Ah znam kako je to, i kod mojih je bio izbjeglički centar u kuci, spavalo se danju a ludovali noću nikakvog obzira nisu imali sto neki rade i bude se u 6. ujutru...Zagorka wrote: ↑22 Dec 2018, 15:55Ja krivim svoje sto su me naucili tome, vazda primali svakoga, davali svakome, u ratu je u jednom trenutku zivjelo 19 izbjeglica u kuci, nemas gdje leci, 99% danas ih se ne javlja, al haj, bilo proslo, halal olsum, ali su me inace pogresno odgojili da ti je svako preci od tebe pa ja godinama patim se samu sebe preodgajajuci, jer necu da budem ko oni, a tesko pobjeci od urezanih godina
Danas ti isti nisu u stanju pozvati ih na kafu, ili poslati jedan sms da pitaju kako su...
Znala sam ići po njih u Hrvatskoj i vozikati tražiti ih, samo da ne budu u izbjegličkim centrima i da rođaci ne budu mobilisani .. ..spavala u autu na granici mrzla se čekajući autobus da stigne ... da bi ih pokupila i vozila za France .. a prije kad odem kod nje, djeci neda da se igraju u djecijoj sobi, da ne prave urnebes, i soba mora biti poradena, a kad dođu meni njena djeca bi se na luster popela da mogu ona ne reaguje... i neke usluge sam od nje trebala, nije mogla jednom , a ne radi ima vremena na raspolaganju ... pokušavam ne tražiti pomoć dok stvarno vidim da ne mogu... i nije mogla... eh ni ja vise ništa ne mogu i kad mogu ...
Nekad mora se covijek opametiti ... samo treba vremena ...