentna točka „kritike bosanskog uma“?
Autor je dosljedan liberalni demokrat koji „kritici bosanskog uma“ pristupa iz perspektive prosvjetiteljstva i političke moderne.
Što uključuju prosvjetiteljstvo i politička moderna?
O tome se uči u školi.
Koje elemente „bosanskog uma“ autor podvrgava kritičkoj analizi?
Odgovor na to pitanje ima veze sa formalnom strukturom knjige.
Kako je, dakle, Tarik Haverić strukturirao svoju knjigu?
Knjiga se sastoji iz tri dijela: uvodni dio (POLAZIŠTE) u kojemu autor eksplicira ideju kritičkoga pristupa temi i njeno konceptualno markiranje, središnji dio od pet poglavlja (NEISKRIVLJENA SLIKA, DIVLJA NAUKA, LIJEPA KNJIŽEVNOST I LIJEPA PROŠLOST, ŠTA JE FATA BEZ MUJE, PUT MLADIH MUSLIMANA) u kojima autor demonstrira rasudnu moć kritičkoga uma razobličujući bošnjačke intelektualno-kulturne i političke elite u perpetuiranju ahistorijske logike „bosanskoga uma“ te završni dio (DOLAZIŠTE) u kojemu su metaforički upotrebljeni toponimi – vidikovac koji ne postoji i istoimeni tunel – markeri za putanju „bosanskog uma“ u 21.stoljeću „kroz mrak koji je sam proizveo“ a kako ne bi mrdnuo s mjesta.
Kako „bosanski um“ doživljava položaj žene u bh.društvu?
Suprotno onome kako je Fata Omanović doživljavala sebe.
25.Koja je,dakle, uloga žene u bh.društvu?

Njena je uloga da „peče pitu i grije kitu“.
A kako je Fata Omanović doživljavala sebe?
Kao Darinku Prijatelj.
Je li Fata Omanović mogla postati „prvakinja bosanskog feminizma“ da „bosanski um“ ima imalo mozga?
- Jest

Kako?
Napisah već; kao Darinka Prijatelj.
Što bi na to rekli vodeći umovi „bosanskog uma“?
Na to se Fati O. jebe kao Darinki P.
Ima li u ovoj fascinantnoj knjizi nešto i za bosansku dijasporu koja se ovo ljeto šepuri po Bosni u proizvodima „zapadnog uma“?
– Ima.

Što?
Mudrost „arapskog uma“ iz pera iračkog sociologa Ali el-Verdi: – Kada bi Arapi morali da biraju između dviju država, vjerske i sekularne, glasali bi za vjersku i pobjegli u sekularnu.
odlican intervju :kafa
Skin: "nemoj ljubinka, ja sam vec ispala iz aviona"

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Mutevelija » 15 Apr 2017, 21:24

Ima logike ovo za Arape kao muslimani imaju dužnost izganjati šerijat, ali ako odsele nisu dužni da ga upražnjavaju jer su kjafiri jači.

Sreća Bosne što ima Srbe i Hrvate, jer da je muslimana više od 70% morali bi šerijat ganjati, a ovako se mogu Bogu "pravdati" da eto nemaju prevlast nad državom, i da tagut vlada.


Ovo ne bi smio reći ali jedina stvar koja daje napredak Bosni i Hercegovini i veze sa ostatkom Evrope su Srbi i Hrvati, da nema njih bili bi zatvoreni kao Kosovo.

Zbog toga se Bošnjaci boje Bošnjaksitana.
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
Veca
Uvijek slobodna!
Uvijek slobodna!
Posts: 26271
Joined: 08 Dec 2012, 19:16
Location: Sikirevci! ---- Dijasporo, od pomoći su potrebna samo finansijska sredstva!
Has thanked: 14138 times
Been thanked: 3735 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Veca » 15 Apr 2017, 21:47

...Mutonja, jesu li to tvoje misli? ...ako jesu da ti dam karmu? ...i od tebe da cujem, stvarno nesto pametno!
Zena koja ima kcer, sjedi na stolici-zena koja ima sinove naslanja se na zid.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Krokodil Behko » 15 Apr 2017, 22:39

statebriga wrote:
Krokodil Behko wrote:Čito i preporučujem i ostalima.
Ni sumnjao nisam, da će se unutar Bošnjaka razviti (a uvijek je i postojala) borba stavova o prirodi i značajkama bosanskog identiteta.
Da li mozes elaborirati svoju izjavu? Hvala :kafa

Mogu, kako da ne.
Mada, ovo je toliko puta sažvakano, da mi se jednostavno ne mili pisati.

Pošto vidim da boldiraš neke rečenice koje ciljaju na muslimanski dio Bosne (mada relanost govori da drugi dijelovi, bar ako govorimo o mentalitetu i dožilvjaju ni ne postoje) trebaš prvo pojmiti onaj vlastiti navod u vidu članka kojeg si postavila u uvodu.
Đorđe Krajišnik potvrđuje da knjiga, „bez obzira na činjenicu što se bavi bosanskim muslimanskim subjektom, neizostavno cilja i na sve druge kolektivističke subjekte i njihove fantazme oko nas“, a Ivica Đikić smatra da se ona ne tiče samo bosanskih kolektivnih subjekata, kada kaže da Kritika bosanskog uma
Može biti bidne, da su ova dvojica malo informisaniji, pa znaju da nisu samo muslimani etno-religijska skupina, nego su to i pravoslavci, pa i katolici i to ne samo ovi u BiH nego i u susjednim zemljama, a zajedno sa njima i crnogorci.
Cijeli nas svijet tretira kao takve i baš me zanima, kako ćeš se sad iskobeljati iz ove neugodne situacije :pusi

https://en.wikipedia.org/wiki/Ethnoreligious_group


Što se tiče artistike u knjizi i općenito bošnjaka/muslimana u artistici, pokušaj zamisliti, da Ivo Andrić nije pisao o Bosni i o muslimanima, nego o nekim drugim zemljama i narodima. Npr, pisao je o Srbiji, a knjiga mu se zove "Ćuprija na ladnu Moravu".
Pa ko bi mu to pročitao? Koga zanimaju seljaci?

Samo Bosna ima tu famu i karizmu. Samo Bosna.

Ukratko, šta god i kako god da se napiše i opiše, o nama se piše i o nama čita cijeli svijet. Kako god da krste i prekrste Ivu Andrića, opet će cijeli svijet čitati o nama, a ne o onim pomenutim "sa ladnu Moravu". Tužno, zar ne :(
online

Venera
Seksologinja
Seksologinja
Posts: 35627
Joined: 27 Mar 2016, 17:23
Location: bosansko jajčno mesto
Has thanked: 1034 times
Been thanked: 548 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Venera » 16 Apr 2017, 00:13

Behko, tvoj je problem ( to sma primjetila u tvojim postovima ) a i drugih Bosnjaka, da niste spremni primiti adekvatnu kritiku :kafa

Drugo, hrvati i srbi u BiH ne kriju da im drzava BiH nije vazna, no Bosnjaci tvrde obratno :kafa

Zato sam te pitala; kao Bosanjaci sebe dozivljavaju kao Bosancima i Hercegovcima?

na fb vidim da vecina sebe identificiraju sa Federacijom :kafa
Skin: "nemoj ljubinka, ja sam vec ispala iz aviona"

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Krokodil Behko » 16 Apr 2017, 00:28

Pa sad, nije da sam odbijao kritike, nego sam kao Bošnjak pošao reći da mi se ebe za njih.
Ko o čemu, Srbi i Hrvati o tamnom vilajetu. Te Andrić, te Meša, te mrtvi Tiito i sl.
Možda nisam bio jasan pa da ponovim, svi navedeni nas opjevaše, a slava je slava, pa bilo kakva. Bolje i to nego biti ljakse u ljakse državi, kao vi oko nas.
I kad god se nešto protiv nas hoće reći, potegnu se te neke knjige, neovisno od toga što su ih pisali pisci, a pisci su umjetnici kao i svaki drugi, skloni vlastitim subjektivitetima i kao takvi nikako ni ne mogu biti podloška za neku diskusiju.

I da se vratim prvom postu, super je ovaj unutarbošnjački dijalog, samo ne znam šta ti imaš sad s tim.
online

Venera
Seksologinja
Seksologinja
Posts: 35627
Joined: 27 Mar 2016, 17:23
Location: bosansko jajčno mesto
Has thanked: 1034 times
Been thanked: 548 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Venera » 16 Apr 2017, 00:28

https://mustafaspahic.wordpress.com/201 ... /#more-124

Četrdeset naznaka o Bošnjacima (Ljiljan, 2000.)
Objavljeno 27. Oktobar 2011.| Komentariši
Ovaj tekst napisan je 11. Septembra 2000., a objavljen u „Ljiljanu“ broj 400, 25. Septembra 2000. godine.

Prva naznaka o Bošnjacima glasi – vjerovatno je to narod paradoksa “svakakav narod”, kako je primijetio rahmetli Alija Isaković. To je jedini narod koji je u doba Osmanske carevine zbog iste kape – fesa – dva puta iz potpuno različitih razloga: prvi put što je nije htio staviti, a drugi put što je nije dao skinuti, gubio glavu. Dok je nemali broj Bošnjaka u poziciji na funkciji – kada bi mogli, sve bi sami obavljali i održavali, a kada izgube funkcije i pozicije i dođu u dispozicije, sve bi to ti isti ljudi, pa i ono što su sami uradili i ostvarili, porušili, razorili i uništili. Ta nepredvidljiva i kosmičko-paradoksalna svijest znala je usljed sitnice podići pobune protiv Osmanske carevine, ali i poručiti sultanu u vezi sa zemljom i domovinom Bosnom “Bir taš veremim baš veremem” – “Glavu ću svoju dati, ali kamen zemlje Bosne ne dam.”

Druga naznaka o Bošnjacima glasi – to je narod koji je usljed polustoljetne vladavine komunizma i njegovog obećanja raja na zemlji i usljed četverogodišnje agresije u toku koje se nije moglo kretati, a kamoli raditi, bez radnih navika.
Treća naznaka o Bošnjacima jeste: usljed polustoljetnog gubljenja radnih navika i zdravo ¬ produktivnog i konkretnog odnosa prema radu, mnogobrojni Bošnjaci zadobivaju svijest oholih siromaha i odbijaju poslove koji su im ispod shvaćenog nivoa.
Četvrta naznaka o Bošnjacima proizilazi iz druge i treće i ona glasi: nemali broj bez ikakve potrebe i razloga glumi gospodu bez pokrića. To u očima stranaca ispada karikaturalno i smiješno, unutar Bošnjaka skupo, surovo i besramno.
Peta naznaka o Bošnjacima slijedi iz druge, treće i četvrte zajedno a glasi: oni u opasnom broju imaju svijest rasipnika bez razloga, suprotnu četirima osnovnim postulatima Zapada: ideji poziva, ideji rada i proizvodnje, ideji čuvanja, štednje i uštede na svemu i ideji razvoja i usavršavanja proizvodnje.
Šesta naznaka o Bošnjacima glasi: to je narod kojim u velikom broju ovladava i ophrvljuje ga parazitsko – donatorska svijest i lažno-opsjenarska nada i iluzija da je svijet dužan i obavezan da mu daje, a njegovo pravo da prima pomoć. Niti je svijet dužan niti je naše pravo na donacije.
Sedma naznaka o Bošnjacima glasi: to je narod iz koga sve curi i teče i u kome kao i u sepetu i rešetu voda ne može ostati. Stručno rečeno, postajemo narod bez zaštitno-sigurnosne kulture i strukture. O Bošnjacima i najveći prijatelji i najveći neprijatelji mogu sve besplatno i odmah saznati iz usta i pera samih Bošnjaka. Za Bošnjake postaje jedina tajna da nemaju nikakvih tajni o sebi.
Osma naznaka o Bošnjacima glasi: To je narod čiji sve veći broj pripadnika, kako u nuždi, tako i bez nužde, obuzima manija odlaska, selenja i napuštanja zemlje, domovine i države. Tako posredno pomažu projekat agresora kojem su se preventivno aktivnom svenarodnom odbranom suprotstavljali tokom agresije. Tako u miru, ljuti i kivni na sebe i svoje predstavnike u vlasti a ne na agresora, Bošnjaci besplatno predaju i prodaju ono (domovinu, zemlju i državu) što su krvlju i životima branili tokom četverogodišnje agresije.
Deveta naznaka slijedi iz osme – znatan broj Bošnjaka na raskrsnici očaja i egzistencijalnog beznađa gubi svijest o zemlji, domovini i državi.
Deseta naznaka kaže – oni Bošnjaci koji ne gube svijest o zemlji, domovini i državi, da bi to očuvali i spasili, svjesno, namjerno, planirano i ciljano pred međunarodnom zajednicom se odriču identiteta, osnova, temelja i korijena bića svakog naroda. Ilustracija toga je problematiziranje i dovođenje u pitanje vjeronauke u školama, gradnje džamija i mesdžida, nazivanje selam, kožica, serdžada, dimija, tespiha, mahrama, a klanje prasadi i krmadi da bi se obilježila pobjeda SDP-a na općinskim izborima. To u sto odsto muslimanskim selima nije obilježavanje pobjede nego bježanje i negacija vlastitog identiteta.
Jedanaesta naznaka slijedi iz uvjerenja da neki Bošnjaci, koji su se odrekli identiteta s ciljem opstanka zemlje, domovine i države, smatraju da se moraju, uz identitet, odreći i nacionalnog entiteta, habitusa i korpusa, te zato ne vode brigu i računa ni o jeziku, ni o školskim programima, ni o kulturi, ni o nacionalnim odrednicama.
Dvanaesta naznaka upućuje na činjenicu da ima Bošnjaka koji se zarad univerzalnog, kosmopolitskog, nigdje mogućeg i nigdje postojećeg, osim u njihovim fikcijama, čovjeka, odriču i identiteta i entiteta i zemlje i domovine i države.
Trinaesta naznaka kaže, kada čovjek i ljudi nisu u sebi, oni se mjere i određuju prema drugima. Biti u sebi doslovce znači biti slobodan iznutra i izvana. Iznutra biti slobodan znači ispuniti srce vjerom u Boga, a izvana znači biti predan i pokoran Bogu u cijelom životu.
Četrnaesta naznaka upućuje – kada ljudi nisu u sebi i kada ne mjere i određuju prema drugima, oni su unutar sebe u međusobnim odnosima, vezama i komunikacijama: gordi, nedodirljivi, nadmeni, nemarni sa kompleksom superiornosti a pred nebošnjacima i strancima iz međunarodne zajednice takvi Bošnjaci su inferiorni, traumatizirani, frustrirani, iskompleksirani sa slugansko-ropskom i niskopoltronsko – podilazećom sviješću.
Petnaesta naznaka uočava da takva međusobna komunikacija i odnos među Bošnjacima i sa strancima nije ni slučajna ni stihijna nego uslijed krize i raspada ličnosti, braka, porodice i džema'ata, a ta četiri temelja su šest stoljeća bili i ostali neprobojna tvrđava, bedem i kineski zid odbrane Bošnjaka.
Sedamnaesta naznaka upozorava da sve većim brojem Bošnjaka ovladava svijest zaborava Boga, svijeta, života, čovjeka, ljudi, cjeline stvarnosti i postojanja i samozaborava. Svjedočanstva toga su odnosi prema Božijim propisima i dužnostima, roditeljima, komšijama, zajednici, općoj stvari, javnom interesu i ideji općeg dobra.
U okviru takve svijesti sve veći broj Bošnjaka postaje nemaran i ravnodušan prema normama od najviše ili osnovne – hakka, koja je izvor i temelj pravde, i vrijednostima, odnosno zakonu i etici. Tako se prvo relativizira a zatim gubi slika o halalu i haramu, dobru i zlu, vrijednostima i nevrijednostima, istini i neistini, pravdi i nepravdi, stidu i bestidu. Time se dobiva osamnaesta naznaka o Bošnjacima.
Devetnaesta naznaka o Bošnjacima kaže da jedna od konkretnih izvedenica, rezultata i posljedica toga jeste skidanje i razgolićavanje, kako muškarca tako i žena. Međutim, niko ne može razgolititi tijelo a da prije toga nije otkrio i ogriješio dušu.
Dvadeseta naznaka naslućuje da Bošnjake u sve većem broju porobljava i njima ovladava pošast poroka (alkohol, kocka, droga)
Dvadeset prva naznaka uočava da sklonost nekontroliranim porocima vodi ljude, pa i Bošnjake, perverzijama. Rezultati su tu: pedofilija i zlostavljanje djece, uniseks, sodomija kroz homoseksualizam i lezbejstvo (što vodi triperu, sifilisu, aidsu), kloniranje i transvestitizam.
Dvadeset druga naznaka poentira činjenicu da ljudi porobljeni i okovani porocima i strastima iz kvaliteta života nepovratno prelaze u kvantitet uživanja.
Dvadeset treća naznaka prati slijed života i kaže – pošto se generacija sinova ne može zadržati u okvirima i granicama uživanja, jer to je ponavljanje, oni idu u pogubno iživljavanje a to je negacija i kraj života.
Dvadest i četvrta naznaka napućuje da ljudi kad izađu iz života u uživanje, tako i Bošnjaci, gube: smirenje, strpljenje, unutrašnji mir i ravnotežu, postojanost, uspravnost, ustrajnost, nadu, cilj, svrhu i smisao života. To je stanje u kome oni potpuno gube koncentraciju i ne mogu se kao djeca nigdje smiriti. Znaci toga su žvakanje guma, grickanje noktiju, stalno zivkanje na telefon, neprestana šetnja po korzu i prekidanje upadicama ljudi kada govore.
Dvadeset peta naznaka otkriva surovu i bolnu istinu da ljudi u stanju perverzije razaraju i prekidaju kontakt i komunikaciju sa Bogom, svijetom, životom, ljudima, zajednicom, prirodom i samim sobom. Oni su tada samo robovi i bliski grobovi strasti i najopasnijih poroka.
Davadeset šesta naznaka skreće pažnju da se iz perverzije, ukoliko se ostane živo, prelazi u obožavanje stvari i predmeta, zatim životinja i na kraju ljudi.
Dvadeset sedma naznaka konstatira: kada jedan narod izlazi iz sebe i oslobađa se vjere i slobode i kada se mjeri i određuje preko drugih, taj narod se nikada ne miri u sebi sa onim što stvarno jeste nego sa onim što putem iluzija i fikcija o sebi misli da jeste.
Dvadeset osma naznaka konstatira činjenicu da ima puno Bošnjaka koji su univerzalne sveznalice i konkretne neznalice.
Dvadest deveta naznaka upozorava na okolnost da ima nezanemariv broj Bošnjaka koji su genijalne pričalice, maštari i propalice, jer, kao i Hasan u romanu “Derviš i smrt”, započinju sve a ništa ne dovršavaju.
Trideseta naznaka ukazuje na činjenicu da su Bošnjaci bez ekonomskog, privrednog, tehničkog i tehnološkog uporišta, ali i prostornog određenja usljed nemogućnosti povratka na svoja ognjišta.
Trideset i prva naznaka telegrafski glasi: Nad Bošnjacima se vodi politika nepolitičkog naroda.
Trideset i druga naznaka proniče u zbilju da se politikom nepolitičkog naroda Bošnjaci vode u narod bez političkog subjektiviteta.
Trideset i treća naznaka kaže: Takvom politikom Bošnjaci postaju narod sistemskog nesistema, sistemske nesaradnje, sistemske nesolidarnosti, sistemskog nepovjerenja, svekolikog rasipanja, sasipanja, urušavanja u svim likovima života i jedinstvenog nejedinstva.
Trideset i četvrta naznaka kaže: Bošnjaci su više nego svi evropski narodi zajedno narod svjetskih lutalica, pustahija, bijednika, beskućnika i izbjeglica.
Trideset i peta naznaka registrira da su nedoklani i neprotjerani Bošnjaci u matičnoj domovini Bosni i Hercegovini narod šatorskih naselja i jedini ljudi u Evropi koje preseljavaju iz stanova u nestanove.
Trideset i šesta naznaka uočava činjenicu da ljudi, kad iziđu iz sebe, svoje slobode i određenja, sve slabosti i krivice traže izvan sebe, ponajprije u svome narodu a nikada u onim narodima čije su žrtve. Tako Bošnjacima koji izlaze iz sebe i asimiliraju se u druge nikada nije kriv ni agresor, niti ko iz međunarodne zajednice, niti oni vide vlastitu krivicu ni u čemu, nego sve prebacuju na svoje sunarodnjake koji se nisu odrekli sebe.
Trideset i sedma naznaka kaže: Takva svijest vodi Bošnjake u totalni negativitet unutar i naspram sebe. Negacija i rušenje autoriteta u vjeri, politici, kulturi, vojsci, privredi, sportu postaje Apsolut. Tako jedina vrijednost postaje da Bošnjaci unutar sebe nemaju nikakvih vrijednosti. Jedna od naznaka izrasta i nameće neupitnu logiku da su Bošnjaci narod lopova, kriminalaca, korupcionaša i gulikoža.
Trideset i deveta naznaka upućuje na totalno lažnu i pogrešnu sliku da pošten i pravi Bošnjak može biti samo siromašan, jado i bijednik koji se ne bavi ni privredom, ni biznisom, ni ekonomijom, ni trgovinom, ni politikom.
Četrdeseta naznaka zaokružuje prethodne – Bošnjaci Bošnjacima mogu otrpjeti i halaliti sve osim uspjeha. Zašto? Zato što su oni koji su vladali Bošnjacima otprije 120 godina navikli taj narod da je njegovo jedino pravo, prirodno i istinsko – neuspjeh u svemu i moć u nemoći.
:kafa
Skin: "nemoj ljubinka, ja sam vec ispala iz aviona"

Venera
Seksologinja
Seksologinja
Posts: 35627
Joined: 27 Mar 2016, 17:23
Location: bosansko jajčno mesto
Has thanked: 1034 times
Been thanked: 548 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Venera » 16 Apr 2017, 00:31

Krokodil Behko wrote:Pa sad, nije da sam odbijao kritike, nego sam kao Bošnjak pošao reći da mi se ebe za njih.
Ko o čemu, Srbi i Hrvati o tamnom vilajetu. Te Andrić, te Meša, te mrtvi Tiito i sl.
Možda nisam bio jasan pa da ponovim, svi navedeni nas opjevaše, a slava je slava, pa bilo kakva. Bolje i to nego biti ljakse u ljakse državi, kao vi oko nas.
I kad god se nešto protiv nas hoće reći, potegnu se te neke knjige, neovisno od toga što su ih pisali pisci, a pisci su umjetnici kao i svaki drugi, skloni vlastitim subjektivitetima i kao takvi nikako ni ne mogu biti podloška za neku diskusiju.

I da se vratim prvom postu, super je ovaj unutarbošnjački dijalog, samo ne znam šta ti imaš sad s tim.
ama ja te ne pitam o Mesi,Andricu ili JBT :kafa

Zasto mislis da je krtika PROTIV Bosnjaka, a ne sa cijem da se pise istina o ponasanju Bosnjaka :kafa

Pa pitala sam tebe, ti si Bosnjak, sto mislis o doticnom unutarbosnajckom dijalogu :kafa ne razumijem tvoj komenta, sto imam sa tim :kafa i ti pises o drugim narodima i nacijama, i bilo bi glupo da ti neko kaze, hej sto ti imas sa tim :kafa
Skin: "nemoj ljubinka, ja sam vec ispala iz aviona"

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Mutevelija » 16 Apr 2017, 00:37

NE PRAVITE od Bošnjaka neki unikat svaki narod ima neku manu za sebe.
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Bla » 16 Apr 2017, 00:42

svako ima svoje mitomanije :oo
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by posmatrac » 16 Apr 2017, 09:03

Krokodil Behko wrote:Čito i preporučujem i ostalima.
Ni sumnjao nisam, da će se unutar Bošnjaka razviti (a uvijek je i postojala) borba stavova o prirodi i značajkama bosanskog identiteta.

Eo link knjige
https://www.scribd.com/document/3413008 ... skog-Uma-R
DA nije malo nelogicno i istorijski apsurdno da nacionalni Bosnjaci raspravljaju o nacionalnom bosanskom identitetu, imajuci u vidu da su Bosnjak i Bosanac uvijek bili jedno te isto?

Aha, da, treba se silom na neki nacin prilagoditi pravoslavcima i katolicima koji su takodjer od religija u 19 vijeku napravili nacije u Bosni, pa lijepo podijeliti Bosnu na 3 etno religijske teritorije i osigurati fildzan begovat u Bosni te arape treba proglasiti Bosnjacima jer su muslimani.

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by posmatrac » 16 Apr 2017, 09:04

Mutevelija wrote:NE PRAVITE od Bošnjaka neki unikat svaki narod ima neku manu za sebe.
Hvala Bogu pa nisam narod nego pojedinac koji misli svojom glavom.

posmatrac
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 5944
Joined: 29 Nov 2016, 18:11
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by posmatrac » 16 Apr 2017, 09:18

statebriga wrote:
Krokodil Behko wrote:Pa sad, nije da sam odbijao kritike, nego sam kao Bošnjak pošao reći da mi se ebe za njih.
Ko o čemu, Srbi i Hrvati o tamnom vilajetu. Te Andrić, te Meša, te mrtvi Tiito i sl.
Možda nisam bio jasan pa da ponovim, svi navedeni nas opjevaše, a slava je slava, pa bilo kakva. Bolje i to nego biti ljakse u ljakse državi, kao vi oko nas.
I kad god se nešto protiv nas hoće reći, potegnu se te neke knjige, neovisno od toga što su ih pisali pisci, a pisci su umjetnici kao i svaki drugi, skloni vlastitim subjektivitetima i kao takvi nikako ni ne mogu biti podloška za neku diskusiju.

I da se vratim prvom postu, super je ovaj unutarbošnjački dijalog, samo ne znam šta ti imaš sad s tim.
ama ja te ne pitam o Mesi,Andricu ili JBT :kafa

Zasto mislis da je krtika PROTIV Bosnjaka, a ne sa cijem da se pise istina o ponasanju Bosnjaka :kafa

Pa pitala sam tebe, ti si Bosnjak, sto mislis o doticnom unutarbosnajckom dijalogu :kafa ne razumijem tvoj komenta, sto imam sa tim :kafa i ti pises o drugim narodima i nacijama, i bilo bi glupo da ti neko kaze, hej sto ti imas sa tim :kafa
U ovom textu koji si stavila vidim brdo nekih svojih razmisljanja koje pisem 10tak godina po drustvenim mrezama, covjek u stvari kroz kritiku tkz Bosnjastva zeli da naglasi izdaju bosanstva (a samim tim i gradjanske drzave) koje brise te medjureligijske barijere ( u Albaniji imamo muslimane, katolike i manji procenat pravoslavaca, pa su svi samo Albanci i logicno govore albanskim jezikom) i zeli da kaze da od te religijsko plemenske torizacije ako se gleda drzavni interes najmanje koristi zapravo imaju upravo Bosanci muslimani, ali ako se gleda licni materijalni interes koji je vodjama " Bosnjackih" desnicarskih stranaka i njihovom uzem krugu saradnika jedino bitan, onda je to za takve idealna politika kako on kaze " islamizacije" Bosanaca muslimana, tj ubrizgavanja u njihovu svijest bitnost religijskog ispred nacionalnog, pa onda nije cudno da se Arapi u Bosni osjecaju kao sto kaze "kao domaci".

Nastave li ovako ovi sto su sebe nazvali Bosnjacima i sto su vezali religiju za naciju ce biti odgovorniji za raspad i propast Bih od pravoslavaca i katolika, koji su alibi za rusenje Bosne imali u samoj cinjenioci da imaju rezervne drzave.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120132
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6876 times
Been thanked: 7755 times
Status: Offline

Re: knjiga Kritika bosanskog uma

Post by Krokodil Behko » 27 Sep 2018, 14:24

Samo da kažem, dosadna praćenja, s teme na temu, samo provociranja radi, tretiraju se kao stalkiranje i brišu se. Svako ima pravo da prijavi, ako je žrtva te pojave.
online

Post Reply

Return to “Politika u BiH”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 17 guests