To s telefonom se i meni par puta desilo, a stvarno imam utisak da mi srce tad na časak stane ...Femea wrote: ↑16 Mar 2018, 02:47 Nije danas nego maločas.Prvo mi je zazvonio telefon, premrla sam, a već bila u carstvu snova. Odmah pomislim da je neko umro, zanimljivo, jer sam takve info.uvijek saznala po danu. Ali me još nikad zvrdanje telefona nije preplašilo ako je dan.Uglavnom, krivi broj čovjek birao, pa eto baš mene potrefi.Vratim se u krevet.Ležim tako neko vrijeme kad čujem lagani udarac u prozor, nisam baš sigurna da je to stvarno bilo, osluškujem pomno, ništa.
Prolazi vrijeme, nemam pojma koliko u minutama, kad opet isti zvuk, već mi srce u grlu.
Ustanem lagano i na prstima do prozora, tek malo pomaknem roletnu u stranu, da me slučajno ne primjete.Sreća je da je mjesečina pa se sve fino vidi. Kad ono vjetar nosi balone po dvorištu i poneki lagano udari u prozor.Jao koje olakšanje, već sam zamišljala neke provalnike i slične gluposti.
Niko se od ukućana ni pomakao nije, čak ni pas, svi kao drogirani, samo ja ludača bauljam u mraku
Sad odoh pokušati zaspati ponovo
Laku noć