joj i mene je pasaga dobro nasmijao postom iznad
na stopalo? Kako si to izvela?
Ja sam, pak, ekspert za (samo)povredjivanje noznih prsta. U prvom slucaju nije me zaobisao gips, ali, ovaj put pomenucu drugi slucaj -
Pred sami polazak kuci, na nozni prst mi je pao teski, metalni stalak za selotejp. Da mi se trokrilni ormar srucio na nogu, manje bi boljelo.
Odjednom mi zacrni pred ocima, zaljulja mi se, hocu se onesvjestit', hocu povratit' (sto rece pasaga), a da i ne smijem pogledati, plaseci se da mi je prst negdje frcio
Zajaukala sam i ne znam ni kako li, nasla sam se sjedeci na podu ... Uhvativsi se grcevito za nogu, plaaakalaa sam, malo je reci. Kad sam se vec odvazila vidjeti povredu, vidjevsi prst na svom mjestu i bez krvi unaokolo, cak i bez najmanje posjekotine, itekako mi je laknulo, no, ja ne prestajem da placem. Bol je neopisiv. Nesnosan. Prst je tu, ali je vec promijenio boju.
Prst sam omotala hladnom oblogom i umjesto za dugo putovanje pripremljene patike, obucem jednu papucu, a drugu nosim u ruci, do auta, oslanjajuci se na petu.
Kad sam stigla kuci, prst je izgledao kao resh pecen cevap.
Ljetni je period. Sandalice, folovi ... a ja "cevap" skrivam gazom.
uhh