Sjecam se ...

[paparaci]

A što li nisam iznenadjen?
Bilo bi čudo, da si napisao, da si im samo pomogao.

ma kao vrlo mlad sam bio belaj boy

ja sam zaista mislio da sebi mogu kupiti. k'o da sam ja slus'o sta je ona govorila

Što se teme tiče a u vezi oraha, sjećam se, kad sam bio dijete, da se igrala
neka igra sa orasima. To se zvalo "kuuuće" Otegnuto U.

eh. znam, znam. toga smo se i mi igrali. samo se to kod nas zove baanaaanje

........kako mi je majka rahmetli uvijek pravila frizuru kad bi krenuo u skolu. niko nije znao zalizati k'o ona

[Blackhawk]

KAd se spominju orasi, da se i ja prisjetim..
Odmah blizu moje kuce ima tvornica namjestaja.. I mi ti kao djeca pokrademo orahe od kuce il idemo negdje nakupimo oraha, i do tvornice, navece samo cuvar bio.. I mi njemu oraha damo, a on nas pusti unutra da si mozemo nakupiti klupica. I nakupimo svaki po kesu i kuci, i onda ujutro pravis kamione, traktore, prikolice i sve ostalo sto se moglo napraviti od toga ..

[gejsha]

Kažu da dijete voli onog ko mu nešto da.
U to sam se manje-više uvjerila pri posjetu sestri nedavno. Njene urice se nisu mogle odlijepiti od mene. Odmah pred vratima se uhvate za moje noge uz pitanje: “Teto, šta si nam donila?“ Ne pomažu tu ni sestrina galama ni prijetnja batinama zbog takvih pitanja. Čim sjedem, one se parkiraju do mene i gledaju mi u torbu Naravno, napominju mi često kako blizu kuće ima jedna trgovina pa bi mogli malo prošetati do tamo, pa ako se sjetim da mi nešto treba, možemo i ući pa to kupiti (starija je već vražić lukavi). Ako joj slučajno iz šale kažem da joj ništa nisam donijela, da to ne mora biti baš uvijek, ona mi odvrati da me ne voli i da joj nikad ništa nisam ni dala. Ponekad kažem da smo mi kao djeca bili puno drugačiji ali u stvari kad malo razmislim, isto je to bilo i tada samo što djeca danas imaju manje straha.

Sjećam se kad sam imala nekih 5-8 godina često sam u rana popodneva sjedila pod grožđem ispred majkine kuće (jel se ono u Hercegovini kaže pod odrnom ili tako nekako). Čekala sam da se negdje oko 11 odjednom prolomi nešto od Bijelog dugmeta, Azre ili Atomskog skloništa. Bio je to znak da je striko ustao, da će odslušati nekih sat vremena nesnosno glasne muzike a zatim ustati na doručak i onda se pripremati da ide u drugu smjenu. Kad muzika utihne, on silazi u kuhinju a i ja ulazim. Došuljala bih se polako u kuhinju a on bi me obično dočekao riječima: „Djes ti oko strikino?“ Zatim bi doručkovao a i ja s njim. Znala sam da će odnekud izvući čokoladu ili karamelu kakvu još nisam vidjela i dati mi je. Znala sam da će me najvjerovatnije pozvati da napravimo krug njegovom žutom fićom. Znala sam da će mi dati nešto para pa ću se trkom zaletiti u prodavnicu. Sjećam se da sam jednom, očekujući novac od njega ipak otišla kratkih rukava kući a za osvetu sam na stražnjem dijelu njegove prašnjave fiće napisala „magarac“. Otišla sam kući i sjetila se da, ako to pročita, neću više nikad dobiti ni banke pa sam se vratila i obrisala.
Kad je počeo rat dao mi je svoj gramofon i sve ploče na čuvanje jer mu mali sin sve uništi što nađe u kući. Uh, kako sam bila ponosna

Ideja, fino sjećanje..

Tako i djeca od moje tetke, čim mama ili neka druga tetka dođe kod njih, oni pitaju "keka, šta si mi kupila" i počnu roviti po tašni, iako ih njihova mama uvijek galami zbog toga.. tako je bilo jedno vrijeme, a sada su i oni smanjili s tim.

[gejsha]

Sjećam se kad sam bila negdje na početku srednje, možda prvi razred, tada su postali popularni mp3ce, četvrtice , mobiteli sa slušalicama i tako to..ko god se vozi negdje ili ide negdje slušalice obavezno u uši.
Ja sebi priuštila mp4 od ušteđevine i nisam vadila slušalice iz ušiju.
Jednom se vraćam s porodicom iz Sarajeva, i oni nešto pričaju, a ja ovamo isključena od ostalih slušam svoju muziku.
Kad tata pođe galamiti na mene kako je to bezobrazno, kao da me ne zanima šta oni ovamo pričaju i da vadim slušalice iz ušiju Tada sam pomislila da nije fer..

[Maja]

Čitam Idejin post i sjetih se kad sam bila dijete nikad nisam ulazila u kuću po danu. Tek kad bi pao mrkli mrak. A tako i ostali s kojima sam se družila. A fora nam je bila da se takmičimo ko će duže izdržati da ne otrči kući kad mu dođe tetka, pa kad neko ipak pođe kući ostali ga počnu izazivati...aaaaaa ode da vidi šta mu je tetka donijela aaaaaaa

Sjećam se kad nam je tata kupio video rekorder i kasete Popaj, Duško dugouško i Put u središte zemlje. Ja i brat smo znali svaku rečenicu napamet. I poslije nekog vremena video nam se pokvario, pa ga je tata ponio kod majstora, a i mi smo pošli s njim jer smo trebali iću kod rodbine pa ćemo ga sačekati u autu dok on odnese video u radnju. 2 minute poslije tata je izašao iz radnje i pozvao brata, koji je tada imao 6 godina, da pokaže majstoru kako se video pali

[Maja]

Sjetih se maloprije tatinog adže.
On je odavde, naravno, ali je davno preselio u Bosnu nakon ženidbe. Iako mu je žena odavde nikad je nije vukla želja ovamo. Uvijek bi preko ljeta dolazio sam, posebno kad se penzionisao, pa bi bio pola godine ovdje, a pola u Bosni sa ženom.
Sjećam se njegove male kućice s ljubičastim balkonom i lijepe bašte. Na sredini je bila staza, oko nje posađeni narcisi a na sredini željezni luk oko kojeg su rasle dvije ruže penjačice, crvena i roza. Uvijek bih s divljenjem gledala u njegovu baštu, a nekad bih ga vidjela kroz prozor kako plete
Bio je nevjerovatno smiren čovjek i nikad ali nikad...ga niko nije vidio ljutog, niti je povisio ton na nekog. Ja ne znam šta je ono... posebno zato što je ova naša familija sva pomalo...naprešita. On bi npr hodao ulicom pa kad bi vidio laste na žici stane i počne im cvrkutati. Onda bi oponašao patke, pa je jednom donio zalutalo janje.
A u džepu je uvijek nosao džepni sat, pa kad mu nekad ispadne iz džepa na kauč kaže Uh, pardon
Moju pažnju bi redovno privlačili njegovi palčevi koje bi redovno sjedeći vrtio jedan oko drugog, dok bi ostatak prstiju isprepleo. A imao je na nosu manju bradavicu i jednom sam brata nagovirila da mu kaze Eto ti se smije ta bradavica na nosu
Kad bi nam nešto pomagao ko god bi malo stao on bi rekao Čališi, čališi kao radi, radi.
Kad je počeo rat spavao je kod nas i uvijek bi pred spavanje popio čašu toplog mlijeka, oprao zube, obukao pidžamu, stavio mrežicu na glavu i legao. Ujutro bi otvorio širom prozor i radio vježbe.
E onda smo protjerani...njega je pogodio snajper, pa je bio u komi. Izvukao se. Sad živi u Bosni sa ženom, ostario je, 88 godina, ali još jako vitalan i još uvijek komunista na nivou. Prošle godine je bio kod nas 20 dana. Pazila sam ga pravo, dala sam mu svoju sobu, knjige, svaki dan dobar ručak. Poslije me hvalio svakom koga bi sreo i na rastanku mi je poklonio 10KM, svoju sliku i lepezu
Nedavno je njegova žena imala moždani, pa nam se malo žalio na telefon i pričao kako je uvijek mislio da će on prije umrijeti. Eeeee.... Hoćeš ti živjeti zdravim životom...

[IM_ex]

Dud

Slike kuce, avlije i okucnice rahmetli dede, godinama su bile duboko potisnute u mom sjecanju. Sjetivsi se dede, ako bi mi i naletila slika njegove trosne kuce, izranjala bi bez avlije, bez baste, kao da kuca bjese stvar, jedini njegov imetak. Tako godinama, sve do nekidan, kad i ogromno deblo crnog duda obogati sliku sjecanja.
U ocima djevojcice, to deblo je izgledalo toliko siroko da ga ne bih mogla obujmiti u zagrljaj. A njegova krosnja, raskosno razgranata i u sirinu, uzdizala se gordo ka nebu, cinilo se da dodiruje oblake. Iako izrazito stara vocka, plodovi duda bili su krupni, zdravi, kao dozreli postajali su crni.
U sezoni dozrijevanja dobar dio dedine avlije bio je isflekan tragovima opalih plodova. Nacepio neko na plod ili ne, svejedno, tezina zrelog, crnog ploda, padom ostavi fleku boje tinte. Nemoguce ju je oprati sa garderobe, tako da, i na ugladjenoj zemlji, ispod krosnje duda, opstanu tintani tragovi do pozne jeseni, kad raskosna krosnja ostane bez lisca, kad caruje vrijeme kisa.
Nisam osoba smjela za popeti se na stablo, pa, i kao dijete, propinjuci se na prste, dohvatala sam, ako bih to uopce i uspijevala, najnize grane, na kojima je, kao po pravilu, uvijek bilo premalo, a nedozrelih plodova, dok se visocije crnilo. Ti plodovi bili su i drasticno manji od onih, meni nedokucivih.
Ceif je s grane ustrgnuti zreo dud, znam, no, ja, postedjena tog ceifa, sopstveni ceif iznasla sam u momentu kad vidim da jedan takav plod opadne. Ili i ne vidim, samo cujem specificno "tup" o zemlju. Krupan, zreo, crn, suncem zagrijan, tek opao dud, imati na dlanu, dozivljaj

Legendarni dud nekad davno je posjecen. Od tada, iako prostranija i cisca, dedina avlija nije mi bila lijepa. Djelovala je pusto.

Sjetivsi se duda, sjetih se i dedine strme baste, vocnjaka sadrzanog od dvije kruske, mnostva sljiva i tri ooogroooomna oraha. Samo mog dede orasi bili su mekusci; krupnijeg ploda, ljusku oraha s lakocom su razbijale rucice njezne djevojcice, obicnim stiskom pesnice, na dlanu, orah o orah.
Tuzno je da ne znam jesu li divovski ogromna debla oraha jos u zivotu.

[Maja]

Sjećam se kad je Eronet uveo internet i MMS
To je bilo negdje 2003, 2004...ne znam stvarno. Znam da sam nabavila mob. za rođendan u decembru 2002 i čini mi se da nisam puno čekala. Uglavnom, prva nekolika mjeseca net i MMS su bili besplatni, a tad nisam ni znala šta je kompjuter, šta je internet Navalim na mobilni internet ko luda, skidam pjesme, clipove, slike, čak i teme za mobitel, surfam li surfam..jer je sve, jelte, besplatno. Naiđem na neki chat za mobitele, a tu su se skupljali ljudi iz cijelog svijeta. Stupim ti ja u kontakt s nekim Indijcem i počnemo se dopisivati. Pisali bi svaku noć na engleskom. Naravno ja sam nešto natucala, ali me sve kontao, a on je svoje pisanje prilagodio meni, znači jednostavne rečenice i to.
Bio je iz Bombaja, živio s roditeljima, 32 godine, i radio je u staklarskoj radnji koju je preuzeo od oca a koja se prenosi generacijama u njegovoj familiji. Kaže kako ima sve ali je jako nesretan i pod pritiskom jer je stari momak i roditelji mu stalno to nabijaju na nos. Ja sam ga pitala kakav bolan stari momak sa 32g. (bezbeli da bolan nisam zaista rekla) kaže on kako je kod njih skoro pa tragedija ako se muškarac ne oženi do 26. godine
Kao ima još dvije mlađe sestre, obje udate, jedna doktorica, druga učiteljica, imaju djecu samo on crna ovca u familiji.
Danas sam ga se sjetila, ne znam ni sama kako i zašto, a nije mi pao na pamet godinama.
Prestali smo se dopisivati kad se internet počeo naplaćivati ali baš me zanima je li se oženio. Ako jeste rado bih ga pitala jesu li mu djeca providna, s obzirom da radi u staklarskoj radnji (kod nas kad neko stane pred TV kažu bježi nije ti ćaća staklar).
Još da spomenem da sam jednom rekla za svoj mobitel self phone, a on me ispravio i rekao da se kaže cell phone

[STrendzer]

sjetih se sjecanja..
[ytube][/ytube]

[POSAVLJAK]

Baš ovako:

Dođoše neka vremena druga
kad sreću radost zamjeni tuga
život nam uze najljepšu dob
hej gdje si sad prijatelju moj

[ytube][/ytube]

[gejsha]

Bila sam u osnovnoj školi i čitali smo neku priču. Na kraju je trebalo izvesti zaključak da je sloboda najbitnija za čovjeka.
Kada smo pročitali priču učiteljica je pitala šta je to najvrjednije. Djeca su počela u glas da viču zlato, novac i još neke materijalne stvari, a učiteljica je čekala da kaže tačan odgovor. Onda sam ja rekla: zdravlje.
Vjerovatno nije očekivala takvo nešto, jer i ja sam bila u pravu, ali cilj lekcije je bilo nešto drugo, pa je ona morala reći sloboda.
Rekla je: pa dobro jest i to.. ali kao pored toga..

[Peggy Sue]

Sjećam se kad je Eronet uveo internet i MMS
To je bilo negdje 2003, 2004...ne znam stvarno. Znam da sam nabavila mob. za rođendan u decembru 2002 i čini mi se da nisam puno čekala. Uglavnom, prva nekolika mjeseca net i MMS su bili besplatni, a tad nisam ni znala šta je kompjuter, šta je internet Navalim na mobilni internet ko luda, skidam pjesme, clipove, slike, čak i teme za mobitel, surfam li surfam..jer je sve, jelte, besplatno. Naiđem na neki chat za mobitele, a tu su se skupljali ljudi iz cijelog svijeta. Stupim ti ja u kontakt s nekim Indijcem i počnemo se dopisivati. Pisali bi svaku noć na engleskom. Naravno ja sam nešto natucala, ali me sve kontao, a on je svoje pisanje prilagodio meni, znači jednostavne rečenice i to.
Bio je iz Bombaja, živio s roditeljima, 32 godine, i radio je u staklarskoj radnji koju je preuzeo od oca a koja se prenosi generacijama u njegovoj familiji. Kaže kako ima sve ali je jako nesretan i pod pritiskom jer je stari momak i roditelji mu stalno to nabijaju na nos. Ja sam ga pitala kakav bolan stari momak sa 32g. (bezbeli da bolan nisam zaista rekla) kaže on kako je kod njih skoro pa tragedija ako se muškarac ne oženi do 26. godine
Kao ima još dvije mlađe sestre, obje udate, jedna doktorica, druga učiteljica, imaju djecu samo on crna ovca u familiji.
Danas sam ga se sjetila, ne znam ni sama kako i zašto, a nije mi pao na pamet godinama.
Prestali smo se dopisivati kad se internet počeo naplaćivati ali baš me zanima je li se oženio. Ako jeste rado bih ga pitala jesu li mu djeca providna, s obzirom da radi u staklarskoj radnji (kod nas kad neko stane pred TV kažu bježi nije ti ćaća staklar).
Još da spomenem da sam jednom rekla za svoj mobitel self phone, a on me ispravio i rekao da se kaže cell phone

A sto me oraspoloži

[sann]

[Zagorka]

Ne kaze se "fićo" nego Zastava 750

čitava mi godina trebala da ovo vidim.....jaoo,zna li neko šta je ovo bilo,da nije prvog prvog,nije valjda da sam baš ovo napisala,nemojte me zajebavati

[Maja]

Pisala sam na temi ezan i sjetih se jednog momka koji je lani par dana okuisao kod nas, ali bože mi oprosti, to je zvučalo grozno. Ruglo..
Momak svaki dan ide u džamiju, odao se vjeri, a ima kosu do pola leđa i lijep je ko slika Sluša metal i jednom je u Abraševiću bila muzika i bili su metalci ali oni nekakvi sotonisti i hajd ja otišla s prijateljima iako je to malo previše za moj ukus, ali u tom momentu nisam znala da će budale svirati. Mislila sam obični metalci.
I sad taj neki bend 15 minuta svira i samo ponavljaju neeeemaaaa gaaaaaaa nemaaaaaaaaa gaaaaaaaaaaa... mislili su na Boga tobejarabi a ovaj momak stoji nonšalantno ispred bine, gleda u njih tj sluša ih i drži čašu sa sokom. Tu scenu nikad neću zaboraviti

[Maja]

Sad sam pisala na chatu...

Dok smo bili djeca ja i brat smo stalno ratovali - on navijao za Juventus, a ja za Barcelonu. A u tom periodu mu baš zubi bili čudni jer su mu kasno ispadali mliječni. Imao je sa strana dva oštra zuba kao kljove

I jednom, da bi meni napakostio, uzme crni marker i na vrata od sobe napiše velikim podebljanim slovima JUVE.
Kad sam poslije došla u sobu i vidjela...
Uzmem isti marker i ispred J dodam KL, iznad U napravim luk i dobijem O. JUVE prepravim u KLJOVE

[Mister No]

Sad sam pisala na chatu...

Dok smo bili djeca ja i brat smo stalno ratovali - on navijao za Juventus, a ja za Barcelonu. A u tom periodu mu baš zubi bili čudni jer su mu kasno ispadali mliječni. Imao je sa strana dva oštra zuba kao kljove

I jednom, da bi meni napakostio, uzme crni marker i na vrata od sobe napiše velikim podebljanim slovima JUVE.
Kad sam poslije došla u sobu i vidjela...
Uzmem isti marker i ispred J dodam KL, iznad U napravim luk i dobijem O. JUVE prepravim u KLJOVE

http://www.goal.com/en/teams/italy/3/ju ... D=AR_TN_38

[Maja]

307053hp2.jpg

[gejsha]

Bilo je to prije nekih desetak godina. Bila sam na moru u Neumu nekoliko dana sa tetkom, njegovom kćerkom, mojom sestrom i rođakom. I kako je to obično bivalo mene uhvate stomačni problemi, jer mi je želudac uvijek bio osjetljiv.
Bila mi muka. Sjednemo ja i tetak u neki kafić, ne znam postoji li još uvijek, bio je tačno iznad plaže, sa plavim zidovima unutra i leptir, stihovi Tina Ujevića.
Naruči tetak za mene čaj od nane, a konobar kaže da nemaju taj čaj i počne nabrajati koje imaju, a među njima nabroji i mentu.
Tetak nije znao da je nana menta, a konobar nije znao da je menta nana
Ja sam bila dijete, a ionako bolesna, nisam ni shvatala šta se dešava oko mene. Poslije, taj dan došla mama i razjasnila situaciju.

[Bla]

...
"Bil ti vruce pogace"
...

sto ti je ovaj jezik, kod nas cascenje "vrucim pogacama" ima totalno drugacije znacenje.