Vrlo jednostavno. Tako što svoj glas daješ podobnim, a ne sposobnim.
Ljudima koji nemaju viziju a bome ni znanje da izgrade funkcionalnu državu.
Ljudima koji iz godine u godinu tjeraju visokoobrazovanu mladost da svoju sreću traži u nekoj uređenoj eu državi, ili čak preko okeana.
Ti mladi, visokoobrazivani ljudi su morali biti kičma i pleća države tj ljudi koji bi u narednih 40 godina punili zdravstvene i penzione kase.
Za dvadeset godina, a po nekim crnim predviđanjima čak i za desetak, ljudi koji budu ostvarili pravo na penziju, istu neće primati jer će kase biti prazne, a budžet neće imati dovoljno kapaciteta da podmiri neke osnove, a kamoli i penzionere.
Daješ glas ljudima koji su mito i korupciju učinili da maltene bude grana privrede.
Ljudima koji su zbog ličnog profita kojeg stavljaju iznad svega uništili lokalnu proizvodnju, ugasili neke od velikih firmi, a neke druge prodali u bescjenje.
Eto, to je neki mali uvod. Ovako mogu do sutra.
Jednostavno, vlastodršci i njihove skutonoše daju dovoljno materijala da možemo pisati do sutra. Ili sedmicu. Ili mjesec. Ili godinu.