Pa dobro mislio sam kao neki dan zalosti sta ja znam.
Nisam bukvalno mislio dzenaza
Moderator: VIP
Pa dobro mislio sam kao neki dan zalosti sta ja znam.
Mutevelija wrote: ↑10 Jan 2019, 19:20Pa dobro mislio sam kao neki dan zalosti sta ja znam.
Nisam Hani-brabonjak mislio dzenaza
Ma de mislio sam kao dan memoranduma, a ne dan zalosti de facto, in memorian to nesto.Chloe wrote: ↑10 Jan 2019, 19:28Mutevelija wrote: ↑10 Jan 2019, 19:20
Pa dobro mislio sam kao neki dan zalosti sta ja znam.
Nisam Hani-brabonjak mislio dzenaza
Momak je radio u jednoj putničkoj agenciji, bio baš fin, kulturan i susretljiv prema svima, a posao je takav da je uvijek bio s narodom. Umro je u 39. godini i normalno sve skupa je izazvalo şok i tugu na cijeloj općini. Ne znam od kud ti to za dan žalosti...
Piši.. Ne trebaš tu, izlij na papir, procitaj, pocijepaj, zapali, obracunaj s tim...spacebound wrote: ↑11 Jan 2019, 09:21 Nesto mi se zeludac prevrce, previse emocija me obuzelo Toliko sam nafilovana da samk cekam gdje ce se ventil otvorit, mora negdje isteci, ne mogu vise.
jelde ona neka šuma ti je blizu...spacebound wrote: ↑11 Jan 2019, 09:21 Nesto mi se zeludac prevrce, previse emocija me obuzelo Toliko sam nafilovana da samk cekam gdje ce se ventil otvorit, mora negdje isteci, ne mogu vise.
Žao mi je... Nije ni čudo. Pisala sam ti na tvojoj temi, izbacivaj, piši ( što storm każe ne moraș ovdje)... pričaj o onom što te tišti, prijatelji i oni koji te vole neće zamjeriti a za druge šta te briga.... Piši, plači, pa se nasmij, pa opet, sve je to normalno ... Čuvaj se malena, pred tobom je tek život i borbe, a jedna je mati...spacebound wrote: ↑11 Jan 2019, 09:21 Nesto mi se zeludac prevrce, previse emocija me obuzelo Toliko sam nafilovana da samk cekam gdje ce se ventil otvorit, mora negdje isteci, ne mogu vise.
Hej, na poslu imas vjerovatno kolega / kolegica koji su u slicnoj situaciji kao i ti.. pokusajte se druziti izmijeniti osjecaje, lijepo je imati nekoga ko prolazi kroz slicno neko ko ce da te saslusa i potpuno razumije... Na poslu vjerujem imate i savjetovalista..podrske uposlenicima poput vas..raspitaj se ..spacebound wrote: ↑11 Jan 2019, 09:21 Nesto mi se zeludac prevrce, previse emocija me obuzelo Toliko sam nafilovana da samk cekam gdje ce se ventil otvorit, mora negdje isteci, ne mogu vise.
Nema niko da je u mojoj situaciji.Ili su djevojke ili su im porodice s njima.Čupava wrote: ↑11 Jan 2019, 09:58Hej, na poslu imas vjerovatno kolega / kolegica koji su u slicnoj situaciji kao i ti.. pokusajte se druziti izmijeniti osjecaje, lijepo je imati nekoga ko prolazi kroz slicno neko ko ce da te saslusa i potpuno razumije... Na poslu vjerujem imate i savjetovalista..podrske uposlenicima poput vas..raspitaj se ..spacebound wrote: ↑11 Jan 2019, 09:21 Nesto mi se zeludac prevrce, previse emocija me obuzelo Toliko sam nafilovana da samk cekam gdje ce se ventil otvorit, mora negdje isteci, ne mogu vise.
Usmjeri misli u pozitivnom smjeru ..imas puno razloga da budes zadovoljna.. Vremena treba za sve..pa i taj tvoj prolaz... to i sama znas, neke stvari si prevazisla i koje su te ojacale.. ponosna budi ..znas da ti to mozes..
Svaki tunel ima pocetak i kraj... na kraju svakog je svjetlost...
Rekla sam ti vec, pisala sam o tome... tvoje djecake dozivljavam i razumijem potpuno jer sam prolazila kroz isto sto i oni...spacebound wrote: ↑11 Jan 2019, 10:03 Ma skupilo mi se.Preksinoc legla, a k'o da mi neke kandze srce stiscu, nemilosrdno, ne da udahnut, sva se cijepam, pa placem, pa sabiram, pa oduzimam.Pa pricam sa sobom, sa bliskim ljudima, ali ne pomaze.
Jedva cekam 1. februar da ih napokon zagrlim i izljubim.
A oni, duse moje, napravili kalendar pa krizaju dane.Kazu da im ne trebam nista donosit, samo da ja dodjem.I to mi bude jos gore
Necu te bas plaho utjesit, meni je 45 godina, moja mama jos uvijek place sto sam ja ovdje, kad odlazim od nje, i uopste brine sve vrijeme.spacebound wrote: ↑11 Jan 2019, 10:03 Ma skupilo mi se.Preksinoc legla, a k'o da mi neke kandze srce stiscu, nemilosrdno, ne da udahnut, sva se cijepam, pa placem, pa sabiram, pa oduzimam.Pa pricam sa sobom, sa bliskim ljudima, ali ne pomaze.
Jedva cekam 1. februar da ih napokon zagrlim i izljubim.
A oni, duse moje, napravili kalendar pa krizaju dane.Kazu da im ne trebam nista donosit, samo da ja dodjem.I to mi bude jos gore
Jeste.Borim se ja sa tim osjecajima, ali nekad mi bude previse.Pa kazem da znam cemu sve ovo vodi i nek su mi zdravi i zivi, doci ce sve na svoje mjesto.Julia-Klara wrote: ↑11 Jan 2019, 10:18Necu te bas plaho utjesit, meni je 45 godina, moja mama jos uvijek place sto sam ja ovdje, kad odlazim od nje, i uopste brine sve vrijeme.spacebound wrote: ↑11 Jan 2019, 10:03 Ma skupilo mi se.Preksinoc legla, a k'o da mi neke kandze srce stiscu, nemilosrdno, ne da udahnut, sva se cijepam, pa placem, pa sabiram, pa oduzimam.Pa pricam sa sobom, sa bliskim ljudima, ali ne pomaze.
Jedva cekam 1. februar da ih napokon zagrlim i izljubim.
A oni, duse moje, napravili kalendar pa krizaju dane.Kazu da im ne trebam nista donosit, samo da ja dodjem.I to mi bude jos gore
Ti si mama, i uvijek ce ti biti tako, nazalost.
Samo da se sredis, i da ti oni dodju tu bice to sve ok
Samo pomisli - otisla si da radis, da im bude bolje, a ne da umres tu Jel sad makar malo lakse?
Sei brav, maedel
Users browsing this forum: Danci and 118 guests