Ratko Mladić

[Krokodil Behko]

Evo haj recite objektivnu procjenu da u ratu nije bilo Muslimana kako bi to proteklo, nekako da su samo Srbi i Hrvati ratovali a da Bošnjaci tadašnji Muslimani su htjeli najmanji minimum neke teritorije BIH kako bi to završilo?

Alija je to i pokušao. Pokušao je zaobići rat. Kad je to Ravno sravnjeno, on nije reagirao.
Razumijem ja da smo bili nespremni za rat i pola godine kasnije, a kamo tek u jesen 91.
Razumijem i da Tuđman nije ni tražio neku zvaničnu pomoć od Alije, osim što je potezao pitanje napada na HR, sa teritorije BiH. Razumijem i da u BiH još uvijek nije bio sproveden referendum, o izlasku iz Jugoslavije.
Razumijem ja sve, s tim da bih ja tu hrabrije nastupio, da sam bio na njegovom mjestu, jer bar 90% Bošnjaka je već u tom trenutku bilo protiv Srbije i Jugoslavije, a na strani HR.

Miloševićevo najveće i najimpresivnije djelo je to, što je totalno jugoslovenski opredjeljen narod (Muslimane) u roku od dvije-tri godine, potpuno odbio i od same pomisli na Jugoslaviju
To ne bi mogao učiniti ni najgluplji grašanin Srbije, osim ako to nije radio namjerno.
Sve što je uradio, uradio je namjerno, s ciljem razbijanja Jugoslavije.,

Istina, Srbi i dan danas misle suprotno, odnosno, da su samo oni čuvali Jugoslaviju, jer malo su im se zbrčkali ti pojmovi u glavi, Srbija/Jugoslavija/Karlobag/Virovitica/itd.

Mi taj rat nismo mogli izbjeći, osim da smo poljubili skute Miloševiću, pa čak i tad bi ga samo odgodili, a situacija bi kasnije bila možda i gora po nas. Npr, sve u HR bi prepustili bez borbe, a uzeli bi lavovski dio u BiH i nas ne bi ništa ni pitali. Svijet bi bio zadovoljan što je rat stao, a mi bi bili nacionalna manjina u srbijanskoj pokrajini Gacko-Drvar, ako bi čak i taj status imali.

[Mutevelija]

Kako se Republika Srpska branila u Gradačcu i u Tuzli bilo je nekog gutenja i u Srebreniku Tinja ali Srbi su se kasnije bojali odmazde pa su se iselili prema hrvatskim mjestima /Hrgove pa kasnije onda u republiku Srpsku.

Osim RS postoje (ili postojali su) i srpski krajevi u Tuzlanskom regionu. Niko ne bježi imovinu napuštajući na izvolte. To su priče za malu djecu,

Onda nema nikakvog građanskog rata onda je "naš" i Zvornik ako ćeš se vladati po 20 % Srpskog a nećeš 40% Bošnjačkog.

[Vladimir RUS]

Činjenica broj 5. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/do ... -nije-kriv

A šta ti je tu činjenica?
Jedan od sudaca izrazio sumnju i naslov je automatski "Bošnjaci bacili granatu".
On je ostao u manjini, pa tako da, presuda je donešena i ti tu samo... momak, jel ti dobro?

De mi prvo odgovori, kako glasi definicija činjenice, pa da ne dangubim u diskusiji bezveze.

Neda mi se dangubiti sa tobom i razvodnjavati priču. Sve što ti nije jasno imaš tu lijepo ti piše da sud nije načisto precizan glede Markala.

BiH je tada još uvijek bila dio Jugoslavije tako da je JNA bila legitimna vojna sila u to doba i na tom prostoru.

Po ko zna koji put, YU je bila pičkin dim, savez država i ništa više!

Kakva god da je bila, tada kada se napad u Ravnom desio bila je sastavnio dio SFRJ, a kada se desio masakr u Sijekovcu kod B. Broda i ubistvo svata na Baščaršiji, tada je BiH bila nezavisna država tako da rat u BiH zvanično je počeo od tada.

BiH je zemlja koja se učlanila u tu Jugoslaviju, pa vjerovatno ima pravo i da se iščlani. Koja fašistička retorika jbt, ušli s nama u savez i naše sve do Triglava. Normalno da smo vam sjebali žurku, normalno.
Samo bi nenormalni ostali s vama, što se vidi i iz raspada zajednice sa CG.
Kako se ne umorite s ovom mantrom? Jel vam jasno koliko je to ogavna spika?

Ajde ne drami. Niko ne spori to pravo već kada je zvanično počeo rat u BiH.

A fkt moram postaviti još jedno pitanje. Jel vi stvarno vjerujete u te gluposti ili samo svjesno lažete?

Pitaj Bakira. Njegov rahmetli babo je u tom điru bio mnogo prije početka rata.

[Mutevelija]

Zašot misliš da je rat počeo sa ubosjtvom srpskog shvata koja oholost.
Pa prvi su Srbi ubijali usput Muslimane. Ko je ubio Mehmeda Ganibegovića, ko je puca u Tuzlansku džamiju, ovo se sve izdešavalo prije "srpskog svata".
"Evo imena ubijenih šipovljana po mjestima boravka
1. Ganibegović (Mehmeda) Mehemed, rođen 1966. godine u selu Vražić, zaseok Kula, ubijen je, na bi gajri hak, 06. oktobra 1991. godine u 12,00 sati dana u sred Šipova pred očima brojnih žitelja ovoga mjesta.
2. Alibašić (Muje) Hamdija, rođen 1933. godine u Pljevi – živio u Šipovu – ubijen 1995. godine.
3. Pipić (Rame) Kasim, rođen 1944. godine, ubijen 20. novembra 1992. godine u porodičnoj kući u Šipovu
4. Pipić (Hasana) Muradif, rođen 1955. godine u Šipovu, ubijen 24. juna 1992. godine na pragu porodične kuće
5. Pipić (Kadrije) Mujo, rođen 1955. godine u Šipovu, ubijen 7. marta 1994. godine
6. Pipić (Mehmeda) Fuad, rođen 1949. godine u Šipovu, ubijen u septembru 1995. godine
7. Ribić (Sulje) Džafer, rođen 1956. godine u Šipovu, ubijen 25. septembra 1993. godine u šumi blizu mjesta Baraći na području općine Mrkonjić Grad.
8. Ramić (Adila) Nisvet, rođen 1972. godine u Šipovu, ubijen u septembru 1992. godine, na putu Šipovo – Mujdžići.
9. Ramić Ibrahim, rođen 1914 godine u Mujdžićima, ubijen u porodičnoj kući.
10. Ramić (Redže) Afiza, rođena 1930. godine u Mujdžićima, ubijena sa suprugom Ibrahimom u kući.
11. Maglić (Ibre) Eniz, rođen 1918. godine u Mujdžićima, ubijen u avgustu 1993. godine u blizini porodične kuće.
12. Maglić (Šaćira) Hanifa, rođena 1918. godine, ubijena u avgustu 1992. godine na pragu porodične kuće – sa mužem Enizom
13. Ramić (Huseina) Dževahira, rođena 1982. godine u Kudićima - Pljeva, ubijena 09. septembra 1992. godine.
14. Redžić (Jusufa) Besima, rođena 1980. godine u Dragnjiću – Pljeva, ubijena u porodičnoj kući
15. Mešić (Muharema) Hamša, rođena 1949. odine u Pljevi, ubijena u porodičnoj kući
16. Redžić (Muje) Mina, rođena 1918. godine živjela u Dragnjiću – Pljeva – ubijena
17. Kudić (Mahmuta) Mersin, rođen 1969. godine u Pljevi, ubijen 16. maja 1992. godine na autobuskoj stanici Šipovo (nakon kidnapovanja iz Pljeve).
18. Omerović (Smaje) Ibrahim, rođen 1949 godine u Lubovu, ubijen 05. septembra 1992. godine u porodičnoj kući.
19. Safić (Akifa) Sakib, rođen u Lubovu, ubijen 05. septembra zajedno sa Omerović Ibrahimom u njegovoj kući.
20. Jašarević (Remze) Sado, rođen 1906. godine u Bešnjevu, ubijen u avgustu 1993. godine na njivi blizu porodične kuće u Bešnjevu.
21. Bahtić ( Bege) Ibro, rođen 1904. godine u Bešnjevu, ubijen 05. septembra 1992. godine u Ljubovu gdje se nalazio kod kćerke.
22. Bahtić (Ejuba) Ahmet, rođen u Bešnjevu, ubijen u aprilu 1992. godine.
23. Ibrić (Ibre) Ibrahim, rođen 1929. godine u Bešnjevu, ubijen 07. marta 1993. godine ispred kuće brata Adema u Šipovu.

[Vladimir RUS]

"Cinjenica" 6 nije cinjenica , nego cetnicka laz.
Posto i Hercegovina, jel, spada u ovu drzavu, onda bi bilo korektno spomenuti Ravno u oktobru 1991, gdje su cetnici sa JNA i crnogorskim rezervistima izvrsili upad i unistili selo, da bi zatvorili Dubrovnik preko Slanog.

BiH je tada još uvijek bila dio Jugoslavije tako da je JNA bila legitimna vojna sila u to doba i na tom prostoru.

Sa hrvatske Wikipedije.

Od 2. do 5. listopada napadnuto je i uništeno većinski hrvatsko mjesto Ravno, nakon sukoba lokalnih Hrvata i postrojbi JNA

Znači nigdje nikakvih četnika i nigdje nikakvih crnogorskih rezervista već samo JNA kao tada još uvijek legitimna vojska na području BiH.

Sijekovac kod B. Broda je prvi incident koji se desio nakon proglašenja nezavisne države BiH.

De mi reci sta je to JNA radila na podrucju Hrvatske, kada je ova vec bila samostalna i priznata.
Hajde Legalisto malo pogledaj kada je izvrsen drzavni udar u BiH i koji datum i godinu slavis kao Dan Republike, kada ste poceli razvaljivanje BiH. Da idemo i malo dalje, pogledaj kada ste jogurtima poceli da skidate pokrajinska rukovodstva, rusite Jugoslaviju i mijenjate ustrojstvo drzave, naravno demokratski. Jebo gusle i mitove.Nema hljeba od toga.

Ako misliš na Vukovar, JNA se trebala povući još nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske. Razlog dugog ostanka najvjerovatnije leži u tome što je Vukovar bio multietnički grad sa velikom srpskom populacijom koja je jedino u JNA imala povjerenje, dok u institucije Hrvatske, znamo svi kakav je Tuđman bio prema hrvatskim Srbima.

"Državni udar" u BiH je počeo kada su dva konstitutivna naroda prekršili volju jednog konstitutivnog naroda na način da su prekršili ustav koji do tada važio.

Ne slavim dan Republike jer on ne postoji u zakonodavnom sistemu BiH.

[Vladimir RUS]

"Činjenica" 6 nije Činjenica , nego laž Vladimire

Rat u Bosni i Hercegovini započeo je upravo napadom na emitere i to na onim područjima gdje se nalaze prijenosne veze. Najprije su okupirani prijenosni sistemi na Kozarcu od strane paravojske Veljka Milankovića iz Prnjavora, potom Ciganište kod Doboja, gdje su instalirane telefonske veze prema zapadu. Na redu su kansije dosli i ostali. Oni su okupirani od strane tada paravojske RS, a za potrebe emitiranja programa iz Srbije, odnosno iz Beograda. Kad smo kod Kozarca i Prijedora...Tokom ljeta 1991.u Prijedor je stigla teško naoružana brigada Pančevo. Navodni povod je bio rat u Hrvatskoj, dok su se razni rezervisti smijestili u obližnjem hotelu. Već krajem 1991. srbi su počeli sa planom RAM prema kojem je srpska vojska, u saradnji sa SDS-om, distribuirala oružje srpskim stanovnicima Prijedora i okolice, većinom po noći. U augustu 1991. razotkriven je snimak razgovora između Slobodana Miloševića i generala Nikole Uzelca, koji je vodio vojsku JNA u Banja Luci, u razgovoru je naređeno davanje oružja na raspolaganje vođi Srpske demokratske stranke, Radovanu Karadžiću.
Kad smo kod Doboja-dana 16.oktobra 1991.g. JNA je zvanično prestala nositi obilježje zvijezde petokrake a tih dana je otpočela podjela oružja JNA srpskim selima Doboja i ostalih bh regija.
Misliš da su nosili JNA obilježja 16 dana prije u napadima na Ravno i Hrasno?

Svako to vidi iz svog ugla i sigurno je da i tu donekle ima činjenica.

[Vladimir RUS]

Tko je u bih naoružavao srpsko stanovništvo od 1990 godine?

Od 1990 u BiH, Srbe? Niko pošto tada u BiH još nije bilo ni sukoba pošto nijedna strana u BiH tada nije ratovala. Rat u BiH je zvanično počeo tek 1992. Ta priča o da su Srbi imali koristi od JNA. Pa imale su i druge zaraćene strane jer JNA nije bila stacionirana samo na većinski srpskim teritorijama, već i na većinski slovenskim, hrvatskim i bošnjačkim teritorijama tako da svi su imali pristup naoružanju koje je imala JNA

Ne mogu da vjerujem. Reci da ti nije toliko ispran mozak da vjeruješ u ove gluposti...previše si mlad za to.

Ništa puno mlađi od tebe.

[Vladimir RUS]

Kako se Republika Srpska branila u Gradačcu i u Tuzli bilo je nekog gutenja i u Srebreniku Tinja ali Srbi su se kasnije bojali odmazde pa su se iselili prema hrvatskim mjestima /Hrgove pa kasnije onda u republiku Srpsku.

Osim RS postoje (ili postojali su) i srpski krajevi u Tuzlanskom regionu. Niko ne bježi imovinu napuštajući na izvolte. To su priče za malu djecu,

Onda nema nikakvog građanskog rata onda je "naš" i Zvornik ako ćeš se vladati po 20 % Srpskog a nećeš 40% Bošnjačkog.

Mi Srbi smo se pomirili sa činjenicom da smo manjina u današnjoj FBiH i da nema potrebe glumiti multietničare i zavaravati se pričama o multikulturalnosti kada je jedini istinski hram multikulturalnosti na ovim prostorima (Jugoslavija) propao. Ovo što danas postoji (podijeljena BiH i RS kao dio u kome većinski žive Srbi) sasvim je dovoljna satisfakcija (svakome svoje). Ne interesuje nas nikakva BiH koja je samo neuspjela mini replika propale bivše nam velike države (Jugoslavije).

[Mutevelija]

Ne govorim ja o tome, ako ste željeli RS teritorija šta će vam Federacijski dio, ta vam priča pada u vodu, mi otvoreno kažemo da je naša Srebrenica i da je istrijebljena dok vi vodite drugu politiku. I nikad se nećemo složiti sa ovim statusom mi se "borimo" za svoje manjine u RS dok Srbe boli đon za manjine u Federaciji kako bi dokazali da je BIH neefikasna država.

[Krokodil Behko]

Kakva god da je bila, tada kada se napad u Ravnom desio bila je sastavnio dio SFRJ

I nikom ništa? JNA ima pravo pobiti i sravniti sve sa zemljom?

[Mirelam]

Ako misliš na Vukovar, JNA se trebala povući još nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske. Razlog dugog ostanka najvjerovatnije leži u tome što je Vukovar bio multietnički grad sa velikom srpskom populacijom koja je jedino u JNA imala povjerenje, dok u institucije Hrvatske, znamo svi kakav je Tuđman bio prema hrvatskim Srbima.

Ne slavim dan Republike jer on ne postoji u zakonodavnom sistemu BiH.

Ne ja mislim na Dubrovnik, vekovni srpski grad.
I mislim na dan RS-a koji je 9 januar 1992.

[Vladimir RUS]

Zašot misliš da je rat počeo sa ubosjtvom srpskog shvata koja oholost.
Pa prvi su Srbi ubijali usput Muslimane. Ko je ubio Mehmeda Ganibegovića, ko je puca u Tuzlansku džamiju, ovo se sve izdešavalo prije "srpskog svata".
"Evo imena ubijenih šipovljana po mjestima boravka
1. Ganibegović (Mehmeda) Mehemed, rođen 1966. godine u selu Vražić, zaseok Kula, ubijen je, na bi gajri hak, 06. oktobra 1991. godine u 12,00 sati dana u sred Šipova pred očima brojnih žitelja ovoga mjesta.
2. Alibašić (Muje) Hamdija, rođen 1933. godine u Pljevi – živio u Šipovu – ubijen 1995. godine.
3. Pipić (Rame) Kasim, rođen 1944. godine, ubijen 20. novembra 1992. godine u porodičnoj kući u Šipovu
4. Pipić (Hasana) Muradif, rođen 1955. godine u Šipovu, ubijen 24. juna 1992. godine na pragu porodične kuće
5. Pipić (Kadrije) Mujo, rođen 1955. godine u Šipovu, ubijen 7. marta 1994. godine
6. Pipić (Mehmeda) Fuad, rođen 1949. godine u Šipovu, ubijen u septembru 1995. godine
7. Ribić (Sulje) Džafer, rođen 1956. godine u Šipovu, ubijen 25. septembra 1993. godine u šumi blizu mjesta Baraći na području općine Mrkonjić Grad.
8. Ramić (Adila) Nisvet, rođen 1972. godine u Šipovu, ubijen u septembru 1992. godine, na putu Šipovo – Mujdžići.
9. Ramić Ibrahim, rođen 1914 godine u Mujdžićima, ubijen u porodičnoj kući.
10. Ramić (Redže) Afiza, rođena 1930. godine u Mujdžićima, ubijena sa suprugom Ibrahimom u kući.
11. Maglić (Ibre) Eniz, rođen 1918. godine u Mujdžićima, ubijen u avgustu 1993. godine u blizini porodične kuće.
12. Maglić (Šaćira) Hanifa, rođena 1918. godine, ubijena u avgustu 1992. godine na pragu porodične kuće – sa mužem Enizom
13. Ramić (Huseina) Dževahira, rođena 1982. godine u Kudićima - Pljeva, ubijena 09. septembra 1992. godine.
14. Redžić (Jusufa) Besima, rođena 1980. godine u Dragnjiću – Pljeva, ubijena u porodičnoj kući
15. Mešić (Muharema) Hamša, rođena 1949. odine u Pljevi, ubijena u porodičnoj kući
16. Redžić (Muje) Mina, rođena 1918. godine živjela u Dragnjiću – Pljeva – ubijena
17. Kudić (Mahmuta) Mersin, rođen 1969. godine u Pljevi, ubijen 16. maja 1992. godine na autobuskoj stanici Šipovo (nakon kidnapovanja iz Pljeve).
18. Omerović (Smaje) Ibrahim, rođen 1949 godine u Lubovu, ubijen 05. septembra 1992. godine u porodičnoj kući.
19. Safić (Akifa) Sakib, rođen u Lubovu, ubijen 05. septembra zajedno sa Omerović Ibrahimom u njegovoj kući.
20. Jašarević (Remze) Sado, rođen 1906. godine u Bešnjevu, ubijen u avgustu 1993. godine na njivi blizu porodične kuće u Bešnjevu.
21. Bahtić ( Bege) Ibro, rođen 1904. godine u Bešnjevu, ubijen 05. septembra 1992. godine u Ljubovu gdje se nalazio kod kćerke.
22. Bahtić (Ejuba) Ahmet, rođen u Bešnjevu, ubijen u aprilu 1992. godine.
23. Ibrić (Ibre) Ibrahim, rođen 1929. godine u Bešnjevu, ubijen 07. marta 1993. godine ispred kuće brata Adema u Šipovu.

Napad na kolonu JNA u Tuzli

Napad na kolonu JNA u Tuzli izvršile su muslimanske snage 15. maja 1992. godine prilikom povlačenja naoružanih pripadnika JNA iz Tuzle. Događaj je poznat kao „Tuzlanska kolona“. Napad je bio jedan od prvih važnijih događaja tokom rata u Bosni i Hercegovini, a izvršili su ga pripadnici Patriotske lige i MUP BiH. Napad je direktno prikazivan na lokalnoj televizijskoj stanici uz radovanje.

Prema navodima iz krivične prijave, u koloni je poginulo najmanje 50 pripadnika JNA, a ranjeno 44. 15. maj se slavi kao dan oslobođenja Tuzle.

Napad

Napad je izveden na 92. motorizovanu brigadu JNA, koja se u dogovoru sa vlastima Tuzle mirno povlačila iz kasarne JNA „Husinska buna“ sa oko 200 motornih vozila i oko 600 starešina i vojnika.

Pripadnici muslimanskog MUP BiH, muslimanske TO BiH i Zelenih beretki sa ukupnom snagom od oko 3.000 vojnika su 15. maja 1992. godine napale kolonu vozila JNA koja je mirno napuštala Tuzlu prema Bijeljini i dalje u pravcu Srbije, čime su prekršile odredbe međunarodnog ratnog prava, Ženevsku konvenciju kao i prethodni dogovor SR Jugoslavije i muslimanskih vlasti u Sarajevu o mirnom povlačenju JNA sa područja Bosne i Hercegovine do 19. maja 1992. godine. Prema izjavama učesnika tog događaja, kolona je napadnuta na Brčanskoj malti sa okolnih zgrada, pa čak i sa zgrade bolnice, a duž cijelog puta bile su postavljene mine i druga eksplozivna sredstva. Vozila JNA su gorjela, a eksplozije su odjekivale na sve strane. Taj prvi napad je trajao pola sata, a zatim je usledilo pojedinačno ubijanje ranjenih i preživelih vojnika JNA u toj koloni. Ceo napad direktno je prenosila lokalna televizija „FS 3“, uz podrugljive i antisrpske komentare, što su potom prikazale i brojne druge televizijske stanice.

Tačan broj oficira, mladih vojnika i rezervista JNA koji su ubijeni prilikom povlačenja iz Tuzle 15. maja 1992. godine nije utvrđen, a pretpostavlja se da je riječ o oko 200. Posmrtni ostaci svih nastradalih još nisu pronađeni, a u spomen-kosturnici u Bijeljini sahranjeno je 29 tijela.

Predsjednik Skupštine Organizacije porodica poginulih boraca Đoko Pajić rekao je da su lokalne vlasti u Tuzli 1992. godine sa gradonačelnikom Selimom Bešlagićem na čelu tom prilikom počinile zločin, jer je JNA, u skladu sa dogovorom, mirno napuštala grad. Da je ceo ovaj zločin planiran govori i činjenica da je koloni JNA bilo dozvoljen izlazak iz Tuzle po tačno utvrđenoj putanji.

Imena žrtava

Spisak ubijenih pripadnika JNA prilikom mirnog i unapred dogovorenog povlačenja iz Tuzle:


Blagojević (Anđelka) Radislav, iz Mičijevića, rođen 7.7.1970. godine,
Blagojević(Sima) Vojo, iz Porečjine rođ.10.10.1959. godine,
Blagojević (Draga) Vojo, iz Podgore - Lopare, rođ.16.2.1942. godine,
Božić (Ilije) Gordan, iz Komara – Lukavac, rođ.23.11.1964. godine,
Vasić (Nenada) Jovo, iz Požarnice, rođ.10.10.1953. godine,
Vujanović (Ljubomira) Cvijetin, iz Požarnice, rođ.17.6.1966. godine,
Vukojević (Anđelka) Savo, iz Krtova - Lukavac, rođ.28.1.1965. godine,
Goganović (Žarka) Vaskrsije, rođen 2.5.1937. godine,
Davidović (Nikole) Božo, iz Viduše – Kakanj, rođ. 7.1.1973. godine,
Despotović (Petra) Slavko, iz Bos. Petrovog sela, star 34 godine,
Đuranović (Sava) Robert, iz Komara – Lukavac,
Đurić (Ilije) Živko, iz Crnog blata, rođ. 4.7.1968. godine,
Đurić (Marka) Zoran, iz Crnog blata, rođ. 7.5.1961. godine,
Đurić (Marka) Milenko, iz Crnog blata, rođ. 25.3.1963. godine,
Đurić (Milana) Marko, iz Crnog blata, rođ. 23.2.1936. godine,
Zec (Branislava) Draženko, iz Prijedora, rođen 11.5.1972. godine,
Ilić (Steve) Vlado, iz Tuzle, rođ.09.10.1952. godine,
Ilić (Radovana) Boško, iz Brijesnice – Lukavac, rođ. 8.7.1970. godine,
Janjić (Ljuba) Drago, iz Kolimera – Tuzla, rođ.10.10.1956. godine,
Jovanović (Živana) Duško, iz Požarnice, rođ. 7.5.1973. godine,
Jovičić (Milorada) Miroslav, iz Puračića – Lukavac, rođ. 22.04.1968,
Jokić (Nika) Goran, iz Ofenbaha – Nemačka, rođ. 8.11.1972. godine u Požarnici,
Josipović (Krsta) Mladen, iz Lukavca, rođ. 27.7.1965. godine,
Jurković (Marka) Zoran, iz Tuzle, rođ. 24. 11. 1962. godine,
Kulišić (Vasa) Milan, iz Sižja – Lukavac, rođ. 12. 4. 1946. godine,
Lazić (Jovana) Ranko, iz Simin Hana, rođ. 29. 9. 1973. godine,
Latković (Marka) Slobodan, iz Bosanskog Petrovca, rođ. 19. 8. 1973. godine,
Lopatko (Danila) Miroslav, iz Prnjavora, rođ. 29. 9. 1972. godine,
Lukić (Milana) Ilija, iz Krtova – Lukavac, rođ. 28. 3. 1964. godine,
Ljubojević (Stanimira) Đorđe, iz Kovačice – Tuzla, rođ. 2. 9. 1962. godine,
Marković (Cvijetina) Stojko, iz Vozuće – Zavidovići, rođ.26.3.1962. godine,
Mekić (Milenka) Dragan, iz Živinica, rođ. 8. 9. 1959. godine u Zemunu,
Mićanović (Mića) Vladimir, iz Tuzle, rođ. 29. 9. 1968. godine,
Mihajlović (Radovana) Zoran, iz Komara, rođ. 26. 6. 1966. godine,
Mihajlović (Radovana) Milan, iz Komara,
Mrkonjić (Ranka) Ranko, zv. „Stojan“ iz Sižja, rođ. 17.5.1948. godine,
Nedić (Vaskrsija) Milan, iz Sižja, rođ. 16.2.1956. godine,
Nedić (Neda) Rado, iz Smoluće, rođ. 13.8.1955. godine,
Ostojić (Janka) Milorad, iz Donje Potpeće – rođ. 21. 5. 1954. godine,
Perić (Đorđija) Ostoja, iz Smoluće, rođ. 18. 2. 1969. godine,
Petrović (Sretka) Boro, iz Krtova, rođ. 3.06.1971. godine,
Popović (Radivoja) Nenad, iz Kalesije, rođ. 29.11.1954. godine,
Savić (Branka) Milenko, iz Požarnice, rođ. 13.10.1959. godine,
Sorajić (Branka) Božidar, iz Ljubinje, rođ. 10.12.1973. godine,
Stojanović (Branka) Sreten, iz Dubnice – Kalesija, rođ. 1955. godine,
Tadić (Milorada) Boro, iz Krtova, rođ. 25.4.1964. godine,
Todorović (Dušana) Dragan, iz Krtova, rođ. 7.2.1964. godine,
Todorović (Luke) Radomir, iz Krtova, rođ. 23.9.1954. godine,
Tubić (Jovana) Jelenko, iz Sižja, rođ. 22.4.1953. godine,
Cvjetković (Mirka) Danilo, iz Donje Potpeća - Srebrenik, rođ. 14.2.1972.,
Džolić (Nikole) Jovan, iz Jajca, rođ. 7. 7. 1971. godine

Osumnjičeni za izvršenje ratnog zločina

Za organizaciju i izvođenje napada na tuzlansku vojnu kolonu od strane Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije 15. maja 1992. osumnjičena su sledeća lica:

Beslagić Selim, gradonačelnik Tuzle,
Hadžić Izet, predsjednik okruga Tuzla,
Delibegović Enver, komandant opštinskog štaba Tuzla,
Bajrić Mehmed zvani Mešo, načelnik Centra javne bezbjednosti Tuzla,
Zilić Mehmed zvani Zila,
Zaimović Sher, rukovodilac „Patriotske lige“ u Tuzli i organizator privatnih zavora za Srbe,
Prcić Faruk, direktor Rudarskog instituta u Tuzli,
Rančić Hazim, načelnik CSB Tuzla,
Knez Zeljko, bio potpukovnik u JNA,
Dervišević Hamza iz Tuzle,
Pavlović Ado rođen 1970. u Tuzli,
Pavlović Jasmin iz Tuzle,
Okanović Suljo, bivši vozač GSP iz Tuzle,
Okanović Ismet,
Dedić Muhamed iz Tuzle, komandir milicije u Tuzli,
Hamzić Hamza, bivši pripadnik DB u Tuzli,
Pjanić Mefrudin iz Tuzle,
Pjanić Mirsad iz Tuzle,
Bekić Cusa iz Tuzle,
Blagojević Zoran iz Jasenića, sa prebivalištem u Tuzli,
Bassić Galib, aktivni milicioner u Tuzli,
Zlatanović Jasmin, zamjenik načelnika SUP-a Tuzla, šef kriminalističke službe,
Alilović Cazim iz Tuzle,
Čehajić Musto iz Plana kod Tuzle,
Šepić Kame iz Tuzle, vlasnik privatne prodavnice auto dijelova u selu Slavinovići,
Brčvanović Juro iz Krizana kod Tuzle,
Buković Jakub iz sela Slavinovića kod Tuzle,
Đug Kemal iz Tuzle,
Šehović Mirha iz Tuzle, snaha od doktora Šehovića,
Fazlić Munivera iz Tuzle, supruga doktora Fazlića,
Bajić Osman, bivši potpukovnik JNA saobraćajne službe,
Šadić Azim iz Tuzle,
Šarić Hamza, bivši poručnik JNA,
Šarić salih, bivši zastavnik JNA i upravnik pekare u Tuzli,
Šljivić Asim,
Delić Sead, bivši major JNA,
Zulić Salih, poručnik u rezervi,
Delibegović Mirsad, stariji vodnik u rezervi,
Brkić Muhamed, član kriznog štaba CJB u Tuzli,
Nikolić Budimir, član kriznog štaba CJB u Tuzli,
Jurišić Ilija, član kriznog staba SJB u Tuzli,
Badža Đorđe, bivši poručnik JNA, načelnik tehničke službe u 2. korpusu A BiH,
Livadić Nihad, bivši poručnik JNA, načelnik bezbjednosti u Tuzli,
Vidić Mladen, bivši poručnik JNA, komandir specijalne manevarske brigade MUP-a za napad na kolonu, pripadnik 115. brigade Hrvatskog vjeća odbrane „Zrinjski“ u Tuzli,
Pekarić Kadro, milicioner, komandir interventnog voda manevarske čete MUP-a za napad na kolonu,
Gligorić Sime Slavko, bivši potpukovnik JNA, rođen u Srpcu 1942, zamjenik komandanta logističke baze u Tuzli,
Krasnići Halila Agim, bivši kapetan 1. klase JNA, rođen 1956. u Peci, sada u 2. Korpusu A BiH,
Gaši Alije Damir, bivši stariji vodnik JNA rođen 1956. u Srbiji, komandanr minobacacke baterije u 2. korpusu armije BiH,
Zrimić Jakova Mato, rođen 1963. u Đakovu, Hrvat, stariji vodnik u JNA,
Beganović Mustafa, bivši kapetan 1. klase JNA,
Bjedić Mahmut, kapetan 1. klase u rezervi,
Mot Neda, snajperista A BiH,
sin Jukić Mije, snajperista A BiH,
kći Jukić Mije, snajperista A BiH,
kći Zarić Živana, snajperista A BiH iz Požarnice,
Bajrića Sadija, snajperista A BiH,
Salković Nedžad, pjevač,
Kolar Ivan, bivši podoficir JNA,

Suđenja

Istražioci Haškog Suda su 2003. godine predmet „Tuzlanska kolona“ ustupili Tužilaštvu BiH, smatrajući da ima dovoljno dokaza pokretanje istražnog postupka protiv 9 osoba, a za 4 osobe da se osnovano sumnja da su počinili krivično delo: ratni zločin. Prema navodima iz krivične prijave, u koloni je poginulo oko 212 starešina i vojnika, dok je 140 zarobljeno i mučeno.

U maju 2007. godine na teritoriji Srbije uhapšen je Ilija Jurišić, koji je u vreme napada bio visoki starešina MUP BiH i dežurni Operativnog štaba Javne bezbednosti Tuzla. Prvostepena presuda Specijalnog Suda za ratne zločine u Beogradu je za Iliju Jurišića glasila, 12 godina zatvora, ali je 11. oktobra 2010. Apelacioni Sud u Beogradu vratio taj predmet na početak. A to ponovljeno suđenje i danas nije završeno. Dana 2. decembra 2013. Apelacioni sud u Beogradu ga je osudio na 12 godina zatvora.

Decembra 2009. godine Tužilaštvo BiH obustavlja istragu vezano za okrivljenog Selima Bešlagića i predmet „Tuzlanska kolona“.

[Vladimir RUS]

Ne govorim ja o tome, ako ste željeli RS teritorija šta će vam Federacijski dio, ta vam priča pada u vodu, mi otvoreno kažemo da je naša Srebrenica i da je istrijebljena dok vi vodite drugu politiku. I nikad se nećemo složiti sa ovim statusom mi se "borimo" za svoje manjine u RS dok Srbe boli đon za manjine u Federaciji kako bi dokazali da je BIH neefikasna država.

Federacija nas jako slabo ne interesuje (govorim iz srpske perspektive). Tamo smo gdje smo, to je to. Drvar, Glamoč, Grahovo, nešto malo u Mostaru, još manje u Tuzli, skoro nikako u Sarajevu. Imamo RS, tu je naš glavni fokus.

BiH je ionako iovako neefikasna država zahvaljujući Bakiru koji poziva druge da se suoče sa mračnom prošlošću ne spominjući pritom ulogu ABiH u ratu u Srebrenici i na Sarajevskon ratištu. Počeo je u sve da se miješa na način da se slika sa Turcima usred Istambula i Ankare, a smeta mu kad dođu lideri iz Srbije ili Hrvatske ovdje u posjetu na način da često ima neke zamjerke što se drugi miješaju, a on to isto radi i to možda čak i više i pritom niko mu ništa ne zamjeri za to.

[Vladimir RUS]

Kakva god da je bila, tada kada se napad u Ravnom desio bila je sastavnio dio SFRJ

I nikom ništa? JNA ima pravo pobiti i sravniti sve sa zemljom?

Nema. Niko ne govori o tome. To je neosporno, već o zvaničnom datumu kada je počeo rat u BiH.

[Vladimir RUS]

Ako misliš na Vukovar, JNA se trebala povući još nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske. Razlog dugog ostanka najvjerovatnije leži u tome što je Vukovar bio multietnički grad sa velikom srpskom populacijom koja je jedino u JNA imala povjerenje, dok u institucije Hrvatske, znamo svi kakav je Tuđman bio prema hrvatskim Srbima.

Ne slavim dan Republike jer on ne postoji u zakonodavnom sistemu BiH.

Ne ja mislim na Dubrovnik, vekovni srpski grad.
I mislim na dan RS-a koji je 9 januar 1992.

Dan Republike Srpske) postoji u zakonodavnom sistemu (RS) i kao takav se i slavi, za razliku od Dana takozvane "Republike" BiH koji ne postoji u zakonodavnom sistemu BiH, baš kao ni "Republike" s obzirom da je od 1995 BiH ustrojena kao Dejtonska kategorija koja se sastoji od dva entiteta (Republike Srpske i Federacije BiH) i kasnije jednog Distrikta (Distrikta Brčko) kao kondominijuma (zajedničkog vlasništva) dva entiteta.

[Mutevelija]

Kakva kolona u Tuzli? Koja nosi oružije zajedničko svih naroda, nismo se tako htjeli igrati JNA, svi da imaju podjednako oružije a ne Srbi htjeli da odvuku sve.

OVaj slučaj sa MEhmedom je iz 1991 godine a ovo što si ti naveo je 1992.

[Nole]

Kakva kolona u Tuzli? Koja nosi oružije zajedničko svih naroda, nismo se tako htjeli igrati JNA, svi da imaju podjednako oružije a ne Srbi htjeli da odvuku sve.

OVaj slučaj sa MEhmedom je iz 1991 godine a ovo što si ti naveo je 1992.

I zbog tog jebenog oružja neko ima pravo ubijati momke od 19 godina? Jel u oj koloni Mladić bio na čelu kolone sa Izetbegovićem???

[Mutevelija]

Ubij ili budi masakriran.

[Nole]

Ako misliš na Vukovar, JNA se trebala povući još nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske. Razlog dugog ostanka najvjerovatnije leži u tome što je Vukovar bio multietnički grad sa velikom srpskom populacijom koja je jedino u JNA imala povjerenje, dok u institucije Hrvatske, znamo svi kakav je Tuđman bio prema hrvatskim Srbima.

Ne slavim dan Republike jer on ne postoji u zakonodavnom sistemu BiH.

Ne ja mislim na Dubrovnik, vekovni srpski grad.
I mislim na dan RS-a koji je 9 januar 1992.

Dan Republike Srpske) postoji u zakonodavnom sistemu (RS) i kao takav se i slavi, za razliku od Dana takozvane "Republike" BiH koji ne postoji u zakonodavnom sistemu BiH, baš kao ni "Republike" s obzirom da je od 1995 BiH ustrojena kao Dejtonska kategorija koja se sastoji od dva entiteta (Republike Srpske i Federacije BiH) i kasnije jednog Distrikta (Distrikta Brčko) kao kondominijuma (zajedničkog vlasništva) dva entiteta.

Prvo bih primijetio da se dobro otislo sa teme.

Naravno, Vlado, ta uporna mantra RS da BiH ne funkcionise (a sami sve cine da tako i bude) i ona od strane FBiH da bi se RS trebala ukinuti ili sta vec, odrzava ove majmune na vlasti. Sve dok im budemo vjerovali, da su oni u stanju bilo sta uraditi ili promijeniti, a da za to nemaju "aminovanje" iz USA, bice na ovako kako jest. Njih treba tjerati da rade svoj posao, bez obzira na kojem nivou. Ako bi im se iz ruku izbila prica o ovakvoj ili onakvoj BiH, brzo bi se otkrila njihova nesposobnost i cesto i lopovluk. Ali, ljudi se valjda i dalje nadaju...


Nego, sta mislite, moze li se Mladic ikako "oprati" za Srebrenicu? Mislim da ce biti osudjen za genocid i da ce dobiti dozivotnu. Eh, sada bih volio objasniti zasto tako mislim ali mi se ne da toliko siroko ici. Ako mislite da nece biti tako, zasto to mislite?

Ne može ga ni Dunav oprati. Ako je već ušao u Srebrenicu zbog zločina Nasera Orića u podrinjskim selima morao je sa UN napraviti demilitarizovanu zonu , a ne svetiti se i ubijati....Doživotna smem se kladiti...Ma on je svoju sposobnost pokazao kada je seo na čelo kolone sa privedenim Alijom , a začelje mu pobiše...umesto da je bio na začelju i on i Alija niko od vojnika ne bi poginuo....izgleda se za svoje dupe uplašio a ko hebe mlade vojnike koji su pukom nesrećom tamo bili na odsluženju vojnog roka.

[Mirelam]

Nole ba. Kukanjac i Mladic nisu ista osoba.